Embedded Files
Školska zadaća neiscrpan je izvor učeničkih bisera, mudrih rečenica i iskrenih zapažanja...dijelim s vama neke od njih.
Čitanje je čarolija
(...) Svaka knjiga je kao čovjek; jedinstven čovjek. Neka je vesela i živahna, dok je neka druga tužna i tmurna. Neka ima sretan kraj, a neka možda tužan. I, kao što se upoznajemo s ljudima, tako se upoznajemo s knjigama. No, s knjigama se ne rukujemo i ne govorimo svoje ime i prezime, već ih čitamo. (...)
Svatko može razumjeti čitanje. Samo vam treba jedna topla dekica, jastučić, i naravno, dobra knjiga. I tada ćete razumjeti čitanje. Tada ćeš knjizi dati do znanja da si je poštovao i da si je pročitao. Uistinu pročitao.
Čitanje je čarolija
(...) Nikad nisam voljela čitati, a još mi nikad nije palo na pamet čitati knjigu kad sam bolesna jer me to podsjećalo na školu u koju nisam mogla ići. Zato sam knjigu položila na policu i samo sam ju gledala. Ta knjiga je na toj polici stajala već nekoliko dana pa je počela skupljati prašinu, a ja sam u svom krevetu umirala od dosade. Listala sam i otišla po knjigu, pa sam legla natrag u krevet i počela čitati. (...) U knjizi je bilo predivno. Nisam bila bolesna, mogla sam se igrati, a i grad je bio velik i predivan. (...) Tako sam čitala i čitala samo kako bih mogla ostati u tom gradu. (...) Bilo ga je sve manje i manje. Počela sam trčati po cijelom gradu u potrazi za tekstom, ali pretpostavila sam da se bliži kraj knjige i da će moje čitanje uskoro završiti. Bila sam u pravu.
Čitanje je čarolija
(...) U jednom trenutku osjetila sam to - bila sam u knjizi. Bila sam tamo na mjestu događaja i sviđao mi se taj novi svijet. Prvo sam malo lutala sama, a onda sam pratila tijek radnje knjige. Sve sam mogla vidjeti.
(...) Nedostajao mi je taj osjećaj, taj svijet. To da su riječi na stranicama knjige gradile jedan predivan svijet i pretvarale se u predivne slike.
Čitanje je čarolija
Za mene je čitanje čarolija. Zanimljivije je od filma jer sam zamišljan krajolike i likove. Kada čitam, osjećam se kao da sam u drugoj dimenziji.
(...)
Moj je zaključak da ako želimo otići u drugu dimenziju trebamo samo otvoriti knjigu...
Opis šume
Nalazim se među gustim, zelenim biljem. Ovu golemu šumu prekriva slojevit i bogat pokrivač drveća i lišća koji ljudska ruka još nije dodirnula. Krećući se šumom, osjetim miris obilne vlage, a sitne kapljice vode u zraku nježno mi dodiruju lice svojim blagim ručicama.
(...) Ova šuma nema niti početak niti kraj. Nema ni jedan puteljak - kako bismo se ondje kretali? Lako! Otvorite li oči i dobro pogledate oko sebe, ugledat ćete jedno stablo koje vam svojim granjem maše u pozdrav, ili kapi kiše koje vas podsjećaju da ako svi krenu u jednu stranu, vi krenite drugom stranom, jer u ovoj šumi, odluka je na vama.
Opis šume
Lutam po šumi. Jako je velika. Imam osjećaj kao da se proteže u beskonaćnost. Nikad joj nema kraja. Dok se grane nadvijaju iznad mene, samo bih htjela nestati i stopiti se s prirodom.
Posvuda je drveće koje se vije visoko u nebo, moguće je gledati kroz njegove krošnje. Ruke mi prolaze po hrapavim deblima i udubinama koje su urezane. Zatim dolazim do mokrog grmlja. Dok prolazim kroz njega mogu čuti glasno šuškanje hladnih listova i grana. Noge mi prolaze po mokrom blatu ostavljajući tragove. Pokušavam razgaziti put, ali grmlje me bocka po rukama i nogama ne dopuštajući mi da prođem. (...)
Vrlo je maglovito, male kapljice vode zamutnjuju sliku i zbog njih se čini kao da šumi nema kraja, niti izlaza. Magla stapa granje i lišće s ostatkom šume. Mogu čuti blagi, ali pomalo zastrašujući vihor vjetra koji se pokušava provući kroz granje. Osjeća se miris zemlje i vlage.
Lijepo je vidjeti kako se lišće i drveće međusobno isprepliću i stvaraju jednu veliku sliku prirode. (...)
Page updated
Google Sites
Report abuse