Zima

Zima, bijeli dani

         Dođem doma iz škole i primim se zadaće. Odjednom čujem kucanje na vratima: “Kuc, kuc, pošta!” Otvorim vrata i...

,,Sigurno je moj toster’’  kaže baka.

,,Ne Štefa, ovo je velika kuća, ali ja mislim da su moje gaće’’, kaže tata. Zapravo, to je bilo pismo od Zime.

Draga, Korina!

Dolazim ti u posjet 21. prosinca. Vodim tebe i tvoju obitelj na super zimovanje na Aljasku. Spremite skije i debelu odjeću jer tamo je jako hladno. Krećemo 28. prosinca.

Tvoja Zima

       Došao je taj dan, 21.12. Došla je Zima.

PoČeo je padati snijeg. Snijeg je bijeli kao papir, a djeca su sretna kao kad počinje vikend i profesorice iz hrvatskog I matematike im nisu dale zadaću. Skakuću po snijegu kao da idu na more. A tek mame, one su najgore! Hodaju po dućanima da nađu najdeblju odjeću. Osobno to ne bih izdržala. Već do noći, Zagreb je bio prepun snijega, ali zima nije zaspala. Snijeg je padao cijelu noć.

Kako je došlo jutro, zima nas je pogurala do škole. No prije nego što sam ušla, vidjela sam da na snijegu piše “Ugodan dan i vrati se brzo! Zima”.

Prošlo je nekoliko dana i krenuli smo na Aljasku. Mama je ponijela previše robe, a tata dvoje gaća jer mu ostale nisu stigle. Tamo su nas u saonicama vukli haskiji i vidjela sam velikog Aljaškog Losa. Sve je izgledalo kao u snu i čini se kao da je tako kratko i trajalo, kao san.

Korina Gvardiol, 5.a