Pod odmorom


Razgovor s novom učenicom

Una Vlahović: Saki bedak ima svoje veselje

Novinarima se pridružila nova učenica 6. a Una Vlahović. U OŠ Donja Stubica bila je članica izvannastavne skupine Mala Kajkaviana. Vrlo zanimljivo!

Razgovarala: Manuela Klenkar, 6. a

 

Pozdrav, Una, dobrodošla u našu skupinu a i u novu školu i razred.

-        Hvala. (smiješak)

Volimo kajkavštinu pa bismo rado da nam objasniš što si sve radila kao članica izvannastavne skupine Mala Kajkaviana?     

-        Učili smo o važnosti kajkavskoga jezika na zabavan način. Igrali smo kajkavski memory, gledali filmove na kajkavskome, obilazili dvorce u našem lijepom Hrvatskom zagorju, pisali priče i pjesme na kajkavskom za natjecanja. Istraživali smo izreke na kajkavskom koje su učenici iz likovne skupine koristili za dizajn majica.

 

Zvuči jako zanimljivo. Čini mi se da si mnogo toga naučila i prošla.

-        Kajkaviana me naučila puno o našem kajkavskom narječju. Upoznala sam nove prijatelje. Na mjesnim događanjima poput Božićne bajke predstavljali smo svoj rad. Mnogo je toga lijepoga bilo.

Tko je voditelj Male Kajkaviane?

-        Knjižničarka Danica Leštek.

Koliko vas je bilo na satu Kajkaviane?

-        Broj se mijenjao tijekom godine a na kraju školske godine bilo nas je osmero.

 

Možeš li objasniti kako ste igrali memory na kajkavskom?

-        Funkcionira kao i svaki drugi memory samo slika predmeta prati naziv na kajkavskom. Cilj je učiti na zabavan način kajkavske riječi.

 

Kako ste stigli posjetiti dvorac u 45 minuta?

-        Da bi stigli do dvorca morali smo malo produljiti sat Kajkaviane.

 

Kako ste dobili ideje što napisati na majice?

-        Naša voditeljica uputila nas je da pitamo bake i djedove ili istražimo preko interneta.

 

Kako su izgledale majice i što je pisalo na njima?

-        V cvetu mladosti, Sake zlo za neke dobre i meni najdraža - Saki bedak ima svoje veselje.

 

Što ste radili s tim majicama?

-        Majice smo prodavali na događanjima u Donjoj Stubici.

 

Kako ste prezentirali pjesme i priče koje ste napisali?

-        Prijavili smo se na natječaj i ako smo bili bolji išli smo na izlet, recitirali naše pjesme i priče.

 

Je li ti bilo teško doći u novu školu u kojoj nikoga ne poznaješ?

-        Bilo je malo teško u samom početku. Sprijateljila sam sa svima iz razreda.

 

Što je bilo prvo što si primijetila da je drugačije od tvoje škole?

-        Modernije uređenje škole.


Upisala si se na Novinare. Još nešto?

-        Dramske igre i vježbe, Prva pomoć i Humane vrednote, a volim i čitati pa sam sa uključila u natjecanje Čitanjem do zvijezda.

 

Hvala ti na razgovoru. Želim ti sreću u novoj školi!

ŠKOLSKI HODNICI POD ODMORIMA UOPĆE NISU DOSADNI. UVIJEK NEKA NOVA SLIKA I TEMA.

Top 5 ne baš školskih viceva

(anonimni urednik)

 

5. 

Dođe sin doma i tata ga pita gdje mu je svjedodžba.

- Dao sam je Perici.

- Pa zašto?

- Da uplaši mamu.

 

4.  

Baka hvali unuka susjedi da je jako pametan.

- Sinek, ajde reci susjedi koliko je 2+2.

- 5!

- Vidite, susjeda, samo je za 1 pogriješio.

 

3.

Što je propalica?

To je palica koja više nije amater.

 

2.

Uđe mama u sobu i pita sina zašto ne uči.

-        Ako škola nije za spavanje, onda ni kuća nije za učenje.

 

1.

Vrati se dijete iz škole.

-        Mama, mama, danas sam se u školi javio na pitanje učitelja.

-        Bravo, sine, a koje je bilo pitanje?

-        Tko je razbio prozor.