3. a ugostitelja (kuhari)

Tri godine mog školovanja za ugostitelja trajala su kao cijela vječnost, a mislim da su se tako osjećale i kolege iz razreda. Prvi razred srednje škole počeo je sasvim normalno. Većina učenika bila je u odličnim odnosima. Profesori su bili strogi, ali neki nas nisu voljeli zbog naših starijih braće i sestara. Nakon nekog vremena profesori su odlučili štrajkati pa neko vrijeme nismo išli u školu. Kada smo se napokon vratili, počela je pandemija koronavirusa, najgore vrijeme za nas mlade. Ubrzo je završio i prvi razred srednje škole. Stiglo je ljeto, odmor od škole koji svi jedva čekaju. Drugi razred bio nam je puno gori jer je bio obilježen online nastavom, stalno se netko svađao i situacija u razredu nije bila podnošljiva. Pozitivno je bilo to što su neki učenici mjesec dana obavljali ljetnu praksu u Malom Lošinju, u ugostiteljskim objektima visoke kategorije i tamo stekli nova iskustva. Treći razred našeg srednjoškolskog obrazovanja nije protekao bajno. Nismo se uspjeli dogovoriti ni za maturalnu zabavu, ni oko zajedničkog putovanja. Ali nije sve tako loše. Dva su učenika preko Erasmusa otputovala u Italiju gdje su odrađivali praksu. Tijekom proljetnih praznika bili smo na trodnevnom studijskom putovanju u Poreču. Tamo smo stvorili zajedničke uspomene i zbližili se. Iako smo se često svađali, sigurna sam da će nam nedostajati školske klupe, ali sada jedva čekamo da sve završi. Slažem se s profesorima i njihovim pričama da će nam kad-tad biti žao što nismo bili složni.