Najdragocjenije iskustvo i osjećaj koji nosim sa sobom iz Atene je osjećaj da sam Europljanka. Nikad prije nisam osobito razmišljala o europskom zajedništvu i europskom identitetu, međutim jednotjedni boravak u Ateni na edukaciji s kolegama iz Malte, Njemačke, Slovačke i Italije, u meni je snažno probudio taj osjećaj. Druženje s kolegama, razmjena znanja i profesionalnih iskustava, odlasci na kave i večere, dali su mi osjećaj da smo slični i povezani.

Edukacija na kojoj sam sudjelovala u sklopu Erasmus projekta bila je pod nazivom Understanding and Supporting Students With ASD and ADHD. Održavala se u Ateni u vremenu od 12. do 17. veljače 2024. Kako već dugo radim s učenicima s govorno-jezičnim poremećajima i oštećenjem sluha među kojima ima i učenika s ADHD-om i/ili poremećajem u autističnom spektru, bila sam upoznata s većinom dosadašnjih istraživanja i spoznaja u radu s djecom s ovim teškoćama. Međutim, posebno vrijednim iskustvom na edukaciji u Ateni smatram međusobno dijeljenje znanja, pristupa i materijala među kolegama koji su sudjelovali na edukaciji. Ohrabrilo me saznanje da u svom radu dijelimo slične izazove i probleme. Moje ranije pretpostavke bile su da su razlike u programima i pristupima u radu s djecom s ovim teškoćama puno veće, međutim ispostavilo se da je naš rad vrlo sličan, a izazovi gotovo identični.

Osim što smo na edukaciji stekli nova znanja i dobili korisne materijale za rad, dio  vremena posvetili smo međusobnom savjetovanju u rješavanju konkretnih problema koje imamo na poslu. Bilo je zanimljivo saznati i sličnosti i razlike koje imamo u radnom vremenu, visini primanja, ocjenjivanju učenika, protočnosti obrazovnog sustava za djecu s teškoćama u razvoju te dijagnostici teškoća i mjernim instrumentima koji se koriste u radu. 

O putovanju:

Atena, grad koji sam odabrala za edukaciju, dočekao me s lijepim vremenom, ljubaznim domaćinima i ukusnom hranom. Atenjani su vrlo dotjerani, vole plesati i zabavljati se, imaju zaštitnički odnos prema životinjama, rado protestiraju na ulicama, nenametljivi su, a pristupačni, govore engleski jezik bez obzira na posao kojim se bave.

Velika i moderna Atena slična je većini europskih metropola. Ipak, sačuvali su nešto autentičnosti u obliku malih obrta kojih ima posvuda: brijačnice, krojačke radnje, pekarnice, automehaničarske radnje. Kod njih još uvijek postoje male kvartovske kavane pred kojima na drvenim stolicama sjede stariji muškarci. Poneki, „profinjeniji“ od ostalih, sjedi unutra sam i lista dnevne novine. Žene vodom polijevaju stepenice pred ulazima u zgrade i onda metu do najbližeg odvoda. Svuda uokolo širi se miris kuhane hrane, što znači da Atenjani još uvijek sami spremaju svoje obroke umjesto da koriste Glovo.

Oduševio me njihov suživot sa životinjama. Grad je pun debeljuškastih, lijenih, umiljatih maca, čije su zdjelice s hranom na svakom koraku. Golubovi su uhranjeni i pitomi. Jednostavno dolete i sjednu do vas na klupu. Najpopularniji kućni ljubimac svakako je labrador. Mnoge od njih srela sam u šetnji gradom. U parkovima, uz ulice i avenije rastu mnogobrojna stabla naranči. Svaki balkon i prozor ima neku biljku kao ukras

Atena je svakako mjesto koje treba posjetiti.