Vladimir Bosnar

Razgovor povodom obljetnice smrti Vladimira Bosnara

Melita Šarić: Bio je čovjek od povjerenja

Pamtim ga kao šefa s jasno postavljenim ciljevima i velikog prijatelja koji je volio pomagati. 24-satni radni dan započinjao je sastankom i kavom s mlijekom s malo šećera. Volio je lov, životinje i dobru šalu.

Razgovarala: Lucija Domitrek, 5. a

U siječnju 2022. godine prošlo je točno pet godina od smrti čovjeka po čijem se imenu zove naša škola, zadruga i mjesni trg. Topličani vrlo dobro poznaju lik i djelo općinskog načelnika za čijega su djelovanja Stubičke Toplice izgradile školu, vrtić, župni dvor, kulturni centar, lovački dom, sportsko-rekreacijsko jezero za ribolov, tržnicu, dječja igrališta; opremile DVD-ove, Turistički ured; uredile kanalizaciju, prometnice… u svemu tome pazeći na kulturnu i prirodnu baštinu mjesta. Kroz razgovor s njegovom najbližom suradnicom, tajnicom Melitom Šarić, željeli smo saznati kako je izgledao prosječan radni dan i kakav je čovjek bio Vladimir Bosnar.

Kako je bilo raditi s Vladimirom Bosnarom?

Pamtim početak svoga rada u Općini Stubičke Toplice. Prvi susret ostavio je jak dojam. Zračio je određenom energijom. Bio je osoba koja je znala što želi, koji su mu ciljevi i kako realizirati ideje. Kao načelnik tražio je da sve uvijek bude urađeno na vrijeme.

Kakav je bio kao čovjek? Kakav je bio prema ljudima?

Bio je otvoren prema ljudima, i to ne samo prema nama koji smo ovdje radili s njim, već i s ostalim građanima. Nastojao je svakoga saslušati i pronaći rješenje. Mnogi su ga tražili i izvan radnog vremena dolazili po savjet ili pomoć. Znao je reći da načelnik radi 24 sata i to je doista i mislio. Za njega je vrijedilo pravilo da je načelnik na raspolaganju stalno.

Kako je izgledao njegov prosječan radni dan?

Dan je započinjao kavom. Obično smo tu jutarnju kavu pili svi zajedno i odradili svakodnevni jutarnji sastanak na kojem smo izmijenili informacije i dogovore oko onoga što je potrebno taj dan uraditi. Potom smo svi individualno pristupali svojim zadacima. Načelnik je često odlazio na dogovorene sastanke ili prema potrebi na teren. Volio je biti informiran o svemu što je bilo aktualno i nije mu bilo teško obići cijelu općinu da vidi kakvo je stanje.

Što ga je na poslu najviše nasmijavalo, što ljutilo i rastuživalo?

Volio se nasmijati dobroj šali, često se šalio na svoj račun. Rastuživalo ga je i ljutilo nerazumijevanje za ono što se nije moglo provesti.

Sjećate li se što je volio jesti za gablec? Kakvu je kavu volio piti?  

Ovisno o vremenu koje je imao na raspolaganju nekad je bio sendvič, a nekad je pojeo i gotov gablec. Pio je kavu s mlijekom, ne previše slatku.

Koju je melodiju imao za zvono na mobitelu? Pamtite li i druge detalje njegovih navika?

Bio je to zvuk zvona običnog telefona. Imao je jednu naviku – bio je strastveni pušač.

Koji je imao hobi? Što ga je pored posla veselilo? 

Njegov hobi bio je lov. Bio je jedan od osnivača i član Lovačke udruge „Jazavac“ Pila – Stubičke Toplice. Volio je i životinje. Od kućnih ljubimaca imao je bernardinca i njemačku ovčarku.

Po čemu ga najviše pamtite?

Pamtim ga kao svojega šefa i velikoga prijatelja. Osobu koja je voljela pomagati i naći lijepu riječ u trenucima kada je to bilo potrebno. Bio je oslonac i osoba od povjerenja. Njegovim odlaskom izgubili smo osobu velikog srca.

Nastojao je svakoga saslušati i pronaći rješenje.

OSOBNA KARTA

Vladimir Bosnar, Bobi (Zagreb, 13. 11. 1956. – 12. 1. 2017.)

Obrazovanje: Strojarsko-tehnička škola Velika Gorica

Supruga: Zrinka Košić Bosnar

Djeca i unuci: Martina i Damir; Iris, Viktor 

Načelnik Općine Stubičke Toplice: 1993. – 2017. (Jedan od najdugovječnijih načelnika u RH koji je na zadnjim izborima dobio povjerenje 80 posto svojih birača.)

UNUCI O SVOME DJEDU VLADIMIRU BOSNARU 

„Ponosan sam na to što se škola zove po mom djedu i to je jedan od razlog zašto volim ići u školu. Prije su me prijatelji dosta ispitivali o tome, a sad su se već svi naviknuli. Zbog toga se osjećam posebno.“

Viktor Bosnar, 4. a

„Sjećam se kako mi je djed pomagao naučiti lekciju zbrajanja kuna i lipa. Subotom nas je vodio na sladoled i u šoping centar. Bio je s nama ozbiljan i meni se to baš sviđalo.“

Iris Bosnar, 8. a

Tekst je predložen za Županijsku smotru LiDraNo 2022. u kategoriji samostalnih novinarskih radova.