Zaštita prirode

Koristeći navedene pojmove definirajte održivi razvoj:

ravnoteža, zadovoljavanje potreba, sadašnje generacije, buduće generacije

Kako pomiriti želju za gospodarskim razvojem i potrebu za zaštitom prirode?

Suvremeni način života, začet 1776., kada je James Watt usavršio parni stroj, bitno mijenja suživot čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek se stavlja u središte svega. Smatralo se kako su sva prirodna, živa i neživa dobra tu samo da služe čovjeku, a prirodna dobra su uz to neiscrpna.

U suvremeno doba ljudi su postali sve više svjesni da više nije moguće nastaviti s ekspanzijom proizvodnje, potrošnje i otpada, a da se priroda trajno ne ošteti, te treba tražiti ne više samo industrijski rast nauštrb prirode, već rast u skladu s prirodom i njenim mogućnostima. U krajnjoj liniji - osiromašivanje prirode znači i ljudsko osiromašivanje, jer većinu tvari koje trebamo za život uzimamo iz same prirode, tako da je i u ekonomskom interesu čovjeka očuvati prirodne resurse - kako bi ostali dostupni nama i generacijama koje dolaze.


Ljudskim su se djelovanjem mnoge sastavnice raznolikosti i bogatstva izvorne prirode tijekom vremena izmijenjene ili su nestale, pa se spoznalo da neracionalnim korištenjem prirodnih dobara mogu nastati nepovratne promjene, a time i za čovjeka nepopravljive štete. U početku se mislilo samo o očuvanju iznimno slikovitih i stoga vrijednih područja, pa je proglašen prvi nacionalni park u svijetu, Yellowstone (1872). U Europi je prvim zaštićenim područjem proglašen dio istočnih Alpa, Nacionalni park Engadin (1902).


U Hrvatskoj se priroda štiti kroz Zakon o zaštiti prirode koji određuje 9 kategorija prostorne zaštite, od kojih je prema režimu zaštite najstroža strogi rezervat, a najblaže su kategorije značajni krajobraz i park-šuma.

Strogi rezervat područje je koje ima izvorno prirodno ili neznatno izmijenjeno sveukupno prirodno stanje. Za ulazak u zaštićeno područje potrebno je dopuštenje Ministarstva kulture. U toj su kategoriji u RH zaštićena dva područja: Bijele i Samarske stijene u Gorskom kotaru te Hajdučki i Rožanski kukovi u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit.


Posebni rezervat je prirodna baština zaštićena zbog jedinstvenosti ili reprezentativnosti, ili pak kao stanište rijetke i ugrožene biljne ili životinjske vrste. Posjećivanje je dopušteno samo u iznimnim slučajevima ili samo u pojedinim dijelovima rezervata. Tom kategorijom zaštite obuhvaćeno je 79 područja, a najpoznatija su posebni zoološki rezervat Kopački rit, dio istoimenoga parka prirode, i posebni ornitološki rezervat Krapje đol, u granicama Parka prirode Lonjsko polje.



Nacionalni park najpoznatija je kategorija zaštite. Svako gospodarso iskorištavanje prirodnih dobara u njem zabranjeno je. U Hrvatskoj ima 8 nacionalnih parkova: Brijuni, Sjeverni Velebit, Risnjak, Paklenica, Kornati, Plitvička jezera, Krka i Mljet.


Park prirode u nas je najraširenija kategorija zaštite. Može imati dijelom izvorna područja, ali i područja izmijenjenih prirodnih obilježja i uključivati kopno i more. Prema režimu zaštite jedna je od najblažih kategorija, u kojoj su dopuštene gospodarske djelatnosti i korištenje prirodnih dobara, ali uz poštivanje uvjeta zaštite prirode. Do sada je proglašeno 12 parkova prirode: Papuk, Lonjsko polje, Medvednica, Kopački rit, Velebit, Biokovo, Telašćica, Učka, Vransko jezero, Žumberak – Samoborsko gorje, Lastovsko otočje i Dinara.