Priče iz Vukovara

,,On (rat) nikada nema pobjednike, samo žrtve.''

Ema Završki

PRIČE IZ VUKOVARA

  „Priče iz Vukovara“ djelo je koju je 1992. godine objavio Siniša Glavašević. Knjiga je napisana u 24 manje priče. Priče nakon što su objavljene čitane su na radiju svaku večer. Priče su više nadahnjujuće nego što izravno govore o ratu u Vukovaru.

  Djelo je pisano u 3. osobi. Pisac Siniša Glavašević piše kao da je sporedni lik i piše o tome što je vidio. Nekako sam malo više očekivao od knjige. Više detalja i tema vezanih baš uz rat. Ovo je djelo važno za nas mlađe koji nisu bili živi u vrijeme rata jer prvi puta čujemo što se zapravo dogodilo ljudima koji su sudjelovali u ratu i na temelju toga poboljšati svoju budućnost. Sviđa mi se i to što je djelo bilo prepuno slika što mi je dočaravalo situaciju tijekom čitanja. Priče su više govorile o činjenicama zbog čega je došlo do rata i kako ne bi došlo do novog i goreg rata. Najviše mi se svidjela „Priča o djetinjstvu.“

Priča govori o djeci i njihovom djetinjstvu tokom rata. Doslovno da ga nemaju. Takva djeca bez djetinjstva odmah postanu odrasli ljudi. Umorni i istrošeni ljudi koji su poput hodajučih spomenika i žrtvi cijelog čovječanstva. Pisac se i dotaknuo svojega djetinjstva, te ga se sjeća samo u najboljem svjetlu. Na kraju priče je posebno istaknuo ovu rečenicu : „Nemojte NIKADA djeci braniti da uživaju u svojem životu, ne tjerajte ih da prerano odrastu jer što ih čeka nakon ? – sigurno ne djetinjstvo.“

  Knjiga mi je bila odlična, a najviše nadahnjujuća. Od ove knjige sam očekivao kao „Kako su ljudi živjeli tijekom rata“ ili još nešto što bi u mojoj glavi kreiralo kratak film. Stvarno volim slušati priče od ljudi koji su preživjeli rat i gledati filmove posebno vezane za rat u Vukovaru. Nadam se da ćemo nešto više doznati na izvanučioničkoj nastavi u Vukovaru.

Vito Kani, 8.a                   

,, Priče iz Vukovara je zbirka dvadeset i četiri kratkih priča o posljedicama rata u Vukovaru. Matica Hrvatska je zbirku objavila 1992. g. Objavljena je godinu dana nakon što su njenog autora, Sinišu Glavaševića, odveli četnici. Od tada mu se izgubio svaki trag. 

Bez obzira na to koliko je prošlo od rata, nije u redu zaboraviti  na njega i njegove žrtve. Mlađe generacije ga možda nisu iskusile, ali je zato posao starijih generacija naučiti ih da to nikada ne ponove. Upravo na taj način ova knjiga priča o posljedicama užasnog rata. On nikada nema pobjednike, samo žrtve. Autor djela objašnjava koliko je važno uživati u trenutku i obazirati se više na pozitivne nego na negativne situacije jer nikada ne znamo što će se sljedeće dogoditi. Nikada ne možemo znati je li ovaj dan  naš zadnji ili samo jedan od njih mnogo koji slijede. Proča o tome kako u jednome trenutku možemo imati sve, a u sljedećem trenutku pasti na dno. Pisac govori o svojoj savjesti jer je morao gledao kako drugi zauvijek odlaze bez da im je  mogao pomoći. Cijelu knjigu prepričava svoje traume u prenesenom značenju. Ovo djelo nema glavnog lika, već se fokusira na priče ljudi koji su prošli kroz iste situacije bez da su toga bili svjesni. Priče govore o svome od ljubavi do mržnje i od djeteta do starca. Knjiga nema ilustracija jer je jedna od priča u kojoj riječi govori sve. 

Svatko tko ima volje saznati i odati počast braniteljima i žrtvama Domovinskog rata, trebao bi pročitati ovu knjigu. Možda ju ne bi svi razumjeli na isti način, no to je ljepota ovih priča.''

Ema Završki, 8.a