Dragi dnevniče 

Dragi dnevniče,

I prije nego nam je profesorica iz Hrvatskog zadala ovu mjesečnu lektiru, ja sam čula o ovoj knjizi iz jednog američkog filma koji je opisivao djecu u srednjoj školi koji su Dnevnik Ane Frank također imali kao obvezu za čitanje, a onda su se tako zainteresirali da im je u posjet došla i jedna Židovka koja je preživjela logor. Puno sam očekivala od ove knjige. Volim povijest pa sam očekivala i više detalja o vanjskom svijetu u to vrijeme, stanju Židova u logorima i slično. O tome sam čula samo iz onih vijesti s radija u tajnom skrovištu u kojem se Ana i njezina obitelj sakrivala. Promatrajući njihovo skrovište i moju sobu, primjećujem kako su ljudi danas vrlo nezahvalni. Ponekad mi se ne da nešto počistiti ili učiniti za drugog, stoga mi je ova knjiga prouzrokovala veliku grižnju savjest.

Ovdje se ne radi samo o dokumentiranom životu u skrivanju dviju obitelji Židova. Ovo su zapravo problemi življenja male djevojčice u takvim okolnostima. Počela sam se zamišljati u Aninim cipelama. Ne bi mi bilo lako svaki dan slušati pucanja metaka iz pušaka, bacanje bombi i  vijesti s radija koje samo najavljuje loše vijesti. Uz to su prisutni i loši odnosi u obitelji, pogotovo s majkom. Zaključujem da je tadašnji svijet bio zaista okrutan. Ipak, bilo mi je vrlo zabavno čitati o Aninim ljubavnim interesima. Konačno malo boje u tom sivom svijetu. Ne volim čitati knjige s tužnim završetcima, ali ono što čini ovu knjigu najsurovijom od svih jest što je knjigu pisala mala djevojčica, mojih godina koja je završila smrću. Djeca ne bi smjela umirati. Upravo zato je ova cijela knjiga poruka svima da se ovakva povijest ne smije ponoviti. I zato je s razlogom lektira jer je jednom u životu svi moraju pročitati.

                                                                                                    Anja Bajo 

Dragi dnevniče,

Danas sam pročitao knjigu „Dnevnik Anne Frank“, jednu od lektira ove školske godine te također jednu od najpoznatijih knjiga iz razdoblja 2. svjetskog rata. Radnja se odvija oko nekoliko židovskih obitelji koje su se sakrile u Tajnom Skrovištu tako da ne budu poslani u logor. Tijekom čitanja sam primijetio da Ana često piše o svojim osjećajima što je, barem meni, kasnije postalo pomalo dosadno. Također mi je bilo dosadno čitati o Aninoj ponekad opsesivnoj ljubavi odnosno čežnji prema Peteru, koji je jedan od stanovnika Skrovišta. Najzanimljiviji dijelo dnevnika su meni bile vijesti o tijeku rata zato što mi je povijest zanimljiva te Anino opisivanje dnevne rutine. Što se tiče glavnog lika, Ane, rekao bih da je hrabra, maštovita i iznimno znatiželjna, ali također mislim da bi trebala malo više slušati svoje roditelji i odrasle zato što više puta piše o tome kako je „neshvaćena“ te uz ovo, želje Ane i njezinih roditelja su često u sukobu tj. u suprotnosti. Kao zaključak bih ti napisao da ova knjiga nije baš za sve ljude zato što je u nekim dijelova dosadna, a u nekim drugim trenutcima izrazito mračna, ali je ipak u nekim trećim pomalo vesela i sretna, nešto slično kao i sa svakidašnjim životom. Postoje brojni padovi i usponi.

                                                                                                  Tvoj Bartol