Presuda Apelacionog suda u Štipu, 06.06.2011.

- Presuda Apelacionog suda u Štipu:

- Isplaćena odšteta za teško oštećenje od vakcine u vrijednosti od 7 milijuna dinara

„U Makedoniji su vakcine bezbjedne.“ „U Makedoniji nema registriranih slučajeva posljedica vakcine.“ Otprilike ovako već nekoliko godina zaredom, otkako je započeo žestoki i opravdan revolt roditelja protiv „obaveze“ vakciniranja djece, zdravstvene vlasti i plejada medicinskih eksperata ubjeđuju u „nevinost“ zakonski nametnutog igranja ruskog ruleta sa zdravljem naše djece. I dok se kontinuirano pozivaju na nekakva istraživanja, analno-vaginalne ekspertize i slične gadosti, pritom postojano proglašavajući sve suprotne argumente „veleizdajom“ javnog interesa, evo još jednog skromnog priloga u demaskiranju „zagriženosti“ i „stručnosti“ ovdašnjih zdravstvenih institucija: epilog (sudska presuda koju je potvrdio drugostepeni – apelacijski – sud) za dijete iz Kočana, kao jedno od mnogih nažalost još „nepoznatih“ i „neznatnih“ statističkih brojki, čije zdravlje je načela „sigurna“ vakcina. U nastavku je integralna sudska odluka (presuda o odšteti):

Ministarstvo zdravstva solidarno odgovara za nastalu nematerijalnu štetu po načelu objektivne odgovornosti onoga koji aplicira vakcinu i onoga što vrši kontrolu tog procesa.

Iz obrazloženja: Osnovni sud Kočani presudom P. 39/09 od 6.6. 2011. godine u parnici tužiteljice maloljetne S.G. koju zastupa zakonski zastupnik njezin otac A.G, D.G. i A.G., svi iz K., djelimično se usvaja. Sud nalaže optuženima da solidarno plate tužiteljima na ime nematerijalne štete ukupan iznos od 4.000.000,00 dinara s zateznom kamatom od čega: maloljetnoj prvotužiteljici S. na ime nematerijalne štete za duševne boli radi smanjene životne aktivnosti nakon nastanka invaliditeta iznos od 2.000.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom u visini referentne stope Narodne banke Republike Makedonije što je za svako polugodište važila na posljednji dan polugodišta što je prethodilo tekućem polugodištu, povećana za 8% poena računato od dana presude 6.6.2011. godine do dana konačne isplate;

Drugotužiteljici D.G. iz K. na ime duševnih boli zbog posebno teškog invaliditeta njezinog djeteta, maloljetne tužiteljice S.G., iznos od 1.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom u visini referente stope Narodne banke Republike Makedonije što je za svako polugodište važila na posljednji dan polugodišta što je prethodilo tekućem polugodištu, povećana za 8% poena računato od dana presude 6.6.2011. godine do dana konačne isplate;

Trećetužitelju A.G. na ime duševnih boli zbog posebno teškog invaliditeta njegova djeteta maloljetne tužiteljice S. iznos od 1.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom u visini referente stope Narodne banke Republike Makedonije što je za svako polugodište važila na posljednji dan polugodišta što je prethodilo tekućem polugodištu, povećana za 8% poena računato od dana presude 6.6.2011. godine do dana konačne isplate; sve u roku od 15 dana od primitka presude.

Optužni zahtjev tužitelja i to maloljetne prvotužiteljice S.G. iz K. na ime nematerijalne štete za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti nakon nastanka invaliditeta za razliku od dosuđenog iznosa od 2.000.000,00 dinara do zahtijevanog iznosa od 5.000.000,00 dinara za iznos od 3.000.000,00 dinara s kamatom na ovaj iznos, optužni zahtjev drugotužiteljice D. na ime nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog posebno teškog invaliditeta njenog djeteta, maloljetne tužiteljice, za razliku od dosuđenog iznosa od 1.000.000,00 dinara do zahtijevanog iznosa od 1.500.000,00 dinara za iznos od 500.000,00 dinara s kamatom na ovaj iznos i optužni zahtjev trećetužitelja na ime nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog posebno teškog invaliditeta njegovog djeteta, maloljetne tužiteljice za razliku dosuđenog iznosa od 1.000.000,00 dinara do zahtijevanog iznosa od 1.500.000,00 dinara na iznos od 500.000,00 dinara s kamatom na ovaj iznos, ili optužni zahtjeva tužitelja na ime nematerijalne štete za razliku od ukupno dosuđenog iznosa 4.000.000,00 dinara do ukupno zahtijevanog iznosa od 8.000.000,00 dinara za iznos od 4.000.000,00 dinara s kamatom, sud odbija kao neosnovan. Sud nalaže optuženima da solidarno nadoknade troškove postupka tužiteljima u iznosu od 83.995,00 dinara u roku od 15 dana od primitka presude. Optužni zahtjev tužitelja za razliku od dosuđenih 83.995,00 dinara do zahtijevanih 111.443,00 dinara na iznos od 27.448,00 dinara na ime troškova postupka se odbija. Ovakvom su presudom ostali nezadovoljni tužitelji maloljetna S.G. koju zastupa zakonski zastupnik njezin otac A.G., D.G. i A.G., svi iz K., preko advokata Dimče Risto iz Kočana koji je u roku podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži, presuda ukine i predmet vrati na prvostepeni sud na ponovno suđenje. Ovakvom presudom ostao je nezadovoljan optuženi JZU Zdravstveni dom Kočani preko advokata Nikole Koceva iz Kočana, koji je u roku predao žalbu zbog suštinskih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži, presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Ovakvom presudom ostali su nezadovoljeni tuženi RM koji je na vrijeme podnio žalbu zbog suštinskih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži, presuda ukine i predmet vrati na prvostepeni sud na ponovno suđenje. Apelacijski sud u Štipu razmotrio je žalbe, spise iz predmeta, ispitao je pobijanu presudu u smislu člana 354. Zakona o parničnom postupku i ustanovio: Žalba tužiteljice S.G. djelomično je osnovana. Žalbe tužitelja D.G. i A.G. i tuženika su neosnovane. Osnovani su žalbeni navodi maloljetne tužiteljice S.G za progrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu za odbijeni tužbeni zahtjev za nematerijalnu štetu ako se ima u vidu utvrđeno činjenično stanje, zato što je ovaj sud u tom dijelu u skladu s članom 361. Zakona o parničnom postupku preinačio prvostepenu presudu i odlučio kao u stavku 2. i 3. izreke ove odluke, a zbog sljedećih razloga:

Na temelju dokaza tijekom postupka utvrđeno je da je maloljetna tužiteljica S.G. rođena 21.4.2007. godine i da je kćerka tužitelja D. i A.G. Dana 29.8.2007. maloljetnica je bila primljena na kliniku za dječje bolesti zbog akutnog stanja desnostrane pareze. Prema podacima o početku bolesti, tegobe su počele 18 dana nakon primanja vakcine. Kod maloljetnice se poslije vakcine manifestirala slabost u desnoj nozi s oslabljenim refleksima. U bolnici je ostala do 6.9.2007. godine. Dana 23.11.2007. Komisija za verifikaciju i klasifikaciju akutne paralize (slučajevi poliomijelitisa) ovaj je slučaj klasificirala kao potvrdan slučaj pareze povezane s poliovakcinom s vakcinalnim poliovirusom tip 3. Kod maloljetne S. uvtrđeni su oslabljeni refleksi tetive desne noge, viseće stopalo. Lijeva i desna noga tj. potkoljenica i natkoljenica razlikuju se po opsegu. Tokom liječenja kod maloljetne tužiteljice utvrđeno je da postoji trajno oštećenje funkcije desne noge s vidljivim deformitetom, smanjen opseg muskulature i narušena estetika i takvo stanje će zahtijevati doživotni tretman. Ovakvo stanje je posljedica vakcinalnog poliovirusa tip 3. Kod maloljetne tužiteljice zbog nastalog tjelesnog oštećenja – invaliditeta, postoji i postojat će trajna psihička bol. Narušena joj je opća životna sposobnost kao i nagrđenost ovakvim invaliditetom. Cijelog će života morati ulagati dodatne napore da ostvari životne potrebe u svakodnevim aktivnostima. Neće moći osjetiti dječje radosti, a ovakva duševna patnja će rasti i potencirati se u njenoj dobi.

Imajući u vidu ovakvo stanje, budući da je vještačenjem utvrđen uzrok i da se radi o teškom invaliditetu, suglasno čl. 189. i čl. 190 Zakona o obaveznim odnosima sud smatra da pravedna naknada nematerijalne štete maloljetnoj tužiteljici treba iznositi 4.000.000,00 dinara, te je zato preinačio prvostepenu odluku i dosudio pokraj dosuđenih 2.000.000,00 dinara još 2.000.000,00 dinara ili ukupno 4.000.000,000 dinara s kamatom suglasno čl. 266. Zakona o obaveznim odnosima čije su odredbe bile važeće u trenutku nastanka štete.

U skladu sa čl. 190. St. 3 Zakona o obaveznim odnosima u slučaju posebno teškog invaliditeta nekog lica sud može dosuditi i roditeljima pravednu odštetu za njihove duševne boli. Tužitelji D. i A. G. su roditelji maloljetne S. koji su zbog trajnog tjelesnog oštećenja njihove kćeri pretrpjeli i trpjet će duševnu bol, a s obzirom na snagu i trajnost te boli, prema procjeni ovog suda, dosuđeni iznos od po 1.000.000,00 dinara predstavlja pravednu odštetu. Žalba tužitelja D. i A. G. se iz tog razloga odbija kao neosnovana.

Žalbe optuženika kojima pobija presudu prvostepenog suda kojom je navodno učinjena suštinska povreda člana 343. St. 2. Zakona o parničnom postupku su neosnovane budući da je izreka u tom dijelu presude jasna, razumljiva i izvršna, a za takvu odluku u obrazloženju je dano dovoljno razloga i činjenica kojima se sud rukovodio pri donošenju odluke. Tokom dokaznog postupka prvostepeni je sud naveo dovoljno dokaza i utvrdio dovoljno spornih činjenica koje su od važnosti za odlučivanje u konkretnom sporu.

Posebno izvršenim vještačenjem komisije – odbora za sudsko-medicinska vještačenja pri Medicinskom fakultetu Skopje – utvrđeno je da je uzrok tjelesnog oštećenja maloljetne tužiteljice primanje vakcine u prvooptuženom Zdravstvenom domu Kočani. Radi se o obaveznoj vakcini. Imajući u vidu da je maloljetnica primila vakcinu kod prvooptuženika, a kontrolu vrši Ministarstvo zdravstva, kod optuženika postoji solidarna odgovornost za nastalu nematerijalnu štetu, a po načelu objektivne odgovornosti.

U skladu s gore navedenim žalba optuženika se odbija kao neosnovana. Budući da je maloljetna tužiteljica u većem dijelu uspjela sa žalbom, ovaj sud nalaže tuženima da plate troškove u iznosu od 7.720,00 dinara suglasno čl. 160 Zakona o parničnom postupku što se odnosi na nagradu za sastavljanje žalbe. U pogledu sudske takse na rješenje od 13.3.2009. godine Osnovnog suda Kočani, tužitelji se oslobađaju plaćanja sudske takse. Iz gore navedenih razloga odlučuje se kao u izreci ove odluke.

Riješeno u Apelacijskom sudu Štip na dan 25.11.2011. godine, pod GŽ. Br. 1427/2011. i Vrhovnom sudu Republike Makedonije Rev2 br. 133/2012. od 19.6.2013.

Izvor presude: od Tačke 5 na strani 154: