KNJIŽEVNOST
• Pripovijedanje događaja usmeno je ili pismeno izražavanje o zbivanjima u kojima smo sudjelovali, koja smo vidjeli ili gledali, o kojima smo slušali ili čitali. Pripovijedati i pisati možemo i o zamišljenim budućim događajima.
• Isti se prostor može opisati stvarnim i slikovitim opisom. Slikoviti opis(izražajni, književni, literarni) obiluje pridjevima, usporedbama, slikovitim izrazima i dojmovima.
• Prisjeti se! Ritam je pravilno izmjenjivanje slogova te kratkih i dugih stihova radi postizanja umjetničkog doživljaja.
• Tema je osoba, predmet, događaj, pojava, problem, osjećaj ili što drugo o čemu govori književno djelo. Obično je sadržana u naslovu.
• Priča može govoriti o stvarnim i nestvarnim događajima, Likovi mogu biti stvarni i izmišljeni.
• ,,...Započeo koncert svoj , duboko se poklonio i počeo snažni poj... „
Pridavanje ljudskih osobina predmetima i pojavama nazivamo personifikacijom.
PRAVOPIS
PRAVILNO NEPRAVILNO
ne znam neznam
ne mogu nemogu
neznanje ne znanje
velik veliki
velikoga velikog
cijela cjela
rijeka rjeka
dvije dvje
istočnoeuropske istočno europske
želim spavati želim da spavam
odijeljen odjeljen
napisat ću napisati ću
ću napisati ću napisat
nemoj, nisam,nemam ne moj, ni sam, ne mam
sa sestrom, sa šogoricom, s sestrom, s šogoricom
sa zlobnicom, sa ženom... s zlobnicom, s ženom
Pravilno Nepravilno
čovjek, dječak, ne smije, osjećaj, vječni,
vjerovati, bijeda , mjesto, dijete, svijet
noć, stoljeće, zadaćnica ,moći, kuća, nećemo, osjećaj, džemper , već
Kinezi, rock, maslačak, rave, proljeće, mama, doba, povijest, Poljud
blagovaona, sve u redu, na more, počeli smo, da ćemo, što ćeš, najbolja, ujutro, ne znam, bez obzira
otpadati, vodstvo, potpisali, teški, kad kad, smećkast, odspavati
Barcelona, Dioklecijanova palača
ja bih, mi bismo
najveći, najjači
znaš li, imaš li
5. travnja
košulja od Marka
Među čestim pogreškama u zadaćama hrvatskoga jezika su:
pisanje -ije/-je:
čovijek, diječaka, ne smje, osijećaj, viječni, vijerovati, bjeda, mijesto, djete, svjet
pisanje č, ć, dž, đ:
noč, stolječe, zadačnica, moči, kuča, nečemo, osječaj, đemper ,več
veliko i malo slovo:kinezi, Rock, Maslačak, Rave, Proljeće, Mama, Doba, Povijest, poljud
sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi:
bla govaona, sve uredu, namore, poče li smo, daćemo, štoćeš, naj bolja, u jutro, neznam, bezobzira
odpadati, votstvo, podpisali, težki, kadkad, smeđkast, otspavati
pisanje stranih riječi:
Brselona, Dioklecianova palača
ja bi, mi bi
naj jači, naj veći
znašli, imaš li
5. tog travnja
Markova košulja
U niječnim rečenicama rječicu "ne" pišemo odvojeno od riječi ispred sebe (ne mogu, ne treba, ne diraj...)
Rječica ne piše se zajedno samo uz glagolske oblike NEĆU, NEMAM, NISAM ,NEMOJ, NESTAJE I NEDOSTAJE.
Rječica "ne" se piše zajedno i kod imenica kao što su "neznanje", "nesposobnost", "nezainteresiranost" i slično.
"Ne" se piše zajedno i slučaju pridjeva (neželjeni, nepotreban,..).
Također jedna od čestih grješaka je nepravilna upotreba upitne riječi "li"
"Li"se piše odvojeno od riječi ispred sebe (da li, znaš li, želiš li...)
Jel i jer
jel za pitanje: "Jel ideš u školu danas?"; jer za odgovor: "Jer sam bolestan"
Fali i hvali
Kada ti nešto nedostaje onda ti to fali, nikako hvali
Ja BIH
Ti BI
On/Ona/Ono BI
Mi BISMO
Vi BISTE
Oni/One/Ona BI
PIŠE SA ZAJEDNO
(najveći, najjači, najmanji itd).
Hrvatska je država, a ime države piše se velikim slovom. U Hrvatskoj žive i Hrvati, koji su
narod – ime naroda piše se velikim slovom, odatle H. Hrvatski se piše velikim početnim
slovom samo kad je na početku rečenice, zato što rečenicu valja započeti velikim slovom.
Zato se i zove veliko početno slovo. No, Hrvati govore hrvatski, a ne Hrvatski. To je zato
što se pridjevi pišu malim nepočetnim slovom. Zato je logično da i Englezi govore engleski, a ne Engleski.
Pogrešno: Drugi ispit pisat ćemo 13-tog travnja.
Još gore: Drugi ispit pisat ćemo 13.-tog travnja.
Ispravno: Drugi ispit pisat ćemo 13. travnja.
SLOVNICA
Rod imenica
Imenice imaju tri roda.
Imenice pred kojima može stajati riječ Ovaj muškoga su roda. Imenice pred kojima može stajati riječ Ova ženskoga su roda. Imenice pred kojima može stajati riječ Ovo srednjega su roda.
Imenice mogu biti i jednini i množini.
ovaj mrav ovi mravi
ova kuća ove kuće
ovo zrno ova zrna
Pridjevi
Opisni su pridjevi riječi kojima se opisuju imenice.odgovaraju na pitanja:kakav je tko? Kakvo je što?
Posvojni su pridjevi pridjevi koji označavaju pripadnost.odgovaraju na pitanja:čiji (čija, čije) je tko ili što?
Glagoli
Glagoli su riječi kojima izričemo što tko radi ili što se događa.
Sporazumijevanje
U RAZGOVIRU SUDJELUJU
GOVORNIK SUGOVORNIK
(onaj koji govori) (onaj kojemu se govori,slušatelj)
PORUKA
BOGATIMO RJEČNIK
ama - baš, ali
trošna - ruševina, dotrajala
svod – zaobljeni strop, u obliku luka
dukat – zlatnik, cekin
sjenokoša – livada
strnjak - polje nakon žetve, strnište
snoplje – svežnjevi
u pasu – u pojasu, u struku
hridine – stijene, klisure
sterala se – prostirala se, pružala se
suton – sumrak
žal – šljunkoviti ili pjeskoviti dio obale, plaža
samotna – sama, osamljena, izdvojena
ganut – duboko dirnut
dohode – dolaze
đeram - poluga na kojoj visi vjedro za izvlačenje vode iz bunaraTANAN- vrlo nježan
krešendo - oznaka za ,,postupno glasnije u glazbi (talijanski - cresendo)
poj - pjevanje, pijeva
piano - tiho
akord - istodobno zvučenje više tonova
znamen - biljeg, znak, simbol
utočište - sigurno mjesto, sklonište
kasa - trči kasom (srednji tempo)
proso - vrsta žitarica
žutika - vrsta grma
ljutika - vrsta luka
pelargonija - ukrasna biljka; geranija
begonija - ukrasna sobna biljka
vrutak - izvor, vrelo, vrulja
oblutak - vodom zaobljen kamen
snaša - snaha, djevojka
autostrada - autocesta
grimasa - namješten ili spontan izraz lica
ZABEZEKNE SE- zaprepasti se, začudi se
TEŠKAJU- postaju teške
HALABUKA- vika, galama, buka
RASTROŠENI- koji mnogo troši, rasipni
UŠTEĐEVINA-ušteđena svota novaca