MEĐUNARODNI PROJEKT NAŠA MALA KNJIŽNICA U OŠ BOROVO
Osnovna škola „Borovo“ iz Borova po treći puta se pridružila u 2024./2025. školskoj godini međunarodnom projektu Naša mala knjižnica, koji je usmjeren na promicanje čitanja među djecom vrtićke i školske dobi. Knjige koje projekt donosi pomno su probrane i prilagođene uzrastu djece, a predložene aktivnosti poticaj su za kreativno izražavanje – verbalno, likovno i bilo koje drugo. Svrha ovoga projekta je ponuditi djeci knjigu koja zaokuplja pažnju i svojim tekstom i ilustracijama pa čak i izvan tekstualnim elementima koji mogu biti poticaj za razgovor. Knjige koje se nude u projektu, potiču na čitanje uz promišljanje, stvaraju aktivne čitače koji razmišljaju, analiziraju i počinju drukčijim očima gledati svijet oko sebe. Ove godine u projekt su uključeni autori i ilustratori iz čak deset zemalja: Sjeverne Makedonije, Slovenije, Litve, Belgije, Italije, Poljske, Turske, Češke, Finske i Hrvatske. Kako bi ispunio svrhu, projekt nudi moderne slikovnice priznatih autora i ilustratora. Uz šest knjiga dolaze i tematske kreativne knjižice koje zanimljivim zadacima i likovnim izazovima potiču djecu na stvaranje i izražavanje, razvoj svijesti o sebi i svojoj okolini, stvaranje vlastitog mišljenja.
CILJEVI PROJEKTA
· Ponuditi učenicima knjigu koja zaokuplja pažnju cjelokupnim sadržajem koja nije predviđena u lektiri
· Poticanje kritičkog čitanja (čitanja uz promišljanje) već od najranije dobi
· Razvijanje čitalačke pisanosti te ljubavi prema knjizi
· Promoviranje vrhunskih književnih djela hrvatskih i stranih autora koja prate ilustracije izrađene prema najvišim umjetničkim standardima
NOSITELJI
Školski knjižničar kao koordinator, učitelji trećih razreda, učitelj hrvatskog jezika u razrednoj nastavi, učenici (dva odjeljenja 3. a i 3. b, ukupno 11 učenika) i njihovi roditelji te šira obitelj.
VREMENIK
Od rujna 2024. do kolovoza 2025. godine.
Tijekom studenog 2024. godine prva knjiga koju smo čitali je Čarobni ormar. Jednom davno u nekom je dvorcu živjela kraljevna. Nije bila kao princeze iz nekih drugih bajki – nije bila pristojna ni ljubazna. Osobito to nije bila na svoj rođendan, tada joj ništa nije bilo po volji. Umorni kralj i kraljica nisu znali što bi joj još mogli pokloniti – nije htjela ni zlatne lopte, ni pogače od borovnica, ni staklene cipelice… Kada kralj i kraljica više nisu znali što činiti, poslali su paža po savjet. Iz nevolje ih je izvukao nagluhi dvorski čarobnjak: kraljevna je dobila čarobni ormar koji će joj ispuniti 6 želja, po jednu svakog sljedećeg rođendana. Jedinstvena priča o razmaženoj kraljevni donosi maštovite zaplete, neobične obrate i pravu mjeru besmisla i humora.
Knjiga je vrijedna iz više razloga. Prije svega, obrađuje univerzalne teme koje su važne za sve uzraste, poput razmaženosti, skromnosti i zahvalnosti. Kroz lik kraljevne koja je sve osim savršene, priča pruža priliku za introspekciju i razmišljanje o vlastitim vrijednostima i ponašanju. Drugačiji pristup ljudskoj sebičnosti čini ovu knjigu izvrsnim štivom. Čarobni ormar koji ispunjava želje nije samo sredstvo za razvoj radnje, već i simbol ljudskih težnji i želja. Priča se ne boji istraživati apsurd i humor, što je čini svježom i zanimljivom, posebno u suvremenom kontekstu gdje je mašta često zapostavljena u korist komercijalne vrijednosti. Na kraju, knjiga potiče razgovor o važnim temama, ne samo kroz priču, već i kroz simboliku i metafore. Prirodne ljepote i plastična vrećica, na primjer, mogu se tumačiti kao kritika suvremenog društva i ekoloških problema, potičući čitatelje da razmisle o svom odnosu prema okolišu.
Učenici su od kartona izadili čarobni ormar sa šest ladica: Nova godina, Božić, Putovanje, Rođendan, Školsko ferije, Simpatija. Ormar su bogato ukrsili svojim crtežima i bojama. Kada su izradili i završili isti čarobni ormar u svaku od navedenih šest ladica po svojoj vlastitoj želji ubacili su u odabrane ladice čarobnog ormara svoje želje u nadi da će im se ispuniti. Neke od želja su bile,
putovanje u Dubai ,
da dobijem adventski kalendar s zanimljivim stvarima,
da proslavim Novu godinu sa svojim najbližima,
da dobijem moju omiljenu knjigu i da je pročitam,
za rođendan želim malo štene,
za Božić da dobijem laptop,
za rođendan želim da dobijem šminku,
za rođendan želim da odem kod babe i Karla u Njemačku ,
želim da putujem avionom u London i Pariz i da se slikam sa stjuardesom,
za putovanje želim ići u Italiju jer jako volim Italiju
Tijekom prosinca 2024.g. čitali smo drugu knjigu pod nazivom "Ne diraj macana (lava) dok spava od hrvatske autorice Nade Horvat.
Mačke mogu biti svakakve. Šarene, bijele, smeđe, narančaste, s točkama, s crno-bijelom njuškom, s kitnjastim repom. Mogu biti lijene, zaigrane, nezainteresirane, stalno pospane, brze, glasne. A mogu biti i modno osviještene, sa suknjicama i slamnatim šeširima, sa šapama u rukavicama i beskonačno graciozne. A ima i onih drugih mačaka koje vole sladolede, kolače, krumpiriće i mišiće. Ima ih i hvalisavih, lukavih, ratnoraspoloženih, brzopletih i nesnalažljivih. One neke druge mačke su pak glumice ili frulašice ili gazdarice. Jedno je sigurno – koliko god izgledale besposlene, uvijek postoji nešto čime se bave. A mi se bavimo njima.
Učenici su izradili plan puta Macana Putnika. Otkud je krenuo? Kojim je putem išao? Kamo je stigao? Plan smo izradili na velikom hameru papiru.
Tijekom siječnja 2025.g. čitali smo treću knjigu "Zgode kostura Janka" od estonske autorice Triinu Laan.
Janko odlazi u zasluženu mirovinu. Godinama je živio u jednoj školi i pomagao djeci na satovima anatomije. Pomalo je ostario – zglobovi mu više nisu gipki kao prije, a i nekoliko je puta bio polomljen (i popravljan). Sada odlazi na imanje bake i djeda na kraju šume kako bi uživao u mirnom životu. Baka mu pokloni djedov šešir, a djed svoj stari svečani sako. I Jankova avantura može početi! Upoznavanje sa stanovnicima imanja prolazi relativno mirno, dok susjedi iz sela nisu baš oduševljeni pridošlicom. No Janko uskoro postaje punopravni član male obitelji – djed i baka tetoše ga i paze, popravljaju mu kosti i zube.
Naravno, priča ovdje tek počinje. Janko je kostur čije su kosti spojene žicom, zubi nadograđeni plastelinom, a udubljeni dijelovi ispunjeni drvenim štapićima. Janko je prijatelj, tješitelj, spašavatelj puževa, umjetnički eksponat i branitelj od lopova. I sve to dok odmara na selu i uživa u mirovini. No, kad baka premine, djed i Janko primorani su stvoriti novu svakodnevicu i priviknuti se na to da baka više nije s njima – iako i dalje živi u njihovim sjećanjima. Možda ćemo se na početku čitanja pitati zašto je autorica odabrala upravo kostura kao nositelja radnje, ali kad dođemo do kraja knjige, ta nam sitnica jednostavno više neće biti važna. Janko će nam postati jednako dobar prijatelj u mašti kao što je to bio i u knjizi.
Učenici su trebali izraditi plakat s prikazom ljudskog kostura te zapisati novonaučene zanimljivosti.
Tijekom veljače 2025.g. čitali smo četvrtu knjigu "Gaj u gabuli" od estonske autorice Anti Saar.
Dobar dan! Ovo je Gaj. Gaj je sasvim obični (uskoro) sedmogodišnjak. Iako još ne ide u školu, posjeduje zavidne matematičke vještine – razumije koncept razlomaka, ovladao je množenjem, a ni preračunavanje raspodjele kolača na nejednake dijelove mu nije strano.
Gaj je srednje dijete – između želja i autoriteta starijeg brata te potreba sestre Lene koja je još mala beba, Gaj se nerijetko nalazi u situacijama u kojima ne zna izreći svoje misli. Posljedica je toga tiha ljutnja – emocije u njemu tinjaju dok ga u potpunosti ne preplave. Ima prijateljicu Katju pred kojom se voli dokazivati jer ga ona često izaziva, a on joj na to odgovara. Ponekad se to pretvori u tipičnu dječju svađu, a ponekad od svega ne bude ništa.
No, Gaja ne muči samo ljutnja – tu su i razne neugodne situacije koje u odraslima ne izazivaju ni najmanju pomisao na to da bi mogle biti neugodne – na primjer, čekanje u redu na blagajni, propuštena stanica u vožnji autobusom ili pak želja za još jednim komadom kolača. Sve su to bezazlene i neopasne situacije koje su nama odraslima možda mrvicu frustirajuće (tko se još voli vraćati pješke kad izađe iz autobusa jednu stanicu predaleko?), no jednostavno se s njima pomirimo i prilagodimo svoje ponašanje trenutnoj situaciji. No, jednom djetetu koje još nije krenulo u školu ni jedna opisana situacija nije drag
Tijekom ožujka u okviru nagradnog zadatka učenici su trebali izraditi STABLO DOBRIH IDEJA. Učenici su se trebali potruditi i biti jedan drugom dobar prijatelj i međusobno si pomagati. Kad su nekome pomogli ili napravili za nekoga nešto lijepo kako bi istoga razveselili isto su trebali zapisati na post-it papirić sa sovjim imenom. Od kartona ili kolaža izdraditi stablo na koje će zalijepiti svoje papiriće.
Tijekom travnja 2025.g. čitali smo petu knjigu "Annie, vjetar je nosi" od italijanske autorice Roberte Balestrucci Fancellu.
Annie Cohen Kopchovsky mlada je latvijka koja živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Odrasla je u obitelji koja šiva i prodaje odjeću, voli čitati avanturističke romane i zaljubljena je u Maxa – mladića koji zna voziti bicikl, no ne zna čitati. Annie u tom ne vidi problem – ona je njega naučila čitati, a on je nju zauzvrat naučio kako se vozi bicikl (bez padanja).
Kao što možete pretpostaviti, Annie nipošto nije obična žena (jer inače o njoj ne bi bila napisana ova knjiga) – 1894. godine krenula je iz Bostona na put oko svijeta. Biciklom. Bez kofera i toaletne torbice, s jednim smotuljkom lagane odjeće i nekoliko svojih fotografija. Uzor joj je Thomas Stevens – biciklist koji je proputovao nevjerojatnu dvadeset i jednu tisuću kilometara. Uz veliki svečani ispraćaj i svesrdnu podršku supruga i njihove djece, Annie je sjela na bicikl i krenula u avanturu kojom će dokazati fizičku snagu žena, ali i sposobnost nevjerojatne snalažljivosti i prilagodbe.
Annie je uporna, snalažljiva, pažljiva, organizirana, prilagodljiva, inteligentna i ljubazna – te karakterne osobine pomažu joj u njezinom neobičnom putovanju. Krajem 19.stoljeća, u muškom svijetu punom industrijskih uspjeha i izumiteljskih pothvata, Annie je bila jedna od rijetkih žena koja je svoju domišljatost iskoristila kako bi osvjestila sposobnost žena da budu jednako uspješne kao i muškarci. Tijekom svog putovanja postala je prepoznatljivo lice marketinške kampanje za mineralnu vodu Londonderry, zaštitni lik modne linije sportske odjeće za žene i uzor mnogim mladim djevojkama. Upoznala je brojne osobe koje je povijest upamtila, poput Claudea Moneta, a dobila je i svoju kolumnu u New York Worldu, tadašnjim popularnim njujorškim novinama. Postala je trendseterica i influenserica svog doba, „novi tip žene, uvjerena da može sve što zamisli“.
Tijekom svibnja 2025.g. učenici su trebali zamisliti da su oni Annie, zaštitno lice nekog proizvoda, odnosno trebali su odabrati neki od proizvoda koje vole svakodnevno konzumirati i za isti osmisliti reklamu na taj način što će istu reklamu nacrtati na velikom formatu papira i za isti osmisliti kratak, ali upadljiv i simpatičan reklamni slogan.
Tijekom lipnja 2025.g. čitali smo posljednju knjigu iz ovogodišnjeg projekta NMK "Ljeto s padalicama" od slovenske autorice Cvetke Bevc.
Kako se piše priča? Čarli misli da se prvo treba zapisati uvod. No ako nikad nisi pisao priču, onda ne znaš kako napisati uvod. Počni s mjestom radnje. Treba ti jedan lik (koji ne mora biti glavni junak), a onda još moraš smisliti što će on raditi. Kad god se nešto nepredviđeno dogodi, možeš predstaviti nekog novog lika koji će malo smiriti situaciju. To bi mogao biti jarac Periklo (hm…) ili puran Fridolin (o tome ćemo još razmisliti). Potrebna nam je jedna pačja ili (možda bolje) zečja obitelj. Iako je Čarli rado pomagao Iskri, nije baš mogao napisati cijelu priču umjesto nje. No, Iskra je ipak uspjela, i zato vi sada čitate ponešto o knjizi koja će uskoro stići do vaših ruku. U njoj piše ponešto o zečjem odrastanju, ljetnim zabavama i pjesničkim pothvatima.
Iako zečja djeca ne smiju noću nikamo ići, Iskra je dobila jedinstven zadatak – po prvi će puta sama biti vani noću. Bit će dovoljno svjetla zbog zvijezdi padalica – gotovo kao danju, a Iskra je već veliko dijete. Tako važan zadatak potiče njeno rast njenog samopouzdanja i odvažnosti. Neće je u tome omesti niti čudna predviđanja purana Fridolina, ni leteći (ili padajući?) mačak. I sve je normalno i svakodnevno i potpuno u redu do jedne večeri kada se niotkuda, potpuno nenadano, u njihovom uobičajenom rasporedu ne stvori travarica Julka. A kad Julku spopadnu zloće, Padalica je primoran spremati, mesti i kuhati čaj. A to mu se nimalo ne sviđa jer on zna jedino ljenčariti, presti i jesti.
Obzirom da je Padalica mačak s umjetničkom dušom, učenici su svom mačku, kućnom ljubimcu trebali napisati pjesmu. U istoj pjesmi trebali su opisati njegov izgled, njegovo ponašanje, karakter, njegove prijatelje i aktivnosti.