Dan.13: Moshi i okolica

Trinaesti dan. Vozimo se prema Kilimanjaru. Pata kila kitu, uzmi sve, piše na plakatu. U plastičnim kantama prodaju crvene rajčice. Nova urbana vila strši u okružju sitnih kućica. Vulkanizeri prate cestu. Uz cestu suše i žito na velikim plahtama. Ovija ih oblak prašine. Što se više penjemo, luksuznije su kuće, više ograde, veći šiljci, ukrašenije kapije. Škole su rjeđe. Djeca pješače četiri sata do škole. Uz cestu izrađuju i lijesove. Imaju mekanu podstavu. Restorani, kafići i trgovine suvenira za penjače po Kilimanjaru. Njima su penjači glupi. Na vrh se penje šest dana. Plaća se dvije i pol tisuće dolara. Zašto su oni dolje tako agresivni, pitam našeg novog vodiča koji se zove Rangi. Ne susreću turiste, kaže, pa se ponašaju prirodno. Ovi ovdje susreću, pa se ponašaju ljubazno. I tako on nas uz smiješak provede kroz polje banana, do malog vodopada. Usput pogledamo nasade kave i školu. Pokažu nam i školsku biblioteku. I djecu koja na glavama nose stajsko gnojivo za školski vrt. Hodamo dva sata. Sve se više udaljavamo od ulaza u Kilimanjaro, dok ne razaberemo da nas opet varaju. Platili smo ulaznice, a oni nas šeću po polju. Jučer su izveli isti manevar, bez posljedica. Ovaj put se ne damo. Odvjetnik uzme telefon u ruke i pokaže profesoru kako se razgovara s prevarantima. To što izrekne u visokom tonu, ne može se zapisati, ali otvori vrata za pregovore. Pregovore okonča Ruskinja ne podižući ton. Govori neistina umjesto laž i još na kraju nježno doda please. Od deset do petnaest sati nismo uspjeli ući kroz vrata nacionalnog parka, ali je dogovoreno da ćemo ući sutra. Odvode nas u najbolji restoran. Restoran čuva čovjek s bejzbolskom palicom. Konobarica s pletenicama uobličenim u valove, usporenim pokretom zamijeni prljavi stolnjak. Stavi ga na susjedni stol. Donese čašu s prilijepljenom muhom i pita što želimo jesti. I sve to potraje do večeri. S prašnjave ulice gledaju nas ljudi kao da smo na pozornici. Ulicom prolazi mlada crnkinja s tenisicom na glavi. Iza nje druga s hrpom vješalica na kojima vise košulje. Pokretni dućani. Žena nosi plastičnu bocu mlijeka na glavi. I oni su nama predstava. U hotelu se predstava nastavlja. S prozora gledam u dvorište susjedne kuće. Žena radi kućanske poslove s malim djetetom zavezanim na leđima. Spretno se sagiba oko vatre kao da ga nema na leđima. Muškarac dugo pere zube. Na kraju ne ispljune kalodont.