2025. (3)

Prirodoslovna škola Vladimir Prelog, 4b, 2025.

(Istražio Lovro P., 2b, 2025.)

Prirodoslovna škola Vladimir Prelog, 4c, 2025.

(Istražio Lovro P., 2b, 2025.)

Prirodoslovna škola Vladimir Prelog, 4d, 2025.

(Istražila Ines Š., 2e, 2025.)

Prva ekonomska škola, 4d, 2025.

Razrednica ovog razreda preziva se kao poznati pjevač Miroslav Škoro te su se kroz četiri godine učenici uvijek šalili na taj račun. Naime razrednica je bila stroga te nije htjela uvijek opravdavati kašnjenja ali i općenito izostanke iz škole te im je bila asocijacija na nju pjesma "Sude mi". Čak na maturalac nisu išli u Španjolsku što je bila želja cijelog razreda.

“Bili smo razred s iznimno puno jedinica. Svaki predmet barem nekoliko nas je imalo jedinice koje bismo ispravljali u zadnji čas. Bili smo složan razred , a maturalac u Grčkoj ću zauvijek pamtiti pogotovo zato što su nas izbacili iz hotelu jedne noći. Na majici je Miroslav Škoro jer se kao raska prezivala Škoro i onda sve što smo imali kao ideju smo stavili na majicu.”

Izvor: M. P.

(Istražile Iva O., 2a i Katarina M., 1e, 2025.)

Prva ekonomska škola, 4f, 2025.

Jedan dan učenik je došao u školu sav blijed. Svi su ga pitali je li dobro i on bi svaki put rekao da ga samo trbuh malo boli, ali da je u redu. Ta bol u trbuhu se kroz sate sve više i više povećavala dok on nije zatražio profesora da ga pusti na wc. Sav se zacrvenio i uspuhao i molio ga da ga pusti jer je hitno. Imao je probavne tegobe. Nije ni uspio doći do WC-a a hlače su mu već bile malo smeđe. Vratio se u učionicu i počeo svima pričati što mu se dogodilo pa su se svi zajedno zezali.

(Istražila Rene G., 2a, 2025.)

Prva ekonomska škola, 4h, 2025.

Jedna učenica predložila je "Dan pidžama", ali je većina zaboravila. Samo su tri cure i jedan dečko stvarno došli u pidžamama ,ali su se ponašali kao da su oni u pravu, a svi drugi su "overdressed". Na odmoru su ležali po klupama i govorili da su "u vremenskoj zoni sna".

Izvor: M. S.

(Istražila Tea G., 2c, 2025.)

Prva privatna gimnazija, 4a, 2025.

Na maturalnu večer došla sam spremna, haljina savršena, frizura sređena, šminka besprijekorna. Samo su me cipele ubijale već nakon prvih pola sata. Iako sam stalno obećavala sebi da ću nositi udobne, ove godine sam odlučila malo „žrtvovati se“ za stil. Sve je išlo glatko dok nisam pokušala zaplesati sa svojim najboljim prijateljem. Prvi ples, drugi ples… i onda, dok sam se vrtjela, izgubila sam cipelu! Skroz. Nestala negdje među stolovima.U trenutku panike, trčala sam po dvorani bosa, pokušavajući je pronaći. Dok su se svi smijali i navijali za mene, profesorica iz Hrvatskog me smireno pogledala i rekla: „Pa vidiš, i Shakespeare je imao svoje drame, ali ti si naša zvijezda večeri.“ Na kraju sam plesala bosa do kraja večeri i nije mi ni bilo važno. Naučila sam jednu važnu lekciju: udobnost je ključ, a maturalna večer je za stvaranje uspomena, ne za savršenstvo.

Izvor: Maša Maglić

(Istražila Klara F. H., 2d, 2025.)

Prva privatna gimnazija, 4b, 2025.

Za prezentaciju iz engleskog spremala sam se danima sve je bilo savršeno: fontovi usklađeni, prijelazi elegantni, slike estetski posložene. Bila sam uvjerena da ću briljirati. Dođem u učionicu, spojim laptop, kliknem da otvorim prezentaciju… i naravno datoteka ne radi. Crni ekran. Panika.Pokušavam smireno reći:„It seems there's a little technical issue,“ali u glavi mi je bilo: Ne, ne, ne, zašto sad?!Profesorica me gleda, nasmije se i kaže:„Don’t worry, improvise. That’s real life anyway.“I tako ja krenem pričati napamet, bez slajdova, bez sigurnosne mreže, samo ja i moj naglasak koji je u tom trenutku zvučao kao kombinacija britanskog, američkog i panike.Na kraju sam dobila peticu ne zbog prezentacije, nego jer sam „pokazala snalažljivost i fluentnost pod pritiskom“.Od tada svugdje nosim USB. I pričam engleski čak kad tražim gdje je WC.

Izvor: Nora Grubišić

Maturalac, svima jedna od najdražih stvari u srednjoj školi. Vrijeme kada zaboravite na sve svoje brige. E pa tako su dvije prijateljice na maturalcu zaboravile na onu glavnu i jedinu obavezu, probuditi se na vrijeme. Dok je ostatak razreda već doručkovao, one su i dalje spavale. Kada su se probudile, shvatile su da njih nema te su ih morale tražiti i "loviti" po cijeloj Barceloni.

Izvor: I. H.

(Istražila Lucija G., 3e i Klara F. H., 2d, 2025.)

Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, 4b, 2025.

(Istražile Ema S., 3c i Rene G., 2a, 2025.)

Škola za cestovni promet, 4b, 2025.

(Istražio Vlado M., 3f, 2025.)

Škola za medicinske sestre Mlinarska, 5d, 2025.

(Istražila Sara P., 2c, 2025.)

Škola za medicinske sestre Mlinarska, 5a, 2025.

(Istražila Sara P., 2c, 2025.)

Škola za modu i dizajn, 4c, 2025.

(Istražila Ines Š., 4c, 2025.)

Športska gimnazija, 4b, 2025.

(Istražila Dora K., 2c, 2025.)

Tehnička škola Ruđer Bošković, 4a, 2025.

(Istražila Dora K., 2c, 2025.)

Tehnička škola Ruđer Bošković, 4c, 2025.

(Istražila Sara P., 4c, 2025.)

Tehnička škola Zagreb, 4p3, 2025.

Na satu elektrotehnike profesor nam je dao zadatak da spojimo jednostavan senzor koji aktivira LED lampicu kad se detektira pokret. Sve super ekipa oko mene ozbiljno radi, lemilice zuje, koncentracija na maksimumu. Ja, naravno, uvjeren da sve kužim, spojim sve sam, bez provjere. Ponosno pozovem profesora da provjeri. On stane, gleda par sekundi i kaže: „Zanimljivo... ti si spojio senzor tako da reagira samo kad se približi pametni telefon?“ U tom trenutku stvarno aktiviram senzor… jer vadim mobitel iz džepa. Cijeli razred se smije, a ja pokušavam objasniti: „Pa to je moderna zaštita lampica pali samo kad se blizu pojavi vlasnikov mobitel. Inovacija, ne greška.“Profesor se nasmije i kaže: „Znači, pametni telefon ti spašava ocjenu. Dobro je znati.“ Od tada svaki moj projekt ima „posebnu funkciju“ i rezervni plan ako opet nešto spojim naopačke.

(Istražila Klara F. H., 2d, 2025.)

Ugostiteljsko - turističko učilište, 3b, 2025,

(Istražio Vlada M., 3f, 2025.)

V. gimnazija, 4a, 2025.

(Istražio Lukas G., 3d, 2025.)

V. gimnazija, 4b, 2025.

(Istražila Sara P., 2c, 2025.)

V. gimnazija, 4f, 2025.

(Istražio Noa P-, 1e, 2025.)

V. gimnazija, 4g, 2025.

(Istražile Sara P. 2c i Dora B., 1f, 2025.)

VII. gimnazija, 4e, 2025.

Na maturalcu u Španjolskoj, točnije u Lloret de Maru, vodič nam je dao sat i pol slobodno da prošetamo, nešto pojedemo i kupimo suvenire. Nas četvorica smo, naravno, odlučili "malo skrenuti s rute" jer smo čuli da su plaže još ljepše s druge strane grada. Krenemo mi puni entuzijazma, Google Maps u ruci, ali nekako smo završili u dijelu grada gdje više nije bilo ni turista, ni plaže, ni signala. Jedan od nas je rekao: „Ma idemo po osjećaju, nema šanse da se izgubimo.“ Petnaest minuta kasnije izgubljeni. Sat vremena kasnije još uvijek izgubljeni. Umorni, žedni, i jedan od nas pokušava pitati lokalnog Španjolca za smjer riječima: „Hotel... autobus... amigo?“ Tip nas samo pogleda i kaže: „No inglés. Buena suerte!“ i ode svojim putem. Kad smo se napokon uspjeli vratiti, bus je već bio pun, profesori nervozni, a vodič je rekao: „Još pet minuta i ostali biste ovdje do mature. “ Od tad smo mi "španjolska ekspedicija", a svaki put kad se izgubimo, netko iz razreda dobaci: „Ajmo opet u Lloret!"

Izvor: Gabrijel Babić

(Istražile Klara F. H., 2d, Sara P. 2c i Tara Ć., 3e, 2025.)