U petak su kod nas došli: pas vodič , Kristina - slijepa osoba , njena kolegica Danijela i fotograf. Teta Danijela nam je pričala o slijepim osobama i kako ih treba pozdraviti. Nakon toga je pristupila učenica 1. razreda koja je pokazivala kako se treba ponašati prema slijepim osobama .
Kristina nam je pričala kako žive slijepi ljudi. Obavljaju sve poslove kao i ljudi koji vide. Učenici su postavljali pitanja npr. Da li se rodila slijepa ? Kako čita ? Kako zna raditi na računalu , na mobitelu ? Da li je išla u posebnu školu za slijepe osobe?.... Kristina nam je pričala da je postala biti slijepa u 17. i 18. godina, tu bolest prouzročio joj je očni tlak.
Pas vodič na sebi ima ormu što znači oprema koja pomaže slijepim osobama pri kretanju sa psom . Pas koji Kristina ima zove se Mourice ( Moris) .
Kada je završilo smjeli smo maziti psa , nakon toga smo otišli na autobus.
Sara Sedić
U petak 8. 4. posjetili su nas jedna slijepa osoba sa psom i njezini pratioci iz HRVATSKE UDRUGE ZA ŠKOLOVANJE PASA VODIČA I MOBILITET. Došli su nam ispričati kako se ponašati prema slijepoj osobi, kako je pravilno voditi, kako hodati uz nju i kako mogu pisati na mobitel ili na računalo.
Onda smo govorili o psu vodiču, rekli su nam da pas ide osam mjeseci u školu, a kada se rode idu prvo u vrtić. U školi uče kako otvoriti vrata, perilicu rublja itd. Najviše uči kako brinuti o slijepom čovjeku da pređe zebru, da se brine kako ne bi neka grana pala na slijepu osobu i još puno stvari. I tako slijepa osoba ide u školi da se nauči kuhati, peglati, prati rublje itd. Pse vodiće ne smijemo hraniti na cesti zato što tada slijepa osoba ne bi bila sigurna gdje če pas krenuti.
Sebastijan kovačević