SREĆA IV

Valja snoviđenja koričiti, valja sezati bliže.

Al' ne kuditi druga kroz usnivanja moja.

Setna polja sadi glupan.

Kroz po' zemlje u dubinu duše

Da ne klije tako glad

Samotno da volim sam.

I ti svoje lice druže hvali.

Velike su u tvojoj sami.

Žustro ko doboš što glazbu rađa

Ovom svijetu podari.

I tvoj lik u ovoj javi

Da na kantunalu pjesnika nekog pleše.

Il' će možda prispat uz tebe

Hvaleći neko, samo tebi, rumeno cvijeće-

Kojemu je ona dala dah da živi

I mir da sanja.

Možda parovi lakih nogu

Što uz zvjezdane putove hodu.

Možda suze koje ćeš van snage pit

Prkoseć vječnom vinu

Što je krv nekih duša.

Možda ćeš u svojoj sreći voljet tako jako

Da nitko kao ti sretan neće bit.

Noa Devald