Embedded Files
Masai Mara
Deveti dan. Nedjelja u Maasai Mari počinje u četiri sata, jer nam je šator preko puta kuhinje. Lupaju loncima. Glasno govore. I nikako mi nije jasno kako to da u šest sati još ništa nije spremno za doručak. Ima jutara koja kao da dopiru izdaleka. Stižu umorna i hladna, povlačeći po tlu finu čipkastu maglicu. Dolaze iz nekog drugog godišnjeg doba, tamo daleko sa sjevera. Sivo je. Ptice ne grakću, stabla se zgrčila, nebo naleglo na zemlju kao da mu je dodijalo da se uzdiže u visine. Vozimo se u našem džipu. Sedam je sati. Miladen je dobre volje. Naspavao se u luksuznom šatoru daleko od kuhinje. Vulkanka je sinoć razgovarala s Masajima oko vatre. Masaji ne puše. Ne vole dim. Ali žvaču neke pripravke. Imaju okus papra, kaže. Nemaju posrednika. Sami razgovaraju s Bogom. Indijci imaju tristo trideset milijuna božanstava. U prosjeku na svaka četiri Indijca jedno božanstvo. Mogu odabrati i više posrednika. Ovi nemaju ni toteme. Vjeruju da je Bog u svemu. Živom i neživom. Čuvaju selo od životinja i motaju se uokolo. Žene im se ne vide. Kuhaju, brinu o djeci i životinjama, donose vodu, izrađuju rukotvorine koje prodaju u selu. Ne izlaze iz sela. I dosad smo uz cestu uglavnom viđali muškarce. Hodaju, sjede ispod drveća, voze motocikle ili stoje u grupi okruženi motociklima. Ako se žena i vidi na cesti, nosi teret na glavi ili dijete na leđima. Ili oboje.
Kenijski dio parka iznosi dvadeset posto. Od našeg kampa do granice s Tanzanijom ima dvadesetak kilometara. Tu se motamo. Džipovi se rasprše i javljaju ako ugledaju nešto zanimljivo. Gledamo izlaz sunca. Donja polulopta sjaji ispod oblaka. Svjetlost je ono što najviše iznenađuje u Africi. Vjetar mrsi hrapave trnjake. Suha se trava valovito giba. Prohladno je. Na stablu veliko gnijezdo iz kojeg viri crna glava neke ptičurine. U daljini krdo slonova. Imaju i mladunčad. Uho slona ima oblik karte Afrike. Uha im služe za reguliranje temperature, ponekad i agresije. Kad slon raširi uha bolje je biti daleko. Mladi sišu dvije godine. Ženke su s deset godina spremne za parenje. Afrički ženski slonovi imaju kljove. Indijski imaju samo muški. Muški se natječu. Ne tuku se, nego zavode ženku. Medeni mjesec traje sedam mjeseci. Nakon dvadeset i dva mjeseca rađa se muški slon. Nakon osamnaest mjeseci, ženski. Beba slon ima dvadeset i dvije kile. Ako umre majka slonica, beba slon može sisati drugu majku. Teški su tri do četiri tone. Jedu dvadeset sati dnevno, uglavnom lišće. Popiju dvjesto litara vode, spavaju stojeći. Imaju dobro pamćenje. Kad negdje odlutaju, znaju se vratiti. Sjećaju se majke. Ako mladunče može proći ispod majke, ima manje od godinu dana. Žive oko sedamdeset godina. Kad slon padne, ostali ga bude. Ako ga za pet sati ne probude, pokopaju ga tako da ga pokriju lišćem i granjem i svi slonovi koji tuda prolaze zastanu. Štuju grob. Šuljamo se u džipovima. Visoka žuta trava ljulja se i miriše. Na vrhu suhog stabla stoji mala plavo smeđa ptica. Lilak, kaže Joram. Ljubičasti hibiskus liječi rane i zmijske ugrize. Cestu pretrčava mali šakal. Miladen već njurga. Nitko nije donio banane. Tko bi vas zabavljao da mene nema, kaže. Ruža bi se ubila kavom, Vulkanka bi ostala meditirati s Masajima, Davor ne bi tjedan dana progovorio ni riječi, Karmela bi bila na klistiru a o Andreji ne smije ništa reći, pa počne pjevati, dok džip čeka da pedesetak babuna prijeđe cestu. Jedan sjedi nasred ceste i ne miče se. Joram govori da pozna Maasai Maru kao svoj džep. Džep izgovara tvrdo. Muški noj je crn. Ženski siv. Trče sedamdeset kilometara na sat. Ukradena jaja čuvaju kao svoja. Inkubacija traje dva dana. Kratki predah ispod afričkog stabla. Ugažena trava izvještava da su se tu i lavovi odmarali. Žirafe jedu akacije. Joram kaže da ih ima šezdeset i šest vrsta. Kad hodaju, mašu glavom da im krv doputuje do glave. Beba žirafa može trčati petnaest minuta nakon rođenja. Kad spavaju moraju držati glavu okomito. Da ne umru. Vrat pumpa krv iz srca u glavu. Muška žirafa ima pet rogova, ženska tri. Stoji mirno. Samo joj se usta miču. U daljini se modro nebo spaja sa žutom travom u beskraj. Osjećaj beskraja prodre mi unutra. To me puni. Lovimo geparda. Objektivima. Gnuovi se jednako umore kad hodaju ili kad trče, kaže Joram. Kako je to moguće? Mladunče im prohoda deset minuta nakon rođenja. Trče šezdeset kilometara na sat. Jedu kratku travu. Zebre dugačku. Kroz ovu travu godišnje prođe deset tisuća gnuova. Vozimo se preko blatne poderotine s ogromnim kamenjem. Plješću nam kad prijeđemo. Ne vraćam se više u Subukiju, viče Joram. Vozimo se preko velike rijeke pune vulkanskog kamenja. Pospani krokodili posrću u mulju. Pjeni se blatna voda. I blatna voda može izgledati lijepo. Mijenja se uobičajeni kodeks ljepote. Rijeka se zove Mara.
Na rubu rijeke vreba Japanac u maskirnoj uniformi s ogromnim maskirnim objektivom i maskom na licu. Izdaleka izgleda kao da cilja oružjem. Sunce opako prži. Tu imamo pauzu za suhi ručak. Mala Anastazija podijeli svoj ručak s mungosom. On ju ugrize za prst. Tražim toalet. U drvenoj kućici u podu rupa. U rupi zuji tisuću crnih muha. Odustajem. Dolazi Koreanka u svilenoj haljini. Nabada štiklama po suhoj travi. Ulazi u toalet. Ubrzo istrči van i povraća. Iz ove perspektive izgleda da su u Africi najveći problem toaleti.
Nilski krokodili dugački su sedam metara. Žive sedamdeset godina. Dva sata mogu biti pod vodom. Gledam tog krokodila. Pliva polako, mašući samo repom. Pažljivo izlazi na obalu. Moglo bi se reći elegantno. Zelene ljuske ljeskaju se na suncu. Ruskinja kaže da je popipala krokodilsku kožu. Izgleda grubo, a meka je. I hladna. Riječni vodič vodi nas obalom. Još jedan koji očekuje napojnicu. Nije zadovoljan s onim što skupimo. Traži još. U Africi nikad ne znaš koliko nešto vrijedi. Kad sam kupovala adapter tražili su četiristo i pedeset šilinga. Na ulici. Marina se za mene cjenkala. Ona to zna. Već je bila u Africi. Platila sam dvjesto šilinga rabljeni adapter. U dućanu košta sto šilinga novi adapter. Za memorijsku karticu od četiri Gb, tražili su sto i dvadeset dolara u dućanu. Na ulici nismo ni pitali.
Vraćamo se u kamp. Na izlasku nas opsjedaju suvenirima. Pet puta skupljim od uličnih. U kampu grabež oko utičnica za punjenje baterija. Cijelu noć pada kiša. Sve je vlažno. Sanjam da je šator krcat nepotrebnim stvarima. Putujem da bi mi se otvorio put koji je uvijek otvoren. Sama ga otvaram i zatvaram.
Foto album: Masai Mara
Safari Masai Mara
... krajolik
... lav
... leopard
... slon
... žirafa
... krokodil
... zebra i gnu
... babun
... ostala živina
Page updated
Google Sites
Report abuse