Jučer si se igrao/la riječima i rečenicama. Danas ćeš samostalno rješavati zadatke.
Ponovimo prije nego što kreneš na rješavanje zadataka:
Riječ je glas ili skup glasova kojemu je pridruženo neko značenje.
Rečenica je jedna riječ ili niz riječi koje tvore smislenu cjelinu i prenose neku obavijest.
Već i vrapci na grani znaju, kada zapisujemo rečenicu, započinjemo ju pisati velikim početnim slovom, a na kraju rečenice dolazi rečenični znak.
Prema tome rečenice dijelimo na:
izjavne ( . )
usklične ( ! )
upitne ( ? )
Kod upitnih rečenica pazi da ih ne započinješ sa - da li. Upitnu rečenicu započni upitnom riječi (Tko, Gdje, Kako, Zašto,...), glagolom i riječcom li (Znaš li, Vidiš li, Smijem li,...) ili sa -je li (Je li ono tvoja knjiga? ). Upitne rečenice, naravno, ne moraju uvijek početi na navedene načine nego i na mnoge druge (Ne znaš matematiku? , Moja mama?,...).
Rečenice prema sadržaju koji izriču dijelimo na jesne i niječne.
Niječne rečenice oblikujemo niječnicama ne i ni. Niječnica ne piše se odvojeno od glagola (ne znam, ne vidim,...)
Jesne i niječne rečenice mogu biti i izjavne i upitne i usklične.
Sada kada smo ponovili, otvori svoj radni udžbenik na stranicama 76 i 77. Samostalno riješi zadatke i pošalji mi na pregled (PB učiteljici Sunčici).