Selo gori a baba ne veruje

"Čitav vakcinalni program zasnovan je na besmislu, strahu i izmišljenim bajkama."

Dr Rasel Blejlok

Foršlag za ovaj članak dala mi je dr Ana Kesić rečenicom izgovorenom na nedavno održanoj Tribini u Beogradu:

„Postoje različiti radovi koji ukazuju da vakcine ne izazivaju autizam, ali vrednost tih radova nije podjednaka, a rad koji sam vam navela, iz Nemačke, je manje vredan, zato što je rađen na jednoj populaciji koja je mala, nego taj rad koji je objavio Tejlor na preko 1.200.000 dece.“ To ćete čuti ako premotate video na 1h26m20s.

Pre nego što krenemo u priču, ovaj krucijalni spin morate imati na umu:


I ranije su srpski lekari spominjali tu studiju ali ističući je samo kao studiju „na uzorku od preko milion dece“. Prvi put sam na navedenoj tribini čuo da neko spominje i autora studije, što bi moglo značiti da ju je taj neko zaista bar pročitao, a to bi svakako bio korak u dobrom pravcu za srpsku medicinsku zajednicu.

Za početak, da se dobro razumemo – ova naučna studija nije plod naučnog rada troje njenih potpisnika (vođe tima - Luke E. Taylor i dvoje saradnika - Amy L. Swerdfeger i Guy D. Eslik)   koja je rađena na osnovu tzv „physical evidences“ ili „real evidences“ odnosno fizičkih dokaza tj. stvarnih dokaza. Šta to ustvari znači? To znači da autori ove studije nisu imali direktan kontakt sa obolelima od autizma, „čačkali“ po njihovom mozgu, jetri ili crevima pa uzorke, recimo, stavljali pod mikroskop za razliku od, opet recimo, hirurga koji imaju direktan (fizički tj stvarni) uvid prilikom obavljanja operacije. Zato se studije poput ove, kako je i u njenom naslovu naznačeno, nazivaju metaanalitičkim studijama. Šta ustvari znači metaanalitička studija? Vrlo jednostavno – grupa naučnika, poput troje potpisnika ove studije, sakupi izvestan broj drugih studija, nekih drugih autora, koji su prethodno obradili istu tu temu, zatim ih pregleda, iskombinuje njihove rezultate i donese sopstveni zbirni zaključak na osnovu zajedničkog dogovora, pa to objavi kao sopstvenu naučnu studiju. Tako je nastala i ova studija iz 2014 godine, čiji je naslov:

VAKCINE NISU POVEZANE SA AUTIZMOM: Metaanalitička studija zasnovana na dokazima kontrolnih slučajeva i kohortnih studija

link ka studiji

Ovo je, dakle, ta čuvena studija koja je "više vredna", kako reče srpski psihijatar dr Ana Kesić. To je znači - BAŠ TA studija na koju se pozivaju srpski provax lekari kada javno izjavljuju kako je njome (i hiljadama drugih studija) utvrđeno da vakcine nemaju veze sa autizmom: "Ne znamo šta je uzrok autizma, ali znamo da to nisu vakcine jer to dokazuje ova "više vredna" studija. Da imaju neku još više vrednu, neku - najvredniju, verovatno bi se na nju pozvali. Ali... nemaju.

Ok, da se malo pozabavimo ovom.

Da bi ste saznali kakvim dokazima ova studija dokazuje da vakcine nisu povezane sa autizmom potrebno je da ste pismeni na tom jeziku, malo forenzike, i da striktno sledite 5 naučnih principa:

Elementarni metod istraživanja je upoređivanje mišljenja i teorija koje su nam date, sa onim što vidimo. Ako se pojavi nešto što tome protivureči, tada ta teorija MORA da se odbaci. Sledeći naučni princip je takozvana „Okamova britva“ (Occam’s Razor). koji kaže da je najjednostavnije objašnjenje obično - istina. Treći princip bismo mogli nazvati „principom Šerloka Holmsa“ – kada se nemoguće eliminiše, šta god da je ostalo i koliko god neverovatno zvučalo, to je najčešće – istina. Četvrti princip je uvažavanje tzv. „mravlje perspektive“ – zamislite mrava koji se kreće preko piste i odjednom pored njega sleti džambo-džet. Mrav će verovatno „pomisliti“ – Pobogu, šta je to bilo? Ali, nikakva šansa ne postoji da mrav ikada provali šta se tu zapravo dogodilo. To je izvan njegove mogućnosti da shvati. I mi ljudi moramo prihvatiti da možda postoje stvari koje su izvan ljudskog uma i koje čovek ne može da shvati. Peti princip je shvatanje pa prihvatanje činjenice da je vrlo lako, kada su nam umovi unapred isprogramirani (roditelji, škola, mediji...) ili već prihvatili određeno viđenje sveta, biti prevaren.

Pored ovoga, potrebno je takođe znati na koji to konkretan način tj. kojom metodološkom tehnikom, struka dokazuje da vakcine imaju ili nemaju veze sa autizmom, pa to kasnije objavi kao naučni rad:

-         - pregledom statističkih podataka

-         - razvrstavanjem dece po starosnim i etničkim grupama

-         - razgovorima sa roditeljima

-         - upoređivanjem autistične i neautistične dece

-         - upoređivanjem autistične dece sa ASD decom

-         - upoređivanjem vakcinisane i nevakcinisane dece

-         - laboratorijskom analizom uzoraka (krvi, kose, urina...) autistične dece i komparacijom sa uzorcima neautistične dece ili tablicama maksimalno dozvoljenih koncentracija teških metala iz vakcina (FDA) ili drugih adjuvansa iz vakcina kao mogućim uzročnicima autizma

-         - mogućim genetskim predispozicijama autistične dece

-         - gorespomenutim fizičkim tj. stvarnim dokazima

-         itd...

Pođimo od pretpostavke da je potpuno nebitno što su neki od autora izvesnog broja studija poznati kriminalci i falsifikatori (Poul Thorsen, Frank De Stefano, William W.Thompson, Tanya Karapurkar Bhassin, Marshalyn Yeargin-Allsopp, Coleen Boyle...), uprkos navodima studije da su pregledane studije iz pouzdanih izvora („from reliable sources“). Nadovežimo se i pretpostavkom da je takođe potpuno nebitna činjenica da su autori pregledanih studija ogromnom većinom (konflikt interesa) na platnom spisku proizvođača vakcina ili CDC-a. Produžimo pretpostavkom da je potpuno nebitna činjenica da studijom nisu obuhvaćeni podaci VAERS-a (Vaccine Adverse Event Reporting System – Sistem (baza) za prijavljivanje neželjenih posledica vakcinacije). Nastavimo pretpostavkom da je krajnje nebitna činjenica da ova studija izostavlja bukvalno sve druge studije koje tvrde suprotno ovoj, a koje su po tvrdnji dr Janet Kern ( govor dr Kern u UN  //  profil dr Kern ) objavljene u istom vremenskom periodu kojim su obuhvaćene pregledane studije.

„The following studies that showed an association between Thimerosal and the risk of autism were not included in the Taylor et al. (2014) meta-analysis even though they were published within the same time frame as the studies that were included."

 - Gallagher CM, Goodman MS. Hepatitis B vaccination of male neonates and autism diagnosis, NHIS 1997-2002. J Toxicol Environ Health A 2010;73(24):1665-1677.

link ka studiji

 - Geier DA, Hooker BS, Kern JK, King PG, Sykes LK, Geier MR. A two-phase study evaluating the relationship between Thimerosal-containing vaccine administration and the risk for an autism spectrum disorder in the United States. Transl Neurodegener 2013;2(1):25.

link ka studiji

 - Young HA, Geier DA, Geier MR. Thimerosal exposure in infants and neurodevelopmental disorders: an assessment of computerized medical records in the Vaccine Safety Datalink. J Neurol Sci 2008;271(1-2):110-118.

link ka studiji

 - Geier DA, Geier MR. An evaluation of the effects of Thimerosal on neurodevelopmental disorders reported following DTP and Hib vaccines in comparison to DTPH vaccine in the United States. J Toxicol Environ Health A. 2006;69(15):1481-95.

link ka studiji

Nastavimo sve nebitnosti potpuno nebitnom činjenicom da se vođa ove studije, Luke E. Taylor, čini vrlo mladim naučnikom:

profil dr Tejlora

Dodajmo i nebitnost u vidu zaključka da su autori neslaganje oko rezultata do kojih su došli rešili – konsenzusom („Disagreement was resolved by consensus“)!

Završimo sve nebitnosti epilogom ove studije (vidi - 5.Epilogue), jednog od autora, dr Gaj Eslika:

„Kao epidemiolog VERUJEM ovde prezentovanim podacima. Ali, kao otac troje dece, razumem zabrinutost oko reakcija na vakcinu i njenih efekata. Moje dvoje starije dece imali su febrilne šokove nakon rutinskih vakcinacija. Jedno od njih čak – vrlo ozbiljan problem. Ali, ti događaji me nisu sprečili da odustanem od vakcinisanja mog trećeg deteta. Preduzeo sam zaštitne mere da smanjim rizik od štetnih posledica. Vakcinisao sam svoje dete ujutro, da bih uočio rane štetne efekte tokom dana, a dao sam mu i dozu paracetamola, pola sata pre vakcine, da bih smanjio groznicu koju bi vakcina mogla da izazove. Kao roditelj, ja najbolje poznajem svoje dete, te sam podizanjem njihove telesne temperature nivelisao šokove koje su imali kao posledicu vakcinisanja...“

Pročitali ste. Doktor VERUJE pa nastavlja da vakciniše svoju decu!

Sve je to nebitno. A šta je bitno? Bitan je njihov jedinstveni zaključak:

1. vakcine nisu povezane sa razvojem autizma ili ASD-a (Autistic Spectrum Disorder - bolesti iz autističnog spektra / bolesti nalik autizmu);

2. komponente vakcina (tiomersal ili živa), ili viševalentne vakcine (MMR) nisu povezane sa razvojem autizma ili ASD-a.

Kako je troje naučnika (konsenzusom) došo do tih zaključaka? Oni metodologiju studije opisuju u nekoliko tačaka, pa tako na primer u tački 1. Introducion, navode da raste zabrinutost u vezi sumnji da vakcine izazivaju autizam, o novim epidemijama morbila itd. Zatim u tački 2. Methods / 2.1. Study protocol, kažu da su guglali na PubMed-u i ostalim medicinskim pretraživačima i pregledali arhivu od 1946 do 2014., a da su prilikom guglanja u tražilici zadali pojmove tipa: autizam, vakcine, imunizacija itd. U tački 2.2 Eligibility criteria, navode da nisu postavili nikakva ograničenja prilikom traženja podataka, izuzev podataka sa VAERS-a zbog eventualne pristrasnosti, neproverenog prijavljivanja itd. U tački 2.5 Data Items, objašnjavaju da su studije selektovali po državi porekla, veličini uzorka, uzrastu dece itd. U tački 2.6 Risk of bias in individual studies, navode kako su opasnost od pristrasnosti izbegli pridržavajući se tzv NOS skale, te da su svakoj studiji dodeljivali zvezdicu (kao hotelu), pa je tako studijama sa najmanjim rizikom od pristrasnosti dodeljivano 9 zvezdica. U sledećem nizu tačaka pobliže objašnjavaju metodologiju rada, da bi od tačke 3.4. Outcomes, pa nadalje, sumirali rezultate pregledanih studija i došli do zaključka koje ste gore pročitali.

REZIME:

1. ovom studijom su obuhvaćene studije sa puno zvezdica, što znači da što više zvezdica ima neka od pregledanih studija, to je verovatnoća pristrasnosti manja. Bilo bi super zanimljivo pogledati radne skripte autora ove studije i videti koliko zvezdica je dodeljeno studijama gorenavedenih kriminalaca (CDC falsifikovao studije o MMR vakcini - 1  // CDC falsifikovao studije o MMR vakcini - 2), a naročito Thorsenovoj studiji iz Danske (link ka studiji), za koju su lekari, istragom u američkom Kongresu, utvrdili da je lažirana. Ta i još 20 njegovih drugih. (debata u američkom Kongresu )

2. Ovom studijom nisu obuhvaćene studije koje daju drugačije rezultate (gore imate linkove). Zašto? Pa zato što bi rezultati ove bili drugačiji.

3. Ovom studijom su potpuno isključeni podaci VAERS-a. I kad smo već kod VARES-a, zanimljivo je imati u vidu i činjenicu da, po navodima dr Bernarda Rimlanda ( članak o knjizi dr Rimlanda ) 90-99% autističnih slučajeva u SAD-u, koje roditelji prijavljuju doktorima, ovi uopšte ne prijavljuju VAERS-u i da su lekari indoktrinirani da diskredituju navode o šteti od vakcina, kao i da nisu naučeni kako da prepoznaju i prijave autistične slučajeve:

„They claim the vaccines are safe, but physicians are indoctrinated to discredit claims of harm and are not trained to recognize or required to report adverse reactions. From 90% to 99% of the adverse reactions reported to US doctors are never reported by those doctors to the government’s extremely lax Vaccine Adverse Event Reporting System, known as the VAERS.“ (  link ka članku ). Uzgred, dr Rimland je još 1964. godine objavio knjigu pod naslovom: „Infantile Autism“ (Dečji autizam), i nakon dr Leo Kenera ( Patologija, dr Leo Kener ), smatra se jednim od pionira istraživanja autizma i razumevanja tog biološkog fenomena. 

4. Doktori veruju zvezdicama.

Ok. Međutim, hajde da i sve ovo svrstamo pod potpuno nebitno i da se baziramo na neke od studija koje su pregledali lekari ove „najvrednije“ studije. Hoćete sad vi meni verovati da sam ih sve iščitao, odradio skripte i napravio sažetak?

Dobar deo tih studija bazira se zapravo na podacima iz kompjuterizovane HMO baze podataka (Health Maintenence Organization – Organizacija za održavanje zdravlja). Da li vam se pali crvena lampica? Klikneš i podatak je ovakav, klikneš opet i sad je onakav. Pojednostavljeno – ova meta studija sadrži podatke iz nekih drugih meta studija, koje su, vrag će ih znati, možda nastale iz nekih trećih meta studija, a sve one zajedno konačno podležu milosti nekoga odozgo ko nadzire tu bazu podataka i klikom miša, ne mora, ali može da radi šta mu padne na pamet. Ali, autori ove studije dogovorili su se da – veruju!

U manjem broju studija bukvalno piše.

Pregledali smo nekoliko drugih studija koje procenjuju moguću vezu između MMR vakcine i autizma. Pregledi, komentari i procene o vezi između gastrointestinalnih simptoma autistične dece i MMR-a isključuju takvu vezu. Nemojte smetnuti s uma da sve takve studije spadaju u kategoriju tzv „document evidence“, tj da su takve studije nastale na temelju uvida/pregleda neke dokumentacije, te da je njihova vrednost daleko ispod „physical evidence“ studija. Drugim rečima – ništa bez uzoraka i laboratorije.

Ali, evo za primer, jedne od studija koje spadaju u kategoriju „physical evidence“, sa uzorcima i laboratorijom:

link ka studiji

-Cilj: Autizam je neurološko-psihijatrijska bolest. U poslednjih 20 godina svedoci smo drastičnog porasta dijagnoza autizma. Da bi objasnili taj porast, neki naučnici su izašli sa hipotezom da trovanje teškim metalima može biti jedan od uzroka autizma. Poreklo takve intoksikacije zasnovano je na hipotezi da su im uzrok vakcine, koje sadrže antimikrobni konzervans – timerosal. Taj konzervans se uglavnom sastoji od žive. Cilj našeg istraživanja bio je da se ispita povezanost između autizma i visoke biološke koncentracije teških metala.

-Metode: 17 autističnih pacijenata između 6 i 16 godina, prosečne starosti 11,5 godina, od kojih je 15 muška, a 2 ženska deteta, poredbeno su ispitivani nasuprot 20 pacijenata koji nisu imali autizam, takođe između 6 i 16 godina starosti (u proseku 10,4), od kojih je bilo 15 muška i 2 ženska deteta. U obe grupe semikvantitativno (dvostruka imunodifuzija) su analizirani su uzorci krvi, urina i kose na prisustvo teških metala – olova, žive, kadmijuma i aluminijuma, čija povećana koncentracija može dovesti do neuroloških i psihijatrijskih simptoma.

-Rezultati: Poređenje srednjih vrednosti njihovih koncentracija u obe navedene grupe, na osnovu Analysis of Variance (analiza varijacija ili skraćeno ANOVA) testa, nije pokazalo statistički relevantne razlike.

-Zaključak: Nema korelacije između autizma i koncentracije teških metala.“

Ova studija ima visoku naučnu vrednost. Međutim, pokušaću slikovito da pojasnim šta je ovde istraživački tim uradio. Otvorili su trezor banke i primetili da je opljačkan. Zatim su lopove tražili svuda unutar trezora i nisu ih našli. Zaključili su da šteta postoji ali da lopovi, koji su opljačkali sef, nisu primećeni unutar trezora. Ako znamo (a znamo li?) da period eliminacije teških metala iz organizma traje od nekoliko sati nakon kontaminacije pa do godinu dana (meHg), logično je da lopovi više nisu u trezoru, a još je logičnije da ih istraživački tim tamo neće ni naći. Međutim, šteta koju su napravili dok su tamo harali – i dalje je evidentna. Drugim rečima, lekari su testirali neka tkiva autistične i neautistične dece na sadržaj teških metala iz vakcina i utvrdili su da je on isti kod obe testirane grupe. Nekim čudom smetnuli su s uma činjenicu da će se svi teški metali za 5 godine (najmlađe testirano autistično dete je imalo 6 godina, a MMR se prima sa godinu dana starosti) ili potpuno eliminisati iz organizma ili će im koncentracija biti na nekom nivou na kome je i kod neautistične dece. Kasno Marko na Kosovo stiže! Koliko biste zvezdica dali ovoj studiji?

Veliki broj studija bavi se poređenjem dece vakcinisane MMR vakcinom i one koja nisu njome vakcinisana. Opšti je zaključak svih tih studija da nisu uočene gotovo nikakve razlike između vakcinisane i nevakcinisane dece. Deo studija čak sugeriše da su autizmu sklonija nevakcinisana deca.

MMR su samo dve doze od 36 vakcina koliko primaju klinci u SAD-u. Pre prve MMR vakcine primaju se 23 druge. Reći da MMR, ili da vakcine ne izazivaju autizam, samo zbog te jedne vakcine,  je isto kao kada bi se srušio avion, a vi sumnjate na mehanički kvar, pa onda na osnovu pregleda samo jednog krila aviona kažete: pošto je krilo ok, ceo avion je ok. Razlog pada aviona je nepoznat, ali sigurno nije mehanički kvar i najverovatnije je pao zbog geneske prirode oblaka.

Vratiću se na genetiku malo kasnije. Jedna od pregledanih studija, a koga drugog do čuvenog Franka DeStefana ( link ka studiji ), sadrži čak pomalo kontradiktorne zaključke. Evo šta u njoj parafrazirano kažu:

Deca izložena određenoj količini žive (12,5mcg), kumulativno tokom 3 meseca, ispoljila su značajnu sklonost ka tikovima, pa su takva ponašanja nazvali RR (relativno rizična), a primećen je i značajno povećan rizik od smetnji u govoru te dece (takođe RR). DeStefano i ekipa zaključuju da nije pronađena značajna asocijacija između timerosala i autizma. Autori čak dodaju da su naišli i na konfliktne rezultate u nekim studijama, pa naglašavaju kako je potrebno uraditi nove sa jedinstvenom procenom neurorazvojnosti dece izložene kumulativnom dejstvu timerosala.

Dakle, tikovi i smetnje u govoru nisu rani pokazatelji autizma!? Dr Rimland je očito u pravu kad kaže da lekari nisu naućili da prepoznaju autistična ponašanja dece. Pročitajte ovaj članak pa sami dodelite zvezdice ovoj studiji.

Da stvari oko ove "najvrednije" studije budu još smešnije, pobrinuli su se upravo autori maločas parafrazirane studije. Naime, 4 godina pre nje, Verstraten, DeStefano i ekipa utvrđuju: "Ova analza sugeriše da visoka izloženost etil-živi iz vakcina, tokom prvog meseca života, povećava rizik od naknadnog oštećenja neurološkog razvoja..."

"This analysis suggests that high exposure to ethyl mercury from thimerosal-containing vaccines in the first month of life increases the risk of subsequent development of neurologic development impairment..."

Ne verujete? Evo linka. Ne veruje ni autor "najvrednije" studije, mlađani Luk Tejlor, pa ju je ostavio bez zvezdica. I nju i još 142 druge. Evo linka ka 157 studija bez zvezdica. Možda će ipak ovaj članak definitivno ozvezdati vaše nebo!?

Brojne studije navode da vakcine nemaju veze sa autizmom. To se pripisuje genetskoj predispoziciji dece ili faktoru spoljnog uticaja. Prvo, vakcine su jedan od faktora spoljnog uticaja. Dakle, nisu jedini, ali jesu - jedan od. Drugo. Ako pogledate paralelni grafikon rasta autizma i rasta vakcina ( link ka grafikonu ), a ne primenite gorespomenutih 5 naučnih istraživačkih metoda, i ne donesete zaključak da je OČIGLEDNO da - kako raste broj vakcina tako raste i autizam, vi ste pristrasni i lično vam dodeljujem 0 zvezdica!

Sigurno ste 1000 puta čuli lekare kako izgovaraju mantre tipa:

 „Ne znamo šta izaziva autizam, ali znamo da to nisu vakcine!“

Epidemija autizma eskalira baš u vreme kada eskalira i žestok serijal vakcinisanja dece, ali to je „SAMO SLUČAJNA VREMENSKA PODUDARNOST!“

„Krivi su geni!“

Gde su bili i šta su radili isti ti geni početkom osamdesetih kada nije bilo rafalne vakcinacije, a slučajevi autizma jedan na 10.000? Svaki nepristrasan genetičar potpisaće vam da su floskule tipa „krivi su geni“, u takvoj razmeri i u takvom vremenskom roku, biološki nemoguće i da takve biološke varijacije nikada u istoriji čovečanstva nisu zabeležene.

Komentar jednog roditelja:

„Dete sa navršenih 12 meseci primi MMR, nakon nedelju-dve odluta u autizam – to nije od vakcine, to su geni. Kada dete, iz zdravsvenih razloga odloženo primi vakcinu sa navršene dve godine života, pa nakon nedelju-dve odluta u autizam, to nije od vakcine. To su geni. Kada dete sa navršene tri godine primi vakcinu i odluta u autizam, to nije od vakcine... To su geni. Baš tad! Baš nakon vakcine! Baš slučajno! Roditelji ne znaju, mi znamo – to je slučajna vremenska podudarnost! To su geni!“

Pošto se autizam, po pravilu, vezuje za MMR vakcinu, decu koji nisu vakcinisana tom vakcinom, ali jesu setom drugih vakcina, ne možemo zvati – nevakcinisanima, pa ako uporedite razvoj autizma kod ne samo MMR-om vakcinisane i potpuno nevakcinisane dece, doći ćete do frapantnih podataka:

Nema autizma među decom koja nikada nisu vakcinisana.

Da biste razumeli zašto priča o genima ne pije vodu, morate se vratiti elementarnoj biologiji o kojoj ogromna većina lekara nema blage veze. Saslušajte pažljivo dr Brus Liptona. Siguran sam da će vam pomoći da složite kockice.

 

"Ja nikada nisam primio vakcinu protiv svih tih bolesti ali jesam preležao sve poznate dečje bolesti. Imao sam male boginje, zauške, rubelu, varičelu... sve sam ih preležao... svi smo ih preležali. Ne poznajem ni jedno dete među svom školskom decom koje je imalo neki veći problem... niko nije umro. Ulice nisu prekrivene mrtvim telima, kako oni to pokušavaju da predstave." 

VAKCINE IZAZIVAJU AUTIZAM, dokazuje dr Rasel Blejlok. Studija ovog vrhunskog američkog neurohirurga (link ka studiji)

The Danger of Excessive Vaccination During Brain Development – Opasnost od prekomerne vakcinacije tokom perioda moždanog razvoja

objašnjava biološki mehanizam kojim adjuvansi iz vakcina utiču na degeneraciju moždanih tkiva, naročito dece u ranoj životnoj dobi:

"Učestaost postnatalnog (regresivnog) autizma, dramatično raste od sredine 80-tih godina. Brojne studije su povezale porast učestalosti dijagnostikovanih slučajeva ASD-a (spektar autističnih poremećaja) sa istovremenim povećanjem broja vakcina, dodatih redovnom programu dečije vakcinacije.

Uprkos intenzivnim naporima da se identifikuje uzročnik ovog poremećaja,

malo toga je bilo ponuđeno kao odgovor po pitanju glavnog uzročnog mehanizma. Urađene su mnoge opservacije u vezi funkcija imunog sistema, abnormalnih sinteza organske kiseline, toksičnosti žive i gliamorfinskih efekata na cerebralnu funkciju. Ipak, ništa od svega toga nije adekvatno objasnilo vezu sa vakcinama.

Ogromna količina istraživanja je pokazala da ponovljena stimulacija sistemskog imunog sistema rezultira prvim iniciranjem mikroglija na mozgu u razvoju, praćenu intenzivnim mikroglijalnim reakcijama sa svakom narednom serijom vakcina. Zbog kritične zavisnosti mozga u razvoju na tempirane sekvence citokina i fluktacije ekscitatorne amino kiseline, redovna vakcinacija može da dovede do promena u ovom kritičnom procesu, koja ne samo što će dovesti do sinaptičnih i dendralnih gubitka, već i do nenormalnog moždanog razvoja. Kada je mikroglija aktivirana, a naročito hronično, rezidentne moždane imunoćelije luče čitav niz inflamatornih citokina, slobodnih radikala, proizvode lipidnih peroksidacija, ali i dva ekcitotoksina – glutamat i hinolinsku kiselinu. Ovi nalazi sugerišu da ovaj centralni mehanizam rezultira patološkim i kliničkim karakteristikama autizma."

Imajte u vidu i činjenicu da ni jedan drugi naučnik nikada, ni jednom drugom studijom, nije osporio ovu Blejlokovu studiju, zasnovanu na fizičkim/stvarnim dokazima (physical/real evidences), koja, kao takva, spada u kategoriju onih od najveće vrednosti.

Na ovom linku možete odslušati predavanje dr Blejloka (sa prevodom), iz oktobra 2008.

Verujem da će, naročito pedijatrima, biti od velike koristi da pogledaju i predavanje dr Endrju Moldena:

link ka predavanju dr Moldena

Ako je pravo lekara metaanalitičke studije da svoju studiju zaključi rečima

VERUJEM OVDE PREZENTOVANIM PODACIMA, tada ni vaše pravo da izaberete

kojem naučniku i kojoj naučnoj studiji ćete vi sami poverovati, niko ne sme

da uskrati.

Jer, konačno, koplja se lome na vašoj deci.

Tipujem da je svima savršeno jasno da se po pitanju utvrđivanja istine o

vezi između vakcina i autizma, priča svodi na jedan jedini glagol –

VERUJEM... ili njegovu negaciju – NE VERUJEM. Možda je, na kraju, pravo

pitanje upućeno srpskim provax lekarima:

Zašto ste, od ove dve ponuđene studije, odlučili da NE VERUJETE onoj

drugoj?

 

Selo gori, a baba ne veruje!

Mirko Dok Grubić