upoznajmo se

                Godine naporna treniranja

Kad i kako je krenuo tvoj interes za hrvanje?

Hrvanjem sam se krenuo baviti u 4. razredu zbog bratića koji je već trenirao hrvanje i odmah sam zavolio taj sport. I danas je taj isti bratić moj glavni sparing partner u klubu, čak i ako ima puno svojih obaveza, i za to sam mu jako zahvalan. Nikada nisam pomislio da bih prestao s treniranjem, najduži period je bio kad sam na nogometu slomio ključnu kost i nisam mogao trenirati šest mjeseci. Čim sam se oporavio, vratio sam se hrvanju, a ono mi to sada uzvraća na najbolji mogući način..

Kada si shvatio da je hrvanje postalo jako važno u tvom životu?

Mislim da sam tu važnost počeo shvaćati krajem srednje škole jer sam tada postao odrasliji i bolje razumio neke stvar. Kontinuirano sam trenirao i natjecao se, ali tada sam počeo razmišljati o upisu na Kineziološki fakultet i nastavku hrvačke karijere kad se više ne budem bavio natjecanjem na strunjači. Tako da mogu reći da mi je hrvanje otvorilo dodatne puteve u životu koji su pozitivno utjecali na mene i moju budućnost.

Što je potrebno, osim talenta, da bi se došlo do vrhunskih rezultata kakve si ti

postigao?

Osim talenta ima puno drugih faktora koji utječu na to. Rezultati ne dolaze preko noći, potrebne su godine treniranja i jako je važno kako si postaviš ciljeve i koliko si motiviran da ih ostvariš. Mislim da je također pridržavanje nekih zdravih smjernica u vođenju života jako bitno. Roditeljska podrška je izuzetno važna kod djece. Kada sam završio srednju školu, trebao sam se zaposliti, ali sam molio roditelje da mi pomognu kako bih još jednu godinu nastavio s hrvanjem. Oni su mi pružili i moralnu i financijsku podršku koliko su god mogli i sve se to isplatilo na kraju.

Koliko je važna prehrana?                                                Prehrana je svakako bitna zbog treninga, ali što je još bitnije, važna je zbog zdravlja. Ja osobno dosta brinem o prehrani, odnedavno sam to digao na još jednu višu razinu pa sam počeo surađivati s nutricionistom tako da je prehrana kod mene svakako bitna komponenta.

           Sve je podređeno hrvanju

Kako živi jedan vrhunski hrvač?

Često putuje, bilo to natjecanja ili neke pripreme, u prosjeku doma me nema 100 dana godišnje. Kada sam doma, tu je opet neki režim treninga, ovisno u kojem dijelu sezone se nalazim tako da znaju biti po 1 ili 2 treninga dnevno. Sto se tiče vježbanja na profesionalnoj hrvačkoj razini u pripremnom periodu imam nekih 8-10 treninga tjedno. Tu spada kombinacija hrvačkih i kondicijskih treninga. Između 2 treninga je bitan i popodnevni odmor (tj. spavanje) za bolju pripremu za drugi trening   

Kako uspijevaš uskladiti svoje sportske i privatne obveze?

Uglavnom posložim stvari po prioritetu pa ih rješavam redom. Nekad si u pogonu cijeli dan, a otkad sam dobio dijete puno je teže, ali mi pomaže moja žena Josipa, ona radi veliki posao, većinu vremena je s djetetom i još stigne sve potrebno meni spremiti, bilo to za trening, pripreme, ručak…

Kako izgleda dan hrvača na nekom natjecanju?

Hrvačko natjecanje traje po dva dana. Prvi dan natjecanje započinje vaganjem ujutro, da bi poslije vage krenule kvalifikacijske borbe. U tom danu se hrva sve do finala, što znači da u tom danu može biti i po 4 ili 5 borbi. Drugi dan također počinje vaganjem ujutro i u večernjem terminu kreću borbe za medalje, finale i borbe za treće mjesto.

 Koji su ti rezultati u karijeri najdraži, posebni?

Najznačajniji rezultati do sada u mojoj karijeri su treće mjesto na Europskom prvenstvu za juniore, drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu za mlađe seniore, drugo i treće mjesto na Europskom prvenstvu za mlađe seniore te peto mjesto na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Od svih natjecanja zasigurno će mi Svjetski kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre ostati najdublje u pamćenju zbog teške životne situacije u kojoj smo bili moja obitelj i ja, a osobito zbog podrške koju sam dobio kako bih otišao na taj turnir i osvojio normu za Olimpijske igre.

Znamo da je prošla godina bila zbog gubitka tvoje mlađe sestre (također naše učenice) izuzetno teška u tvom privatnom životu. Gdje si crpio snagu u tim trenutcima?

Najveću snagu u tim, sigurno najtežim trenutcima u životu, pružala mi je moja obitelj, žena, dijete, vjera u Boga i veliki broj ljudi koji su mi pomagali. Koliko god je svaki dan bio težak i bit će, sjetiti ću se sestre i to će mi baš dati snagu i vjeru za dalje jer znam koliki je ona borac bila i kolika mi je bila podrška, a znam da mi je i dalje podrška s neba. Koliko god bilo teško, sjećanje na nju je puno ponosa, ljubavi i motivacije jer znam da nas ona gleda s neba 

               Poraz je lekcija na kojoj učim

Kako se osjećaš nakon pobjede?

Nakon pobjede nema neke velike euforije jer tokom hrvačkog natjecanja u danu možeš imati i po 4-5 borbi tako da bi te slavlje poslije svake borbe izmorilo. Ostajem miran i u fokusu do kraja i tek na kraju osjetim radost pobjede, tj. neki poseban osjećaj.

A kako nakon poraza?

Pa nakon poraza mi je bitno što prije prestati razmišljati o tom porazu, vidjeti koje sam greške napravio i naučiti iz njih da se to više ne ponavlja. Naravno, osjeća se i tuga uvijek poslije poraza, ali sve je to dio sporta i treba se naučiti nositi s porazima jer svi znamo da ni u životu nije sve lagano i da će biti poraza. Tako da poraz shvaćam kao lekciju na kojoj mogu učiti.

Što ti znače treneri koji su te vodili na hrvačkom putu?

Tijekom karijere sam promijenio nekoliko trenera i svaki od njih je ostavio jedan trag na meni, bio to trener koji me trenirao od početka karijere ili trener koji me sada trenira. Svi oni su sudjelovali u nadogradnji mojih hrvačkih sposobnosti, ali su mi uvijek bili i podrška u životu.

Gdje se vidiš u budućnosti kao hrvač?

U budućnosti se vidim kao dvostruki olimpijac, budući da sam već jednom nastupio, u planu imam odraditi još dva olimpijska ciklusa. Tu se još nadam osvajanju europskih i svjetskih medalja u seniorskoj konkurenciji tijekom karijere.

         Fizika i matematika su mi bili najteži

Kakvo je bilo tvoje školovanje u OŠ Brestje?

Iskreno se ne sjećam bas previše osnovnoškolskih dana, ali sa sigurnošću mogu reći da mi nije bilo loše. Ono čega se sjećam su lijepe stvari i uspomene koje su ostale.

Koji ti je predmet bio najdraži, a koji najteži?

Najteži su mi svakako bili fizika i matematika, dok mi je najdraži, kao i većini, bio tjelesni u to doba. Sada kada sam malo ostario, možda bih i promijenio najdraži predmet na matematiku i fiziku.

Imaš li neku poruku za naše učenike?

Želio bih poručiti svima da se uvijek bore za sebe i svoje ciljeve, da nikada ne odustaju od onoga sto vole i što ih ispunjava. Da uvijek imaju vjeru u sebe i onda kada im je teško. Ja sam krenuo iz OŠ Brestje i uspio sam nešto napraviti u sportskom svijetu, isto kao i Filip Hrgović koji je išao tu u školu. Svatko može uspjeti u svojim ciljevima, ne samo u sportu, nego u bilo čemu što želi.