4. elektro

Kao što bi rekli naši stari, vrijeme je uistinu brzo prošlo. Otkako smo se jedne subote okupili u školskom holu nervozno iščekujući što će s nama biti, prošle su četiri godine. U školu smo došli kao uplašena, zbunjena i izgubljena djeca, a sada, pune četiri godine kasnije, usudio bih se reći da smo izgubljeniji nego ikada. Šalu na stranu, naš se razred sastojao od 25 svojeglavih bisera, koji su iz nekih svojih poznatih i nepoznatih razloga odlučili postati baš tehničari za elektrotehniku, te pomoć u svom obrazovanju potražiti baš u ovoj školi.

Za vrijeme školovanja nailazili smo, svatko pojedinačno, na neke zapreke, no mislim kako bismo se svi složili da nam je najveća zapreka, kao i svim ostalim razredima naše generacije, bio COVID-19. Zbog te nesretne pandemije bilo nam je uskraćeno mnogo toga, pa i samo školovanje, koje smo dobar dio ove protekle četiri godine morali provesti kod kuće pred svojim računalima. Online nastava nam je većini jako teško pala, kako nama učenicima, tako i profesorima, koji su imali jako malo vremena na raspolaganju da se prilagode načinu predavanja s kakvim se dotada još nisu susreli. Čudan je to osjećaj bio, biti kod kuće i gledati kroz prozor, razmišljajući kako je lijep dan i kako bi bila dobra ideja otići van prošetati psa, dok vam sa druge strane profesor predaje matematiku. Iako nam je pandemija nesretno obilježila školovanje, mi smo i to uspjeli prebroditi. I tako, dan za danom, prošle su i te četiri godine.

Tijekom našeg školovanja puno smo naučili, neki više a neki manje, no naposljetku jedino što nam preostaje jest da se strpimo još nekoliko dana do objave rezultata ispita državne mature i odlučimo, svatko za sebe, što i kako dalje.