Film Izvrnuto obrnuto poslužio nam je kao motivacija za razgovor o našim emocijama. 

"Film prati jedanaestogodišnju djevojčicu Rajku koja se, zbog očevog novog posla, morala preseliti s obitelji u San Francisco. Proces odrastanja i izvanredni događaji, pomiješani s emocijama, odvode gledatelje na neobično putovanje unutar njenog uma gdje se susreću različite emocije i sjećanja. Rajka je vođena vlastitim emocijama koje su oživljene likovima Sreće, Straha, Tuge, Ljutnje i Gađenja, koje žive u kontrolnom centru odakle je svakodnevno savjetuju i pomažu joj u razumijevanju i prihvaćanju novih situacija. Situacija u stožeru se zakomplicira, kada Tuga promijeni matična sjećanja o životu u prošlom gradu u tužna sjećanja, što ostavlja Rajku tužnom u novom gradu. U sprječavanju nastanka novih plavih (tužnih) matičnih sjećanja, Tugu i Sreću s ostalim matičnim sjećanjima usiše tuba koja ih odvodi u skladište dugoročnog pamćenja. Tu kreće avantura povratka Sreće i Tuge u kontrolni centar, dok vodstvo preuzimaju Strah, Ljutnja i Gađenje, čiji rad udalji Rajku od njezine obitelji i prijatelja i tjera je u bijeg iz San Francisca. Kada Sreća shvati vrijednost Tuge u Rajkinu životu, dobiva ideju kako ih vratiti natrag u kontrolni centar. Sreća daje prednost Tugi u upravljanju kontrolnom pločom, što pomogne Rajki odustati od bijega i vratiti se svojoj kući. Uz pomoć Tuge, Rajka prihvaća svoje emocije i izražava ih pred roditeljima, što dovodi do obnavljanja otoka obitelji. Iako prijašnja matična sjećanja ostaju tužna, nova sjećanja stvaraju se kao spoj više emocija. Rajka prihvaća svoj novi dom, a u tome su joj pomogli svi osjećaji, od pozitivnih do negativnih."

(izvor: Filmoterapija u vrtiću na primjeru filma Izvrnuto obrnuto; Kristina Krišto)

Razvijanje emocionalne inteligencije počinje s učenjem naziva različitih osjećaja. Zvuči jednostavno? Uopće nije! Proučite kotač osjećaja i uvjerit ćete se koliko je širok spektar naših osjećaja, stanja i raspoloženja. Zdrava osoba treba čitav ovaj niz osjećaja za normalno funkcioniranje. Drugim riječima, ne postoje “dobri” i “loši” osjećaji - svi su nam oni potrebni i vrijedni. Ova je aktivnost jednako vrijedna učenicima (od 5. razreda na više) kao i odraslim osobama.

Učenje imena za različita stanja i osjećaje pomaže nam da ih prepoznamo kod sebe i kod drugih. Nismo rođeni s tom vještinom, već se ona uči i usvaja kao i svaka druga. Kako bismo lakše ovladali nazivljem, korisno je povezati svaku pojedinu emociju s vlastitim iskustvom i prisjetiti se situacije kada smo se tako osjećali.

Uz kotač osjećaja tu je i obrazac za praćenje svojih osjećaja za period od mjesec dana. Na crte se upisuju osjećaji, a kružići predstavljaju dane u mjesecu. Svaki bismo dan trebali pronaći vremena da stanemo, razbistrimo misli i zapitamo se “Kako sam danas?”. Prevladavajući osjećaj ili osjećaje zapisujemo na crtu, a kružiće označimo kao dan kada smo se tako osjećali. Korisno je i svakom osjećaju pridružiti boju, što će nam na kraju dati jasniju sliku o našim stanjima u tom periodu od mjesec dana.

Osim što se na ovaj način vježba prepoznati vlastito emocionalno stanje, dovodimo na površinu nešto čega inače nismo svjesni i upoznajemo same sebe. Nakon mjesec dana ćemo imati i vizualni prikaz svojih emocija i stanja koji nam može pomoći da sagledamo jesmo li zadovoljni svojim načinom života ili trebamo nešto mijenjati.