Dan..2: Nairobi

Nairobi

Drugi dan. Ništa od spavanja. Cimerica se digla u osam. Zov Afrike, kaže. Profesor govori o Keniji. Ima trideset i dva milijuna stanovnika, razvijenija je od Tanzanije. Najveće sušno područje na svijetu, pustinja i polupustinja, središnji su dio Kenije. Plemena se često sukobljavaju. Masaji su stočari, pa su rašireni i poznati. Ima ih samo tri posto. Najveće skupine su Bantu (Kikuyu 22%, Luhya 14%, Kamba 11%) i Nilsko-Saharska. (Luo 13%, Kalenjin 12%. Obama je iz plemena Luo.). Ljudi u Keniji žive oko dva i pol milijuna godina. U prvom tisućljeću dolaze im arapski trgovci i naseljavaju obalu Indijskog oceana. U šesnaestom stoljeću dolaze Portugalci. Krajem devetnaestog stoljeća Nijemci, pa Britanci. 1952. Kikuyu započinju Mau-mau ustanak kojeg Britanci uspijevaju ugušiti. Nezavisnost su izborili pravom glasa, 1963. Kenijci govore mnogim jezicima. Službeni je engleski i svahili koji se širio od istočne obale zajedno s prodajom robova. Naziv jezika dolazi od arapske riječi savahil, a znači obala. Svahili sadrži mnoge arapske riječi, ali i riječi indijskog, portugalskog i engleskog porijekla. Jednostavan je. Riječi se izgovaraju kako se pišu. Naglasak je na predzadnjem slogu. Poznat je po poslovicama. Najčešća je hakuna matata, bez brige i pole pole, samo polako. Haraka, haraka: haina baraka, žurba, žurba: ona ne donosi sreću.

            Nacionalni muzej. Na ulazu veliki preparirani slon. Kljove mu teške šezdeset i pet kila. Živ ima šest tisuća i petsto kila. U galeriji ptica, ptice koje tjeraju lopove, ptice koje ubiju lava kljunom, probodu mu trbuh i pojedu ga iznutra, sokol koji leti dvjesto deset kilometara na sat, marabu koji raširi krila dva metra. Ptice divovi… U Africi ima tisuću i tristo vrsta ptica. Više volim stvarni život. Vodič se trudi animirati umorne turiste. Kenijski Homo Erectus, najstariji kostur najbliži ljudskoj vrsti, star je milijun i osamsto tisuća godina. Visok je dva metra. Zove se Turkana boy. Vodič glasno govori o evoluciji. Imamo devedeset i devet posto sličnosti sa čimpanzama. Razlika između DNK je minimalna, a ipak taj razmak između majmuna i čovjeka nije objašnjiv. Meni tiho kaže da ne vjeruje u evoluciju, nego u Božju kreaciju. Evolucija održava, nastavlja, ali ne stvara. Simbiozom različitosti događa se skok. Nove vrste ne nastaju mutacijama, nego simbiogenezom. Ameba proguta bakteriju koju ne može probaviti. Bakterija proizvodi kisik i hrani životinju na novi način, fotosintezom. Ameba više nije crvena, nego zelena i ne živi više u tamnim morima. Nastala je nova struktura. Bakterija koja je živjela samostalno, postala je dio drugog organizma. Evolucijski obrazac nije stablo, nego mreža koja se pretapa. Bakterije su jedinice. Svijet izgleda kao poentilističko slikarstvo. Tek kad se udaljiš od Seuratova platna, vidiš da je na slici čovjek. Mitoza stanice je neka vrsta unutarnje pokretljivosti. Bakterije imaju dugotrajan odnos s nama. Stare su petsto četrdeset i dva milijuna godina, dok su sisavci stari oko tri milijuna godina. Kao vrsta se precjenjujemo. Mi smo sisavački korov. Danas ima sedam milijardi ljudi i tristo tisuća čimpanza.

Proces silaženja u formu zove se devolucija. Bog se proširio prema van sve do razine čiste elementarne svjesnosti ili prve gustoće. To je gustoća anorganskog postojanja, najjednostavnija manifestacija koja se sastoji od hidrogena. Jednom kad je hidrogen prožet svjesnošću, proces evolucije počinje. Kvark, rekli bi znanstvenici. Ili pogledaj na primjer fraktal, to je uzorak koji se pojavljuje u prirodi a koji može biti stvoren umjetno pomoću rekurzivnih funkcija u matematici. Takav uzorak se stalno mijenja, raste, smanjuje se, širi se, skuplja, dijeli i ujedinjuje u beskonačnost. Ali se funkcija koja pokreće fraktal ne mijenja. Svi aspekti fraktala sadrže funkciju fraktala, isto kao što svaka stanica u tijelu sadrži DNA otisak. Funkcija je jednaka Božjem principu koji je nepromjenjiv. Uzorak unutar sjemena biljke je nepromjenjiv. Istovremeno živimo u linearnoj i nelinearnoj stvarnosti.

             Idemo dalje, zaustavlja se vodič. Pokazuje nam fotografiju najstarijeg đaka u Keniji. Čovjek u osamdeset i drugoj godini upisao osnovnu školu. Na drugom zidu deset Masaja podižu crni mercedes prvog kenijskog predsjednika, iz blata. Jomo Kenyatta bio je Titov prijatelj. Obojica su voljeli crne mercedese i kićene uniforme. Obojica su voljeli pričati o slobodi. U Keniji je osnovna škola obavezna. Svi nose uniforme u engleskom stilu. Prije nego što su ih kolonizirali, hodali su goli. Srednja se škola plaća, a za faks se obično uzima kredit koji otplaćuješ do penzije. Zbog škole se ljudi doseljavaju u gradove. Osim Masaja. Oni se još drže tradicije Pošalju djecu u školu samo prvi dan. Za čuvanje stoke ne treba im škola.

            Izlazimo van. U vrtu mali zoološki vrt. Zeleni kameleon penje se po zelenom kaktusu. Vrh je tanak, pa se kameleon ljulja. Ptica na grani vreba zmiju. Zmija to osjeti i klizne sa stabla. Krokodil izgleda kao da je prepariran. Mirno leži razjapljene čeljusti. Valjda čeka da mu netko uđe u usta. Na leđima mu kamenje. Samo mali pokret oka pokazuje da je živ. Kornjače se pare. Oklop im ne smeta.

             Nakon muzeja vozimo se kroz rezidencijalnu četvrt do imanja direktorice turističke agencije koja nam organizira putovanje po Keniji. Ovdje se luksuzno živi. Velike okućnice, veliki ogradni zidovi sa svim vrstama zaštite, od električne struje u smotanim žicama, do naoružanih čuvara u kućicama uz ulaznu rampu. Kuće su bogato izgrađene u raznim stilovima. Ova naša ima dva čuvara. Vanjskog i unutarnjeg. Građena je u španjolskom stilu s engleskim travnjacima , ručnicima s leopardovim uzorkom i umjetnim papigama u luksuznim krletkama. Ima i bazene. Vanjski s mutnom vodom. Unutarnji bez vode. Rupa u podu obojena u plavo. Na travnjaku nekoliko udobnih vrtnih garnitura za umorne goste. Ispod velike nadstrešnice pokrivene talijanskom kupom, blješte stolovi s finim bijelim stolnjacima i sjajnim svijećnjacima. Ugodna domaćica. Dobra atmosfera. Dobar ručak s tipičnim jelima ovog dijela Kenije. Crna riža, janjetina, govedina, piletina, crveni krumpiri, ugali, knedle od griza bijelog kukuruza, nduma, krumpir s vlaknima, chapati, amaranth, nyama choma… nema čega nema. Pa voće crveno, žuto, zeleno, šareno, reske šljive s tvrdom korom. Na kraju velika bijela torta sa šarenim slovima imena agencije. Za stolom upoznavanje. Odvjetnik je slučajno dobio mail o putovanju, pa je to doživio kao prst sudbine. Živahna žena s obrvama usmjerenim u vis, kaže da je Vulkanka. Pročitala je knjigu Afrička inicijacija, i dobila mail od profesora. Morala je doći. Njezina prijateljica Andreja joj se pridružila, jer je odavno željela vidjeti Afriku. Moja cimerica je osjetila poziv svojih korijena. Davor je došao fotografirati. Ruža svake godine putuje. Zašto sam ja došla? Još ne znam. U Peruu sam letjela na krilima. Ovdje ne mogu letjeti, a hodati na krilima je bolno. Ako nismo prisutni u fizičkom, naša svijest lebdi prostorom prošlosti ili budućnosti. Tada odluke donosimo na temelju opažaja koje primamo na tim prividnim mjestima. Kako bi nam te odluke mogle biti korisne? Crnci hodaju uspravno, centrirano, gipko, povezano sa zemljom. Ugodno su smješteni u svom tijelu. I ne trebaju im luksuzni dodaci životu. Zasad..

Foto album