Zaštićena priroda

Zaštićeno područje i lista svjetske baštine

Starogradsko polje – arheološka zona

Parcelacija Starogradskog polja predstavlja jedno od remek djela grčke kulture na Sredozemlju. Unatoč burnim povijesnim događanjima tijekom stoljeća, te višestrukim kasnijim podjelama zemljišta unutar polja, njegova osnovna struktura zadana grčkom parcelizacijom prije 2400 godina ostala je gotovo netaknuta.

Grčka hora se dobro sačuvala u kamenim suhozidima koji označavaju međe čestica. Sve kasnije podjele zemlje (rimske, srednjovjekovne, novovjekovne) uvijek su se odvijale unutar osnovnih grčkih čestica, a fizički su se obilježavale uvijek na isti način – podizanjem većih ili manjih kamenih zidova građenih u suhozidnoj tehnici.

Obzirom da je Starogradsko polje kroz cijelu svoju povijest, pa i danas, zadržalo svoj agrarni karakter, u njemu su nataloženi slojevi svih kultura koje su svoju egzistenciju gradile na činjenici da su jedno vrijeme bile u njegovom posjedu te Polje krije gotovo 120 arheoloških lokaliteta (od prethistorije pa do srednjeg vijeka).

Stoga je značaj Starogradskog polja kao arheološkog područja prepoznat još 1993. godine kada je zaštićeno kao arheološka zona.

Starogradsko polje – zaštićen krajolik

Starogradsko polje je najveće i najplodnije polje na jadranskim otocima. I danas je, kao i kroz cijelu svoju povijest, zadržala poljoprivrednu namjenu, bez većih suvremenih gradnji koje bi ugrozile izvornu sliku. Čak su i poljoprivredne kulture - maslina i vinova loza stalne. Počevši od najstarijih vremena okolno stanovništvo i svoja je vjerovanja vezalo za to plodno polje. Od arheološki potvrđenih antičkih (grčkih i rimskih) kultova, osim onoga vrhovnom bogu Zeusu-Jupiteru, naročito su značajni kultovi božanstava plodnosti. U prvom redu tu su Dioniz i Perzefona koji su direktno vezani za rodnost zemlje, a u natpisima se često spominje i Afrodita. Polje je u srednjem vijeku pod zaštitom patrona hvarske biskupije, sv. Stjepana, čije ime i nosi (...campus sancti Stephani...). Tada se u samom polju i njegovoj okolici grade brojne manje crkve i kapelice, a to je vrijeme nastanka i razvitka velikih procesija vezanih za misterij Velikog Petka i Kristova uskrsnuća koje su se u naseljima oko polja zadržale sve do danas.

Jasnoću najstarije grčke parcelizacije polja u prostoru dugujemo rukama težaka koji su od najstarijih vremena sve parcele ograđivali brojnim kamenim suhozidima različitih dimenzija. Neki su tek obična ograda između dva posjeda dok su drugi ( u pravilu oni podignuti na grčkim «geodetskim» pravcima) izrazito široki, te su služili i kao putevi. Osim njih tu su i kružne poljske kućice, tzv. trimi (kažuni, bunje) - manje suhozidne građevine koje su služile za čuvanje alata i kao zaklon pred nevremenom. Iako je zemlja plodna, sredozemna je klima sa svojim umjerenim padalinama uzrok čestoj nestašici vode te su u cijelom polju sačuvane brojne veće i manje gustirne (rezervoari) za sakupljanje i čuvanje kišnice.

Spomenički značaj Starogradskog polja nije u pukom zbroju grčke parcelizacije, svih villa rustica, te kasnoantičkih i starohrvatskih crkvica u njemu, nego u totalu njegova prostora koji predstavlja živi kulturno – povijesni i prirodni rezervat koji se nije bitno promijenio od antike do danas te do kraja povijesti može ostati u istoj funkciji i istom obliku. Starogradsko polje je najvažnija činjenica u prirodnom i povijesno – društvenom inventaru otoka Hvara te je stoga kao kulturni krajolik upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.  

Đurđevački pijesci

“krvavi peski”, “Hrvatska Sahara”, tak su neki od naziva za Geografsko-botanički rezervat Đurđevačke pijeske ili kako ih podravci zovu Đurđevečke peske.