Hodočašće-put sv. Jakova

Piše: Klara Bilandžija, 8. b

                                                      

                                       Treba hodočastiti pa makar i jedan dan

Iako je daleko od svetosti, kako sama kaže, Martina Križek propješačila je preko 2000 km i na putovima velikih svetaca provela gotovo tri mjeseca. Put sv. Jakova i Put sv. Franje vodili su je kroz Italiju, Španjolsku, Portugal i Francusku čije je ljepote upoznavala, a na putovanjima je srela puno osoba s kojima je ostala u prijateljskim odnosima. A uz sve to imala je vremena bolje upoznati samu sebe.

Iako nije bilo lako, osobito na Putu sv. Franje gdje se izgubila u planinama bez signala, gdje je sretala divlje životinje uz neprestanu žeđ jer su zbog velikih vrućina mnoge fontane presušile, Martina ni u jednom trenutku nije požalila što je krenula na put. Jer smatra da je hodočašće „ vrijeme u kojem shvatite koji su vam prioriteti u životu i jasno vidite gdje vam je mjesto.“

Godine 2018. prvi put ste propješačili Put sv. Jakova i tada nam otkrili kako je izgledalo vaše putovanje dugo 800 km. Zašto ste opet hodočastili tim putom?

Moj prvi Camino- hodočašće Sv .Jakovu kroz Španjolsku vrlo je pozitivno utjecalo na mene i još tamo na cilju, u Santiago de Composteli znala sam da želim tamo ponovo hodočastiti. To iskustvo ostavlja trag što će vam potvrditi svi koji su prošli taj put . Poznajem velik broj hodočasnika koji su hodočastili u Santiago više puta.

Hodočastiti u Santiago D.C. možete mnogim povijesnim putevima iz cijele Europe. Početci hodočašća sežu još u 10. stoljeće i neprekinuto je do danas. Prvi put sam krenula iz Francuske i to je duži put (800 km), a za svoje drugo hodočašće odabrala sam Camino Portugues. Tri dana provela sam u Marijanskom svetištu Fatima od kuda sam krenula na put dug 25 dana.

Je li drugo putovanje bilo drugačije od prvoga?

Portugal je prekrasna zemlja tradicionalnih i ljubaznih ljudi. Hodajući na toj ruti imala sam priliku posjetiti mnogo poznatih povijesnih gradova. Prva polovica puta bila je naporna zbog vrućina i kaldrme koja otežava hodanje. Tek od grada Porta koji zaslužuje više od jednog dana boravka bilo je lakše pronaći smještaj, ali i društvo. Tu se priključuje velik broj hodočasnika pa se tako spontano formirala i naša mala grupa hodočasnika. Velik izazov i kušnja svima nama bila je neprestana jaka kiša zadnjih tri dana hodočašća. To su trenutci gdje se zbližite s novim prijateljima, podrška ste si međusobno i danas kad se čujemo kroz šalu se prisjećamo tih dana. Nitko nije ni rekao da će biti lako. Pri ulasku u Santiago razvedrilo se i imali smo divan ljetni dan.

Jeste li s nekim krenuli na put?                                             Iz Fatime sam krenula sama. Putem su mi se pridružili hodočasnici iz Kanade, SAD-a, Njemačke, Portugala i Italije koji su također krenuli sami. I danas smo u kontaktu i planiramo okupljanje i međusobne posjete. Iz Hrvatske nikog nisam srela, možda zbog velikih vrućina koje su zahvatile Europu to ljeto.

                    Svi putevi vode u Rim

Prošle ste godine hodočastili Italijom. Zašto baš Italija?

Italija je logičan odabir ako želite hodočastiti. To je zemlja prepuna hodočasničkih mjesta i puteva, zemlja u kojoj je sjedište Katoličke crkve Vatikan. Italija  je i dramatično lijepa zemlja bogate povijesti, divne umjetnosti, nevjerojatne arhitekture, izvrsne gastronomije i odlične kave. I ono vrlo bitno, Talijani su vrlo gostoljubivi domaćini. A i svi putevi vode u Rim.

    Koje ste dijelove Italije posjetili?         

 Hodočastila sam Putem Sv.Franje koji počinje visoko u planinama Toskane u svetištu La Verna. Nastavlja se kroz gradove i sela Umbrije gdje je svetac propovijedao i osnivao samostane, zastaje u Asizu, njegovom rodnom gradu gdje je  i pokopan. Put završava u Rimu, tj. Vatikanu na Trgu Sv.Petra.

Samo hodočašće trajalo je 23 dana. Nakon dolaska u Rim posjetila sam i San Giovani Rotondo, Monte San Angelo, Napulj i Amalfi obalu gdje sam posjetila prijatelje. Zanimljivo je da sam do dolaska prijatelja iz Portugala bila jedina strankinja na putu, svi ostali bili su Talijani.

Razlikuje li se hodočašće Italijom od Puta sv. Jakova?                                                                        Italija nema toliko hodočasničkih svratišta niti toliki broj hodočasnika na istoj ruti. U Španjolskoj je sve podređeno hodočasnicima, dok se u Italiji  morate potruditi oko smještaja . Radno vrijeme lokala je dvokratno što je nezgodno kada stisne glad i žeđ. Veliki problem je nedovoljno fontana s pitkom vodom na putu. Najčešće sam noćila u samostanima, a kao posebno lijepo iskustvo ističem boravak u pustinjačkim samostanima ( eremo).  Svako je hodočašće novo i drugačije iskustvo. Toskana i Umbrija su planinske i brdovite regije prekrasne prirode, ali vrlo fizički zahtjevne za hodočašće.

Kolika je udaljenost jednog samostana do drugog? Jeste li uvijek uspjeli stići do novog prenoćišta ili ste možda morali prenoćiti vani?

Velik je broj samostana na tom putu, ali ja sam prema planu dnevno prelazila između 20 i 30 km i u tom radijusu tražila smještaj. Dogodilo se da su u nekim mjestima zbog velikog broja turista svi smještaji bili puni. Zbog Covid mjera primali su i upola manje gostiju, ali uvijek bi se potrudili da mi nađu smještaj. Tako sam u jednom manjem gradiću ljubaznošću župnika prenoćila u Caritasovom skladištu. Bilo je vrlo čisto, ali nije bilo kreveta pa sam improvizirala i spojila klupe.

Spomenuli ste pustinjačke samostane. Kako se živi u njima?                                                         

  Pustinjački samostani su izgrađeni na izoliranim ali prekrasnim mjestima u planinama. Udaljeni su od naseljenih mjesta pa je tamo vrlo mirno i tiho. Okruženi su netaknutom prirodom. Većina samostana izgrađena je još u srednjem vijeku . U njima živi svećenik sam, mada sam negdje sretala i dvojicu, trojicu. Svećenik održava samostan, vrt i crkvu i tu živi i moli  u samoći.  Povremeno ga posjećuju vjernici. Vrlo su gostoljubivi i rado primaju hodočasnike. Veseli ih povesti vas u obilazak, ponuditi smještaj, hranu i duhovni razgovor. 

           Hodočašća u izazovnim vremenima

Prvo vaše hodočašće bilo je u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva, prošlogodišnje u vrijeme korone. Čini se da birate izazovne događaje.

Dobro ste to primijetili. Gledajući unazad, meni je hodočašće u vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu donijelo samo simpatiju i podršku Španjolaca. Oni su veliki obožavatelji naših nogometaša. Vrijeme Covida u Italiji možda je donijelo neka ograničenja, ali je bilo lijepo noćiti u odvojenim i vrlo čistim sobama za razliku od zajedničkih i bučnih spavaonica u Španjolskoj. Zaista moram pohvaliti čistoću i organizaciju u svim objektima gdje sam noćila kao i u barovima i restoranima. Mjera se drže i u crkvama, muzejima i na javnim događanjima. Ono što je lijepo primijetiti je da se Talijani i dalje intenzivno druže na trgovima i ulicama, posebno u manjim mjestima.

Jeste li putujući Italijom saznali nešto više o životu Talijana u vrijeme covida?                                       Sa mnom je tjedan dana hodočastila Marika iz Bergama. Bergamo je grad koji je bio jako pogođen Covidom, cijeli je svijet vidio tragediju toga grada. Niti jedna obitelj nije bila pošteđena. Njezina su sjećanja na taj period traumatična, ali ona je kao i većina Talijana veselog i optimističnog mentaliteta i nada se boljoj budućnosti. Karantena u Italiji bila je duga i vrlo stroga. Danas o tom periodu pričaju razne anegdote od kojih su neke šaljive i romantične.

          Pravi ljudi u pravom trenutku  

Što vam je bilo najdraže, a što najteže na putovanju?

Najemotivniji dio svakako je dolazak na cilj, adrenalin i radost vas toliko preplavi da niste nimalo umorni. Puno je divnih uspomena i teško je nabrojiti ih. Bilo je i teških trenutaka, umora, žeđi, vrućine. Izgubila sam se u planini bez signala, sretala divlje životinje, mučila se sa žuljevima ali nikada nije bilo ozbiljnih nezgoda.. Svaki puta kada bi iskrsnuo problem pojavila bi se osoba ( ja ih zovem anđeli) koja bi meni taj tada ogroman problem riješila u nekoliko minuta. I svakoj toj osobi sam iskreno zahvalna i sve ih pamtim poimence. Bez njih tko zna kako bi završila svoje hodočašće..              

Kako ste prošli sa životinjama?                                      Bilo je dosta susreta sa šumskim životinjama jer su te planine pokrivene vrlo gustim šumama. Dio je i nacionalni park pa svako malo protrče jeleni, srne, zečevi. Pričaju da ima i vukova, ja ih srećom nisam vidjela. Najopasniji susret bio je s divljom svinjom koja je imala mlade praščiće i to ću pamtiti. Ipak je sve sretno završilo. Uz put je i velik broj krava, konja i ovaca koji slobodno pasu. Jedino treba biti oprezan s pastirskim psima koji su vrlo predani čuvanju stada. I ne djeluju nimalo bezazleno.

Jeste li pomislili odustati?                                                       Nisam na to pomislila bez obzira na sve teškoće i izazove, ali mi je više puta prošlo kroz misli da možda fizički neću izdržati hodati do Rima. Ne zbog nekih ozljeda ili bolova, već zbog dehidracije i nedostatka vode kroz dan. Žeđ je bila nagori neprijatelj, sve ostalo činilo se lako.

                                                           Inventura se radi svake godine

Nakon prvog hodačašća rekli ste nam da je to bilo nešto  kao inventura vašega života. Znače li ova vaša stalna hodočašća da vam inventura treba svake godine?

Naravno! Puno toga doživimo u godinu dana. Evo, mi smo imali i pandemiju i potres i kada tome dodamo svakodnevne probleme sigurno nam svima treba odmak. Korisno je odvojiti vrijeme i posložiti dojmove, sjetiti se dobrih i manje dobrih trenutaka, odmaknuti se od rutine. Provesti dan na svježem zraku i u novom okruženju može biti samo dobro i za duh i za tijelo.

Kako utječu vaša hodočašća na vaš život?                                                                                             

 Volim vjerovati da sam danas strpljivija, zahvalnija i velikodušnija osoba, barem malo. Hodočašće nas uči skromnosti i liječi od razmaženosti. To je vrijeme u kojem shvatite koji su vam prioriteti u životu i jasno vidite gdje vam je mjesto. Svakome tko ima nekih nedoumica preporučila bi hodočastiti pa makar i jedan dan.

Imate li već spreman ruksak za novi put?

Naravno, ruksak je spreman. Puno je još hodočasničkih mjesta koje bih voljela posjetiti. Jednog će dana vidjeti koliko je tih puteva bilo ucrtano na mojoj karti.


e-KLIK, list učenika OŠ Brestje, br. 2, škol. god. 2022./ 23.