4. a EK 2018./2022.

Razredna priča

Bila je to jesen 2018. godine… okupljanje svih učenika u holu SŠIK. Bili smo tako „mali“ i neupućeni u svijet srednje škole, ali jednu su nam rečenicu stalno ponavljali: „Srednja škola je najbolje razdoblje života.“ Upoznali smo našu razrednicu, Vesnu Dudjak te sada na kraju našeg školovanja slobodno možemo reći da je jedna od najboljih profesorica u našoj školi, možda čak i najbolja. Kako je vrijeme prolazilo, polako smo se počeli družiti i lakše su nam prolazili dani.

Prvog razreda se posebno i ne sjećamo, to je bio tek početak na kojemu smo još bili mali gušteri u svijetu odraslih. Tako da nam je prvi razred prošao kao upoznavanje s profesorima, s učenicima ali i s upoznavanjem sebe samih. Sve se činilo jednostavno, sve do drugog razreda. Prebacivanje u B smjenu, štrajk profesora te naš najveći problem: COVID-19 i online nastava. Zbog tih problema naša motivacija je nestala, a koncentracija nula. Ipak, bilo je i nečeg dobrog. Dosta učenika je zavoljelo online nastavu jer smo kroz takav oblik nastave zapravo prolazili s „velikim“ uspjehom jer bilo je lako prepisivati sve zadatke od drugih te slati profesorima na naš najdraži Loomen. Pamtit ćemo i svima poznati Zoom, za koji će sljedeće generacije možda samo čuti i pitati se kako je to bilo imati nastavu doma.

Početak trećeg razreda i već smo na pola puta. Obilježen kombinacijom online nastave i nastave uživo tjedan po tjedan. Prošla je čitava godina kroz online nastavu i ostanak u domovima, izolirani od svijeta. Tako da treći razred kao da nismo ni bili. No bili smo sretni jer bliži se kraj, maturanti smo. Svaka generacija, pa tako i mi, shvatili smo da je gotovo.

Četvrti razred smo. Ono daleko sada je blizu. Sve se činilo tako lako, ali naravno, nije bilo. Nakon dvije godine koje smo proveli izolirani, pod maskama te ograničeni mjerama, život se vratio u normalu! Shvatili smo da je daleko kraj kad su počeli završni ispiti, probna matura, završni radovi, maturalna i tisuće drugih stvari. Zadnja godina i onda najgora. Ha, dobro, prošlo je i to. Svemu dođe kraj, pa tako i našoj generaciji. I još nešto, što mislimo da će obilježiti našu genraciju. Nadmašili smo sve prijašnje generacije našim „ludim“ ponašanjem. Znate kako to ide, baloni, zviždanje, glazba po hodnicima. Mi smo bili okidač kao prvi razred koji je počeo zviždati, naravno, na vrijeme smo bili upozoreni! Razrednica je imala razumijevanja jer bliže se završni dani, no ipak, još je rano. Dva tjedna prije završetka krenuo je show. Možda zbog naše generacije neće više biti dopušteno takvo ponašanje, možda vas budu kažnjavali. He-he, bili smo najgori šta reći... No dobro, gotovo je. Hvala svima, a posebno našoj raski Vesni.

P.S. Znate šta smo mislili... (interni slogan)