Cesarić u prozi

Čitajući Cesarićevu zbirku pjesama Pjesme, učenici su izabrali pjesmu po vlastitom nahođenju, interpretirali je i na temelju pjesme napisali priču.

Nastale su divne priče na tragu Cesarićeve poetike.

Dobriša Cesarić, Krik

Čitavog dana bol mi buja,

Zamjetljiv tek u glasu tihom,

Al dođe noć, i razlije se –

I najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet

Da uokolo traži jeku,

Razdijelio sam svoje srce

Med braću neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta,

A kada srodno srce prene,

Da l' ono sluti da je pušten

Iz noći mučne, probdivene?

Eva Butorac, 7.b

D. Cesarić, Pjesma o tišini

Ona se uvijek javi kad zanoća.

U večernjici svako veče sija.

U tami bdije, u lišću ćarlija,

A njena sestra zove se Samoća.

Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom.

Blagoću ima stare mame.

Ko dobar drug je; zagrli te rukom

I punim smisla govori ti mukom,

Ili ti ruku položi na rame.

Ako ti srce sija od vedrine,

Milinom svojom ona je uveća,

Ako je tamno, teret s njega skine,

I otvara mu vidik u dubine.

I katkad u njem zatreperi sreća.

Martin Balenović, 7.b

Page updated

Google Sites

Report abuse