Održivi narativni jelovnici, teritorijalni marketing i primjeri dobre prakse u EU

🐟Destinacijski marketing skup je strategija i aktivnosti usmjerenih na promociju određenog zemljopisnog područja. Destinacijski marketing možemo definirati kao oblik marketinga koji promovira destinaciju potencijalnim posjetiteljima u svrhu povećanja broja posjetitelja na tom mjestu. Učinkovitost marketinških aktivnosti turističke destinacije uvelike ovisi o naporima i planovima lokalnih vlasti, turističke zajednice, zaposlenika u turističkom sektoru, ali i lokalnog stanovništva. Destinacijski marketing treba usvajati i provoditi sustavan i odgovarajući pristup promocije, kao i odgovarajuće metode i alate. Pri tome se vjeruje da svaka turistička destinacija može postići očekivane i poželjne rezultate za sve dionike, odnosno za turističku industriju, zajednicu/stanovništvo te posjetitelje. Učinkovita provedba načela marketinške strategije te primjerene metode i alati čine temelj za postizanje ravnoteže između percepcije i interesa svih dionika, minimiziranjem svih negativnih utjecaja i maksimiziranjem koristi koje turistička destinacija ima od turizma. Danas je sve izraženiji fokus na ekološke aspekte i vrijednosti teritorija. 

🐌 Govoreći o primjerima dobre prakse u području Gastronomije & Food Storytellinga, mora se spomenuti pokret Slow Food.

🐌 Slow Food organizacija koja promovira zdravu prehranu, nastala je kao pokret koji je osnovan u Italiji 1986. godine. Ime Slow Food (spora hrana), je izabrano kao odgovor na Fast Food (brzu hranu). Danas je Slow Food međunarodna organizacija koja se protivi navikama nezdrave prehrane. Izradili su logo u obliku puža koji se dodjeljuje onim proizvodima koji zadovoljavaju kriterije proizvodnje i usluga kvalitetne hrane.  Slow Food se protivi standardizaciji okusa, brani potrebu potrošača za informacijama, štiti kulturne identitete vezane uz hranu i gastronomske tradicije, čuva tehnike uzgoja i prerade hrane naslijeđene iz tradicije i štiti domaće i divlje životinjske i biljne vrste. Slow Food se zalaže za novu gastronomiju kao slobodu izbora, edukaciju i multidisciplinarni pristup hrani. Svrha nastanka organizacije je motiviranje potrošača za preuzimanjem kontrole nad načinom svog života i jela. Za zaštićene Slow food proizvode osmišljene su „narativne oznake“ koje se primjenjuju od 2012. 

🐌 Narativne oznake su tiskane naljepnice koje pružaju veću količinu informacija - od priče o proizvođačima do specifičnih osobina usjeva ili pasmina, do povijesti proizvoda kao i tradicionalnom znanju i vještinama potrebnima za proizvodnju. Na ovaj način Kupac ima cjelovitu informaciju o proizvodu ali  i svim vrijednostima proizvoda, tradicije, kulture i samog područja. 

🐌 Slow food ističe podrijetlo sastojaka, promovira proizvode „zero milles“ (0 km), promovira tradicionalne recepte. Koncept „zero kilometre/milles food teži da hrana na putu od farme do stola prijeđe 0 kilometara - manje kilometara, manje goriva, manje ispušnih plinova, 60 % manje otpada hrane jednako je – manje zagađivanja. Svi navedeni koncepti predstavljaju osnovu za pripovijedanje priče o samom proizvodu ali i o društvenoj, ekonomskoj i ekološkoj održivosti i ljudskoj vrijednosti koja stoji iza tog proizvoda. 

🐌 Razvoj ovih oznaka reakcija je na činjenicu kako niti jedan industrijski proizvod ne uzima u obzir ono što stoji iza samog proizvoda: podrijetlo, povijest, tehnika prerade kao što ni ne dopušta potrošaču da shvati dali je hrana proizvedena uz poštovanje okoliša i društva pravednost. Štoviše, Slow Food ističe i osuđuje način prezentacije i komunikacije proizvoda koji su često mistificirani – pričaju na poetičan način o selu, tradiciji i okusima iz prošlosti, a u stvari su daleko od tih kvaliteta koje reklamiraju. 

🐌 Misija Slow Fooda je predanost budućnosti izgrađenoj oko gastronomije, koja se smatra multidisciplinarnom znanošću s ciljem postizanja "dobre, poštene i čiste" hrane i oslobađanja kreativne energije predanih pojedinaca i zajednica diljem svijeta - kako bi se osnažile zajednice i potrošači s društvenom odgovornošću.

🐌 Na ovaj način, s ovim skupom vrijednosti i načela - onih koje dijelimo - pripovijedanje o hrani može postati konkretan alat za mobilizaciju energije prema istinskoj promjeni u lokalnim i globalnim prehrambenim sustavima.

🐌 Filozofija Slow Fooda temelji se na tri stupa koncepta hrane, uključujući političke, kulturne i društvene instance:

📌Dobro. Organoleptička ispravnost okusa, koju obrazovana i istrenirana osjetila mogu prepoznati, rezultat je stručnosti proizvođača, odabira sirovina i načina proizvodnje koji ne mijenja njihovu prirodnost. To je organoleptička kvaliteta, užitak okusa shvaćen i u kulturnom smislu. Jer "dobro" je relativno (ono što je dobro za mene ne mora biti dobro za orijentalca i obrnuto).

📌Čisto. Okoliš se mora poštivati ​​primjenom održivih poljoprivrednih, stočarskih, prerađivačkih, marketinških i potrošačkih praksi. Zapravo, svi koraci u poljoprivredno-prehrambenom lancu – uključujući potrošnju – trebali bi štititi ekosustave i bioraznolikost, istovremeno štiteći zdravlje potrošača i proizvođača. „Čisto“ označava održivost i trajnost svih procesa vezanih uz hranu, od sadnje uz poštivanje bioraznolikosti, preko uzgoja, pričanja priča, prerade do transporta, distribucije do konačne potrošnje, bez otpada i kroz svjesne odabire.

📌Pravedno. Društvenoj pravičnosti treba težiti stvaranjem radnih uvjeta koji poštuju ljude i njihova prava i stvaraju odgovarajuće zadovoljstvo; kroz težnju za uravnoteženim globalnim gospodarstvima; kroz praksu solidarnosti; kroz poštovanje kulturne raznolikosti i tradicije. Pošteno znači bez izrabljivanja, izravnog ili neizravnog, onih koji rade na selu, zadovoljavajuće i dostatne plaće, ali u isto vrijeme poštivanje džepova onih koji kupuju cijeneći jednakost, solidarnost, davanje i dijeljenje.

Kako bi prehrambene opskrbne sustave učinili održivima,  moramo provesti temeljite promjene uzimajući u obzir sve njihove kompleksne društvene, ekonomske i ekološke komponente. Očekuje se kako će potražnja za hranom porasti na globalnoj razini te nije dovoljno samo poticati proizvodnju na održiv način kako bi se zadovoljila ta potražnja. Kako bismo se odmaknuli od masovne potrošnje te prebacili na kružno gospodarstvo, moramo promijeniti svoje norme, politike i navike. Ova vrsta promjene ponašanja zahtijeva grupno i individualno djelovanje. Stoga nam je potrebno koordinirano upravljanje na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. 

Kao što znamo, prehrambeni sustav ima veliki utjecaj na emisiju stakleničkih plinova. Smanjenje otpada ili ponovna uporaba u samom opskrbnom lancu može pomoći u smanjenju emisija. Pomoć na tom putu EU omogućuje kroz sredstva osigurana iz reformiranih politika - europske poljoprivredne i ribarske politike (CAP and CFP).

Problemi sigurnosti hrane (osiguranja dovoljne količine hrane) kao i održivosti koja se uz to vezuje, uz izazove klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti, povećanja urbanizacije i rasta broja stanovništva, smatraju se najvažnijim problemima današnjice. Sigurnost hrane jedna je od glavnih prijetnji ljudskoj sigurnosti. Sloboda od oskudice, koja podrazumijeva zadovoljenje temeljnih ljudskih potreba, uključujući i potrebu za hranom, u samoj je biti koncepta ljudske sigurnosti. Na Svjetskom samitu o hrani 1996. iznijeta je sljedeća definicija sigurnosti hrane: Sigurnost hrane postoji kad svi ljudi u bilo koje doba imaju i fizički i ekonomski pristup dovoljnoj količini sigurne i nutritivne hrane koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe koje traži zdrav i aktivan život (FAO; 1996). Koncept održivosti obuhvaća društvene, ekonomske i ekološke aspekte, a obično se definira kroz održivi razvoj. Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolji vlastite potrebe.

Po trenutnoj stopi rasta populacije, više od 800 milijuna ljudi diljem svijeta pati od kronične pothranjenost i nesigurnost zadovoljavanja dnevnih potreba za hranom. S druge strane imamo 1,9 milijardi odraslih koji imaju prekomjernu težinu, od čega se više od 650 milijuna smatra pretilima (WHO, 2018). Većina analitičara slaže se da "uobičajeno poslovanje u proizvodnji i opskrbi hranom" više nije održivo, te je povećan fokus međunarodnih i europskih institucija na probleme s kojima se prehrambeni sustav suočava. Transformaciju sustava podupiru brojne organizacije, uključujući nedavno osnovani Europski forum hrane. Ciljevi održivog razvoja (SDG) Ujedinjenih naroda (UN) - The Sustainable Development Goals (SDGs) of the United Nations (UN) su između ostalog izravno ili neizravno povezani s proizvodnjom i potrošnjom hrane. Na primjer, ciljem SDG2 naglašava se potreba iskorjenjivanja gladi, dok SDG12 govori o odgovornijim praksama proizvodnje i potrošnje. SDG5 skreće pozornost na činjenicu da još uvijek postoje nejednakosti u pristupu čistoj vodi za piće i hrani diljem svijeta, kao i obradivim površinama te drugim resursima. SDG14 i SDG15 naglašavaju potrebu za očuvanjem kopnenih i morskih resursa, promicanjem bioraznolikosti i održivog razvoja. SDG13 naglašava potrebu za hitnim djelovanjem u borbi protiv klimatskih promjena, u čemu metode intenzivne poljoprivredne proizvodnje i trenutne razine potrošnje igraju značajnu ulogu. 

U izvješću o održivom prehrambenom sustavu (2021.) Sustainable Food System Report (2021) navodi se kako postoje brojne radnje koje je potrebno provesti kako bi se uspostavio održiviji prehrambeni sustav. Neke od njih su npr. promocija "održive intenzifikacije" i/ili unaprjeđenje agroekoloških tehnika; povećanje otpornosti i robusnosti prehrambenog sustava poticanjem pomaka prema zdravijoj prehrani koja zahtijeva manje resursa za proizvodnju i koja se više bazira na biljnoj prehrani; jačanje znanja i svijesti proizvođača i potrošača, odgovornosti i upravljanja kako bi bolje informirali svoje odluke; itd. 

Vjerujemo da kroz projekte kao što je AdriEATic (i one koje smo identificirali kao primjere dobre praksu u EU), koji mobiliziraju obrazovne institucije, poduzeća u lancu opskrbe ribom i hranom, kao i civilno društvo, možemo doprinijeti ciljevima održivosti.

Prema izvješću Europske komisije Towards a Sustainable Europe by 2030 („Prema održivoj Europi do 2030") nužan je „Sveobuhvatan pristup koji podrazumijeva stvarnu promjenu u načinu na koji proizvodimo, transformiramo, konzumiramo i distribuiramo hranu ubrzavanjem prijelaza na održivi prehrambeni sustav temeljen na načelima kružnog gospodarstva….“. Uz navedeno, traži se "društveno pravedna tranzicija", odnosno značajnija skrb o jednakosti i pravičnosti. U ovom duhu, predsjednica Europske komisije von der Leyen naglasila je važnost sveobuhvatne, nove strategije Farm to Fork Strategy (od polja do stola) koja naglašava fokus na održivi prehrambeni sustav sa svim uključenim dionicima sustava. Cilj strategije je osigurati pošten, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav kao dio Europskog zelenog plana European Green Deal. 

U kontekstu teme projekta AdriEATica, najrelevantnija EU politika je Zajednička ribarska politika (Common Fisheries Policy). Izvorni ciljevi ZRP-a su očuvanje ribljeg fonda, zaštita morskog okoliša, osiguranje ekonomske održivosti flotama EU-a te osiguranje kvalitetne hrane potrošačima. Nova Zajednička ribarska politika (CFP), koju su usvojili Vijeće i Europski parlament, a koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014., ima za cilj smanjiti riblji fond na održive razine (sustainable levels), stati na kraj ribolovnim praksama koje dovode do rasipanja resursa, podržati malo ribarstvo (small scale fisheries) i stvoriti nove prilike za radna mjesta i razvoj obalnih područja. Za postizanje ovih ciljeva osigurana su proračunska sredstva koji će operaterima omogućiti financiranje za smanjenje utjecaja njihovih aktivnosti na morske ekosustave, kao i zaustavljanje prekomjernog ribolova te smanjenja ribljeg fonda. Ovo je poticaj novim inovativnim projektima kao što su zamjena ribarskih mreža selektivnijim alatima kako bi se smanjio neadekvatan ulov, razvoj novih tehnologija koje će ograničiti utjecaj ribarstva i akvakulture na okoliš i druge projekte.  Industrija marikulture / akvakulture biti će podržana promocijom razvoja novih proizvoda, uključujući i one neprehrambene, kao i osiguravanjem sredstava za prikupljanje podataka, praćenje i kontrolu. 

Prema Strategiji od polja do stola (Farm to Fork) navodi se kako paralelno s promjenama u poljoprivredi, postoji potreba za ubrzanjem prijelaza na održivu proizvodnju ribe i morskih plodova. Ekonomski podaci pokazuju da tamo gdje je ribarstvo postalo održivo, rasli su i prihodi. Predložena revizija sustava kontrole ribarstva EU-a pomoći će u borbi protiv prijevara unaprjeđenjem sustava sljedivosti hrane. Obvezna uporaba digitaliziranih potvrda o ulovu ojačat će mjere za sprječavanje ulaska ilegalnih ribljih proizvoda na tržište EU-a. Uzgojena riba i plodovi mora stvaraju niži ugljični otisak od životinjske proizvodnje na kopnu. Uz značajnu potporu iz nadolazećeg Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo za održivi uzgoj ribe, Komisija planira usvojiti smjernice EU-a za planove održivog razvoja akvakulture država članica. Komisija također planira pružiti ciljanu potporu za industriju proizvodnje morskih algi, za koju se očekuje da će postati važan izvor alternativnih proteina za održivi prehrambeni sustav i globalnu sigurnost prehrane”

🧑‍🍳 Climate Smart Chefs, europski projekt financiran iz programa LIFE, ima za cilj doprinijeti razvoju i provedbi klimatske politike EU-a i strategije od farme do stola (F2F) aktivnim uključivanjem europskih kuhara kao promotora prehrane s niskim emisijama, hranjive i pristupačne prehrane, te promocijom potrebe za raspravom o hrani kao ključnom čimbeniku za ublažavanje klimatskih promjena.

🧑‍🍳 Projektom se želi kuharima dati  nova znanje i alate za stvaranje promjena u osmišljavanju recepata, planiranju jelovnika i komunikaciji s kupcima, uz istovremeno poticanje svijesti o klimatskim i ekološkim pitanjima.

🧑‍🍳 Osim navedenog, projekt promiče raspravu o hrani kao ključnom čimbeniku za ublažavanje klimatskih promjena.

Ključne projektne aktivnosti uključuju:

provedba tečajeva napredne razine za Glavne kuhare (Chef) 

razvoj digitalnog alata za dizajniranje klimatski pametnih jelovnika

Uspostavljanje nagrade posvećene klimatski osvještenim Chef-ovima i lokalnim inicijativama koje promiču održivu prehranu

stvaranje EU mreže udruga Chef-ova

provedbu Life Climate Smart Chefs Vision 2030, strateškog dokumenta čiji je cilj davanje preporuka za provedbu politika u cilju osiguravanja podrške klimatskoj politici EU-a.

🧑‍🍳 Na linku (here) možete vidjeti zanimljiv webinar o rezultatima projekta Life Climate Smart Chefs. Prezentirano je 10 najboljih preporuka za klimatski odgovorne Chef-ove, s primjerima primijenjenima u ugostiteljstvu. 

🧑‍🍳 Opći cilj projekta je dati odgovor na ključno pitanje:

🧑‍🍳 How can chefs help save the planet? (Kako kuhari mogu pomoći u spašavanju planeta?)

🧑‍🍳 Top 10 preporuka Life Climate Smart Chefs za Chef-ove:

#1 Usredotočite se na sezonske namirnice i pokušajte napraviti jela oko istih.

#2 Kuhajte s lokalnim namirnicama.

#3 Proizvodi životinjskog podrijetla trebaju potjecati iz izvora koji promiču visoku dobrobit životinja i sustave održive proizvodnje.

#4 Dajte prioritet održivim proizvodnim sustavima za svu hranu.

#5 Koristite manje količine životinjskih proizvoda u svojim jelima, to uključuje meso, mliječne proizvode, jaja i ribu.

#6 Usredotočite se na osmišljavanje novih ili proširenje postojećih jelovnika sa jelima temeljenima na biljnim namirnicama – na takav način doprinosite smanjenju emisije stakleničkih plinova.

#7 Nastojte što više smanjiti i eliminirati stvaranje otpada u vašim restoranima.

#8 Definirajte parametre za mjerenja ostvarenja željenih ciljeva održivosti.

#9 Doprinesite inicijativama usmjerenim na snažnije povezivanje i suradnju između proizvođača, kuhara, potrošača i svih ostalih dionika u lancu proizvodnje i konzumacije hrane.

#10 Prenesite svoje ambicije svom osoblju i kupcima, objasnite im svoju predanost održivijem prehrambenom sustavu.

📆 Projekt SU-EATABLE LIFE  ima za cilj pokazati mogućnosti za smanjenje emisija CO2 i potrošnje vode promjenom rutine i usvajanjem novih navika konzumiranja zdrave, održive hrane. U okviru projekta provodit će se različite aktivnosti u sveučilišnim i radničkim menzama u Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Cilj projekta je pokazati da zdrava i održiva vrsta prehrane ima koristi ne samo za zdravlje ljudi, već i za okoliš, uz procijenjenu uštedu od oko 5300 tona CO2 eq. i oko 2 milijuna m3 vode tijekom tri godine projekta.

📆 Održiva kuharica SU-EATABLE LIFE vodi potrošače u odabiru i pripremi brojnih jela s malim utjecajem na okoliš, u skladu sa sezonom uzgoja/konzumacije. Također nudi različite kuhinjske savjete, korisne za stvaranje ukusne, zdrave i ekološki prihvatljive hrane. Ovdje možete preuzeti Kuharicu (here)

🐠 Morsko zaštićeno područje Torre Guaceto - Carovigno prostire se na dvije tisuće hektara netaknutog mora, podijeljenog u tri zone od kojih je samo u jednoj, Zoni C, moguć ribolov. Zaštićeno morsko područje dio je istoimenog rezervata prirode koji se sastoji od velikih površina poljoprivrednog zemljišta koje se koristi za uzgoj fiaschetto rajčica (zaštićenog Slow Food proizvoda), stabala maslina i artičoka. Arheološki nalazi unutar prirodnog rezervata pokazuju da se na ovom području već u brončano doba (3500. do 1200. pr. Kr.) bavilo ribarstvom. Danas se ribolovom bavi šest ribara koji su se udružili u zadrugu Ema. Ribare sa brodicama dugim 4-5 metara i isplovljavaju u ribolov na more unutar 12 milja od obale, prakticirajući održivi mali ribolov u skladu sa ekosustavom. Tijekom proteklog desetljeća, nadležno tijelo za upravljanje morskim područjem uključilo je ribare u definiranje ribarskih politika, te je na taj način utjecaj ribolova na morski ekosustav ograničen s odličnim rezultatima na obnovu morske faune.

🐠 Ribolov unutar Područja C dopušten je samo jednom tjedno, s mrežama u rasponu od 500 metara (s okom od 36 milimetara) za ulov ribe Strijelke skakuša (Pomatomus saltatrix), a s mrežama do 1000 metara (s okom od 30 milimetara) za preostali plijen. 🐠 Ulov varira ovisno o godišnjem dobu: npr. skuša, cipal, sipa (u jesen i zimu), orada i brancin (u ljeto i jesen) te hobotnica i cipal (u proljeće). Studije provedene tijekom godina pokazale su da se veličina ulova povećala za mnoge vrste (osobito one za cipla), a vratila se morska fauna za koju se sada smatra da je nestala s područja. More je čisto i nezagađeno, a lokalni ribari, uz pomoć tijela zaduženog za upravljanjem tim morskim područjem, njegovi su najbolji čuvari. 

🐠 Uspjeh je omogućila zajednička suradnja predstavnika pokreta Slow Food, ribara i konzorcija Torre Guaceto, koji čine općine Carovigno, Brindisi i WWF Italija. Ovaj Slow Food Prezidij (područje) razvijeno je za promociju malog ribolova - istinskog modela održivosti i suradnje. U prvim su godinama nova pravila ograničavala aktivnost ribara, no s vremenom je ta ustrajnost dala dobre rezultate: povećale su se veličine, količina ulova, a posljedično i ekonomski rast. 

🐟 Kao što je navedeno u Dokumentu Europsko partnerstvu za sigurne i održive prehrambene sustave za ljude, planet i klimu, (European Partnership on Safe and Sustainable Food Systems for People, Planet & Climate)  budućnost zdravlja planeta i ljudi u Europi je na našim tanjurima. Stoga moramo promijeniti način na koji se hrana uzgaja, lovi, prerađuje, distribuira, vrednuje, priprema, konzumira i baca. Postoji niz pitanja koja se moraju riješiti kako bi se krenulo prema sigurnim i održivim prehrambenim sustavima. Ekološki govoreći, naši prehrambeni sustavi koriste brojne neodržive poljoprivredne i ribolovne tehnike koje rezultiraju pretjeranom upotrebom hranjivih tvari, upotrebom pesticida, gubitkom kopnene i vodene bioraznolikosti te pogoršanjem zdravlja i kvalitete tla i voda. Svi ovi problemi pogoršani su značajnim gubitcima i bacanjem hrane. 

🐟 Prema procjenama, globalni prehrambeni sustav odgovoran je za 25 do 30 posto emisija stakleničkih plinova, značajno utječući na klimatske promjene. Nezdrave prehrambene navike imaju trostruki negativan učinak – pothranjenost, prekomjernu tjelesnu težinu i pretilosti, kao i nedostatka ključnih mikronutrijenata. Navedeni učinci uzrokuje niz bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i različitih infekcija. Osim toga, odvojenost između ruralnih i urbanih područja, nejednak pristup/dostupnost hrane i vode i nesigurnost opskrbe hranom koja može dovesti do sukoba, te visoko centralizirana moć i utjecaj u nekolicini aktera prehrambenog sustava, su neki od ključnih problema koje donosi globalizacija komercijalnih lanaca opskrbe hranom. Postizanje veće otpornost na izazove mora biti kamen temeljac promjena u prehrambenih sustavima. Kako je pokazala epidemija Covid-19 brojne su kritične točke koje mogu ugroziti velike i duge prehrambene opskrbne lance.  

🐟 U posljednjih nekoliko godina u Europi je pokrenuto mnogo različitih inicijativa i kampanja kako bi se uključilo civilno društvo za razvoj održivijih praksi vezanih uz problematiku hrane: 

🐟 Taste the Ocean, kampanja iz EU-a sa slavnim kuharima iz cijele Europe za poticanje potrošača na kupnju i uživanje u održivo ulovljenoj ribi i morskim plodovima. Ovdje Here možete pronaći sezonske i održive recepte za morske plodove osmišljene tijekom kampanje. A evo i Youtube playliste s video receptima  here

🐟 Otvorene javne konzultacije o okvirnoj inicijativi za održivi sustav hrane u EU-u (Open Public Consultation on the Sustainable EU food system framework initiative), koju je 2021. pokrenula Europska komisija i povezana je sa strategijom od polja do stola. Pokrenut je opsežan proces savjetovanja s ciljem prikupljanja mišljenja i doprinosa svih dionika i građana, s ciljem učiniti prehrambeni sustav EU-a održivim i integrirati održivost u sve politike povezane s hranom, označavanje održivosti prehrambenih proizvoda, kao i minimalne kriterije za održivu javnu nabavu hrane, te upravljanje i praćenje; 

🐟 Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU Civil Society's Contribution to the development of a comprehensive Food Policy in the EU; 

🐟 Inicijativa Kupuj bolju hranu (Buy Better Food Initiative), koja koristi procedure javne nabave kako bi zdravu i održivu hranu postala dostupna i pristupačna svim Europljanima. 

Filozofija svih ovih inicijativa i kampanja je da ako smo dio problema, ali možemo biti i dio rješenja – zahvaljujući lokalnim zajednicama i građanskom angažmanu. 

Pogledajmo, konkretno, što se može dogoditi kada kritički mislioci i aktivni građani razmišljaju o općem dobru i održivom napretku zajednice i kreposno organiziraju zajednički život.

Uzimajući u obzir činjenice: 

Prehrambeni sustavi globalno doprinose 1/3 ukupnih emisija stakleničkih plinova. 

Nezdrava prehrana odgovorna je za 49% kardiovaskularnih bolesti, glavnog uzroka smrti u EU-u, s procijenjenim godišnjim troškovima od 102 milijarde eura za zdravstvene sustave i društvo. 

16-22% djece školske dobi u EU ima prekomjernu težinu, a 1/4 ih je pretilo. 

Unutar poljoprivrednog sektora u Europi, stočarstvo je odgovorno za 78% gubitka bioraznolikosti i 81% globalnog zatopljenja. 

U mnogim zemljama EU radnici migranti u prehrambenoj industriji često se suočavaju s radnim uvjetima sličnim ropstvu. 

Ovo su neka od rješenja koja su osmislile lokalne zajednice – to su uspješne priče i primjeri dobrih praksi diljem, ostvarenih u kontekstu inicijative Buy Better Food: 

Uvođenje vegetarijanskih obroka u škole u Torinu (Italija) rezultiralo je smanjenjem ugljičnog otiska školskih jelovnika za 32%. 

Nabavljajući do 77% svoje hrane lokalno, Nottingham University Hospitals NHS Trust (UK) uštedio je 150 000 prehrambenih milja i 6 milijuna funti godišnje. 

90% obroka javnog sektora u Kopenhagenu (Danska) su organski, što je cilj koji je utjecao na lokalne proizvođače da prijeđu na održiviju praksu. 

U Greenwichu (Ujedinjeno Kraljevstvo), pružanje zdravijih i hranjivijih školskih obroka rezultiralo je poboljšanjem obrazovnih rezultata i većim pohađanjem nastave.

Nije loše, ha? 

Nije lako, ali se isplati. 

Dakle, počnimo surađivati ​​za bolju budućnost počevši od onoga što radimo najbolje .. uživanju u zdravoj hrani!