Lektira

Čokoladu svi jako volimo

i stalno roditelje za nju molimo. Luka C.

Ovo su naše čokoladne godine

Kad sam bila mala, ošišala sam si šiške skroz uz glavu, zato što ih nisam voljela i smetale su mi.

Nika B. 

Ostvarila mi se želja i posjetio sam Legoland. Teško mi je uopće opisati osjećaj kad sam kročio u Lego svijet. Toliko zabave i uzbuđenja nikada do tada nisam doživio u jednom danu. Danas kad se svega toga sjetim jako sam zahvalan mami i tati što su me tamo odveli.

Lukša

Bratić i ja bili smo kod bake i dide. Jelo nam se nešto slatko kao i obično. Na sreću, znali smo za sve ladice i police na kojima se nalazilo nešto slatko, ne računajući džemove. Njih nismo voljeli. Uglavnom, uzeli smo košaru i pravili se da ogramo skrivača. Ja sam tražila po špajzi dok je moj bratić odvlačio pažnju baki. Poslije smo se zamijenili za uloge. Košara je bila puna, ali opasnost je još uvijek bila prisutna. Ups... zaboravili smo na mlađeg bratića. Naša je ekspedicija ubrzo završila, a naš je plijen bio u bakinim rukama. Morali smo se zadovoljiti svaki kockicom čokolade i čašom prekisele limunade. Idući put počeli smo ispočetka s boljom strategijom. Čudim se da nam tada nije ispao niti jedan mliječni zub.

Nika G.S.

Bila sam kod tete i ugledala bijelu čokoladu na stolu. Potrčala sam do nje i otvorila je. A kad ono... grožđice. Voće koje ne mogu smisliti kao ni Darko Mrkvu.

Sara Z.

Kad sam bio mali, igrao sam se s bratom Zvjezdanih ratova. Jednom sam mu rekao: "Ti ćeš biti Joda, a ja Ventilator."

Matija

Bila je zima. Moj najmlađi brat imao je devet mjeseci. Matija nije znao hodati. Dok je mama kuhala, ja sam trebala čuvati brata. Bila sam na drugom kraju kauča i rekla sam bratu: "Dođi svojoj Lani!". Moj brat je krenuo prema meni, ali je pao. Pokušao je još jednom i još jednom. Onda sam mu dala ruku i prohodao je. Kada je probao sam, uspio je.

Lana J.

Prije nekoliko godina mama me vodila na cijepljenje. Kada smo ušli u bolnicu, nisam se bojala i izgledala sam jako hrabro. U trenutku kada me doktorica prozvala, uplašila sam se i nisam znala što bih. Malo sam promislila i odlučila pobjeći. Trčala sam toliko brzo da nisam ni shvatila gdje trčim. Nažalost, mama me uhvatila i odvela u ordinaciju.

Tea

Kad sam imao četiri godine, u vrtiću mi se dogodila nezgoda. Bio je lijep dan pa su nas tete odvele u park. Tamo sam pronašao mali kamenčić veličine zrna graška. Cijelo sam ga vrijeme držao u rukama. Dok smo se odmarali, nekoliko sam puta gurnuo kamenčić u uho i uspješno ga izvadio. Međutim, taj zadnji put kamenčić je ostao zaglavljen u uhu. Teta je nazvala mamu na posao, a ona je uplašeno došla po mene. Doktorica na hitnoj imala je najveću špricu koju sam vidio. Napunila ju je vodom i istisnula u moje uho. Kamenčić je izletio u metalnu posudu, a mama ga je dobila za uspomenu. I danas ga čuva u maloj kutijici kao podsjetnik na moje nepodopštine.

Borna K.