Posjet školi Haukiputaan, Oulu (job shadowing)

Aktivnost: Posjet školi Haukiputaan, Oulu (job shadowing)

Vrijeme. 25. – 29.11.2024.

Mjesto: Oulu, Finska

Put od 20-ak sati

Naše finsko putovanje počelo je u zagrebačkoj zračnoj luci u ranim jutarnjim satima. Iz Zagreba smo jednim od prvih letova tog jutra odletjele u Frankfurt, a potom u Helsinki. Budući da je naše odrediše Oulu, grad na sjeveru Finske od Helsinkija udaljen oko 600 km, a naš budžet je bio ograničen svoju putnu avanturu nastavile smo petosatnom vožnjom vlakom. 

Vlakovi finskih željeznica su uistinu impresivni; imaju po 7-8 putničkih vagona, 2 kata i jure brzinom do 200km/h. Sjedala su jako udobna, Internet besplatan i brz,  a kako bi putovanje ugodnije prošlo moguće je naručiti hranu i piće iz restorana u vlaku koje vam donesu do vašeg sjedala.

Na svakom koraku je vidljivo  kako su Finci obzirni jedni prema drugima, u javnim prostorima i javnom prijevozu vlada red, nema užurbanosti, razgovori se vode tiho i vodi se briga da se ne ometaju drugi. Kako bi se takva atmosfera održala i tijekom putovanja, u vlaku postoje kabine za telefoniranje. Tu se možete udobno smjestiti, zatvoriti vrata i razgovarati u miru, bez ometanja drugih putnika. Crveno ili zeleno svjetlo signalizira ostalima je li kabina zauzeta ili slobodna.

Otprilike 20ak sati nakon što smo krenule iz Zagreba, stigle smo na naše odrediše – grad Oulu.  Oulu (švedski: Uleåborg) je šesti po veličini grad u Finskoj. Smješten je u sjevernom dijelu zapadne Finske, na obali Botničkog zaljeva i ima oko 140 000 stanovnika. Nalazi se na ušću rijeke Oulujoki. Grad je osnovan 1605. godine. Razvoj mu počinje izvozom krzna, lososa i kasnije katrana koji se koristio za zaštitu drvenih brodova. Danas je Oulu drugi po redu najznačajniji grad Finske koji se razvija u vodeći tehnološki centar za cijeli sjever Europe.

 Haukiputaan koulu - škola o kakvoj sanjamo

U ponedjeljak smo se zaputile u školu domaćina.  Škola se nalazi u mjestu Haukiputaan,  20 kilometra daleko od centra grada gdje smo se smjestile. Naša ljubazna domaćica Piia  Bergman, pomoćnica ravnatelja škole domaćina, ponudila se da nas ujutro vozi u školu. Ona živi u Oulu te svako jutro putuje. Još po mraku parkirala je pored impresivne građevine koja je bila jako lijepo osvjetljena. Kao prava domaćica, pokazala nam je školu i upoznala s kolegama. Svi su nas srdačno pozdravili i osjećale smo se dobrodošlo.

Škola je sagrađena 2012. godine, ima 2 kata i jako puno funkcionalnih prostora. Unutrašnjost školske zgrade je vrlo atraktivno i funkcionalno uređena i opremljena. Učionice se nižu na dvije etaže oko dva središnja prostora. U prvom se nalazi velika blagovaona s kuhinjom, a u drugom školska knjižnica te prostor za okupljanje i odmor učenika. Školska zbornica  nalazi se u na prvom katu, vrlo je prostrana te se na nju nadovezuju ured ravnatelja, tajnice i još neke servisne prostorije. Zbornica je podijeljena na prostor koji je uređen poput kuhinje/blagovaonice, prostor s udobnim foteljama, stolovima a u zbornici je uređen i kutak u koji je odvojen od ostatka zbornice ukoliko je nekome potreban mir . Učitelji je koriste za druženje i odmor, obroke, ispijanje kave, pripremu za nastavu, tjedne sastanke i sl.

Škola, kao i sve ostalo što smo vidjele u Finskoj, djeluje opušteno, ali veoma strukturirano. Učenici po školi često  hodaju u čarapama, sjede s nogama podignutim na stolicu a poneki učitelje zovu imenom.

Škola  Haukiputaan je osnovna škola koju polazi oko 1000 učenika od 1. do 9. razreda.

Unutar škole odvije se uglavnom  nastava po redovitim programu, ali postoje i odjeljenja za učenike s manjim teškoćama koji savladavaju prilagođene programe kao i odjeljenja za djecu s većim motoričkim, senzornim i kognitivnim oštećenjima. Tako organizirana škola je pravi primjer inkluzije.

Finsku djecu potiče se na samostalnost te  tako već od prvog razreda sami odlaze u školu. Oko škole smo vidjele stotine bicikala kojima su učenici došli u školu iako je vani bio snijeg, temperature oko 0ᴼ  C a vani mrak.

Nakon svakog nastavnog sata koji traje oko 45 minuta, učenici imaju 15 minuta pauze.  Bilo nam je zanimljivo kako ni učitelji ni učenici nisu jako opterećeni tom satnicom. Sat bi znao početi i 5-10 minuta kasnije, ali nitko nije bio zabrinut oko toga.

Od 11 do 12 sati je veliki odmor. Prvih pola sata učenici provode na dvorištu, a zatim dolaze na ručak u školsku kantinu. 

Tijekom tjedna u kojem smo bile u posjetu, temperature su bile između -2 i +5 ᴼC. Bez obzira na vremenske prilike, svi učenici su obuvali čizme i skafandere te izlazili van na igru.

U školskoj kantini vlada red, učenici poštuju pravila, pospremaju svoje stolove. Zanimljiv nam je bio i podatak da svatko od učenika mora provesti po jedan dan u godini radeći u školskoj kuhinji i jedan dan radeći sa spremačicom.

Job shadowing

Za vrijeme našeg petodnevnog posjeta prisustvovale smo različitim oblicima nastave a posebno nas je zanimao rad s učenicima s teškoćama (special education).  Treba spomenuti i činjenicu da gotovo u svakoj učionici u nastavi sudjeluje i asistent a u posebnim razrednim odjelima i više njih. Škola ima oko 80 učitelja i 46 asistenata u nastavi. Asistenti u nastavi su posebno educirani i zaposlenici su škole na neodređeno.

Prisustvovale smo nastavi matematike, povijesti, finskog i engleskog. Iako nismo razumjele sve o čemu su razgovarali, shvatile smo  da je nastava dosta nalik onoj u našoj školi iako veliki prostor i bolja oprema pružaju učiteljima više mogućnost.

Sve učionice opremljene su pametnim pločama na kojima se projiciraju nastavni materijali (video i audio zapisi te interaktivni zadaci, uglavnom pripremljeni od izdavača udžbenika). Također, učitelji na svom stolu imaju digitalno povećalo/kameru kojim povećavaju i projiciraju na ploču dijelove teksta iz udžbenika ili ono što učitelj piše rukom po papiru.

Posebno su nam bili zanimljiva 3 predmeta u kojima se savladavaju praktične vještine.  Na satovima tehničke kulture već od 1.razreda učenici koriste različite alate i strojeve a izrađuju puno uporabnih predmeta od drvenih podložaka za čaše do 3D printanih premeta.

Nastavni predmet koji nazivaju craft učenicima pruža mogućnost rada s tekstilom i vunom. Ta je učionica opremljena šivaćim strojevima, glačalima, raznim vrstama igala za pletenje i šivanje a ima i tkalački stan na kojem izrađuju otirače.

Još jedan predmet koji nas je oduševio je home economics. Kao što mu i ime kaže, osposobljava učenike za vođenje domaćinstva a na nastavi kuhaju, peku kolače, pripremaju različite vrste hrane i pića, ali i pospremaju posuđe i ostali kuhinjski pribor.

Učenici s teškoćama pohađaju nastavu u posebnim odjeljenjima. Skupine su manje (po 5-6 učenika) a uz učiteljicama su pomagali asistenti. Učionice su jako strukturirane tako da se jasno vidi prostor za učenje i prostor za odmor. Svaka učionica je imala kutak za odmor s tepihom ili prostorom za sjedenje, policu s igračkama i slikovnicama. Učenicima su na raspolaganju mobilni pregradnici i slušalice  za zaštitu od buke koje mogu koristiti ukoliko im je potreban mir. Valja napomenuti da smo pregradnike i slušalice vidjele i u ostalim učionicama.

Budući da radim u nastavi produženog stručnog postupka, posebno me zanimalo kako je učenicima organizirano vrijeme nakon redovite nastave.

Izvannastavne aktivnosti u ovoj školi organizirane su za manji broj učenika, uglavnom s teškoćama, dok ostali nakon nastave odlaze kući. Dio učenika ostaje u školi s učiteljima i asistentima. Tu rade domaću zadaću, bave se kreativnim radom ili se opuštaju uz različite društvene igre, čitanje ili gledanje televizije. Drugi dio učenika odlazi u organizirani boravak u drugoj ustanovi koje nije u sklopu škole.

Pet dana nam je jako brzo prošlo. Vidjele smo jako puno zanimljivih i korisnih stvari i razmijenile iskustva s finskim kolegama. Ovakve posjete su svakako korisne jer se uvijek može naučiti nešto novo, a daju nam nekakav novi polet i želju da budemo bolje i inovativnije.  Već na putu kući razmjenjivale smo ideje i kovale planove kako barem dio viđenog implementirati  u svoj rad…