2025.

Prehrambeno tehnološka škola, smjer nutricionist, 4b

Vjerojatno nikada u povijesti ljudi nisu toliko razmišljali o zdravoj prehrani kao danas. I vjerojatno nikada nisu bili toliko zbunjeni. Danas je zdravo jesti ovo, toliko i toliko grama, a nipošto se ne smije jesti ono što je još do jučer bilo OK. Danas je to od jučer jako opasno za zdravlje i sigurno je kancerogeno. Sljedeći dan je situacija obrnuta. Učenici ovog razreda su bili izloženi svakodnevnom „rafalu“ ispitivanja od strane svoje obitelji i prijatelja što se tiče informacija o tome kako se zdravo hraniti, kako smršaviti, zamolbi neka im slože neku dijetu i tako redom. I tako, profesori su svakodnevno s jedne strane tražili da se obavljaju školske obaveze, a u privatnom životu …. Svi su također imali očekivanja od njih. Sve ima svoje granice. Jednostavno su im ta pitanje već počela ići na živce i popela su im se na vrh glave. Malo oduška su si dali sveopćim odgovorom u obliku dizajna na svojoj majici za norijadu. Nadamo se kako su svi pročitali. I razumjeli.

Istražila: Lia Leona R., 3d, 2025.

Privatna ekonomska i sportska gimnazija (PESG), 4a

Prije zadnjeg ispita iz povijesti nikome se nije dalo učiti. Svjesni toga da u mnoštvu leži snaga, dogovorili su se da svi napišu isto: “Odgovor se nalazi u kolektivnom sjećanju naroda.” Kad je pregledao testove, profesor je sve učenike ocijenio na isti način: “Narod pada razred.”

Istražila Lia Leona R., 3d, 2025.

X. gimnazija Ivan Supek, 4a

Školski izlet je jedan od osnovnih razloga zbog kojeg učenici uopće idu u školu. To nam je svima jasno. Kombiniranje tko će biti s kim u sobi, tko će što nositi, kako će se zabavljati u autobusu i druge važne stvari raspravljaju se i dogovaraju danima prije. I uvijek prekratko traje svaki izlet. Svaka je minuta dragocjena. Ali imati takav peh da ti već na samom startu bus kasni čak pet sati, to imaju samo neki! Međutim, zahvaljujući dobrom društvu prijatelja i čekanje od pet sati može biti jako, jako zanimljivo.

Izvor: R. D. 

Bio je treći razred i cure su odlučile prevariti dečke iz razreda tako što su im rekle da će svi preskočiti samo sat biologije. Cure su se na kraju pojavile na satu dok dečki nisu. Idući dan su svi dečki išli na razgovor kod razrednice zbog nedolaska na samo taj jedan sat. 

Izvor: Laura

(Istražio: Jakov S., 1c i Petra P., 1b, 2025.)

Upravna škola Zagreb, 4a

Jedan učenik donio je termosicu s kavom u školu jer je htio ostati budan za test. Na hodniku se spotaknuo o torbu, prolio pola termosice po sebi i po zidu. Kava je tekla niz zid prema utičnici. Domar došao i rekao:

– Ako škola ode u zrak, barem ćemo znat da je zbog kave, a ne plina.

Na zidu su tjednima ostale smeđe mrlje koje su svi zvali “kapućino zid”. 

Izvor: E. M.

Istražile Eva D., 1f, Iva G., 2c i Tea G., 2c, 2025.

Škola za primalje, 4a

„Popis učenika“ u imeniku 4a razreda možda nije bio potpuno točan. Bio je to drugačiji razred koji je osim  …. imao učenicu trudnicu. Vjerojatno nikada nećemo doznati sve intimne detalje devetomjesečnog ciklusa ovog razreda. I ne trebamo. Zamišljamo kako su brinuli o djevojci, zajedno strepili nad svakim sljedećim liječničkim pregledom, iščekivali zvukove otkucaja malog srca, pratili povraćanje, tlakove, prehlade, temperature, hranu, sve. Jednog dana su svi bili potpuno nesposobni za pratiti nastavu, jer je učenica u školu dolazila nakon obavljenog pregleda na kojemu će biti rečeno kojeg je dijete spola. Na nagovor razreda, sa sobom je donijela konfete kako bi trenutak bio još posebniji. Uzbuđenje je raslo, svi su nestrpljivo nagađali hoće li stići dječak ili djevojčica. Nije se znalo što će prije „eksplodirati“, konfete ili razred od silnog iščekivanja. I onda, u jednom trenutku, učionicu su ispunile roze konfete! Svi su zapljeskali, a prostorijom se proširila radost i smijeh. Bio je to dan koji će 4.A zauvijek pamtiti.

Izvor: D. R.

Na satu praktične nastave, profesorica nas vodi u simulacijsku učionicu gdje su vježbali postupke s lutkama trudnica i novorođenčadi. Tog dana tema je bila priprema trudnice za porod. Podijelili su se u parove, dobili “trudnički trbuh” (onaj jastuk koji se stavlja ispod kute da izgleda kao trudnoća) i zadatak je bio nježno i stručno pripremiti trudnicu za pregled. Jedna cura je bila je primalja, a druga cura je bila trudnica. Primalja ozbiljna, stavlja rukavice, uzima tlakomjer, pristupa pažljivo, sve po propisu… i taman da opipa trbuh i zastane i zgrabi se za glavu:,, Šta ti je ovo tvrdo… ovo nije jastuk!” Trudnica se zacrveni i kaže:

„Zaboravila sam stavit jastuk… stavila sam torbu iz H&M-a. Bilo mi je neugodno reć…,, Profesorica se toliko nasmijala da je morala sjest. A komentar iz zadnje klupe bio legendaran: „Trudna s torbom? Rodit ćeš popust!” 

Izvor: O. B.

Istražile Ema J., 3b i Iva S., 2c, 2025.

XIII. gimnazija, 4d

Na satu kemije učenici su ignorirali upozorenje profesora i pomiješali kemikalije. Smjesa je počela kipjeti, izbacio se zeleni dim, nastao je kaos – netko je vikao, netko snimao za TikTok. Profesor je ušao u razred i sve je smirio, a oni su završili s kaznenim referatom u kojem su morali napisati cijeli incident i ispriku profesoru. Škola nije eksplodirala, ali priča je postala legendarna.

Istražila Antea V., 1b, 2025.

I. tehnička škola Tesla, 4e1

Školski dan. Prvi sat. Test iz fizike. Panika. Znanje ravno apsolutnoj nuli, a šaptanje više ne pomaže jer profesor ima oči i na potiljku. Očaj zahtijeva kreativnost. Netko iz razreda – do danas nitko nije priznao tko – donosi odluku koja mijenja tijek povijesti (barem te školske godine). Požarni alarm. Aktiviran. Službeno: lažna uzbuna. Neslužbeno: spas. U sekundi škola zvoni, vrata se otvaraju, učenici u kolonama izlaze van, dok profesori pokušavaju zadržati ozbiljnost, a zapravo svi znaju – ovo nije slučajno. Na licima učenika lagani osmijeh, mješavina adrenalina i ponosa. Fizika je odgođena, a svijet, barem na kratko, ponovno ima smisla. Evakuacija uspješna, test otkazan. Naravno, nitko ništa ne zna, nitko ništa nije vidio. Požarni alarm šuti, ali zidovi sigurno pamte.

Izvor: M. B.

Istražila Mia B., 2c, 2025.

Industrijska strojarska škola, 3d

U godinama nakon „lock downa” prouzročenog pandemijom korona virusa, računala su munjevitom brzinom ušla u školski sustav. Video lekcije i ostali edukativni virtualni materijali postali su dio školske svakodnevice. Tako je jednom prilikom na satu informatike profesor htio pustiti adekvatan edukativni film. Umjesto toga, na platnu se pojavila mačka koja svira klavir. Šok i nevjerica! Svi zbunjeni.

Ispalo je da se Zoki iz zadnje klupe potajno mobitelom spojio na školski projektor. Na kraju nisu pogledali film kojeg je pripremio profesor, nego su nastavili gledati mačku virtuoza.

Izvor: G. N.

Bili su na praksi u jednoj manjoj firmi koja se bavila montažom grijanja i vode. Pratili su majstora i išli na teren u stan koji se renovira. Majstor kaže njemu i drugom praktikantu da drže cijev na mjestu kako bi ju on zavario te im naglasi da ako počne gorjeti da samo puhnu malo da se ugasi. I naravno nešto krene gorjeti, a njih dvoje se uspaniče i zaborave da treba puhat. Zgase oni taj mali požar, a majstor ih krene zezat da su dobri za montažu, ali za požare ne. 

Izvor: D. P.

Istražila Mia B., 2c, Nola H., 2d, Mia M., 2c i Iva S., 2c, 2025.

Agronomska škola, 4b

Imali su fiziku prvi sat, ono, svi još napola spavaju, jedva gledaju. Profesor fizike izgleda k'o da mu je fizika važnija od zraka koji diše. E pa on odluči da taj dan pokaže “zakon inercije” nekim pokusom. Donese on ona kolica s kotačićima, bocu vode, i – ne pitaj zašto – sendvič. Stavi sve to na kolica i počne pričati o tome kako tijelo nastavlja kretanje dok ga neka sila ne zaustavi. Svi gledaju k'o zombiji, al ajde, ide. Gura on ta kolica po stolu i sve super, kad odjednom – BAM – zaboravi da mu je stol kraći od kolica. Sve mu padne s ruba.Boca se otkotrlja, sendvič odleti doslovno u zrak i ko u nekom filmu, sleti ravno na glavu Ani iz prve klupe. Ona je dotad doslovno spavala otvorenih očiju, a sad sjedi s komadom salame u kosi i gleda nas ko da se pita gdje je, tko je i zašto.I znate šta kaže profesor, mrtav ozbiljan?

“Eto, djeco… i to je zakon inercije. Ana je samo kolateralna žrtva znanosti.” Mi svi crkli od smijeha. Ana postala predmet sprdnje, a sendvič legenda. 

Izvor: A. G.

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Agronomska škola, 4c

Znači, išli su na izlet u Prag. Svi nabrijani, bus pun hrane, energetskih pića, glazba dere, profesorica iz Geografije već lagano preispituje svoje životne odluke. Ali pravi show tek počinje kad dođu u hotel. Soba do Markove – Mateo i još dva lika iz razreda. Naravno, prvi dan svi kao “ajmo spavat ranije”, jer sutra idemo razgledavat. Aha, kako da ne. Negdje oko ponoći, Marko čuje neko komešanje. Otvara vrata, a Mateo izlazi iz sobe s jastukom i – slamčicom u nosu. On ga gleda, ono, “Jesam ja normalan ili mi mozak laže?”

Pita ga:

“Što to radiš, buraz?”

Kaže on, sav ozbiljan:

“Ne mogu spavat, pa radimo eksperiment. Dišemo kroz nos, ali samo jednom nosnicom da vidimo hoće li mozak radit sporije.” I sad pazite – frajer se zaključa u kupaonicu jer “tamo ima bolju akustiku mozga”. A unutra se dere s curom s mobitela jer pokušava objasnit kako je “na rubu znanstvenog otkrića”. Ujutro profesorica ulazi u njihovu sobu, a Mateo spava na podu umotan u zavjesu, bez jastuka, sa slamčicom još uvijek u nosu.

Pita ga ona:

“Što si, sinko, radio noćas?”

A on, sav miran:

“Rad na terenu. Istraživački.”

Naravno, poslije toga su ga tri dana zvali “Doktor Slamka”. 

Izvor M. C.

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Zdravstveno učilište, 4e/MK

Istražila Iva G., 2c, 2025.)

Srednja škola Jelkovec, 4e

.

Priča: Znači, sat tjelesnog, vani sunce prži, svi u majicama i trenirkama, naravno, raspoloženje nula jer ih čeka famozna vježba “preskakanje kozlića”.

Ko da su u cirkusu, a ne u školi.

Uglavnom, dođe red na Marina, onaj lik koji jedva preskoči vlastitu sjenu. Ali taj dan, ne znaju šta mu je bilo – možda je pojeo previše čokolina, možda je gledao Karate Kida noć prije – ali nešto mu klikne u glavi. Marin krene prema kozliću, sve ozbiljan, pravi zalet… svi već počinju navijat iz zezancije:

“Ajmooooo, Marineee! Leti brateee!”

I on ti stvarno LETI. Ali ne preko kozlića. Leti ravno na kozlića. Tj. udari trbuhom o njega, odbije se, padne nazad na stražnjicu, a tenisica mu odleti ravno u lice profesor tjelesnog koji je stajao sa strane i puhao u zviždaljku. Znači – tišina. Sekunda apsolutne tišine. Profesor skine tenisicu s lica, pogleda ih, pogleda Marina koji još leži kao izdušeni jastuk, i samo kaže: “Ti si, sine, moj osobni razlog zašto sam htio ići u mirovinu još 2007.” Svi pukli od smijeha, Marin dobio nadimak “Let Marin”. I evo, do dana današnjeg, kad god vide kozlić u dvorani, netko se sigurno dere:

“Pazi, Let Marin dolazi!” 

Izvor: M. B.

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Gimnazija Sesvete, 4a

Priča: Zadnji dan izleta, bus pun svega: suvenira, umornih učenika, zgužvanih jakni i bar tri izgubljene papuče. Približavaju se granici, i profesorica govori klasičnu rečenicu: “Samo da ne bude problema na carini, molim vas – ništa zabranjeno, ništa za prijavit, i NIŠTA iz prehrane!”

Naravno, svi klimaju glavom ko da su na predavanju o poreznoj reformi. A dvije učenice iz razreda — zvat ćemo ih Ema i Maja — tiho se pogledaju i zakolutaju očima.

Jer one, genijalke, odlučile kupit 5 velikih Nutella tegli u BiH jer su “duplo jeftinije nego kod nas”.

I ne samo to — odluče ih prošvercat.

Ali ne u torbi.

Ne ispod jakne. NE. Stave Nutellu u jastučnice.

Znači, doslovno naprave jastuke od Nutella tegli. Spavaju na njima kao da sanjaju čokoladnu revoluciju. Staju na granici. Ulazi carinik. Gleda torbe. Oni svi nervozni. A on, naravno, pogodi TOČNO njihov red.

Pita:

“Što imate u jastuku?”

Ema, hladna kao led:

“Pa… jastuk.”

Carinik digne obrvu i stisne jastuk. KRČ.

Zvuči ko da je zgnječio bocu.

Vadi teglu Nutelle iz jastučnice. Tišina u busu. Svi zaledili. A Maja, onako polu-panično, kaže:

“To je za… hormonalnu ravnotežu.” Svi pukli od smijeha. Carinik ne zna bi li plakao ili ih pustio iz čistog poštovanja prema kreativnosti. Na kraju im je uzeo dvije tegle, a tri su “preživjele”.

Od tada su poznate kao: “Nutella twins”

I svaki put kad netko donese palačinke u školu, netko automatski vikne:

“Gdje su Ema i Maja kad ih trebaš?!” 

Izvor: E. T.

Istražila Iva G. 2c, 2025.

Upravna škola Zagreb, 4b

Priča: Znači, maturalac, četvrta noć. Onaj trenutak kad više nitko ne zna koji je dan, svi su umorni, podočnjaci do poda, ali euforija ne prestaje. Spavaju u nekom hotelu s tri zvjezdice (realno, zvjezdice su same otpale s fasade). Uglavnom, dečki na katu iznad cura. I naravno, kao pravi genijalci, netko iz ekipe (nije se NIKAD službeno saznalo tko, ali svi sumnjaju na Bornu) odluči da bi bilo “fora” napravit spa zonu… na stepenicama.

Kako?

Tako što je pola boce šampona iz kupaonice izlio niz stepenice među katovima. Oni ništa ne znaju. I dok su oni u sobi igrali Uno i raspravljali jel Janko vara jer ima tri +4 karte, samo se čuje:

“Aaaaaaaa–BAM!”

Trk svi van. Na dnu stepenica leži profesorica kemije, torbica joj u zraku, kosa razbarušena, naočale krivo. Ustaje, skliska, opet pada. Kao da gledaju pingvina u borbi s ledom.

Netko viče:

“Profesorice, jeste dobro!?”

A ona kroz zube:

“Tko je stavio šampon na stepenice?! NISMO MIII, JER JESMO!”

Čistili su to jedno sat vremena. Profesorica više nikad nije išla na izlete, a šampon više nisu vidjeli ni u jednoj kupaonici do kraja putovanja – mislim da su ih profesori sakrili.

Legendarna rečenica s kraja putovanja?

“Zahvaljujemo svima što su preživjeli – uključujući i parket.”

P.S. Profesorica im je oprostila! 

Izvor: B. K.

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Upravna škola Zagreb, 4c

Priča: Znači, treći dan izleta, hotel negdje na Jadranu, zadnja noć. Euforija na maksimumu, već svi pomalo divlji – kombinacije se vrte, profesori pokušavaju glumiti red, ali i sami su već odustali od života. Glavni akter ove priče? Leon. Onaj lik koji cijelo putovanje jedva govori, stalno u trenirci, non-stop žvače žvaku i ima lice kao da ga je sudbina prevarila čim se rodio. I sad – negdje oko ponoći, tonu svi u san (barem su trebali), kad se iznenada širi panika.

Cimeri viču:

“Leon je nestao! Nema ga u sobi!”

Pregledavaju sve – WC, balkon, ispod kreveta (ne znaš nikad), ništa. Dečko je ispario. Dižu profesore, dolazi i voditelj putovanja, traže ga po hodnicima, recepcija pregledava kamere. Panika. U jednom trenu netko otvara ormar u njegovoj sobi — i tamo… Leon.

Spava. U ormaru.

Mirno, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

Pita ga cimer:

“Buraz, šta radiš unutra?”

Leon digne glavu, zijevne i kaže:

“Ma krevet mi je bio previše mekan.”

Svi su gledali ko da je s Marsa pao.

Od tada ga zovemo “Leon iz ormara”, a svaka nova generacija na izletu dobije priču o misterioznom učeniku koji je odlučio da mu je ormar bolji od kreveta. 

Izvor: M. A.

Jednog dana išli su u školu tramvajem. Na trgu su ušli u neobičnu staru jedanaesticu i ušli u tramvaj, no jedan prijatelj (koji uvijek izvodi neke gluposti) odlučio je sjesti na željezo koje spaja 2 vagona tramvaja. Planirao je sići sa željeza i ući u tramvaj na idućoj stanici, ali na kraju se vozio pune 3 stanice. Ostatak ekipe je stajao u tramvaju i mahali su mu, a u jednom trenu je umalo pao! Rekli su da će se tog dana uvijek sjećati jer je to bilo najsmiješnije jutro i najzabavnija vožnja tramvajem ikad! 

Izvor: Ana Antić

Istražile Iva G., 2c i Iva Lena I., 3c, 2025.

Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, 4a

Istražila Matilda C., 1c, 2025.

Obrtnička škola za osobne usluge, 3c

Jednog dana cijeli razred se dogovorio da svaki put kad profesor postavi pitanje svi istovremeno kažu “možda“.

Profesor: „Tko zna što je fotosinteza?“

Razred: „…možda.“

Profesor: „Je l’ netko učio za danas?“

Razred: „…možda.“

Profesor: „Hoće netko dobiti jedinicu?“

Razred: „…možda.“

Na kraju sata profesor je samo rekao: Možda vam neću zaključiti ocjene.

Izvor: L. P. 

Istražila Marta B., 1b, 2025.

Privatna gimnazija i strukovna škola „SVIJET“ s pravom javnosti, 4f

Na satu fizike Marko je donio “detektor duhova” koji je sam smislio. Usred predavanja profesorice i objašnjavanja gradiva, uređaj je počeo pištati. Marko je skočio i viknuo: Profesorice duh je ispod stola! Cijeli razred je puknuo od smijeha dok je Marko puzao ispod stola. Izvukao je prašnjavu krpu i ponosno rekao: Uhvatio sam ga! Profesorica mu je dala jedinicu. A duh? Kažu da je još uvijek uvrijeđen.

Istražila Sofia H., 1b, 2025.

Hotelijersko - turistička škola, 4e

Lucija je imala razrednicu koJa je otiŠla na bolovanje. Na zamjenu im je došao profesor Šadi. Godine 2024. vratila se  razrednica, a Šadi više nije radio u školi jer je bio zamjena. Učenici su napravili natpis posvećen njemu. Sa Šadijem su voljeli putovati i ići na izlete. Svi su se uvijek mogli dobro zabaviti s njim jer je znao kako tinejdžeri razmišljaju. Lucija nam je ispričala kako su učenici uvijek rado išli na izlete jer su im predstavljali priliku za bijeg iz učionice i svakodnevne rutine. Na izletima su mogli istraživati nova mjesta, učiti na drugačiji i zanimljiviji način te se bolje povezati s prijateljima i učiteljima. Osim što su takvi dani bili opušteniji, izleti su nudili i puno zabave, igre i smijeha, pa su ostajali u lijepom sjećanju još dugo nakon povratka. Mnogi su učenici upravo na izletima stvorili najdraže školske uspomene.

Istražia Ema Viktorija H., 2a, 2025.)

XII. gimnazija, 4b

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Hotelijersko - turistička škola Zagreb, 4f

Istražila Iva G., 2c, 2025.

I. tehnička škola Tesla, 4L

Priča: Znači, drugi dan maturalca, hotel negdje u Španjolskoj, onaj tip s recepcije što izgleda ko da je u kazni jer radi — već ih mrzi. Oni smješteni po sobama, svatko s nekim čudnim rasporedom kreveta ko da su slagali Tetris s namještajem. Sad, u Jurinoj sobi – on, Luka i Domagoj. Tri genijalca. Dolaze u sobu, a klima ne radi. Pritisnu gumb – ništa. Promijene baterije u daljinskom – ništa. Iskopčaju iz struje, pa ukopčaju– naravno, ništa. I sad Luka, sav ozbiljan, kaže:

“Ma možda ima neki tajni način, kao da je zaključana… tipa kao kad stisneš tipku 7 i ‘mute’ zajedno.” Pokušavaju sve kombinacije, na kraju već nasumično stiskaju tipke i… odjednom – KLIMA KRENE PUHAT KAO LUDILO. Ali ne hlađenje.Grijanje. I ne možeš to više zaustavit. Klima puše ko da želi ispeć kokoš u sobi. Oni panično pokušavaju isključit, gasit daljinskim – ništa. Ne reagira. Ugase glavnu sklopku sobe – klima i dalje radi.

Kao da je spojena na neku nadnaravnu snagu. U sobi postaje Sahara. Prozor otvore – vruće. Zatvore– sauna. Domagoj već leži bez majice i maše papirima ko da mu je zadnji dan života. Na kraju, spuštaju se dolje do recepcije, cijeli oznojeni, izgledaju kao da su trčali maraton. Kažu liku s recepcije:

“Ej… klima nam je poludjela.” Tip ih pogleda, digne jednu obrvu i samo kaže:

“Soba 214?”

Oni: “Da.”

On: “Opet ste stisnuli ‘Turbo Heat Mode’, a to je servisna funkcija. Tko vam je dao daljinski?”

Oni: “Bio je na stolu.”

On:

“Taj je samo ukras. Prava klima se pali s prekidača iza zavjese.”

IZA ZAVJESE?! Znači, tri sata su se kuhali na 38 stupnjeva jer su pokušavali hakirat klima uređaj s lažnim daljinskim. Od tad ih zovu “ekipa iz saune”, i svaki put kad netko u razredu kaže da mu je vruće, netko doda:

“Aj stisni mute i sedmicu, možda pomogne.”

Klima im je nakon tog gorila cijelo vrijeme zbog straha pa im je čak u nekim trenutcima bilo i hladno. 

Izvor: J. S.

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Prva ekonomska škola, 4c

Priča: Znači, vraćali se s izleta, svi ubijeni od umora, zadnji granični prijelaz prije doma. Bus staje na benzinskoj tik prije granice, da svi obave wc, kupe čips, obrišu suze jer se izlet završava…

Profesorica viče:

“Imate 15 minuta, NITKO ne smije ostati iza!”

Naravno, u razredu imaju Bartola – znate onaj tip što vam uvijek izgleda kao da nije siguran gdje je ni zašto. On ode na WC. Uđe. I ne izađe. Oni svi u busu, broji se ekipa – fali jedan. Pogađaš – Bartol.

Profesorica:

“Tko fali?!”

Netko iz zadnjeg reda:

“Bartol.”

Profesor:

“Pa gdje je?!”

Netko odgovara:

“Rekao je da ide ‘samo na minutu’. Prije deset minuta.”

Trči profesor u benzinsku. Nema ga. Trči do WC-a – ZAKLJUČANO.

Kuca.

“Bartole! Jesi živ?”

I iznutra se čuje tihi, smireni glas:

“Jesam… Samo… malo sam zaspao.”

Zaspao. U WC-u. Na školjci.

Profesor stane. Samo se okrene, pogleda ih i kaže:

“Eto, sad sam i to doživio.”

Bartol izađe sav zbunjen, raščupane kose, s licem kao da je upravo prekinuo popodnevni san u vlastitom krevetu.

Svi ga, naravno, dočekaju s aplauzom. Od tada nosi titulu:

“WC šaman”, a svaki put kad netko pita “jesu li svi u busu?”, još godinama netko dobaci:

“Osim ako Bartol ne meditira u zahodu.” 

Izvor: B. D.

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Druga ekonomska škola, 4b

Priča: Kažu da je svaka generacija na maturalcu imala neku… posebnu sobu. Ne zbog pogleda, kreveta ili lokacije. Ne.

Nego zato što se u njoj uvijek nešto poremeti. “Mi smo ju naslijedili” — soba 308. Već kad su stigli, teta s recepcije im je šapnula:

“Aha… 308… hmm… sretno.”

A oni ko blesavi:

“Šta, curi voda? Ima duhova? Haha.”

Ona:

“Ne, ne… ništa strašno. Samo… pazite da vam ne padne strop.”

…I nas pusti s ključem.

U 308 bili su Ivan, Marko i Roko — tri lika poznata po tome da ništa nikad ne ide kako treba. I odmah prvu večer – počinje.

Prvu večer - Krevet se urušio. Ne puknuo, ne klimav – urušio. Ivan samo sjeo i odjednom:

BAAAM – završio pod madracem, noge gore ko u crtiću.

2. Drugu večer – tuš. Roko ušao u kupaonicu, zatvorio vrata i odjednom se čuje:

“DEČKI, SPAŠAVAJTE ME!”

Voda šiklja iz pipe, tuš je počeo špricati na sve strane i prema stropu, a vrata zapela. On unutra u gaćama, kliže se po pločicama ko pingvin.

Ali najbolji dio tek dolazi.

Zadnju noć, svi se spremaju za spavanje, a odjednom:

“TUUUUUUMP!”

Marku pao komadić visećeg lustera na krevet. Nije mu ništa, al svi u šoku. Profesor dolazi, vidi i samo kaže:

“308… naravno.”

Sutradan kad su odlazili, jedan stariji konobar ih gleda i kaže:

“Jeste vi bili u 308?”

Oni: “Da…”

On: “Aaaa, i ove godine.”

Navodno, ta soba svake godine ima neku dramu:

• Jedna generacija imala poplavu.

• Druga – ptica ušla kroz ventilaciju i zabila se u televizor.

• Treća – netko zaspao u ormaru i zaključao se iznutra (da, stvarno). 

Izvor: I.Š.

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Škola XY, 3a

Istražila Iva G., 2c, 2025.

Gimnazija Tituš Brezovački, 4a

Bio je ponedjeljak ujutro, prvi sat –geografija. Profesorica je bila poznata po svom strogom držanju, ali i po tome da voli nasumično prozvati učenike kad se najmanje nadaju. Tog dana, učenik Luka je došao u školu pospan, s kapuljačom preko glave, i samo jednom jasnom misijom – da ne bude primijećen. “Ti tamo u zadnjoj klupi, s kapuljačom kao da ideš na ekspediciju na Arktik,” rekla je profesorica dok je prelistavala imenik. Luka se trgnuo. “Ja?” “Da, ti. Reci nam – gdje se nalazi Andora?” Luka je zinuo. Gledao je u plafon, pa u ploču, pa kroz prozor, nadajući se da će mu neko od oblaka šapnuti odgovor. Na kraju, rekao je samouvjereno: “Mislim da je to neki otok… kod Grčke?” Cijeli razred je prasnuo u smijeh. Profesorica se nasmijala prvi put otkad su je upoznali. “Ne, Luka, ali da je Andora čula gdje si je smjestio, možda bi i sama poželjela da je tamo.” Kasnije su svi pričali o tome kako je Luka „izmislio novu lokaciju za Andoru“ i nekoliko dana su mu crtali karte gdje je Andora otok pored Santorinija, s palmama i flamingosima. Idući tjedan, profesorica ga je ponovo pitala isto pitanje. Luka je stao, nasmiješio se i rekao: “Smještena je u Pirinejima, između Francuske i Španjolske. I više nikad neće biti otok, obećavam.”

Na maturalcu, nakon burne večeri i "samo jedne koka-kole", cijeli razred je jedva otvorio oči za doručak. U hotelskom restoranu švedski stol – raj za izgladnjele tinejdžere. Luka, poznat po apetitu i samopouzdanju, prvi dolazi. Uzima sve redom – jaja, šunku, kroasane, jogurt, ali onda ugleda zdjelu s nečim što izgleda kao puding. Bez razmišljanja, zgrabi veliku porciju, sipa si malo čokoladnog preljeva sa strane i vrati se za stol. Zagrize. Tišina. Gleda u žlicu. Mi ga gledamo. On nas.

"Ljudi… ovo nije puding… ovo je... majoneza!"

I stvarno, Luka  je upravo pojeo tri velike žlice majoneze sa čokoladnim preljevom.

Profesorica se toliko smijala da mu je rekla da je zaslužio trojku iz biologije samo zato što je preživio tu kombinaciju. Od tog dana, svi su mu na doručku diskretno gurali "puding" pod nos – za svaki slučaj. Za rođendan koji je bio samo tri tjedna nakon maturalca razredno su se dogovorili da mu svatko kupi vrećicu majoneze i tako on sad ima oko 20 vrećica majoneze. 

Izvor: L. H.

Istražile Iva G., 2c, 2025. i Ema O., 1b, 2025.

Strojarska tehnička škola Faust Vrančić, 4c

Učenici su na TikToku vidjeli ideju da donesu aparat za pravljenje vafla u školu i odlučili su to i napraviti. Neprimjetno su na satu hrvatskog, prije velikog odmora, počeli peći vafle. Sve je išlo super dok profesor nije osjetio miris i skužio što se događa. Mislili su da su ozbiljno nadrapali, ali su mu ipak ponudili vafl. Profesor im je, na sreću, oprostio jer nisu puno zaostajali s gradivom, pa su ostatak sata proveli u pravoj maloj gozbi.

Izvor: Patrik P.

Bio je to praktični sat zavarivanja. Učionica zadimljena taman koliko treba, svi u odijelima, rukavicama, maske na glavi. Profesor im je sto puta ponovio da provjere masu, elektordu i spuste kacigu prije paljenja. Jedan dečko je bio jako uzbuđen jer mu je ovo bilo prvo samostalno zavarivanje. Sve spremno za zavarivanje ali taman prije nego što počne digne kacigu da bolje pogleda spoj. Odjednom dođe do jakog bljeska taj dečko odmakne glavu i samo kaže da ništa ne vidi. Profesor dotrči gasi aparat pogleda ga i upita ga je li normalan? On samo odgovori: ,,mislio sam da će brzo bit, nisam stigo se snać.

Izvor: D. N.

Istražila Korina J. 2c i Iva S., 2c, 2025.

Elektrostrojarska obrtnička škola, 3i

Na velikom odmoru dečki su uzeli loptu iz dvorane za tjelesni i počeli se dodavati ispred škole. Sve je bilo zabavno dok jedan od njih nije fulao i nabio loptu ravno u prozor kabineta i to baš one najstrože profesorice. Uhvatila ih je na djelu i bez puno priče poslala ravno kod ravnateljice, gdje su svi redom pokupili opomene.

Istražila Korina J., 2c, 2025.

Gimnazija Tituš Brezovački, 4d

Ante je sanjao da piše kontrolni iz matematike. Sve mu je bilo jasno – zadaci su bili laki, profesor nasmijan, čak mu je i kemijska radila savršeno. Probudio se sretan. Onda je pogledao na sat.08:47. Sat počinje u 8:30. U roku od tri minute bio je obučen, bez doručka, bez knjiga, sa samo jednom čarapom. Uletio je u učionicu sav zadihan, a profesor mu samo pokaže ploču.

– Ante, zadatak broj tri?

Ante pogleda… isti onaj iz sna. Nasmije se, uzme kredu i riješi ga bez greške. Profesor klimne glavom, svi u šoku. Nitko nije znao da je zapravo samo sanjao kontrolni.

Izvor: 

Istražila Ema O., 1b, 2025.

Gimnazija Lucijan Vranjanin, 4f

Bio je petak, drugi sat fizika. Profesor poznat po strogim pravilima i još strožijem pogledu. Tog dana pisali su veliki test koji je, kako je on rekao „odlučivao sudbinu polugodišta”. Svi su šaptali jedni drugima. Na ulazu u učionicu, profesor stoji kao carinik. Pogleda torbe, traži mobitele, šalabahtere, ništa ne promakne njegovim očima. A jedan učenik u džepu jakne ima čokoladu. Mali Twix koji je čuvao za „poslije testa“, nagradu sam sebi ako preživi. Sjedne. Test krene. Treće pitanje totalna nepoznanica. “Gleda papir, papir gleda njega”. Lagano zavuče ruku u džep čokolada je tu. Izvadi je polako, ne da jede, nego da se smiri. Ali baš tada – profesor ga pogleda. On se zaledi. Profesor se približava. „Što je to?“, pita, strogo, kao da drži eksploziv. „Čokolada“, kaže tiho. Gleda ga par sekundi. Očekuje kaznu, oduzimanje testa. A onda profesor samo slegne ramenima i kaže:  „Ako te Newton ne spasi, možda glukoza hoće. Ali dijeli pola s kolegom iza.“ Od tog dana, svi su na testove nosili čokoladu. Ne zbog znanja, nego zbog sreće. A on je dobio trojku i prijatelja iza sebe koji mu je čokoladu vratio s porukom: „Za idući test, ponesi dvije.“

Izvor:

Istražila: Ema O., 1b, 2025,

II. gimnazija, 4c

Usred sata etike, zazvoni mobitel nekome u torbi. Svi se smrzli, profesorica pogleda: “Tko ima dovoljno hrabrosti da prekine moralnu raspravu?” Uspjeli smo pronaći mobitel tek nakon 5 minuta. Bio je to zaboravljeni stari telefon koji je zvonio s melodijom Gangnam Style. Profesorica se počela smijati i rekla: “Etika je očito izašla iz mode.”

(Istražila Nola H., 2d, 2025.)

Jedna učenica je htjela javiti profesorici da kasni jer se autobus pokvario, ali umjesto da joj pošalje privatno, slučajno je to zalijepila u razrednu grupu. Poruka je glasila: „Kasnim jer bus izgleda kao da će umrijet prije mene. Ako stignem, to će bit čudo i znanstvena senzacija.“ Naravno, razred je odmah poludio. Krenuli su gifovi raspadnutih autobusa, raketa koje eksplodiraju i komentari tipa „Drž’ se, znanstvenice!“

U grupi je bila i profesorica, koja je samo hladno odgovorila: „Ako stigneš, dobivaš plus iz biologije.“ Kad je napokon ušla u razred, zadihana i zgužvana, svi su je dočekali pljeskom kao da je upravo preživjela dokumentarac. Jedan je iz zezancije čak rekao: „Dobrodošla nazad u civilizaciju.“ Profesorica je kroz smijeh dodala: „Znanost je danas pobijedila.“

Tijekom sata su je zezali da napiše izvještaj o stanju vozila, a netko je na ploču nacrtao autobus s natpisom “Nobelova ekspedicija”. Na kraju joj je stvarno upisan plus, uz komentar: „Za preživljavanje i precizno izvještavanje s terena.“

Od tada, kad god netko kasni, svi samo pitaju: „Jel znanost opet u pitanju?“ 

(Istražila Josipa G., 2d, 2025.)

Škola za cestovni promet, 3f

"Jednom sam morao prevesti kratki tekst za domaću zadaću, ali naravno, nisam stigao pa sam sve prekopirao s Google Translatea. Profesorica je pročitala moj rad i rekla: “Ovo zvuči kao da je Shakespeare oživio, ali na androidu.” Nije mi dala lošu ocjenu, ali mi je rekla da sljedeći put napišem vlastitim riječima, makar bile pogrešne."

Istražila Nola H., 2d, 2025.

Elektrotehnička škola, 4b

Jednom smo dobili zadatak da izradimo projekt. No, Luki je nešto pošlo po zlu i iskočio je osigurač u cijelom kabinetu. Svjetla su se ugasila, dim se digao, a profesor je samo rekao: “Okej, Tesla, u dnevnik ideš zlatnim slovima.” Svi smo se prvo smrznuli, a onda prasnuli u smijeh. Nakon što su tehničari došli i osposobili struju, Luka je morao napisati izvještaj dug tri stranice, ali postao je legenda razreda. Tako smo dobili inspiraciju za natpis: “Dosta nam je napona i struje, dajte nam gajbu Žuje!”. Nećemo pamtiti samo formule, već i priče, prijateljstva i trenutke koji nas vežu zauvijek.

Na školskom ručku jedan dečko je htio biti faca pa je rekao da može pojesti tri pudinga za redom bez žlice. Prvi je išao lako. Drugi je već bio borba. Kod trećeg je kihnuo i puding je završio profesorici na hlačama. Svi su se zaledili, a ona je samo rekla: "Dobro, bar znamo da je od vanilije". 

Istražila Klara B., 1f i Dina J.F., 3b, 2025.

XV. gimnazija, 4h

Istražio Jan V., 1f, 2025.

Strojarska tehnička škola Faust Vrančić, 4a

Dan kao i svaki drugi – osim što je vani padala kiša kao iz kabla, a školski hodnici su se pretvorili u klizalište bez leda. Učenici klize, cipelama ostavljaju tragove po hodnicima.

I onda – briljantna ideja. Netko iz razreda donosi znanstveni prijedlog: “Ajmo testirat koliko brzo možemo skliznut od jednog kraja hodnika do drugog.” Logično. Jer tko još želi na geografiju kad možeš radit pokuse iz fizike… na vlastitu odgovornost.

Jedan učenik uzima zalet, proklizava gotovo profesionalno, ali na kraju – spektakularni pad točno ispred ravnateljeve kancelarije. Kao u filmu, vrata se otvaraju u savršenom tajmingu. Učenik još uvijek na podu, ravnatelj s podignutom obrvom i onim poznatim pogledom koji znači: “Što se sad događa?”

Kazna? Ništa strašno. Malo brisanja hodnika i lekcija da se Newtonovi zakoni ipak ne testiraju u natikačama po pločicama. Ali priča je ušla u legendu razreda kao “Dan kad je fizika umalo postala ekstremni sport”.

Izvor: I. B.

Istražila Mia B., 2c, 2025.

I. gimnazija, 4a

Na satu povijesti profesor je najavio test o starom Rimu, a ja k'o i obično nisam učila. Na dan testa sam sjela u klupu i ništa nisam znala. Odjednom mi je frendica dala neki papirić na kojem je pisalo "Rim je pao zbog korupcije, a ti si pala zbog neznanja." Nasmijala sam se, a profesor me sumnjičavo gledao. Na kraju sam dobila 2, nekim čudom.

Izvor: D. L.

U zadnjem tjednu nastave, maturanti su odlučili organizirati "dan zamjene uloga". Dogovorili su se da svi učenici zamijene uloge s profesorima, a profesori s učenicima. Učenici su se obukli u profesore, držali nastavu, provjeravali zadaće i davali ocjene, dok su profesori sjedili u klupama, rješavali testove i glumili učenike.

Najzabavnije je bilo kad je profesor matematike morao rješavati zadatke iz hrvatskog jezika, a učenik je pokušavao objasniti Pitagorin poučak. Na kraju dana, svi su se smijali i zabavljali, a profesori su shvatili koliko je zapravo teško biti učenik. Dan je završio velikim zajedničkim druženjem i zaključkom da su svi, i profesori i učenici, naučili nešto novo jedni o drugima. 

Izvor: A. G.

Jedna učenica koja živi 5 minuta od škole je stalno kasnila na prve sate i nikad ne bi došla prije 7:55. Tako se jednom nije probudila na vrijeme da stigne. Mislila je da ako odmah krene i trči do škole da bi mogla stići u neko razumno vrijeme. S obzirom da škola počinje u 8, a ona živi jako blizu, skužila je da možda stigne doći do 8:10 pa da zamoli profesoricu da ju ne zapiše. Tako se odmah ustala iz kreveta, nije se ni presvukla ni oprala zube te je trčala u školu. Kad je došla bila je u pidžami na Winnie Pooha. Nakon toga svi su je zezali da je ona Winnie Pooh. 

Istražile Kiara V., 2c, Vita M. H., 2c i Rene G, 2a, 2025.

Klasična gimnazija, 4a

Maturalac ponekad jako inspirativno djeluje na učenike.

Odluka je pala, organizirat će Noć talenata. Svi su se prijavili s raznim točkama - pjevanjem, plesom, glumom, sviranjem. Jedna grupa se odlučila za malo drugačiju točku - izazov kuhanja. Odlučili su skuhati najluđe jelo koje su mogli smisliti od svega što su pronašli u hotelskoj kuhinji. Rezultat je bio... neobičan. U loncu su se našli čokolada, čips, kečap, luk i još nekoliko tajnih sastojaka. Dok su kuhali, cijela soba je mirisala na nešto između slatkog i slanog. Na kraju, hrabro su probali svoju kreaciju. Reakcije su bile različite - od gađenja do smijeha. Iako jelo nije bilo ukusno, svi su se odlično zabavili i dugo pričali o tom kulinarskom eksperimentu.

Izvor: K. M.

Na likovnom je htio impresionirati cijeli razred pa je rekao da će nacrtati konja zatvorenih očiju. Zatvorio ih, zamahnuo flomasterom i nacrtao nešto što je više ličilo na pregaženog ježa. Svi su prasnuli u smijeh, a profesorica je rekla: "Originalno! apstraktna sloboda izražavanja!". Od tada ga zovu "konjarista", a njegov crtež još uvijek visina oglasnoj ploči. 

Istražila Vita M. H., 2c i Dina J. F., 3b, 2025.

Gimnazija Tituš Brezovački, 4b

Zadnji dan škole u trećem razredu, učenici su odlučili iznenaditi svoju omiljenu razrednicu nečim posebnim. Uz pomoć umjetne inteligencije, generirali su duhovitu sliku na kojoj ona jaše svog najdražeg ljubimca – šarenu, ponosnu papigu s kapicom na glavi. Slika je bila toliko neobična i zabavna da su se svi učenici jedva suzdržavali da ne prasnu u smijeh dok su joj je predavali. Kad je razrednica otvorila poklon i ugledala sliku, nije mogla izdržati – prasnula je u smijeh tako iskreno da je zarazila cijeli razred. “Ovo je najbolje iznenađenje koje sam ikada dobila,” rekla je kroz suze od smijeha. Toliko joj se svidjela ta vesela, nadrealna verzija nje same da ju je već do kraja tjedna uramila i objesila na zid svog dnevnog boravka, gdje sada redovito izaziva osmijeh svakom posjetitelju.

Izvor: M. M.

Istražila Vita M. H., 2c, 2025.

Gimnazija i ekonomska škola Benedikt Kotruljević, 4.3

Na dan norijade jedan je učenik iz razreda u školu donio veliku harmoniku. Prvo ju je svirao u školi a zatim ju je nosio i ostatak dana. Svirao je u tramvaju, svirao je po cesti, svirao je na Trgu, svirao je svugdje putem. Svirao je i kad su došli na Bundek, naravno.

Po putu su mu ljudi davali novac koji su mu neki stavljali u mjehove na sredini harmonike tako da je i dosta zaradio. Neki su ga i snimali te je nakraju završio na RTL-u i Indexu.

Istražila Ema B., 1e, 2025.

Gimnazija Tituš Brezovački, 4e

Na četvrtoj godini išli smo na ekskurziju u Barcelonu. Svi uzbuđeni, bus pun, profesorima već na živce od same najave da će provesti pet dana sa nama. Prvo stajanje – more! Odmah trčimo na obalu, vadimo sendviče koje su nam majke spakovale s ljubavlju.
Milan, naš lokalni zabavljač i neformalni predsjednik razreda, izvadi sendvič s pohanom piletinom, mahne ga kao trofej i vikne:
– Ljudi, pogledajte ovo! Ovo je umjetnost!
I taman ga zagrize… galeb. Ne bilo koji galeb – Hulk galeb. Sleti pravo na njega, uzme pola sendviča i odleti kao da mu je to svakodnevna praksa.
Svi se smijemo, Milan stoji u šoku, sa pola sendviča i pogledom čovjeka kome je život uzeo sve. Kaže:
– Ovo je… napad iz zraka. Jel’ neko snimio?! Ovo mora u udžbenik povijesti!
Ostatak ekskurzije ga zovemo “Galebova žrtva”. Profesor mu kasnije na testu iz geografije doda komentar:
“Odlično opisano primorsko podneblje, ali slijedeći put bez osobnih trauma.”

Na maturalnu večer došla sam spremna kao da idem na crveni tepih haljina iz snova, šminka koja je preživjela tri YouTube tutorijala i cipele... koje su izgledale kao iz bajke, ali su se osjećale kao kazna iz pakla.Večer je krenula savršeno svi sređeni, profesori opušteni, glazba super. Prvi ples, drugi, treći… a meni noge već mole za milost. Prijateljice me gledaju, smiju se jer hodam kao da balansiram na žici. U jednom trenutku, nakon grupne slike, pokušala sam dostojanstveno prošetati natrag prema stolu... i naravno, poskliznula sam se. Nije bio pad više elegantni "kontrolirani čučanj" uz smijeh pola razreda. Profesorica iz matematike mi samo dobaci:„ To ti je pad pod pravim kutom s gracioznošću jedinice iz geometrije!“ Na kraju sam ostatak večeri provela bosa, ali s osmijehom do ušiju. I da, cipele su završile ispod stola kao podsjetnik da je udobnost ipak važnija od Instagrama.

Izvor: Mrija Gracin

Istražile Ema O., 1b i Klara F. H., 2d, 2025.

III. gimnazija, 4d

Jedan učenik je došao na test iz biologije i nije znao skoro ništa, pa je umjesto odgovora pisao viceve. Na kraju testa je napisao: “Ako ništa, da se barem nasmijete dok mi dajete jedinicu.” Dok mu je profesor vraćao test, smiješeći se na test mu je uz jedinicu nacrtao smješka. 

(Istražila Josipa G., 2d, 2025.)

(43)

IX. gimnazija, 4c

Dečko iz razreda je pokušao koristiti slušalicu na testu. Samo što je počeo šaptati,slušalica se ugasila. Profesor mu priđe i kaže: “Što šapućeš, nije ispovijed.” Nije ni pokušao dalje – samo predao prazan papir. 

Istražila Josipa G., 2d, 2025.

(44)

Hotelijersko - turistička škola, 4b

Tijekom sata, jedan učenik je tražio da ide na WC. Nije ga bilo gotovo pola sata. Kada se vratio s čokoladicom u ruci, profesor ga je upitao gdje je bio. Samo je rekao: “WC je bio zauzet, pa sam malo prošetao.” Profesor ga je pogledao i dodao: “Nadam se da je čokoladica bila vrijedna neopravdanog.” 

Istražile Josipa G., 2d, 2025.

(45)

IX. gimnazija, 4b

Jedan učenik pripremao je prezentaciju o zagađenju okoliša, no greškom je projicirao folder s privatnim fotografijama s mora. Prva slika bila je kako leži na plaži uz natpis: “Odmor bez stresa”. Profesor se samo nasmijao i rekao: “Ovo sigurno nije uzrok zagađenja, ali može biti posljedica.” Nakon toga je pravilnu prezentaciju otvorio s crvenim licem. 

Istražila Josipa G., 2d, 2025.

(46)

III. gimnazija, 4f

Za vrijeme sata tjelesnog netko  je sakrio u wc romobil jednoj djevojčici iz OŠ (III. gimnazija i OŠ D. Kušlana nalaze se na istoj lokaciji). Nakon nekog vremena djevojčica je tražila romobil i obratila se i profesorici tjelesnog za pomoć. Budući je pretpostavljala da je netko iz f razreda, kojem je baš držala sat, stoji iza te psine, profesorica je počela ispitivati tko je to napravio. Kako se nitko nije javio profesorica je bivala sve ljuća  te je zaprijetila jedinicom cijelom razredu ako se odgovorna osoba ne javi. Čuvši to jedan učenik je dignuo ruku i rekao da se on javlja i preuzima krivnju  jer kao njemu jedinica ne kvari prosjek. Cijeli razred ga je u tom trenutku gledao kao heroja (i sama profesorica) što on u biti nije bio jer je on, kako im je poslije i sam priznao, u biti i sakrio romobil osnovnoškolki. Ispao faca, a u biti nije.

Izvor: V.F.

Istražila Dora B., 1f, 2025.

(47)

XV. gimnazija, 4b

Istražila Dora B., 1f, 2025.

(48)

Obrtnička škola za osobne usluge, 3e

Vjezbali su farbanje na lutkama, a lutke su jedna do druge. jedna cura je vjezbala s blajhomte je vec bila pri kraju, a druga je koristila crnu farbu. ovu curu koja je vjezbala s crnom bojom je napala muha, a ona se jako boji kukaca te je ona pocela izmicat se, mahat rukama i skakat od straha. kako je imala kist u ruci slucajno je dok je mahala rukama prosla malo po lutki s blajhom te joj je tako unistila sve sto je napravila. 

Izvor: T. D.

Na majicama su htjeli imati natpis “Nema Kamenjarko kila koliko 3.e debila.” Kamenjarko je bio njihov razrednik i trebali su dobiti potvrdu od ravnateljice za taj natpis, ali im je nije dala, pa su samo kopirali mail koji im je poslala i stavili ga na majicu. 

Istražile Iva S., 2c i Lorena G, 1c, 2025.

(49)

Prva ekonomska škola, 4g

Bio je petak, zadnji sat, Osnove ekonomije. Profesor je bio u svom elementu, objašnjavao zakon ponude i potražnje, a već pola razreda je bilo mislima u pekari preko puta škole. Profesor stane pred ploču i kaže: „Dajte mi neki primjer iz svakodnevnog života, ali iz glave ne iz udžbenika“. Javi se jedan dečko za kojeg svi znaju da ništa ne uči, ali se jako dobro snalazi u ovakvim situacijama. I kaže on: „Profesore, evo primjer: kad školska kuharica napravi samo pet bureka, a nas dvadeset želi jesti burek, cijena automatski skače. Jučer sam dao frendici čokoladicu da mi prepusti red. To je tržište u akciji.” Svi su mu se smijali, a profesor je pokušao ostati ozbiljan. Ipak nije izdržao nego mu je odgovorio da je on prvi učenik koji je nešto objasnio bolje od udžbenika. I da mu peticu.

Izvor: J. P.

Prvog dana u ekonomskoj školi, profesor nas je pitao zašto smo upisali ekonomiju. Svi smo nešto mumljali, a ja sam se prvi javio i ozbiljno rekao: „Zato što želim znati zašto uvijek imam manje novca nego što mislim da imam." Profesor se nasmijao i rekao: „To ti je prva lekcija iz financijske pismenosti. Račun bez konobara ne postoji, a budžet ne laže.“ Od tad sam počeo voditi bilješke i u bilježnici i u novčaniku. Sad bar znam gdje mi nestane džeparac. Uglavnom na burek i kavu.

Izvor: Tomislav Grgić

Istražila Iva S., 2c, Lia Leona R., 3d, Tea G., 2c i Klara F. H., 2d, 2025.

(50)