Crno-bijeli svijet
Piše: Matea Grgoković, 8. e
Jesmo li dobri ili loši?
Svi znamo za izreku "Ne sudi knjigu prema koricama", ali svi smo skloni prosuđivati ljude prema prvom dojmu ili vanjskom izgledu. Stavljamo ih u neke svoje ladice u kojima se već nalaze svi oni koje smo prije upoznali i ocijenili. Ovaj je dobar, ovaj pametan, ovaj je vrijedan, lijen, debeo ili mršav, ovaj bogat pa je jako sposoban ili možda lopov.
Dolaskom društvenih mreža i javnih medija masa prosuđuje svoje idole samo na temelju onoga što su saznali iz novina. Kakvi smo zapravo mi ljudi? Jesu li neki samo crni, a drugi bijeli ili njih gledamo kroz ružičaste naočale? Rađaju li se svetci ili se za svetost moramo truditi cijeli život?
Tko od nas nema iskustvo, kako je osobu koja mu je nešto dobro napravila, odmah proglasio jako dobrom. Ako nam je pak netko nešto loše rekao ili učinio, on često za nas do kraja života ostaje negativac. No, je li svijet u stvarnosti samo crno- bijeli ili smo svi sive nijanse? Pokušali smo malo istražiti situaciju kroz vrijeme i prostor ne bismo li došli do neke istine.
Teško pitanje i za filozofe
Oduvijek su i filozofi razmišljali o teškim pitanjima je li ono što vidimo prava istina ili nam se samo tako čini. Jedan od najpoznatijih filozofa Platon u svom djelu Država napisao je alegorijsku priču o špilji: ljudi žive u podzemnoj špilji koja ima otvoren ulaz prema svjetlu, ali su prikovani tako da gledaju samo preda se i ne mogu okrenuti glavu pa vide na zidu pred sobom samo sjene stvari i osoba što vani prolaze. Budući da tako provedu cijeli život, oni smatraju da su te sjene stvarnost. Jednoga dana jedan od njih izađe van. Vidio je tada da je svijet puno više od sjena. Nakon par mjeseci vratio se u špilju da im kaže kakav je život uistinu vani. No, nitko mu nije vjerovao, ostali su čak vikali i ljutili se na njega.
Ovo je samo priča, ali je zapravo i stvarnost. Većina ljudi ima svoje viđenje i samo je njihova istina prava. Teško im je prihvatiti pravu istinu. O svijetu i ljudima.
Kultura otkazivanja
Možda je lakše bilo Platonovim ljudima u špilji. Za njih su znali samo oni u susjedstvu. Danas u nekoliko sekundi o tebi mogu saznati svi na kugli zemaljskoj. Ako objaviš nešto na instagramu, facebooku ili nekoj drugoj društvenoj mreži, to će vidjeti i u Australiji i u Pušćoj. Mnogi tako grade svoju karijeru, no publika je prevrtljiva. Danas te dižu u zvijezde, a sutra si već u blatu.
Koliko slavnih osoba ima takva iskustva. U novinama bi ih stalno hvalili i oni bi postajali još popularniji i omiljeniji u javnosti. Ali nakon nekog vremena ta osoba nešto kaže, nešto što je nekome neprihvatljivo ili se jednostavno nekome zamjerila, počinje hajka na njih.
Izvlače se sve negativne stvari koje su ikada te osobe napravile ili nisu, nije važno. Isti oni koji su ih hvalili, danas su spremni o njima izreći najgore stvari. Nažalost, to se može dogoditi svima nama, a mnogima se i događa, najčešće od onih koje poznajemo. Neke smo smatrali i prijateljima u školi. Jednostavno nam stisnu cancel.
Jesu li se svetci rodili sveti
Ima jako puno svetaca. Jesu li svi bili dobri cijeli svoj život? Očekivali bismo od jednog svetca da je bio dobar u svemu, savršen, kao neki Superman.
No, povijest pokazuje drugačije. Bilo je svetaca koji su činili nimalo lijepe stvari. Neki baš prilično ružne. Možemo samo pretpostaviti kakvo mišljenje su o njima imali njihovi suvremenici.
Jedan od njih je sveti Augustin. Danas ga smatraju jednim od najznačajnijih svetaca i najutjecajnijim kršćanskim misliocem. Prošlo je puno godina dok to nije postao. U mladosti je živio prilično nemoralnim životom, imao je ljubavnicu i vanbračnog sina, kratko vrijeme bio je čak u nekoj bandi. No, onda je doživio preobraćenje i učinio puno dobroga za ovaj svijet.
Njegov nam život također pokazuje kako nijedan čovjek, pa ni onaj kojega proglase svetim, nije samo dobar. Svi smo i dobri i loše. Kad činimo loše stvari, važno ih je spoznati, pokajati se i promijeniti, više ih ne činiti.
Sve sami Supermani
Svijetu trebaju junaci. Zato ima tako puno stripova, romana, filmova i igrica u kojima postoje ljudi sa super moćima. Oni su u stanju riješiti svaki problem i to je ono što ljudi zapravo vole. Vole utjehu da će svaka nepravda biti kažnjena, da će svi zlikovci završiti tamo gdje im je mjesto. To je nada za slabe da će netko jači od njih riješiti njihov problem. A možda volimo te junake i zato što nam poručuju da su oni u svom svakodnevnom životu obični mali ljudi, neki čak neugledni i ostali ih ne primjećuju. A onda se u jednom trenutku pretvaraju u heroje koji spašavaju svijet. Otkrili su u sebi snagu za koju nisu znali da je imaju. Sigurno da i svatko od nas ima snagu mijenjati sebe. Možda ne kao Batman ili Superman. Ali, ako nastojiš mijenjati sebe, mijenjaš i svijet oko sebe jer svi smo dio veće cjeline, kao što kaže Hemingway: „ Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje“. Svi smo samo grude jedne velike Zemlje. Ni crni, ni bijeli, već danas jedno, a sutra drugo.
e-KLIK, list učenika OŠ Brestje, br. 2, škol. god. 2022./ 23.