Klimatske promene

 Klima na Zemlji se stalno menja, odnosno uvek se menjala. Klima se menjala kao rezultat promene prirodnih okolnosti. Međutim, danas termin klimatske promene koristimo kada govorimo o promenama u klimi koje se događaju od početka dvadesetog veka. Promene koje su registrovane predhodnih godina, kao i one koje se predviđaju za narednih 80 godina smatraju se da su nastale kao rezultat čovekovih aktivnosti, a ne kao posledica prirodnih promena u atvosferi.

            Efekat staklene bašte je veoma važan kada govorimo o klimatskim promenama. On se odnosi na gasove koji Zemlju održavaju toplom i kojima pripada najveća zasluga za postojanje života na njoj. Neke od gasova koji prave efekat staklene bašte ljudi proizvode u svakodnevnim aktivnostima. Ta dodatna količina koju proizvode ljudi smatra se glavnim razlogom za pojačani „efekat staklene bašte“.

Šta je efekat staklene bašte?  

Sunce zagreva Zemlju svojim zracima koji kroz atmosferu stižu do porvšine naše planete. Površina se na taj način zagreva a zatim i sama zrači toplotu nazad u atmosferu. Gasovi koji kao izolator zadržavaju tu toplotu su gasovi efekta „staklene bašte“. Kada oni ne bi postojali temperatura na površini zemlje bi bila oko 30 stepeni niža nego što je sada, pa bi i život kakav sada postoji bio nemoguć. Civilizacija, pogotovu njen najrazvijeniji deo proizvodi previše ovih gasova, pa oni apsorbuju sve više toplote i sve više zagrevaju Zemlju. Ova pojava se naziva globalno zagrevanje.

            Oslanjanje razvoja civilizacije na proizvodnju energije sagorevanjem fosilnih goriva povećalo je emitovanje gasova staklene bašte u atmosferu. Jedan od najzastupljenijih gasova staklene bašte je ugljen dioksid. Ovaj gas nastaje pri sagorevanju svakog fosilnog goriva (uglja, benzina, nafte, zemnog gasa itd.). Ako bi se smanjio obim sagorevanja fosilnih goriva i usporilo tj. zaustavilo sečenje šuma smanjila bi se i količina gasova staklene bašte oko Zemlje. Međutim, bez obzira koje drastične mere preduzeli, prekasno je da se zaustavi globalno zagrevanje i promene klime, jedino je moguće uticati na intenzitet tih promena.

            Naučnici izučavaju ovu pojavu već više od deset godina. Veoma je važno proučavanje posledica koje će očekivani nastank povećanja emisije gasova usloviti. Opasnosti koje se mogu očekivati su međusobno direktno povezane. Pretpostavlja se da je najveća opasnost koja preti od povećanja nivoa svih vodenih površina. Osim toga, otopljavanje će i na opstanak ljudi, životinja i biljaka uticati na još čitav niz drugih načina.

Od svih elemenata klime voda će pre svih ostalih pokazati drastične promene. Već sada realnu opasnost predstavlja povećani broj poplava. Kako raste temperatura u atmosferi, povećava se i temperatura velikih vodenih površina koja se širi na račun topljenja nekada „večno“ zaleđenih oblasti. To će uticati i na povećanje nivoa mora.

 

Glečeri i ledene ploče

            Planinski glečeri se smanjuju u mnogim delovima sveta, a naučnici su posebno zabrinuti za oblast Aljaske. U tom području je u zadnjih 50 godina nestalo oko 80 kubnih kilometara leda. Glečeri se obično tope kada u toku zime padne manje snega nego što se tokom leta istopi. Količina snega na većini planina Aljaske je znatno smanjena. Stvar je veoma ozbiljna jer čak polovina vode koja usled topljenja ide ka okeanima potiče od topljenja leda na Aljasci.

            U martu 2002. godine došlo je do pucanja ledene ploče na Antartiku. Naučnici su bili iznenađeni brzinom kojom se odvajanje događalo. Eksperti su ovakav ishod predvideli ranije, ali su i oni bili iznenađeni kada se sve završilo za manje od mesec dana. Odvajanje ove ledene mase nije uticalo na nivo mora pošto je i pre odvajanja led plutao na vodi. To međutim, nije otklonilo sumnje da će buduća odvajanja leda na Antartiku i drugim mestima imati ozbiljnog uticaja na nivo mora. Temperature na Antartiku su u proseku porasle znatno više u odnosu na ostatak planete (2,5°C za 50 godina) a razlog za to nije sasvim jasan. Krivica pada na globalno zagrevanje koje je izazvao čovek. Ako se počnu topiti i ledene mase na samom kontinentu tj. kopnenom delu Aljaske, doći će do povećanja nivoa mora. Npr. ako bi se otopila cela ledena masa zapadnog Antarktika nivo mora bi porastao za 5 do 6 metara. Ovakav scenario bi predstavljao kataklizmu globalnih razmera.

U Evropi od 1850. godine istopilo se oko polovina ukupne mase leda Alpskih glečera, a prognozira se da će do kraja ovog veka da se istopi polovina od sadašnje preostale ledene mase. U poslednjih 100 godina nivoi mora su porasli od 10 do 20 cm a predviđa se da će rast nivoa u budućnosti biti još drastičniji.

Poplave

            Klimatske promene ne mogu se sa sigurnošću povezati sa dugotrajnim kišama. Naučnici predviđaju češću pojavu vremenskih neprilika u narednim godinama. U izveštaju jedne britanske vladine agencije navodi se da se velike poplave koje su se ranije događale u proseku svakih 100 godina mogu početi događati svakih 10 ili 20 godina. Poplave mogu postati dugotrajnije a ugrožene oblasti znatno veće pa čak mogu obuhvatati i oblasti za koje je bilo nezamislivo da budu poplavljene.

            Iako se povećanje padavina može očekivati zbog globalnog zagrevanja, tj. globalnog otopljavanja, glavnu ulogu kod poplava igraju neki drugi faktori. Ogoljavanje tj. sečenje šuma ima veliki uticaj, pošto planinske šume imaju veliku moć upijanja vode. Ako ljudi nastave da uništavaju te površine, voda će imati više prostora za prolazak što povećava rizik za naseljena mesta. Močvare takođe, imaju veliku sposobnost upijanja vlage, ali one se danas masovno isušuju radi industrijskog razvoja.

Golfska struja

            Okeani na Zemlji su neprestano u pokretu. Njihove struje kreću se prilično zamršenim putanjama na koje utiču vetar, salinitet i temperatura vode, oblik okeanskog dna i okretanje Zemlje. Golfska struja je jedna od najjačih okeanskih struja. Pokreću je kretanja vetra na površini i razlike u gustini vode ispod površine. Površina vode u severnom Atlantiku se hladi vetrovima sa Arktika. Tu voda postaje slanija i gušća pa ponire na dno okeana. Hladna voda se pomera ka ekvatoru gde se polako greje. Golfska struja, da bi zamenila hladnu vodu sa ekvatora pomera vodu iz Meksičkog zaliva ka severu Atlantika. Golfska struja donosi toplotu na obale zemalja severozapadne Evrole i glavni je razlog što su tamo zime ralativno blage (u poređenju sa zemljama iste geografske širine koje se nalaze duboko u Evropskom kontinentu). Prosečna godišnja temperatura na severozapadu Evrope je oko 9 stepeni viša od proseka za ovu geografsku širinu.

Pri kraju poslednjeg ledenog doba, kada se topio ledeni pokrivač Severne Amerike, naglo povećanje dotoka sveže vode smanjilo je salinitet površinskih slojeva Atlanskog okeana pa je manje guste vode krenulo ka dnu i pomerilo se ka ekvatoru. Ovo je znatno smanjilo ili sasvim prekinulo toplu struju iz Meksičkog zaliva. Temperature su u severozapadnoj Evropi za samo nekoliko decenija opale za 5 stepeni.

Najnovija merenja su pokazala da je od 1950. Došlo do smanjenja od 20% u protoku hladne vode između Grenlanda i Škotske. Ova putanja je jedan od glavnih izvora gušće hladne vode koja pokreće drugu komponentu Golfske struje (komponentu baziranu na gustini). Postoji mogućnost da je uzrok toga povećan dotok iz drugih izvora hladne vode, ali ako to nije slučaj ovo bi mogao biti početak slabljenja Golfske struje.

Sadašnji klimatski modeli predviđaju sledeće. Ukoliko emisija gasova staklene bašte nastavi da se povećava, komponenta bazirana na gustini vode koja pokreće Golfsku struju će najverovatnije opasti za 25% u narednih 100 godina. Kako Golfska struja bude slabija biće sve nestabilnija pa nije isključeno da u budućnosti potupuno stane.

Osim predviđenog efekta hlađenja i oštrih zima, pretpostavlja se da bi usled ovog poremećaja došlo i do drugih promena klime u celoj Evropi.

Video Klimatske promene