Istraživači u našem razrednom odjelu su učenici koji žele upoznati i istražiti svijet oko sebe i saznati zanimljivosti iz biljnog i životinjskog svijeta, našeg zavičaja, domovine i svijeta.
Zato oni idu na dodatnu nastavu iz prirode i društva. Gdje istražuju ? U neposrednoj stvarnosti, enciklopedijama, internetu, časopisima, knjigama...
Prezentacije u obliku kviza (koje imaju hiperverzu) možete koristiti samo ako imate Office 2003. a u 2007. ne može raditi, sve je zbrkano, ne podržava ih taj program . Ako pokušate vidjet ćete da su gotovo svi odgovori netočni.
Kalendar je riječ koja potječe iz latinskog jezika (lat. Kalendae: prvi dan u mjesecu) a podrazumijeva skup pravila kojima se određuje odnos između raznih vremenskih intervala: dana, tjedana, mjeseci i godine. To je popis dana, tjedana i mjeseci u pojedinoj godini odnosno tablica rasporeda dana u godini a i način računanja vremena (lunarni, solarni…).
Dvije najpoznatije povijesne varijante kalendara su julijanski (sastavio ga je 46. godine prije Krista Sosigen na zahtjev Julija Cezara) te gregorijanski (sastavio ga je Luigi Ghiraldi 1582. godine na zahtjev pape Grgura XIII.). Danas je u većini zemalja u upotrebi gregorijanski kalendar pa tako i u Hrvatskoj.
Kako bi se lakše razumjela izrada ovih dviju najpoznatijih vrsta kalendara potrebno je poznavati pojam tropske godine.
Tropska godina je vrijeme potrebno Zemlji da jednom obiđe Sunce (odnosno vrijeme jedne Zemljine revolucije). Njeno prosječno trajanje je 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi - odnosno u decimalnom zapisu 365,2422 dana.
Julijanski kalendar
Prema julijanskom kalendaru jedna je godina trajala u prosjeku 365,25 dana što znači da je postoji razlika između tropske godine i vremena zapisanog u julijanskom kalendaru. Svake je godine počinjena greška od 11 minuta i 14 sekundi pa će se prema tome svake 128-e godine javiti odstupanje 1 dana više, i tako redom. Pogreška će biti sve veća zato što je prema julijanksom kalendaru svaka četvrta godina prijestupna - u 400 godina bit će 100 prijestupnih godina, stoga je prosječno trajanje jedne godine po julijanskom kalendaru jednako upravo onome što smo naveli: 365 + 100/400 = 365,25 dana.
Julijanski kalendar uveo je Gaj Julije Cezar 45. godine prije Krista po kojemu je kalendar dobio ime a koristio se u cijeloj Europi do 16. stoljeća nakon čega se počeo koristiti Gregorijanski kalendar.
Julijanski kalendar i danas upotrebljavaju Ruska pravoslavna crkva, Antiohijska pravoslavna crkva, Gruzijska pravoslavna crkva, Makedonska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva, Jeruzalemski patrijarhat i neki samostani na Svetoj gori u Grčkoj.
Također u primjeni julijanskog kalendara ustraju i neka katolička sela istočnog obreda na Žumberku.
Gregorijanski kalendar
Zbog prevelikih odstupanja od stvarne tropske godine, 1582. godine Luigi Ghiraldi na zahtjev pape Grgura XIII. sastavio gregorijanski kalendar. Razlika između Gregorijanskog i Julijanskog kalendara je ta što Gregorijanski ima 97 prijestupnih godina u svakih 400, a Julijanski 100. U Gregorijanski kalendar uvedeno je takozvano Sekularno pravilo da su godine djeljive sa 100 (sekularne godine) obične - osim ako su djeljive sa 400 - u tom su slučaju prijestupne. To znači da su godine 1700., 1800., 1900., 2100., itd. prijestupne po Julijanskom, a obične po Gregorijanskom kalendaru. Danas razlika između Julijanskog i Gregorijanskog kalendara iznosi 13 dana, a nakon 2100. uvećat će se na 14. dana. Na taj način u prosjeku jedna godina po gregorijanskom kalendaru traje 365 + 97/400 = 365,2425 dana.
Promjena u gregorijanskom kalendaru je i ta da se izbacilo 10 dana koji su bili višak zbog dotadašnje upotrebe julijanskog kalendara pa je nakon 4.listopada 1582. uslijedio 15.listopada 1582.
Tako se ljudsko mjerenje vremena vratilo što je moguće bliže pravilnom - što bliže stvarnoj, tropskoj godini od koje se svake godine prema gregorijanskom kalendaru odstupa za 0,0003 dana što je zanemariva pogreška jer se 1 dan viška javi tek nakon više od 3000 godina.
Gregorijanski kalendar je dobio ime po papi Gregoriusu (Grguru) XIII., i danas je u većini krajeva svijeta važeći kalendar. Ne koristi u svim zemljama današnjice jer i dalje postoje hebrejski, kineski, julijanski, i drugi kalendari. Neke pravoslavne zemlje nisu prihvatile gregorijanski kalendar što rezultira pojavom dvaju različitih Božića i Uskrsa tijekom godine - katoličkog i pravoslavnog (npr. Rusija, Srbija koriste julijanski kalendar za razliku od Grčke, Rumunjske i Bugarske koje su, iako su pravoslavne zemlje, ipak prihvatile kalendarsku reformu.
Želite li proširiti svoje znanje o hrvatskim županijama obavezno posjetite ovu stranicu:
Hrvatska za narodnih kraljeva (925. - 1102.)
Nakon što je Koloman odustao od pokoravanja Hrvatske silom, jer je uvidio da tako neće osigurati trajnu i nesmetanu vlast u njoj, 1102. godine nagodio se s hrvatskim velikašima. Prema toj nagodbi, koja se naziva Pacta conventa, Hrvatska i Ugarska ostale su posebne države koje u državnu zajednicu veže kraljeva osoba (personalna unija). Koloman se obvezao na posebnu krunidbu za hrvatskoga kralja. Jedinstvo i državna posebnost hrvatskih zemalja, između ostalog, očitovala se u osobi bana, odnosno hercega kao kraljeva namjesnika.[5]
Evo zadatka za istraživače: proučite tekst o Zagrebu, krajem mjeseca očekuje vas novi kviz znanja.
Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske, te je sa svojih 780.000 stanovnika i najveći grad u zemlji. Grad predstavlja kulturno, prometno, znanstveno, gospodarsko i upravno središte Hrvatske.
Grad Zagreb smješten je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske ispod gorja Medvednice na sjeveru, te duž rijeke Save u južnom dijelu grada.
Klima je kontinentalna, ali umjerena za što je zaslužan povoljan položaj Zagreba u odnosu na Alpe koje sa sjevera štite cijelo područje zapadne Panonske nizine od jačih strujanja zraka sa sjeverozapada.
U Zagrebu prevladava najjača koncentracija svih gospodarskih aktivnosti u Republici Hrvatskoj, te većina značajnih tvrtki ima svoje sjedište u Zagrebu.
Kroz Zagreb prolaze najvažnija prometna čvorišta u koja se slijevaju svi važniji koridori autocesta poput koridora x transeuropskih mreža, A3 Bregana - Zagreb - Lipovac, koja spaja sjevernu Europu s Turskom preko Balkana i Grčke. Autocesta A1 spaja Zagreb i obližnju regiju Zagorje s gradovima Splitom i Dubrovnikom u Dalmaciji, a autoceste A6 Zagreb -Rijeka i A4 Zagreb - Lipovac vode k Rijeci i Istri na zapadu, odnosno k Mađarskoj na istoku Hrvatske.
Zračna luka Zagreb je najprometnija zračna luka u Hrvatskoj koja Hrvatsku povezuje s gotovo svim većim europskim gradovima i kao takva predstavlja čvorište i za okolnu regiju.
Povijest Zagreba se vodi još od 1094., kada je osnovana prva biskupija na području današnje četvrti Kaptol.
Postoji i legenda o nastanku imena Zagreb koja opisuje starog bana koji je, umoran i žedan, tražio od djevojke Mande da donese vode s izvora te joj je rekao: "Mando, dušo, zagrabi."
Među znamenitim događajima iz povijesti Zagreba je dodjela Zlatne bule hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. 1242. čime je Zagreb postao slobodni kraljevski grad, a od 1557. se u pismu prvi put spominje kao glavni grad Hrvatske. Utemeljenje Zagrebačkog sveučilišta počinje osnutkom prve gimnazije i Akademije 1607. Zagreb 1850. postaje ujedinjen spajanjem gradskih četvrti Kaptola, Gradeca i Vlaške vesi.
Odlukom Sabora Republike Hrvatske, Zagreb 25. lipnja 1991. postaje glavni grad tada proglašene neovisne i suverene Hrvatske.
Znamenitosti grada Zagreba su Trg bana Josipa Jelačića, Gornji grad, Markov trg, Kula Lotrščak, Zagrebačka katedrala i Medvedgrad.
Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske. Tu je poslovno središte, sveučilišni centar, grad kulture, umjetnosti i zabave. Kao
sari srednjovjekovni grad svojim gostima nudi barokni ugođaj Gornjeg grada, slikovite tržnice i raznovrsne trgovine, te ukusnu
domaću kuhinju.
Povijesno gledano Zagreb je izrastao iz dva naselja na susjednim brdima, Gradeca i Kaptola, koji čine jezgru današnjeg Zagreba,
njegov Stari grad.
Gradec ili Grič je strai dio Zagreba na obroncima Medvednice kojeg je 1242. godine Bela IV. proglasio "slobodnim i kraljevskim gradom na brdu Gradecu zagrebačkom". Od 1242. do 1266. utvrđen je bedemima i kulama, i njegov oblik se do danas vrlo malo izmjenio. U grad se ulazilo na četvera vrata i to Mesnička (na zapadu), Nova (kasnije Opatička, na sjeveru), Dverce (na jugu) i Kamenita ( na istoku).
Samo su Kamenita vrata sačuvana do današnjih dana. Središte gradeca je Markov trg, na kojem se nalazi Crkva sv. Marka, te sjedište Hrvatske vlade i Hrvatskog sa bora. Gradec je spojen s Kaptolom 7.rujna 1850. godine, čime počinje suvereno doba uprave u Zagrebu.
Krvavi most
Nekadašnja granica na potoku Medveščak koja je dijelila srednjovjekovni Gradec od Kaptola. Ime je dobio po čestim sukobima koji su se odvijali na tom mjestu između stanovnika dvaju gradova. Pred kraj 18. stoljeća drveni most je zamijenio zidani.
Kaptol je utemeljen kada i zagrebačka biskupija, što znači oko 1094. godine, a kasnije je imao 32 člana svećenika(kanonici), koji su pomagali biskupu u upravi prostrane biskupije, kojoj je pripadao teritorij omeđen rijekama Murom, Dravom, Savom, Kupom i Unom. Članovi Kaptola su imali važnu ulogu u crkvenom i državnom životu Hrvatske, uključujući i stalnu obradu zemlje. Zato su slično kao i Zagrebačka biskupija od vladara i drugih hrvatskih velikaša i građana dobivali zemljišne posjede. Ti su im posjedi kao i sva primanja služili za vlastito uzdržavanje, ali i za uzdržavanje i gradnju javnih ustanova, te vojnih ut vrda i opremu vojske. Do ukidanja feudalnog uređenja, zagrebački je Kaptol bio poznat i kao vjerodostojno mjesto.
Zagreb je do danas uspio sačuvati ugođaj srednjovjekovlja i baroka, iako se nalazi na raskrižju puteva, odnosno gla vnom pravcu koji spaja Europu s Malom Azijom, te na putu prema Jadranskom moru.
Grad Zagreb se u novije vrijeme proširio i na desnu obalu Save, te je tamo niknuo Novi Zagreb, kojeg mnogi nazivaju i spavaonica grada, jer su u njemu uglavnom stambeni objekti s popratnom infrastrukturom, iako se na desnoj obali save nalazi i Zagrebački velesajam, europski i svjetski poznat prostor za održavanje sajamskih priredbi.
Na lijevoj obali Save zadržao se do danas stari štih grada, pogotovo kako se od Save približavamo obroncima Medvednice.
U neposrednoj blizini najpoznatijeg zagrebačkog trga, posvećenog banu Josipu Jelačiću, popularnog Jelačić placa nalaze se mnoge zagrebačke znamenitosti. Ukoliko se oko podneva nađete u njegovoj blizini sigurno će vas iz razmišljanja prenuti Grički top, koji označava točno 12:00 sati. U neposrednoj blizini nalaze se još i Zrinjnevac, Hrvatsko Narodno Kazalište (HNK),Muzej Mimara, Tehnički muzej, Muzej grada Zagreba, Etnografski muzej, Gliptoteka HAZU, HT muzej, Hrvatski školski muzej, Muzej Ivana Meštrovića i drugi. Svi oni mogu se obići laganom šetnjom od trga preko Zrinjevca i povratka prema samom centru preko Glavnog kolodvora i Savske ulice, te lagano obilazeći ulice oko samog Trga. Na tom putu ćete moći predahnuti u impozantnom Botaničkom vrtu i velikoj zbirci biljnog svijeta, koja će se prostrijeti ispred vas.
Za ljubitelje životinja, nešto dalje od samog Jelačić placa, svega 7 tramvajskih postaja u smjeru Dubrave nalazi se Zoo Maksimir, okružen šumom i jezerima. Ovo je prava oaza mira u samom centru grada. Preko puta Zoo vrta nalazi se i Maksimirski stadion na kom ljubitelji sporta mogu pogledati nogometne utakmice u kojima Dinamo iz Zagreba nastupa kao domaćin.
Poseban doživljaj za goste pretstavlja put prema vrhu Medvednice (Sljeme) bilo da se upouitio automobilom, ili je na pothvat krenuo pješice, dolaskom u podsljemensku zonu, stiže se do predjela šuma i cijeli uspon je kroz dobro pošumljeno područje, a ispod samog Sljemena pruža se pogled na cijeli grad i rijeku Savu koja teče kroz njega, slika je gotovo neponovljiva i teško se može opisati, svakako to netreba propustiti, jer prizor je impozantan i po danju i po noći.
Dolaskom do samog vrha, Sljemena naići ćete na nekoliko objekata u kojima se možete okrijepiti i odmoriti. Dolazak automobilom je mnogo lakši, ali dolazak pješice je daleko ljepši. Na koji ćete se odlučiti prosudite sami, prema svojoj kondiciji i godinama ( kako se osjećate, ne koliko godina imate).
Ski centar na Sljemenu nalazi se na 1035 metara nadmorske visin, ima uređene skijaške staze i topove za proizvodnju umjetnog snijega. Samo Sljeme je postalo prepoznatljivo po ski utrci "Snježna kraljica" koja se uspješno udomaćila na Medvednici.
Na Medvednici se nalazi i spilja Veternica, jedno od najstarijih nalazišta u ovim krajevima. U toj spilji su živjeli ljudi još u mlađem kamenom dobu.Postoje i nalazi iz brončanog i željeznog doba, te rimskog perioda. Karakteristika špilje je da je temperatura u njoj oko 10 stupnjeva celziusovih bez obzira na doba godine i vanjsku temperaturu zraka.
U špilji je nađeno nekolikko dobro uščuvanih lubanja, djelovi keramike i zemljanih posuda, jelenji rogovi, i drugo. Također se naišlo na tragove špiljskog medvjeda, špiljskog lava i leoparda, špiljske hijene, nosoroga, pragoveda, golemog jelena, okamenjene ostatke šišmiša i drugih glodavaca.
Zagrebačko more je jednako omiljeno zagrepčanima i gostima grada, pogotovo u vrijeme kupališne sezone.
Jarunsko jezero je poprište i raznih sportskih događanja, pogotovo sportova na vodi, ali u zadnje vrijeme se sve više
ulaže i u odbojku na pijesku, kao i na popularizaciju mnogih drugih sportova vezanih za vodu i pijesak. Pored Maksimira, ovo je još jedna oaza u gradu Zagrebu do koje se može doći tramvajem, a daje utisak da smo daleko od vreve grada.
Trg bana Josipa Jelačića središnji je trg Grada Zagreba i najčešća ishodišna točka za sve posjetitelje Zagreba. Na sredini trga se nalazi kip bana Jelačića.
SPOMENIK BANU JELAČIĆU
Još za života bana Josipa Jelačića zagrebačko je Gradsko poglavarstvo najveći doljnjogradski trg Harmicu nazvalo njegovim imenom, a odmah zatim pokrenulo je i akciju za podizanje velebnog spomenika u Jelačićevu čast. No, tek sedam godina poslije banove smrti ta se domoljubna ideja ostvarila: 16. prosinca 1866. u Zagrebu je otkriven veliki spomenik slavnog narodnog vođe, koji je i danas jedan od najdojmljivijih simbola hrvatskoga prkosa i borbe za slobodu.
Veličanstvena statua, prvi zagrebački spomenik u bronci, rad je glasovitog bečkoga kipara Antona Dominika Fernkorna. Zanimljivo je da je davna svečanost snimljena i na fotografiji Franje Pommera koja se smatra prvom reportažnom snimkom u Hrvatskoj.
Ni Beč ni Pešta nisu blagonaklono gledali na podizanje spomenika banu Jelačiću jer su u to doba ojačali Mađari pregovarali s Habsburzima o preustrojstvu monarhije. A Jelačića su smatrali zatornikom svoje revolucije! No unatoč svim teškoćama, osobito onima financijskima, hrvatski je narod dobrovoljnim prilozima sakupio potrebna sredstva pa je spomenik dovršen i postavljen na istoimenom zagrebačkom trgu.
Mnogi protunarodni režimi nisu se usudili dirati taj veličanstveni simbol hrvatstva. Tek 1947. komunistički su moćnici potajno i protuzakonito rastavili i srušili Jelačićev spomenik. Taj se barbarski čin opravdavao neutemeljenim Marxovim ocjenama o "kontrarevolucionarnoj ulozi Hrvata" u 1848-oj godini, a htjeli su se prigušiti i hrvatski nacionalni osjećaji. Od potpune propasti spomenik je spasio dr. Antun Bauer koji je njegove dijelove čuvao u podrumu zagrebačke Gliptoteke, čiji je bio ravnatelj.
Jedan od prvih poteza nove demokratske vlasti u Hrvatskoj bilo je vraćanje spomenika i Jelačićeva imena glavnomu zagrebačkom trg 1990. U velikom slavlju ban Jelačić je ponovno isukao sablju na mjestu odakle je u dramatičnim okolnostima krenuo sa svojim četama u borbu za opstojnost hrvatskoga naroda.
Manduševac
Izvor vode Manduševac postoji od davnine na prostoru bivšeg sajmišta Harmice ispod zidina starog Zagreba (koji se sastojao od dva grada-današnjeg Kaptola i Griča). Stoljećima je služio Zagrepčanima kao izvor vode. Postoji legenda prema kojoj je na tom zdencu lijepa djevojka Manda srela viteza koji ju je zamolio vode. Rekao joj je "Mando, dušo, zagrabi vode". Prema toj izreci su i Zagreb i Manduševac dobili ime (Manduševac od "Mando, dušo", a Zagreb od "zagrabi").
1898. godine je Trg bana Jelačića rekonstruiran i popločan, te je pritom Manduševac zatrpan. S vremenom se zaboravilo na njegov položaj. Zbog toga je nastalo veliko iznenađenje kad je prilikom rekonstrukcije tadašnjeg Trga Republike (današnjeg Trga bana Jelačića) 1986. Manduševac ponovo pronađen. Manduševac nije bio u prvotnom planu uređenja trga, ali je na molbu javnosti nakon otkrića Manduševca plan promijenjen i od 1986. Manduševac ponovo postoji.
Gornji grad (Gradec) srednjovjekovni je dio grada koji je za posjetitelje i najprivlačniji jer čuva mnoge povijesne znamenitosti. U sam Gornji grad se ulazi kroz Kamenita vrata koja su podignuta još u srednjem vijeku i jedina su sačuvana gradska vrata u Zagrebu. U prolazu Kamenitih vrata nalazi se i prekrasna mala barokna kapelica Majke Božje.
Markov trg je središnji dio Gornjeg grada kojim dominira crkva sv. Marka sagrađena sredinom XIII stoljeća. Premda je unutrašnjost crkve izrazito bogato ukrašena i čuva mnoge dragocjenosti najzanimljiviji detalj crkve jest njezin slikoviti krov koji prikazuje grbove Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, i grada Zagreba i kojeg je od 1876-1882 godine uređivao arhiTekt Herman Bollé.
Kula Lotršćak podignuta je sredinom XIII stoljeća. Sa vrha kule Lotršćak i danas u podne opali poznati grički top!
Grički top jedna je od zagrebačkih znamenitosti. Top svakoga dana pucnjem označava podne, a prvi put se takav način označavanja podneva dogodio 1. siječnja 1877. godine na inicijativu gradskog vijećnika Đure Deželića. Prvotno je top bio smješten u zgradi Hidrometeorološkog zavoda. Danas se nalazi u kuli Lotrščak na Griču.
Top je mirovao čitavo vrijeme Prvog svjetskog rata, sve do 1928. Današnji top peti je po redu i dobiven je od JNA za Univerzijadu 1987. godine.
Svakoga dana, već više od stotinu i deset godina puca točno u podne na spomen na jedan događaj iz zagrebačke prošlosti. Naime, prema legendi, Grički top s Lotrščaka ispalio je točno u podne hitac na turski tabor koji se nalazio preko Save te raznio pijetla što ga je kuhar na pladnju nosio paši. Nakon toga Turci su se razbježali i nisu napali Zagreb.
Gradnja veličanstvene zagrebačke katedrala počela je davne 1094 godine i to u romaničko-gotičkom stilu; završena je bila tek 1217 godine da bi već 1242 godine jako nastradala pri napadima Tatara;1263 godine ponovo je obnavlja biskup Timotej i to u stilu gotike a u XVI stoljeću je katedrala bila utvrđena okolnim zidinama i kulama da bi u XVII stoljeću dobila i masivni renesansni toranj. 1880 katedralu je zadesio veliki potres koji je jako oštetio katedralu i nakon potresa je provedena temeljita obnova katedrale i to u neogotičkom stilu i tada su dodani i tornjevi koji su danas zaštitni znak ove impozantne građevine.
Na južnim obroncima Medvednice leži i danas utvrda Medvedgrad podignuta u XIII stoljeću kao sredstvo obrane od tatarskih napada. Medvedgrad ima veoma značajno mjesto u povijesti grada Zagreba ali je isto tako i poprište mnogih legendi koje se i danas prepričavaju.
DONJI GRAD - najpoznatiji po glavnom gradskom trgu - Trgu bana Josipa Jelačića i najdužoj zagrebačkoj ulici, Ilici, ali i nizu drugih trgova, vodoskocima i zelenim, cvijećem uređenim površinama. Ovdje prošećite do Zrinjevca i Glazbenog paviljona, otiđite u Arheološki muzej, razgledajte Strossmayerovu galeriju, Modernu galeriju, Grafički kabinet i Umjetnički paviljon, a preko Tomislavovog trga doći ćete na Starčevićev trg uz koji se proteže Botanički vrt. Obližnji Marulićev trg s impozantnom zgradom Hrvatskog državnog arhiva s pravom smatraju najljepšim zdanjem secesijske arhitekture u Zagrebu, a sjeverno od njega, nalaze se Rooseveltov trg i Muzej Mimara, te Trg maršala Tita s neobaroknom zgradom Hrvatskog narodnog kazališta.
ARENA Zagreb
Arena Zagreb je naziv za višenamjensku dvoranu s pratećim sadržajima, predviđenu za održavanje sportskih, kulturnih, poslovnih i zabavnih manifestacija. Smještena je na zapadnom ulazu u grad Zagreb u naselju Lanište. Grad Zagreb i Vlada Republike Hrvatske raspisali su natječaj za izgradnju sportske dvorane koja bi ujedno bila i domaćin za Svjetsko rukometno prvenstvo u siječnju 2009. godine.[3] Kapacitet dvorane iznosi 15.200 sjedećih mjesta odnosno 20.000 za potrebe održavanja koncerata.[4]
Jarun
Zagrebački kvart koji sadrži i istoimeno jezero, nalazi se na jugozapadnom dijelu Četvrti Trešnjevka - jug. Smjestio se između Horvaćanske i obale rijeke Save te naselja Horvati, Srednjaci, Gajevo i Gredice na istoku, Staglišće na sjeveru te Vrbani i Prečko na zapadu. Naselje Jarun pripada istoimenomu mjesnom odboru, a većina tog područja dio je Rimokatoličke župe Duha Svetoga, čije je središte u Staglišću.
Naselje ima i istoimeno jezero u čijem sklopu se nalazi veslačka staza dužine 2 km. Jezero Jarun se, osim od veslačke staze, sastoji od dva povezana jezera za kupanje i rekreaciju, Veliko jezero i Malo jezero i šest otoka (Otok Univerzijade, Otoka Trešnjevka, Otok Hrvatske mladeži, Otok divljine, Otok veslača i Otok ljubavi). Oko jezera je asfaltirana cesta (cca. 6 km dužine), pa je stoga jezero Jarun, kako u vrućim ljetnim danima, tako i u hladnim zimskim, omiljeno okupljalište svih Zagrepčana željnih raznih oblika rekreacije (kupanje, trčanje, rolanje, vožnja biciklom itd.). Osim rekreativnih akitvnosti, na jezeru Jarun redovito se održavaju veslačke i jedriličarske regate, natjecanja u kajaku i kanuu na mirnim vodama, plivački maratoni, atletičarske i biciklističke utrke, i drugo.
Na obali jez
era je sagrađeno i neko
liko ugostiteljskih objekata, koji su dio ponude zagrebačkog noćnog života.
Povijest
Preteča jezera Jarun je tu bila otkad Sava prolazi tim putem. Kao naselje se spominje davno - Jarun je ucrtan u topografsku kartu Zagreba koja datira iz 1728. godine. Tada je imao samo dvije ulice, ulica Jarun i Jarunska obala. Na toj karti su se našli i Horvati te Knežija, od obližnjih naselja.
Jarun je tada bio savski rukavac, oko kojeg je bilo malo naselje i kukuruzna polja. Poplava 1964. potiče izgradnju nasipa uz Savu, čime je Jarun fizički odvojen od same rijeke te je postao močvara. U to vrijeme su se iz Jaruna vadile ogromne količine šljunka koji se koristio za izgradnju nasipa, pa se s vremenom produbio i postao jezero.
Uspinjača za Gornji grad najstarije je prijevozno sredstvo organiziranoga javnog prijevoza putnika u Zagrebu, godinu dana starije od konjskog tramvaja. U usporedbi s ostalim žičanim željeznicama koje su namijenjene javnom prometu, s prugom dugom 66 metara, najkraća je na svijetu. Iako malo sudjeluje u ukupnome javnome gradskom prijevozu, uspinjača u sklopu svoje dimenzioniranosti (dva vagona) i prostornog smještaja obavlja znatnu prometnu uslugu. U prosjeku kabine na godinu prijeđu oko 4000 km uz prometni učinak od oko 118.000 mjesto-kilometara i prevezu oko 675.000 putnika. U više od jednog stoljeća vožnje nije bilo nijedne nesreće, nijednog stradalog putnika i zato uvjerljivo nosi naslov najsigurnijeg javnoga prijevoznog sredstava, ne samo u nas, nego i mnogo šire. Budući da je do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zagrebačka je uspinjača zakonski zaštićena kao spomenik kulture.
Radnim danom, subotom, nedjeljom i praznikom od 6,30 do 24 sata
Polazak svakih 10 minuta
Prosječna brzina vožnje: 1,5 m/s
Vrijeme vožnje: 64 s
Kapacitet jedne kabine: 28 odraslih putnika, 16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta
Putnici se trebaju razmjestiti u kabini tako da popune sjedeća mjesta, a putnici koji stoje u kabini trebaju se držati za rukohvate i držače u kabini.
Tijekom vožnje nije dopušteno kretanje putnika u kabini.
Prtljagu koja se prevozi treba smjestiti tako da ne smeta putnicima.
Djeca do 7 godina smiju se prevoziti samo uz pratnju odraslog pratioca, i to najviše troje djece.
Prijevoz školske djece obavlja se prema rasporedu odgovornog osoblja uspinjače.
Upozoravaju se putnici da se drže ovih uputa i uputa odgovornog osoblja uspinjače
JEDNA VOŽNJA - 4 KUNE
Prijevoz prtljage koja zauzima posebno mjesto - 4 kn