Embedded Files
Maškare
MAŠKARE
Znam da su u 3. mjesecu maškare, ali ja ću vam sada pisati o svom kostimu.
Moj kostim ima hlače i majicu. Hlače su smeđe boje, a majica je žuto smeđa. Na glavi se nosi pero. Sa maminim ružom napravim crvene crte po licu i čelu. Taj kostim nosi se u raznim krajevima, a pogotovo u Indiji.
Mislim da ćete vi pogoditi kakav je to kostim jer sigurno već znate. Kada se maskiram u taj kostim nitko ne može pogoditi tko sam ja jer je kostim cool. Možda se i cure vole maskirati u taj kostim. Na svoj kostim mislim svaki dan.
MATEO KOVAČEVIĆ
Moj kostim
Za maškare ću sada pisati o jednome kostimu, a vi probajte pogoditi o kojem se kostimu radi.
To je drevni kostim, što se prije nosilo. Nosi crne čizme ili sandale, kojima se držao nož. Te su čizme čak i nosili po ljeti. Na nogama su nosili i crne hlače, ali je to bilo u malo novije doba. Još prije tih hlača su nosili suknje od metala. Koje bi, ako ga protivnik udari nogom po toj suknji, zaboljela bi ga noga. Na trupu su nosili oklope svakakvih boja. Najčešće su bile boje kraljevstva. Na podlakticama i iznad sandala ili čizama su nosili štitnike za obranu od protivnika. Na glavama su nosili drevne kacige, a oni najjači su nosili i krune.
U borbama u svakakvim arenama i na poljima i brdima za napad su koristili mač, a za obranu štit. Taj kostim je …
Martin Blažeković 4. razred OŠ Rajić 25.02.2011.
Zagreb
Zagreb je prelijep grad u kojem žive tisuće ljudi. On je glavni grad naše države.
10. prosinca išli smo na izlet u taj veliki grad. Vidjeli smo puno znamenitosti grada.
Išli smo u tiskaru knjiga ''Školska knjiga''. Tamo smo vidjeli puno strojeva pomoću kojih se tiskaju knjige. Jedna ljubazna teta nas je provela kroz tvornicu i objašnjavala nam je kako od običnog papira nastaju knjige. Na izlasku iz tvornice svi smo dobili poklone, a onda smo išli u kazalište ''Trešnja'' ,u kojem smo gledali predstavu. Predstava je bila super!! Svidjela mi se, jer je bila namijenjena za djecu moga uzrasta.
Svi smo išli na uspinjaču, koja nas je vodila do Gornjega grada. Razgledavali smo Gornji grad i na kraju svi smo gledali kroz teleskop Donji grad, koji je bio prelijep prekriven snijegom. Također smo išli i do:crkve sv.Marka, Trga sv.Marka, Hrvatskoga Sabora, obišli smo i Radićevu ulicu.
Nakon toga vratili smo se u Donji grad i posjetili crkvu Marijinog uzvesenja. U crkvi mi se najviše svidio blaženi Alijzije Stepinac, koji je ležao kod oltara. Kada smo završili sa razgledavanjem crkve vratili smo se do autobusa i krenuli kući. Na povratku smo izmjenjivali svoja mišljenja i svatko je pričao što mu se najviše svidjelo. Jedva smo čekali da dođemo kući jer smo svi bili jako umorni.
To su moji doživljaji iz glavnoga grada Hrvatske - Zagreba. Bilo mi je jako lijepo i htjela bih to što prije ponoviti, ali da idemo u neki drugi grad, u koji bi svi rado otišli.
Ana Idžojtić
Sveti Nikola
Jednom sam vidjela Svetog Nikolu i taj je susret bio jako dobar. Pitala sam ga je li stvarno krampus tako zločest i de li bih mogla dobiti psa za u kuću. Malo mi je teško biti sa psom, zato mi mama ne da da bude pas u kući, jer tada bi stalno morala biti u kući i paziti na njega. Za Božić i Svetog Nikolu dobijem sve što želim.
Meni je najbolje kada je Božić, tada sam uvijek sa mojom mamom, tatom i bratom jer mama i tata stalno rade, samo ne za Božić.
Lorena Blažeković
Moj susret sa svetim Nikolom bio je prilično jednostavan.
Kada je ušao u razred ja i mojih troje prijatelja stajali smo u redu da mu recitiramo pjesmice. Nakon toga veliki, bradati čovjek u crvenom, sa štapom, podijelio nam je darove.
Pokraj njega je stajao crni čovjek sa crnim očima, crvenim rogovima, lancem i vilama u ruci. On se zove Krampus. Išao je sa svetim Nikolom i dijelio nam šibe. Susret je bio kratak, ali je bilo lijepo.
Martin
Vukovar
Vukovar je poznat po Vučedolskoj golubici, jer je ona simbol grada heroja Vukovara.
Grad Vukovar je prekrasno mjesto .
Ima rijeku Dunav ,a u njoj puno labudova i brodova, koji plove po Dunavu.
Vukovar ima puno parkova , šuma i puno puteljaka što vode oko grada heroja
Sandra…………………
1991. godine jugoslavenska vojska je u ratu napala Hrvatsku. Jedna od najvećih bitaka u ratu bila je bitka za Vukovar.
Civili grada Vukovara odveženi su na Ovčaru. Tamo su bili u jednom velikom domu.Neke su kod velike grobnice ubijeli i bacali ih. Radio postaja Vukovar je u jednome podrumu najavljivala ljudima šta se dešava u ratu.
Nakon 19 godina se sjećamo pada Vukovara i sjećamo se kako su naši branitelji čuvali i spasili našu bumovinu REPUBLIKU HRVATSKU.
Sebastijan
Bila je Ovčara na kojoj su strijeljali ljude svih nacionalnosi, a najviše Hrvate. Zarobljenici su si prvo trebali sami skopati grob, u koji će ih se baciti. Neprijatelji su pokupili sve ranjene iz bolnice, odveli su ih na Ovčaru gdje su ih ubili.
Ali 1995. godine Hrvati su oslobodili svoj grad.
Josip Cepika
Bitka za Vukovar bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu.U njoj je poginulo oko 2.900 ili 3.600 ljudi.
To je bitka značajan i simbolični gubitak za Hrvatsku. Mnogo ljudi je poginulo boreći se za svoju zemlju i slobodu.Na Ovčari je bio veliki grob koji su Hrvati morali iskopati sami sebi.
Vukovar je pao 18.10.1991. godine. Bitka je bila 87- dnevna opsada grada Vukovara.
Lucija Jauk
Prelijepa naša
Lijepa naša je domovina Hrvatska.
To je domovina svih Hrvata.
Republika hrvatska ima svoju himnu, koja se zove Lijepa naša.
Imamo svoje lijepo Jadransko more.
Lijepe gradove i naselja.
Gotovo cijelu Lijepu našu povezuje autostrada.
Josip Duspara
Dječje dužnosti
Dječja dužnost je pozdravljati starije, slušati starije, poštovati starije.Pisati zadaće, razgovarati sa starijima,pitati starije nešto što nam nije jasno,pospremiti svoju sobu, ići u školu, učiti, slušati mamu i pomagati starijima.
JELENA KOZIĆ
Kako bi društvo moglo pomoći u ostvarivanju dječjih prava?
Tko ne poštuje dječja prava trebao bi dobiti zatvorsku kaznu ili novčanu.
Kad bi djecu zlostavljo i prisiljavo na teške poslove trebao bi ići na dvije godine zatvora.
Ako djetetu ne daju da se igra i da mu ne daju ići doktoru, a bolestan je 1 godinu zatvora.
Da je djete izloženo silovanju i zlostavljano da ima masnice po tijelu treba 6 mjeseci zatvora i 1000 kuna.
Ako roditelji djeci ne bi dali da se vjerski opredijele treba platiti kaznu 2000 kuna.
Leon Idžojtić
Treba kažnjavati ljude koji iskorištavaju djecu za teške fizičke poslove. Djeca bez obitelji trebaju biti posvojena, ili da se društvo brine o njima. Najveću pomoć treba pružiti hendikepiranoj djeci. Društvo bi trebalo djeci izbjeglicama pružiti dom. Svako dijete koje ima više novca trebalo bi pomoći djeci koja nemaju.
Martin Blažeković
DA SAM JA ODRASTAO/ODRASLA
Da sam ja odrastao
Da sam ja odrastao radio bih kao učitelj u školi.
Živio bih u Zadru jer jako volim more, ali bih često dolazio u Rajić.
Bio bih oženjen, imao bih djecu i volio bih da su dobri učenici i pristojni.
Kad bih imao slobodnog vremena išao bih igrati nogomet i svirati tamburu.
Ja ne bih tjerao svoju djecu na nešto što ne žele.
Leon Idžojtić
Da sam odrastao ne bih se igrao igračkama. Morao bih raditi i ne bih imao vremena za igranje nogometa. Nogomet bih igrao samo vikendom. Subotom i nedjeljom odmarao bih se od posla, a radnim danima morao bih raditi. Da sam ja odrastao ne bih morao učiti ni ići u školu. Ne bih volio biti odrastao jer mi je lijepo biti dijete.
Martin Blažeković
Da sam ja odrasla…
Da sam ja odrasla donijela bih zakon da sva djeca za doručak jedu čokoladu, za ručak sladoled, za užinu palačinke od čokolade, a za večeru bombone. Iz prehrane bih izbacila ribu, zeleno povrće, a umjesto toga bih dodala pizzu i puno hamburgera. U školi bih se samo djeca išla igrati i provoditi vrijeme sa svojim najboljim prijateljima. A ponajviše bih od svega da nam se odrasli ne miješaju u poslove i govore što je bolje za nas. Eto takav bi bio moj svijet pun igre i radosti.
Petra Matešković…
DA SAM JA ODRASTAO VOZIO BIH AUTO. DA SAM JA ODRASTAO IŠAO BIH NA POSAO. DA SAM JA ODRASTAO IMAO BIH DJECU I IGRAO SE S NJIMA. DA SAM JA ODRASTAO IMAO BIH PUNO NOVACA. DA SAM JA ODRASTAO SVIRAO BIH TAMBURU KAO PROFESIONALAC I DA SAM IGRAO BIH U DINAMU.
Sebastijan Kovačević
ŽELIM DA SVA DJECA BUDU SRETNA
Sretno djetinjstvo svakog djeteta je ako ima svoje roditelje i topli dom.
Djeca imaju svoja prava kojih se odrasli moraju prdržavati. To su: da se redovito školuju, da se druže sa svojim vršnjacima, da se igraju…Najsretnije djetinjstvo imaju djeca koja ne slušaju: psovke,laži,ogovaranja, koja ne vide tučnjavu odraslih, svađe, ubijanja, rastave roditelja i koja ne osjete zlostavljanje od druge osobe.
Svako dijete je sretno kada ne žive u strahu, kada navečer ide leći i dobije poljubac za laku noć od mame i tate .
Tamara Kaurin
Želim da sva djeca imaju sretno djetinjstvo. Da se puno igraju i razgovaraju sa drugom djecom. Da imaju roditelje koji o njima brinu. Lijepo je kada dijete uz društvo i igru uči u školi. Djeca su sretna kada ne moraju ići u školu, ali je lijepo naučiti nešto.
Martin Blažeković
ŽELIM DA SVA DJECA BUDU SRETNA, DA SE SVI ZAJEDNO IGRAJU. NEKA SVA DJECA BUDU SRETNA I NEKA NITKO NIKOGA NE MRZI .
NEKA SE SVI ZAJEDNO IGRAJU. NEKA SE SLAŽU, NEKA SE VOLE.
ŽELIM DA SVA DJECA BUDU SRETNA ZATO DA U SVJETU NE BUDE MRŽNJE I
ŽELIM DA SVA DJECA BUDU SRETNA, DA SE NE TUKU I DA SE NE SVAĐAJU.
SEBASTIJAN KOVAČEVIĆ
Moja je želja da sva djeca budu sretna i da imaju veselo i sretno djetinjstvo. Pogotovo želim djeci gdje su ratovi da ne čuju buku granata, nego kao ja da čuju cvrkut ptica. Gladnoj djeci u Africi želim da imaju pitku vodu i da imaju ljepše domove.
Sva djeca svijeta trebala bi biti sretna jer će poslije postati sretni i bolji ljudi. Djetinjstvo treba biti puno ljubavi i razumijevanja jer i nama djeci je nekada teško, ali nas razvesele male stvari kao što su sunčan dan i leptir na cvijetu.
Eto to želim svoj djeci svijeta sretno djetinjstvo i bolje sutra.
Petra Matešković…
MOJE RODITELJE ŽIVCIRA
Što moje roditelje živcira
Moje roditelje živcira što oni moraju ponavljati 100 puta istu stvar. Kao npr: Petra zašto malo ne uzmeš knjigu i nešto pročitaš iz nje? Pospremi svoju sobu! Izađi sestri iz sobe, ona mora učiti!
Moje roditelje živcira kad ih pitam gdje je neki predmet koji sam ostavila, a sad ne znam gdje je. A njihovo je pravilo kad nešto uzmeš vrati na svoje mjesto. Mamu živcira kad ne volim jesti kuhano povrće, a slatkiše, po njenom, jedem malo previše! Jako se živciraju kad u hladnije doba ne nosim toplu odjeću, jer iziđem lagano obučena van i za par dana prehlada je tu.
Eto to moje roditelje živcira kod mene. , ali znam jednu stvar. To je za moje dobro i znam da me jako vole, a i ja njih!
Petra Matešković..
Moju mamu živcira kad je ja ne slušam. Kada ne pišem zadaće.
Kada ne napravim krevet, kada ne pospremim sobu.
Kada se potučem, ali se mama brzo odljuti jer me voli.
IVAN KOVAČEVIČ.
Moje roditelje živcira kada moja sestra plače , kada moja sestra ne zna nešto pročitati ili napisati, kada dobijem jedan ili dva iz testa .
Matej Čuvidić
Moje roditelje živcira kada ja i moja braća njih ne slušamo.
Kada smo zločesti i nećemo učitI, tada budemo i u kazni.
Ivan Matić
ŽIVCIRA ME....
Mene živcira kada neko struže po brašnu . Mene živcira kada neko vrišti , kada je sve kako cure žele ,kada idemo u dvoranu na tjelesni i kada neko viče .
Matej Čuvidić
Mene živcira kada cure idu u informatičku, a dečki ne. Mene živcira kada
moramo naučiti pjesmicu napamet. Kada Hoću gledati televizor, a mama ne da.
Živcira me kada moram čuvati brata ili sestru.
Josip Cepika
Mene živcira kada bude neka reklama na televizoru, kada je kod nekog soba ili kuća neuredna, kad je ormar razbacan robom, kada Ivan gura klupu, kada mi pričamo, a jedan govori pa ništa ne čujem, kada se moram ustajati rano u jutro, a ponekad i dopunska.
Živcira me kad dođem kući s nastave i budem sama, kada se struže noktima po nečemu hrapavom, kada nešto mora biti kako dečki žele, kada neko stane ispred mene pa ništa ne vidim, kada netko boja preko crte, kada nemam gdje sjesti.
SARA SEDIĆ
Mene živcira kad mama usisava, kad mama posprema, a ja nešto pišem , živcira me sestra , živcira me pospremati sobu .
ŽIvciraju me moje prijateljice jer one se prave važne, samo su u svome svijetu, ako im nešto kažeš one se deru kao lude i one ne shvate.
Živcira me to da Sara i Tea ako im nešto kažeš, kao da su sa kruške pale, one stalno nešto kažu i smiju se do nesvijesti.
Sandra Karaula
Mene živcira to što moram svako jutro ustajati u 6:30. Živcira me što svaki dan moramo pisati zadaću i što moramo učiti. Živcira me što su dečki iz mog razreda jako zločesti, što se vole puno derati, a najviše od svega tući. Živcira me ponekad i moja sestra, cijeli dan me samo zeza. I najviše me živcira kad pada kiša jer se ne mogu ići igrati van.
Petra Matešković
Što me živcira?
Živcira me kada igram nogomet i kada gubimo. Također me živcira kada stalno moram pisati domaću zadaću, tada imam manje vremena za igru. Ne volim se dizati svako jutro u školu ili kada pišem test a nisam učio. Živcira me kada pada kiša, pa ne mogu ići na igralište,onda mi je dosadno kod kuće. Ljuti me kada mi najdraži nogometni klub gubi utakmicu. Najviše me živcira kad ne mogu igrati igrice na kompjutoru već moram čitati lektiru.
Martin Blažeković
Mene živcira kada mi mama i tata ne daju ići na igralište zato jer nisam napisao zaduću.
Ali najviše me živcira škola i kad moram pisati zadaće i učiti po cijele dane.
Baš ne volim kad se moram ujutro buditI u 7.00.sati.
Više me ništa ne živcira.
Leon Idžojtić
PRIPOVIJEDANJE DOGAĐAJA I DOŽIVLJAJA
Strašna noć
Jedne noći sam šetala pokraj mora. Kada sam sjela na pijesak,osjetila sam da mi je nešto iza leđa.
Nešto je šuštalo u grmlju . Šutjela sam i bila prestrašena. Tako se dogodilo i sutradan u jutro. Izašla sam iz kuće ,i kao da mi je nešto preletjelo ispred očiju. Brzo sam ušla kuću i pozvala svoju prijateljicu Teu. Ona je rekla da se i njoj nešto slično dogodilo.
Tada je došla moja prijateljica Petra. Ona nam je pričala strašan horor. Imala prijateljicu Magdalenu. Ona je hodala sa spuštenom glavom i plašila ljude. Kada je nama pozvonila i mi smo se uplašile. Ali hvala Bogu to je bio ružan san.
Sara Sedić
Crkva svete Stošije u Zadru
Jednog Kišnog dana točnije 29. 07. 2010. ja i moja obitelj zaputili smo se u Zadar. Šetali smo se gradom i ja sam u daljini vidjela nekakav toranj.
Kada smo otišli do crkvenoga tornja, vidjela sam da su neki ljudi na tornju. Molila sam mamu da se mi idemo popeti na toranj . Na ulaznici sam vidjela da se ta Crkva zove sv. Stošije.
Gore mi je bilo prekrasno , jako je pirio vjetar i moja mama je bila raščupana kada je sišla dolje. Bila sam jako, jako sretna.
Tamara Kaurin
Ljetovanje
Ovoga sam se ljeta ludo provela bilo mi je jako zabavno. Prvoga dana mi je bilo super. Kupala sam se cijeli dan sa svojim prijateljima. Išli smo u velike dubine i izranjali školjke. Bilo nam je predivno.
Svako jutro smo rano ustajali da bi vidjeli male dupine. Navečer bi svi zajedno išli u grad, išli smo na koncerte i u zabavni park . Kada dođemo kući idemo svi spavati jer sutra je novi dan.
Bila sam jako tužna zadnji dan zato jer sam morala ići kući. No bila sam sretna, na neki način, jer ću ponovo vidjeti svoje školske prijatelje.
Petra...
Moj prvi let
Jednog dana ptica je govorila prijateljima: Bila sam na odmoru kod prijateljice. Tih je dana padala kiša. Stalno smo bile u kući i nismo mogle ići van. Bilo nam je dosadno.
No jednog dana izašlo je sunce i bile smo jako sretne. Nisam znala letjeti pa me prijateljica odlučila učiti.
Prvi dan bila sam uzbuđena i imala sam tremu i tako smo mi počele učiti. Ona mi je objasnila i pokazala što moram raditi, ali to je bilo grozno. Odmah sam pala. Pukla mi je noga pa sam morala čekati dok se oporavim.
Moj je oporavak trajao dugo, a bilo mi dosadno samo sjediti u kući. Jednoga dana moj je oporavak završio i opet sam mogla hodati. Pitala sam prijateljicu hoće li me opet učiti. Tako sam krenula ispočetka i tako sam naučila letjeti. Ovaj me odmor ponešto naučio i jako razveselio.
Tea Puđa
Moje prvo jahanje konja
Ovu priču pripovijedam prijateljima i učiteljici. Dogodilo se to na izletu u Čigoču.
Izašli smo iz busa pred prekrasnom kućom. Kuća je bila starinska. Stvari su bile stare ali prekrasne. Ljudi su imali nekoliko konja. Konji su bili lijepi i veliki. Jedan se konj mogao i jahati.
Red za jahanje bio je dugačak. Čekala sam jako dugo. Tada sam i ja došla na red. Jahanje sam platila 20 kuna. Odjahala sam dva kruga i bilo je lijep . Kada sam odjahala dobila sam sliku. Još smo malo bilitamo i krenuli smo.
Taj dan sam ja prvi put jahala konja. Bilo mi je prekrasno. Od tog dana konji su mi najdraže životinje.
Lucija Jauk
Ljetni praznici
Prošli su još jedni ljetni praznici. Na ljetnim praznicima igrao sam se.
Išao sam na vježbe vatrogasaca. Imao sam rođendan na kojem su bili moji rođaci. Tata i mama kupili su mi kompjuter i bio sam jako sretan. Išao sam se kupati u Lipik na bazene. Došlo je vrijeme kada se trebamo pripremati za novu školsku godinu. Roditelji su mi kupili nove školske stvari.
Tisuću puta pitao sam se kada će početi nova školska godina jer mi je već postalo dosadno. Zaželio sam se svoje učiteljice i svojih prijatelja iz razreda.
Josip Duspara
RUJAN
KASNO LJETO
U kasno ljeto još je uvijek lijepo vrijeme. Trava je još lijepo zelena,a u voćnjacima se osjeti miris voća.
Žuto sunce nas ponekad još i grije. Malene ptičice još uvijek cvrkuću.
U vrtovima cvijeće blista i pokazuje svoje šarene boje.
Mateo Kovačević
Ujutro je magla. Na drveću je lišće svakakvih boja. Trava je puna rose. Beru se kukuruzi. Cvijeće počinje venuti. Dani su kraći a noći duže i hladnije.
Ljudi spremaju zimnicu. Beru voće i vinograde. Pripremaju se za sjetvu žitarica.
Spremaju drva za zimu.
Đaci idu kasnije u školu. Uče svašta o jeseni i zimi. Oblače topliju odjeću i
topliju obuću. Tjelesni imaju u dvorani jer je vani hladno.
KASNO LJETO
Često padaju kiše, svako jutro je magla i dani postaju hladniji. Lišće počinje žutjeti i osjeća se miris jeseni u zraku. Volim kasno ljeto jer je sve puno lijepih i mirisnih plodova.Volim ih jesti.
Ljudi puno rade, kupe šljive i ostalo voće. Ptice selice sele se na jug sa svojim mladima. Polja polako ostaju pusta jer su ljudi ubrali njezine plodove. Ljudi ubiru plodove sa zemlje da bi u njima mogli uživati cijelu zimu.
Petra...
TKO SMO MI
About me
My name is Sandra .I'm 10 years old. I live in Roždanik. I like animals .
I can read books. My best friend is Petra.
Sandra Karaula
About me
My name is Sara. I'm 10 years old. I live in Voćarica. I like flowers.
I can roller-skat. My best friend is Tea.
Sara Sedić
About me
My name is Matea. I am 10 years old. I live in Jazavica. I like school. I can play and ride a bike.
My best friend is Renata.
Matea
About me
My name is Petra. I'm nine years old. I live in Roždanik. I like animals. I have a dog at home. He is so cute. I have a sister. Her name is Antonela. She is a great student. She has got excellent marks. I like to help animals. That's my hobby. When I growe up I wanna be a theacher or a lawyer. I don't like school. I'm good student but I don't like it. I hate to do my homework.
This is all I can tell you about me.
Petra
About me
My name is Lucija. I'm nine years old. I live in Rajić. I like horses. I can ran very fast.
My best friend is Tamara.
I have two brothers.
Lucija
Page updated
Google Sites
Report abuse