SREĆA IV
Valja snoviđenja koričiti, valja sezati bliže.
Al' ne kuditi druga kroz usnivanja moja.
Setna polja sadi glupan.
Kroz po' zemlje u dubinu duše
Da ne klije tako glad
Samotno da volim sam.
I ti svoje lice druže hvali.
Velike su u tvojoj sami.
Žustro ko doboš što glazbu rađa
Ovom svijetu podari.
I tvoj lik u ovoj javi
Da na kantunalu pjesnika nekog pleše.
Il' će možda prispat uz tebe
Hvaleći neko, samo tebi, rumeno cvijeće-
Kojemu je ona dala dah da živi
I mir da sanja.
Možda parovi lakih nogu
Što uz zvjezdane putove hodu.
Možda suze koje ćeš van snage pit
Prkoseć vječnom vinu
Što je krv nekih duša.
Možda ćeš u svojoj sreći voljet tako jako
Da nitko kao ti sretan neće bit.
Noa Devald