Čitanje

 Piše: Klara Bilandžija, 8. b

Ključ za razumijevanje svijeta i sebe

Osim što su napisani milijuni i milijuni stranica u brojnim romanima, putopisima, bajkama, basnama, memoarima…, napisano je još i puno knjiga o važnosti čitanja svega toga jer je i znanstveno dokazano kako svi oni koji čitaju imaju brojne dobrobiti od te aktivnosti.

Da bi se naglasile sve važnosti knjiga i čitanja, UNESCO je donio odluku da se u čitavom svijetu 23. travnja čitaju i veličaju knjige, književnici, knjižari (možda i pokoji knjižničar) proglasivši  taj dan Svjetskim danom knjige. Ubrzo su ga slijedile i pojedine zemlje obilježavanjem svojih nacionalnih dana knjiga, a onda su shvatili da im dani nisu dovoljno dugački pa su počeli čitati i noću te danas imamo i Dan i Noć knjige.

Vrijednost knjige prepoznata je od davnina, još u vremenu kad su se knjige pisale rukom  sve do sredine 15. st. kada je Gutenberg izumio tiskarski stroj i tako svim piscima i prepisivačima prištedio muke, a knjige su postale dostupnije širem čitateljstvu pa ih danas, nakon više od petsto godina, po pristojnim cijenama možemo kupiti i kad idemo po mlijeko u Konzum, Kaufland, Interspar….kao i na svakom kiosku. A ako ste slučajno Bill Gates, neće vam biti teško za knjigu izdvojiti ni tridesetak milijuna dolara.

Je li ta sveprisutnost  knjiga povećala čitanje u svijetu, u našoj zemlji, mjestu i školi, istražili smo i ispitali naše učenike i sugrađane, a potražili smo i značajnija  istraživanja o čitalačkim navikama ljudi širom svijeta.


      Čitamo danju, čitamo noću

U svijetu su provedena brojna istraživanja o tome kako čitanje djeluje na čovjeka. Svi se slažu da je čitanje vrlo korisno, a većina istraživanja pokazuje 10 najvažnijih dobrobiti od čitalačke aktivnosti: stalno učimo nešto novo pa više znamo, proširujemo rječnik, bolje razmišljamo i um nam je oštriji, razmišljamo analitički, postajemo maštovitiji, uživljavajući se u tuđe sudbine postajemo empatičniji, bolje smo osobe jer više razumijemo druge, a i naše raspoloženje je bolje jer čitanje smanjuje stres pa čak i depresiju.

Kad se sve to uzme u obzir ne čudi što se čitanje stalno potiče u javnosti raznim projektima, manifestacijama, izložbama, akcijama i sajmovima koji nam omogućuju susret s knjigom i kupnju po vrlo povoljnim cijenama. Škole, knjižnice i druge kulturne ustanove, sve do vlada pojedinih država proglašavaju dane, mjesece pa čak i godine čitanja.                                               

  Prošlu je godinu (2021.) na prijedlog Ministarstva kulture i medija, Vlada Republike Hrvatske proglasila Godinom čitanja. Svake godine od 15. listopada do 15. studenoga održava se najveća nacionalna manifestacija Mjesec hrvatske knjige utemeljena 1995. god., a posvećena knjigama, piscima, knjižnicama i čitanju. Od 1996. obilježava se Dan hrvatske knjige u spomen na Marka Marulića koji je toga datuma 1501. godine dovršio Juditu, prvo veliko autorsko djelo objavljeno na hrvatskom jeziku. Već deset godina 23. travnja kod nas se održava i manifestacija pod nazivom Noć knjige.

Toga se dana obilježava u više od stotinu zemalja i Svjetski dan knjige i autorskih prava, proglašen 1995. godine na Glavnoj skupštini UNESCO-a jer su na taj dan 1616. godine umrli veliki književnici Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega.  


                   Ima nade i za Sesvećane

Koliko i što čitaju naši sugrađani saznali smo od voditelja Knjižnice Sesvete, višeg knjižničara Ivana Babića. Naše Sesvete pripada Gradu Zagrebu i njezina su 16. gradska četvrt, možda i najveća, s  gotovo sto tisuća stanovnika. Mrežna knjižnica Sesvete kojoj pripadaju tri područne knjižnice ima nešto preko 13 000 tisuća aktivnih članova, što znači da tek nešto više od 10 % Sesvećana posuđuju knjige u sesvetskim knjižnicama. Želimo vjerovati da oni ostali ili barem većina njih, imaju svoje privatne biblioteke, posuđuju knjige u drugim zagrebačkim knjižnicama ili čitaju e-knjige.

Korisnici su najvećim dijelom djeca i mladi do 17 godina (preko 60%) koji najčešće posuđuju školske lektire, dok  su predškolcima najdraže slikovnice i dječja znanstveno-popularna literatura. Osim lektire, najčešće se posuđuje beletristika, i to podjednako ljubavni romani i detektivski romani (oko 80% sveukupne posudbe knjiga).

Na pitanje „Jesu li djeca prije više čitala?“ knjižničar Babić dao nam je odgovor koji smo i očekivali: „Razumljivo je da su djeca prije više čitala knjige, jer sada više vremena troše na korištenje elektroničkih uređaja, na kojima su gotovo svi sadržaji potrebni za njihove školske i druge aktivnosti.“

No, bez obzira što su djeca nekada više čitala, izbor najčitatelja koji Knjižnice Grada Zagreba provode niz godina pokazuju kako i danas ima velikih fanova čitanja. Tako je prošle 2021. godine djevojčica Leona pročitala čak 68 knjiga, što znači da je mjesečno pročitala pet i pol knjiga. A i među odraslima ima stalnih čitača koji „mnogo čitaju, budno prate pojavu novih i zanimljivih knjiga, rezerviraju ih i traže odobrenje za posudbu i više od 3 knjige odjednom,“ iako nitko nije ni blizu Leoni jer prosječni član pročita otprilike 10 knjiga godišnje što je otprilike i naš školski prosjek.

     Bolji smo od hrvatskog prosjeka

Ankete koje smo proveli među učenicima četvrtih i sedmih razreda naše škole pokazuju kako usprkos stalnim poticajima na nastavi ima onih učenika koji slabo čitaju i obavezne lektirne naslove te ne smatraju čitanje jako važnim. Što su učenici manji, to više posjećuju knjižnicu i redovitije čitaju, tako 83.3 posto četvrtaša uvijek pročita lektiru dok ostali najčešće pročitaju, a nema onih koji je ne pročitaju. Sedmaši najčešće pročitaju lektiru, malo manje ih uvijek pročita, a ima jedan koji nikad ne pročita knjigu u potpunosti nego čita sažetke ili prepisuje lektiru s interneta. Možda je to razumljivo jer lektira predstavlja nešto što moraš, a uglavnom više volimo raditi ono što želimo. Zato smo ih pitali što najčešće čitaju- knjige po vlastitom izboru ili obaveznu lektiru. I na tom pitanju četvrtaši prednjače u čitanju, većina ih čita po vlastitom izboru, dok učenici sedmih razreda najviše čitaju ono što moraju.

Broj pročitanih knjiga ipak je obećavajući jer najveća većina u obje generacije pročita od 5 do 10 knjiga godišnje što je puno bolje od hrvatskog prosjeka. Ima i onih koji pročitaju više od deset knjiga, no oni su u velikoj manjini. No, ipak nas malo brine podatak što samo dvoje sedmaša misli da je čitanje jako važno za život, petero je mišljenja kako uopće nije važno, dok njih 84 % smatra da je važno, ali ne baš jako.


  Čitanje iz užitka

Svi želimo čitati nešto što nam je zanimljivo, želimo uživati u avanturama, događajima glavnih junaka, preseliti se u drugi svijet, doživjeti nešto novo. Engleski pisac Neil Richard GAIMAN smatra da „sva literatura koju djeca uživaju čitati potaknut će ih da se penju, prečku po prečku, prema pismenosti.“            

                                                                                            Ponekad se odrasli- roditelji, književni kritičari, a i mnogi učitelji prema nekim književnicima ne odnose baš najbolje smatrajući njihova djela lošima za djecu. Tako je svojevremeno Enid BLYTONE proglašena lošom autoricom, a isto tako R. L. STINE i deseci drugih. Stripovi su također bili ocrnjivani jer navodno pridonose nepismenosti, a znamo koliko ih djeca vole. Na taj način odrasli iz najboljih namjera mogu uništiti djeci ljubav i želju prema čitanju smatrajući da moraju čitati „umjetničku“ literaturu koja je djeci često dosadna. Ponekad bi se  među tom dosadnom mogla naći i poneka lektira iako su lektire sve suvremenije i djeci zanimljivije.

Naši učenici su svojim odgovorima potvrdili da je upravo uživanje i dobro raspoloženje ono zbog čega čitaju. Četvrtaši su rekli da vole čitati: jer se mogu nasmijati, nauče nove riječi, vole knjige pune akcija, napete, smiješne i zanimljive, većina dobro opisuje događaje koje mogu zamisliti i to je zanimljivo, dobro je za mozak, knjiga je kao film, ali još bolja jer mogu zamisliti sve što se događa, pronalazim sebe u tekstu. Sedmašima čitanje: ubija vrijeme…opušta ih…obogaćuje vokabular, razvija maštu, a jedna je djevojčica napisala „volim čitati zato što mogu pobjeći od dosadne rutine škole i života.“

Iako današnja djeca ne doživljavaju knjigu kao najboljeg prijatelja, a to su nam potvrdili i naši učenici u anketi ( 38.8 % četvrtaša i samo 10.8 % sedmaša smatra knjigu najboljim prijateljem)), vjerujemo da će im knjige uvijek ostati, ako ne baš najbolji, barem prijatelji kojima će se povremeno vraćati te da će sve više otkrivati kako su knjige trajni izvori zadovoljstva u koje mogu zaroniti kako bi bolje razumjeli svijet oko sebe i upoznali sami sebe.

e-KLIK, list učenika OŠ Brestje, br. 2, škol. god. 2022./ 23.