Embedded Files
Aprilijada
Moja aprilijada
Dobio sam 6 petica. Pojeo sam 4 Milka čokolade. Učiteljica je rekla da ja sutra ne moram pisati test. Mama me pustila da ostanem na računalu do ponoći, iako sutra moram u školu. Stric mi je donio 10 najvećih kutija Ferrero Rochera. Tata mi je donio dres od Balea. Na utakmici smo pobijedili 12:0. Ja sam zabio 6 golova. Dobio sam Xbox 360 i PS3. Pobijedio sam u trčanju u Daruvaru na 600 m. Ugledao sam C. Ronalda. Pobijedio sam Filipa Jauka u stolnom tenisu.
HAHAHA OVO JE SVE PRVOAPRILSKA ŠALA!!!
Martin Blažeković
Dobio sam osam petica. Moja sestra se zaljubila. Tata me pustio da idem cijeli dan kuda hoću. Za rođendan sam dobio motor na četiri kotača. Igrao sam najbolje nogomet u školi od svih. Naučio sam matematiku i sve sam ispravio. Prošao sam sa pet nula.Jedna me cura zavoljela.
Mama mi je dala dvjesto kuna i rekla da si idem u trgovinu kupiti što god poželim. Djed me odvezao na Hawaje. Išao sam kod strica u Ameriku. Išao sam kod tetka u London. Bio sam prvak u trčanju svi su me pohvalili. Bio sam dosadan tati kada sam ga stalno nešto ispitivao, ali mu više nisam dosadan. Pojeo sam dvije velike velike pizze. Svi su me iz obitelji pustili da spavam koliko god hoću.
Mateo Kovačević
Dobila sam deset petica i još deset tisuće eura.Osvojila sam kuću u Milanu i hotel u Londonu. Svaki dan sam sve bogatija i imam najskuplji auto na svijetu. Još uz to samo jedan lančić vrijedi 10 000 eura.
Eee, danas mi je rođendan! Kad bi mi barem donijeli prsten od 20 cm kamena kao poklon. Poljubila sam dečka, uz to, odveo me je u grad ljubavi Pariz.
I ne samo to, evo što sam još dobila:
- 25 čoko krem frutuća …
- Na bingu osvojila sam 10 000 000 eura ….
- Imam mobitel 35 cm x20 cm ljubičasti..
- Laptop s zlatnicima i briljantima..
- Hahaaaa prvi April…
Sandra Karaula
Što bi mi se moglo desiti za prvi travanj? Hm ne znam! Možda bi me neka cura mogla poljubiti ili bi mogao postati kralj spaćki. Ma ne! Znam možda bi me netko mogao prevariti ili bi mogao pasti na neku spaćku. A možda bi mogao biti još bolji nogometa.
Ili bi mogao brže trčati a i bolje igrati košarku. No da se to ionako desi bio bi to ionako prvi april.
Marko Petrović
Pobijedio sam na štafeti. Igram sada u Real Madridu.
Najbolji sam u razredu. Dobivam petice.
Prolazim s pet nula. Dobio sam najbolji kroser na svijetu.
Dobio sam na lotu. Upoznao sam Cristiana Ronalda.
Dobio sam pes 2011. Dobio sam mobitel po imenu ajfon 4.
Ali nisam bio za to sve sretan. Tjerao sam motor s 4 kotača.
Čak sam postao brži od Usain Bolta. Kupio sam Titanik.
Ali ipak je to bio samo prvi april . Šteta. Ta šala bila bi jako dobra .
Zdravko Babić
Aprilijada
Dobio sam na lotu dva milijuna eura. Dobio sam 4 petice. Upoznao sam Torresa. Ima sad najbolji mobitel na svijetu. Oženio sam se s Petrom. Imam limuzinu i Bugatia. Sad sam počeo igrat u Dinamu. Ja sam kupio jahtu od 26 metara. Vlasnik sam turbo limača i coca cole i treniram košarkaški klub Lejkerse.
Leon Idžojtić
Dobila sam na lottu. Počela sam trčati brže. Prošla sam sa pet nula.
Kupila sam vikendicu na moru. Otišla sam u Split i u Dubrovnik.
Dobila sam medalju. Dobila sam konja. Počela sam se baviti gimnastikom.
Ali sve to što sam sada nabrojala nažalost bila je samo moja šala za prvi april.
TAMARA KAURIN
Dobio sam pet petica. Baka mi dala sto kuna. Ne moram pisati zadaće. Vježbo sam matematiku.Tata me odveo na sladoled. Raspremio sam krevet. Nismo ništa pisali. Imam najbolji bicikl. Dobio sam na lotu. Imam dobre ocjene. Mama me pustila van. Upozno sam Messia. Najbrži sam u razredu. Zabio sam puno golova.
Ivan Matić
Zabio sam puno golova . Mama je rekla:" Možeš ići na igralište-"
Volio bih imati puno petica . Volio bih biti dobar učenik.
Volio bih dobiti novi bajs .Volio bih biti jak.
Nemamo danas zadaće. Volio bih biti kao Messi.
Mama mi je dala sto kuna. Nemam više jedinica.
Imam novi komp.
Josip Cepika
Svemirac u mojoj glavi
Bio jednom jedan planet Barukus. Na planetu Barukus sve je bilo dozvoljeno, svatko je mogao raditi što hoće. Planet Barukus imao je najviše svemiraca od svih drugih planeta. Barukus je bio udaljen od Marokusa 800 km. Tamo je svatko kupovao besplatno i uzimao koliko hoće. Obitelji na tom planetu bile su jako bogate, tako da je svatko ondje imao najviše 50 kuća. Barukus planet bio je poznat svim drugim planetima. Ondje su bile kuće od zlata. Tko nije imao kuću od zlata odmah je bio izbačen s Barukusa.
Na Barukus planetu živjela je jedna obitelj Žabivarivar. Otac Žabivarivar zvao se Mirukosis. On je bio visok i mršav, imao je ljubišastu kosu, žute oči, velika usta, četiri ruke, četiri noge, tri uha i tri oka. Mama Žabivarivar zvala se je Runapira. Ona je bila niska i mršava, imala je narančastu kosu, crvene oči, mala usta, četiri ruke, četiri noge, tri uha i tri oka. Sin Žabivarivar zvao se je Narabižun. On je bio nizak i mršav, imao je narančastu kosu, crvene oči, mala usta, četiri ruke, četiri noge, tri uha i tri oka. Kći Žabivarivar zvala se Anamorija. Ona je bila visoka i mršava, imala je ljubičastu kosu, žute oči, velika usta, četiri ruke, četiri noge, tri uha i tri oka.
Jedna djevojčica Elena zamišljala je svemirca u svojoj glavi. Maštala je da će se jednoga dana udati za svemirca i živjeti u svemiru. Svaku bi večer sanjala jedan te isti san. Čitala bi priče o svemiru, izvanzemaljcima, crtali bi svemir i nekako je uvijek bila vezana za svemir. Kada je odrasla htjela je otići u svemir i više se nikada ne vratiti. Njeni roditelji to nisu dopustili. Rekli su joj da svemirci ne postoje i da se još nitko nikada nije udao za svemirca. Jedne večeri dogodilo se čudo. U Eleninu sobu ušao je svemirac Narabižun. Ona se ustala i nije mogla vjerovati. Rekao joj je da ju je svaku večer gledao kako sanja svemirca u svojoj glavi. Elena nije mogla vjerovati što se to događa. Narabižun joj je rekao neka krene snjim u svemir. Elena je to odmah prihvatila. Tako joj se san ostvario. Ona se udala za Narabižuna i sada živi u svemiru.
TEA PUĐA
Kada sam bila mala mama mi je govorila da imam svemirca u glavi. Pa sam ju upitala što joj to znači. A ona mi je odgovorila da su izvanzemaljci ili svemirci, po njenom, izmišljena bića, ali ne i doslovno izmišljena. Kada bih bila zločesta ili slično ona bi mi jednostavno rekla da imam svemirca u glavi i nasmijala se.
Mislila sam da ja svakoga dana imam sve više i više svemiraca u glavi. Zato me upita mama. - Ako tako imaš puno svemiraca u glavi, pa daj opiši mi jednog.
– Dobro. Evo sad će jedan naići, nasmijah se. Evo, recimo, ima jedan Plavi svemirac s ,čak, pet očiju i samo jednom rukom a , čak, s dvadeset i tri noge, s trima ušima i jednom antenom na vrhu glave, a ima jako kovrđavu kosu, dobro hajde, otprilike kao ja. Moja mama se nasmijala i samo rekla:
– Ti si moj mali svemirac!
Petra Matešković
4 razred Osnovne škole Rajić
Svemirac u mojoj glavi
U glavi postoji nešto osim Minijaturnog Gnoma i Savjesti. Postoji Svemirac. On slobodno šeće u krug u našemu mozgu. Taj Svemirac ne izgleda kao oni na Marsu. On je crvene boje, crvene kose i ima crvenih dlaka. Ustvari, on vam je sav crven. Osim očiju koji su crni. Manji je od milimetra, a veći od pola milimetra. Mikroskop ga može vidjeti na razliku od Gnoma. Svi vjeruju u tog Svemirca. Kažu kad se dijete rodi on bude u trbuhu, a tek kad dođe u 1. razred seli se u mozak. Zašto u mozak? Jer onda počinje škola. On ima tako mali mozak, a pametniji je od Einsteina i Nikole Tesle zajedno.
On odgovara na matematičke zadatke, piše priče itd. Svemirac sve više raste, kako raste i dijete. Kad je dijete od 1. do 4. razreda Svemirac je manji od milimetra. Kada je u dobi od 5. do 8. razreda onda je veličine milimetra i sve više raste do 2 i pol milimetra. Kada se završi fakultet već je 8 i pol milimetara. Kad si odrastao i stariš onda je 1 cm. On vam je pomogao Nikoli Tesli oko struje. Prije nego što je Nikola Tesla izumio struju, Svemirčeve su ideje dopirale do čovjekove misli tako da on kuca po mozgu. Nakon struje sada u mozgu svatko ima špagicu koju Svemirac povuče i upali se svijetlo u čovjekovim mislima.
Tako je Svemirac prisutan u čovjeku od prvog do posljednjeg dana. Kada dijete skače i viče, Svemircu to jako smeta jer ga ometaju u stalnom učenju. Zbog toga Svemirac u testu ne kaže sve odgovore, pa dijete dobije manju ocjenu. Poslije toga dijete se ljuti na Svemirca, ali shvati da se trebalo učiti, a ne skakati i vikati. Tada shvati da je Svemirac uvijek u pravu.
Martin Blažeković 4. razred OŠ Rajić 7.03.2011.
Oduvijek sam htjela imati izvanzemaljsko biće.
Jedne noći kad sam otišla spavati sanjala sam da ću svoje čudno biće dobiti sutra. San se nije ostvario. I tako sam maštala o svom neobičnom prijatelju pa se dosjetila:odlučila sam napraviti neobično biće. Pripremila sam sve što mi je bilo potrebno a to su: drva, ljepilo, dugmad, škare, stare krpe, čekić, čavao i novine.
Bacila sam se na posao, uzela sam drvo, čavao i čekić pa mu napravila tijelo. Zatim sam uzela stare krpe i načinila mu odjeću. Za 2 sata bila sam gotova.To nije bilo to, ja sam htjela živo biće, a ne nekakvo drveno biće.
Tako sam se opet bacila na maštanje. Došla je noć i krenula sam u krevet. Opet sam sanjala moje malo čudno biće. Ali nažalost bio je to samo san.
Tako sam danima maštala o svom malom biću, ali ono se nije pojavio.
Tamara Kaurin
PROLJEĆE
Ptičice cvrkuću, prvi pupoljci su na grani izrasli. Nebo je plavo, oblaci čisto bijeli, a biljke kao da su oživjele dočekale Proljeće plesom. Sunce se osmjehnulo i prvi poljubac proljeću dalo. Suncokreti polako za Suncem kruže, a pijetao već kukuriče!
No proljeću, jednostavno nije bilo to, to! Nije to bila ona ista suha grana koja se prošle godine tužno okretala za Proljećem. Nije to bio isti onaj cvijetak što se smrznuo od hladnoće.
- Nije to, to - reče proljeće.
Kada je pijetao ugledao Proljeće reče mu: -Što ti misliš, kamo si krenuo? Na to mu Proljeće tužno odgovori : - Ta ne znam ni sam, svakoga trenutka pomislim na ona bespomoćna bića, to jest biljke, kako su me gledale prošle godine kada sam odlazio.
- Pa već si trebao naviknuti na to, hm, mislim to bi ti trebalo prijeći u naviku. – Ma znam ali, bolje odoh u šumu upitati mudru sovu Maru, ona će znati što učiniti. – Dobro idi, ali pođi brže! Samo što nije mrak!
I tako se Proljeće uputi u šumu kod mudre sove Mare. Što ti tu radiš? – upita iznenađeno sova.
Došao sam s velikim problemom. Naime ja, ja sam sad stalno tužan, samo mislim na ono cvijeće, travu i lišće od prošle godine
- Oh, mladiću moj pa ja ti tu ne mogu pomoći nikako.
Mislim da bi ti bilo bolje da probaš zaboraviti na sve to, i znaš što još: smijeh je najbolji lijek.
- Ali ne ide- rekao sam ti!
– E pa onda ovako: Idi lijepo natrag u svoju dolinu, zabavi se, dobro se nasmij i to ti je to. Ja ti drugačije ne mogu pomoći.
- Ma dobro dat ću sve od sebe! Eh da, hvala ti, puno ti hvala!
– Ma ništa, pozdrav!
I tako su se Proljeće i sova Mara opraštali jedno od drugog...
Proljeće se vratilo u dolinu veselo i nasmiješeno...
- Hej, evo mene! – reče Proljeće veselo.
-Možemo li se vratiti gdje smo stali? – upita Proljeće
-Da, naravno, da! – uzviknuli su svi.
I tako, dok se Proljeće zabavljalo, zaboravio je sve one tužne slike u svojoj glavi, ali nikad u srcu nije zaboravio svoje prošlogodišnje prijatelje...
Petra Matešković...
Proljeće u prirodi
Dolaze nam sve topliji dani . Sunce je sve toplije i sve toplije grije. Gole grane postaju sve ljepše jer na njima cvjetaju raznolike boje pupova . U šumama i šumsko cvijeće cvjeta .
Obožavam ići u šumu jer u proljeće lijepo miriši . Priroda je lijepa u proljeće . Proljeće je lijepo i mirisno jer tada ga najbolje osjetimo . Volim se šetati u proljeće , a pogotovo u šumicama mirisnim .
Rođena sam u proljeće kada je najljepše u prirodi. U šumicama lišće mičem da bi mi prvi vjesnici proljeća mogli osvježavati šume . Šumama rastu visibaba, jaglac, zimzelen i drugi vjesnici proljeća .
Sandra
Moj san
Oduvijek sam htjela imati konja. Ali sad ih imam 4: Gila, Zenta, Bibor i Suzi. Oni su lijepi. Gila je crna i ima bijelo na njušci. Zenta je bijela i slatka. Bibor je smiješan i dobar. Suzi je ždrijebe pa ne znam kakva će biti.
Sada bih htjela psa Haskija. On je sličan vuku, a imam već jednoga vuka. Taj pas je sestrin, zove se Nicky. Ja nemam svoga psa. Htjela bih ga imati. Zvao bi se Bo.San je san. To se ne može ostvariti.
Ne volim male pse, ali kad imaš moraš se s tim pomiriti. Volim velike pse kao: Puli, Vučjak itd. Ali to se ne može ispuniti.
Ana
SMRTONOSAN ZOOLOŠKI
VRT
Jednog lijepog sunčanog dana zaželjela sam ići u zoološki vrt. Pošto se mojoj obitelji nije dalo ići sa mnom otišle smo ja i prijateljica. Kada smo došle u zoološki vrt ona je vidjela jednog opasnog žutog dlakavog lava.
Prišla mu je, a ja sam za njom vikala:- Pazi se! Pazi se! Ona ga je išla slikati, previše mu se približila i on ju je dohvatio. Rastrgao joj je ruku, a ona je pala odmah u nesvijest. Brzo zvala hitnu i oni su došli najbrže što su mogli.
Odmah je prevezena u sisačku bolnicu, gdje su uspostavili da joj je slomio ruku i rastrgao svu kožu na ruci. Rekli su mi da teško da će moći zadržati ruku. Da će je morati odsjeći i odsjekli su joj. Kako ona nije imala roditelje mi smo se skrbili o njoj. Nazvala sam mamu i tatu i rekla im za Laru. Oni su odmah došli.
Kada se Lara probudila jako je plakala što više nema ruke. Mjesec dana poslije Lara se oporavila i otišli smo kući. Ona je rekla da želi da joj stave plastičnu ruku. Išli smo na dogovor za operaciju i dr. Mario je rekao da može obaviti tu operaciju. Tjedan dana poslije Lara je imala opet svoju ruku.
TAMARA KAURIN
Nogomet
Neki vole košarku, neki rukomet, vaterpolo, ali meni je nogomet najbolji. Nogomet uključuje stadion, igrače, najviše 6 sudaca, a najmanje 4. Oprema je: dres, štucne, 2 kostobrana i kopačke. Za golmana sve to i samo još golmanske rukavice.
Engleska je najbolja u nogometu, jer nogomet i potječe iz Engleske. Naši Vatreni (Hrvatska) nisu baš najbolji, ali su dobri. Moja četiri najbolja kluba su: Manchester United, Real Madrid, Liverpool i Tothnam, a iz Hrvatske Dinamo Zagreb. Meni četiri najbolja igrača u tim klubovima su: Wayne Rooney, Cristiano Ronaldo, Fernando Torres i Gareth Bale.
Najveća legenda nogometa je Pele, koji je proglašen igračem 20. stoljeća. Postoji još jedna velika legenda, a to je Diego Maradona. Poznat je po tome što je zabio gol rukom i zato su ga nazvali ,,Božja ruka.“
Martin Blažeković
Pravi prijatelji
Tufko i gavran Princip krenuli su u šumu u potragu za novim prijateljem. Pitali su sovu i razna čudovišta, ali nitko nije htio postati prijatelj s njima. Na kraju su pitali Lisca . On se nasmijao, okrenuo i samo produžio dalje.
Odjedanput počne oluja i vjetar pa su se Tufko i Princip izgubili i uplašili. Našli su mali brlog. Tamo su prespavali. Tufko je plakao, a Princip je mislio da će ujutro prestati kiša. Sutradan ujutro kiša nije prestala, nego je padala više nego jučer.
Tufko je rekao da će pravi prijatelj doći i njima pomoći. Prošao je jedan sat i kiša prestaje padati, ali oni još ne znaju put kući. I pravi prijatelj je došao. Došao je Lisac i pokazao im put do kuće. Princip se složio sa Tufkom da je Lisac prijatelj kojeg su tražili.
Martin Blažeković
Izgubljene papuče
Nakon Principovih riječi Tufko se odmah uputi k liscu. Kada ja došao do njega lisac ga je ugodno primio u svoju kućicu. A zatim ga je Tufko odmah upitao za svoje papuče.
'' O lišče, da li znaš gdje su moje izgubljene papuče?''
A na to će lisac začuđeno: '' Od kud bih ja znao gdje su tvoje papuče, ja ni ne znam kako one izgledaju.'' Nakon toga sjedne Tufko s liscem i malo popričaju. Prošlo je par minuta i ugleda Tufko svoje papuče pokraj lisčeve stolice.
'' Odakle ti moje papuče?'', ljutito će Tufko.
A na to će lisac neugodno: '' Oprosti mi što sam ti ukrao papuče, jako su mi se sviđale, a nisam imao ni novčića da si odem u Šumsku trgovinu kupiti nove!'' Misleći, Tufko mu odgovori mu: '' Pa mogao si me pitati ja bih ti ih posudio.''
Zatim se Tufko uputi kući. Kada je došao kući bio je sav sretan što je našao svoje papuče, a pritom je sam sebi rekao: ''Drage moje papuče, više nikada neću dati da vas netko ukrade ili, ne daj Bože, da vas izgubim. Uvijek ću vas paziti.''
Petra Matešković...
Page updated
Google Sites
Report abuse