Ekološki prostorni značaj Turopoljskog luga

Damir Drvodelić dipl. ing.

Zagreb, 1999.

ZAHVALA

Pri realizaciji ovog diplomskog rada, u fazi prikupljanja literature susreo sam se s mnogo Ijudi koji su mi izasli u susret, pa je pravo izraziti im rijec zahvale.

Kao prvo, najsrdacnije zahvale gospodinu Drasku Holceru, dipl. ing. biol. koji mi je posudio nekolicinu fotografija u boji snimljenih na podrucju Turopoljskog luga, kao i njegovim kolegama i kolegicama iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu.

Zahvalu izrazavam gospodama, djelatnicama Muzeja Turopolja iz Velike Gorice radi posudenih slika iz fototeke Muzeja i potrebne literature.

Naposlijetku, velika hvala gospodinu Veljku Skocilicu, dipl. ing. elek. iz Velike Gorice na posudenoj obilnoj literaturi iz podrucja povijesti Turopolja, kao i svojemu mentoru doc. dr. sc. Zeljku Spanjolu, te roditeljima.

ISKRENA HVALA SVIMA!!!

UVOD

Tema ovog diplomskog rada, kao sto se vidi iz samog naslova je Turopoljski lug, tocnije, njegov ekoloski i prostorni znacaj.

Ovaj rad podijelio sam u nekoliko osnovnih dijelova.

U prvom dijelu donosim osnovne podatke o sumariji Velika Gorica koja gospodari ovom G.J.

Drugi dio diplomskog rada, posvecen je G.J. "Turopoljski lug" s prikazom opcih, povijesnih i prirodnih znacajki.

U trecem dijelu pod nazivom Ekolosko - bioloske karakteristike i zastita stanista na podrucju Turopoljskog luga donosim podatke o raznolikoj flori i fauni Turopoljskog luga koristeci najnovija istrazivanja biologa. Uz popis biljnih i zivotinjskih vrsta koje nalazimo na ovom podrucju, istrazivanjima su dobiveni neki novi faunisticki i ekoloski podaci, te dovoljan broj elemenata potrebnih da se izdvoje i predloze podrucja za zastitu, sve u cilju ocuvanja, odnosno obogacivanja bioloske raznolikosti.

Zadnji dio diplomskog rada posvecen je Kulturno - povijesnim znacajkama Turopolja. Tu sam na osobit nacin zelio prikazati prelijepo i plemenito Turopolje kroz njegovu opcu i kulturnu povijest, svakako s osvrtom na sume Turopoljskog luga i njihov znacaj na ovom podrucju. Posebno sam istaknuo ulogu i znacaj drva u Turopolju, koje je dalo specificnu karakteristiku ovom kraju, pocevsi od drvenih predmeta u kucanstvu, preko puckog i sakralnog graditeljstva.

Turopoljski lug danas ima veoma vaznu drustvenu i ekolosku ulogu za cijelu regiju.

Radi lakseg poimanja prostora na kojemu se nalazi ova G.J. dodao sam prostorni plan grada Zagreba, te mnostvo drugih karata.

Da bi citateljstvu ovog diplomskog rada predocio stvarno stanje na terenu dodao sam mnogo vlastitih fotografija u boji i nesto posudenih od drugih autora. Naglasavam da su sve fotografije snimljene na podrucju Turopoljskog luga.

SUMARIJA VELIKA GORICA

Sumarija Velika Gorica jugoistocna je sumarija Uprave suma Zagreb. Osnovana je 1953. godine, kada je izradena i prva osnova gospodarenja prema uputama iz 1931. godine. Te iste godine po prvi puta provedena je gospodarska razdioba suma na odjele koja je uz manje promjene zadrzana do danas. Sumarija gospodari sa cetiri gospodarske jedinice: Turopoljski lug, Siljakovacka dubrava II, Vukomericke gorice II i Savski vrbaci.

Ukupna povrsina sumarije iznosi 11 585 ha.

Povrsine suma sumarije Velika Gorica prikazuje tablica:

Drvna zaliha iznosi 2 629 000 m3. Godisnji tecajni prirast je 74 000m³. Propisani godisnji etat iznosi 38 500 m3.

Tablica 2. prosjecnog godisnjeg etata sumarije Velika Gorica:

Otvorenost suma sumskim prometnicama je dobra i iznosi za gospodarsku jedinicu Turopoljski lug 13,9 km/1 000 ha.

Najzastupljenija vrsta drveca sumarije je hrast luznjak, zatim obicni grab..., a postotni udio vrsta drveca za gospodarsku jedinicu Turopoljski lug prikazuje tablica:

Tablica 3. Postotni udio vrsta drveca za gj. Turopoljski lug

Volumen po l ha za gospodarsku jedinicu Turopoljski lug iznosi 286 m³.

Veliko znacenje za podrucje Turopolja i sire regije, kako gospodarsko i bioloskoekolosko, turisticko, rekreativno, zdravstveno... ima suma Turopoljski lug s ukupnom povrsinom od 4 377,46ha.

Turopoljci 1779. godine u velikom Turopoljskom lugu iskrcise sikaru i tlo pretvorise u plodnu oranicu. U slavu pobjede covjoka nad divljom prirodom podigose "Vrata od Krca", drveni turopoijski slavoluk civilizaciji. Krcka vrata otvorise plemenite pute, pozvahu dobronamjernike u bogatu i prelijepu turopoijsku dolinu, u Gorice, na obale Odre, Save i Kupe. I danas stoji ta dobrodoslica u plemeniti kraj, plemenitim ljudima.

G.J. "TUROPOLJSKI LUG"

Opci podaci

G.J. "Turopoljski lug" smjestena je u nizini zapadne Posavine 20-tak kilometara zracne linije od Zagreba, odnosno 6 km zracne linije u istom pravcu od Velike Gorice. Spada u sumsko-uzgojnu oblast jednodobnih suma. Jedinicom upravlja sumarija Velika Gorica u sklopu Uprave suma Zagreb J.P. "Hrvatske sume" a u informatickom programu Hrvatskih suma -HS- fondu se vodi pod rednim brojem 319.

Povijesni podaci

Kroz povijest su sume i sumska zemljista koja danas tvore G.J. Turopoljski lug pripadala razlicitim vlasnicima, s tim da je najveci dio pripadao plemenitoj opcini Turopolje. Dio je pripadao zemljisnim zajednicama okolnih sela, dok je manji dio pripadao crkvi i urbarskim opcinama te nesto i privatnim vlasnicima.

Prirodne znacajke

Naziv, polazaj i mede

Ova G.J. nosi ime sireg podrucja koje se proteze jugoistocno od Velike Gorice, a od davnina se zvalo Turopolje, kao i selo koje je u neposrednoj blizini same jedinice. Pojam lug u nazivu G.J. predstavlja narodni naziv za sumu i dio je dijalekta navedenog podrucja. Prema tome, Turopoljski lug nije nista drugo nego turopoljska suma koja je najdominantniji sumski kompleks u tom kraju.

G.J. Turopoljski lug, kako je receno, u sirem smislu smjestena je u nizini zapadne Posavine i to 30-tak km jugoistocno od Zagreba i oko 5 km od Velike Gorice, a proteze se prosjecno oko 4 km jugozapadno od rijeke Save na prostoru romboidnog oblika dimenzija 22x8 km s duzom stranicom smjera sjeverozapad - jugoistok.

Orografske i hidrografske zacajke

G.J. Turopoljski lug smjestena je u nizinskom poplavnom podrucju rijeke Save i Odre. Ako gledamo makroreljefski, teren je dosta jednolican, dok se mikroreljef sastoji od niza i greda s nesto depresija i dolova. Prevladavaju nizine s mjestimicno manjim, nepravilno rasporedenim gredama i vlaznim gredama, te depresijama i dolovima. Paralelno uz njega prolazi visoki nasip te s obje strane sljuncana cesta.

Poplave prosjecno iznose 0,5-1,0 m. Poplavna voda se dosta brzo povlaci ili je uopce nema, gdje su iskopani kanali i gdje ih ima dovoljno te na gredama. Poplavna voda se najduze zadrzava uz Odru te na vecim depresijama i dolovima.

Te izuzetne hidroloske prilike koje vladaju u rijecnim nizinama, a ovamo spada i sumski kompleks ove jedinice, vrlo vazne za uspjevanje higrofita od kojih se sastoje nizinske sume. To su u prvom redu hrast luznjak, poljski jasen, crna joha, domace vrste topola i vrbe.

Uz poplavne i oborinske vode, znacajnu ulogu ima podzemna voda. Njena je stalnost u posljednje vrijeme znacajno opala sto se moze povezati i s promjenom klimatskih prilika (ucestala susna razdoblja), ali i s iskopom oteretnog kanala Odra - Sava koji prolazi zapadnim dijelom ove jedinice.

Poremecaj je zabiljezen uslijed nepravilne izgradnje sumskih cesta gdje se nije vodilo racuna o prirodnim tokovima povrsinskih ali i podzemnih voda.

Klimatske karakteristike

Za analizu klimatskih prilika za podrucje ove jedinice uzeti su podaci Sumarskog fakulteta iz Zagreba navedeni u "Elaboratu". Nadmorska visina se krece od 97 m (pojas uz rijeku Odru i siri kompleks do Lekenickog puta) do 109 m (kompleks Veliki Topolovec i pojas uz Bunu), sto znaci da je relativna visinska razlika 12 m. Iz navedenog proizlazi da teren jedinice blago pada od zapada prema istoku, te od jugozapada prema jugoistoku, odnosno prema rijeci Odri, s tim da se u podrucju Struga proteze blaga depresija s nesto nizom nadmorskom visinom nego podrucje uz Odru. Grede dolaze uglavnom u jugozapadnim i juznim dijelovima jedinice, na visim nadmorskim visinama.

Potrebno je naglasiti da je makro regulacija vodotoka i odvodnja na podrucju ove jedinice izvrsena u sklopu regulacije vodnog rezima Srednjeg Posavlja, a radovi na ovoj regulaciji zapoceti su 60-tih nakon jakih poplava Save, koje su zahvatile ovo podrucje. Donesena je odluka da se stvori obrambeni sustav od poplava "Srednje Posavlje".

Sto se tice hidrografskih prilika same nase jedinice, vazno je istaci da svi potoci koji protjecu kroz jedinicu teku u smjeru zapad - istok, odnosno u smjeru nagiba terena i utjecu u rijeku Odru. To su potoci: Koranec, Buna (kanal), Vranic, Pescenjak, Lekenicki potok i Lomnica (kanal). Najveci dio vodnog rezima jedinice regulira kanal Sava - Odra koji prolazi izmedu 9 sa sjeverne, te 10, 11 i 16 odjela sa svoje juzne strane.

Koristili su se podaci meteoroloske stanice na uzletistu Pleso koja je najbliza ovoj gospodarskoj jedinci i to za razdoblje od 1971. - 1989. god. Kao i najveci dio zapadne Hrvatske tako i ovo podrucje prema Koppenovoj podjeli pripada u toploumjerenu kisnu klimu, a prema klimatskoj formuli istog autora u "Cfwbx", klimatski tip.

Srednja godisoja temperatura zraka iznosi 10,2⁰C, godisnje padne 893 mm oborina, a prosjecna relativna vlaga zraka iznosi

Temperatura zraka vegetacijskog razdoblja iznosi 16,7⁰C. Za sumsku vegetaciju je znacajno da je raspored oborina ravnomjeran tijekom godine te da tijekom vegetacijskog razdoblja (IV - IX mj.) padne preko 50 %. Zima je oborinama najsiromasnija.

Litostratigrafski sastav

Prema istrazivanjima znanstvenika sumarskog instituta iz Jastrebarskog najzastupljenije geolosko doba Gornje Posavine u koju spada i Odransko polje je kvartar koji je zastupljen diluvijem i aluvijem.

Sumska tla i opterecenosf onecvisvcivacvima

Opterecenost oneciscivacima tala ove gospodarske jedinice je u tolikoj mjeri koliko poplavama dospiju u podrucje ove jedinice kao i talozenjem iz zraka.

Na podrucju Turopoljskog luga susrecemo nekoliko tipova sumskih tala, a to su:

- mineralno - mocvarna jako oglejna tla;

- mineralno - mocvarna glejna tla, jako izrazena;

- mocvarno - glejna tla - euglej;

- podzolasto - pseudoglejua i pseudoglej - glejna dolinska tla;

- aluvijalno ili fluvijativno - karbonatna tla (fluvisol).

Sumske zajedzice

Ova je gospodarska jedinica ravnicarskog karaktera, sto znaci da su visinske razlike vrlo male te se o njima govori u mikro-reljefnom smislu.

Teren jedinice, kako sam vec istaknuo, karakteriziraju grede, nize, depresije i dolovi te o takvom mikroreljefnom polozaju ovisi raspored sumske vegetacije.

U Turopoljskom lugu dolaze slijedece biljne zajednice:

a) Tipicna suma hrasta luznjaka i obicuog graba

(Carpino betuli - Quercetum roboris typicum Raus 1969.) Dolazi priblizno na 1/4 povrsine luga, a najvece komplekse nalazimo u predjelu Gornjak, Klenovo, Podotocje, te u juznom dijelu Gospodarske jedinice. Dominantna tla su parapodzolasto i pseudoglejno tlo.

b) Suma hrasta luznjaka i obicnog graba s bukvom

(Carpino betuli - Quercetum roboris fagetosum Raus 1969.) Specificna i u nizinskom podrucju Hrvatske relativno rijetka subasocijacija koja zauzima najvise i ocjedite terene. U sloju drveca i grmlja, tu je neobicno vazna vrsta obicna bukva. Dolazi na pseudogleju ravnicarskom i luvisolu pseudoglejnom.

c) Suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s obicnim grabom

(Genisto elatae - Quercetum roboris carpinetosum betuli Horvat 1938.)

Ova subasocijacija se razvila iz subasocijacije Genisto elatae - Quercetum roboris caricetosum brizoides, a sukcesija ce zavrsiti prijelazom u zajednicu Carpino betuli Quercetum roboris.

d) Suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s drhtavim sasem

(Genisto elatae - Quercetum roboris caricetosum brizoides Horvat 1938.)

Ova subasocijacija pokriva velike povrsine u sredisnjem dijelu Turopoljskog luga, te u desetak odjela predjela Hrastine.

e) Suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s drhtavim sasem - varijanta sa sitom

(Genisto elatae - Quercetum roboris caricetosum brizoides var. Juncus effusus)

Zbog susenja hrasta luznjaka u sredisnjem dijelu Turopoljskog luga, a posebno u odjelima 38, 43, 45, 59, 61, 63 i 75 dolazi do postupne promjene flornog sastava i cijelog stanista. Kao posljedica je prisutnost atipicnih vrsta za subasocijaciju Genisto elatae - Quercetum roboris caricetosum brizoides, kao so je: Juncus effusus, Cirsium palustre, Peucedanum palustre, ....

f) Suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s rastavljenim sasem

(Genisto elatae - Ouercetum roboris caricetosum remotae Horvat 1938.)

Zauzima gotovo polovicu povrsine Turopoljskog luga. Medutim, njeno stanje, sastav, struktura daleko su od tipski razvijenih sastojina Posavine, pa je morala biti rasclanjena na vise varijanti. Dolazi na epigleju, hipogleju i manje na semigleju. Varijante su slijedece:

g) Suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s rastavljenim sasem - varijanta s kupinom

Genisto elatae - Quercetum roboris caricetosum remotae - var. Rubus fruticosus var. nova

h) Suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s rastavljenim gasem - varijanta s glogom

Genisto elatae - Quercetum roboris caricetosum remotae - var. Crataegus oxvacantha var. n

i) Suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s ritskim sasem

(Genisto elatae - Quercetum roboris caricetosum ripariae subas. nova prov.

j) Suma poljskog jasena i kasnog drijemovca

(Leucio - Fraxinetum angustifoliae Glavac 1959.)

Dolazi na jugoistocnom dijelu Turopoljskog luga. To su mlade sastojine podignute u predjelu

Turopoljske krci gdje su iskrceni stari livadni hrastovi. Dolazi na amfigleju i nesto na hipogleju.

k) Suma crne johe s trusljikom

(Frangulo - Alnetum glutinosae Raus 1971.)

Zauzimaju svega nekoliko hektara.

i) Sumske kulture

Tu spadaju topole u predjelu Kobilica, te kulture jasena i johe na cistinama.

EKOLOSKO-BIOLOSKE KARAKTERISTIKE I ZASTITA STANISTA NA PODRUCJU TUR. LUGA

UVOD

Kod pisanja ovog dijela diplomskog rada, koristit cu se podacima najnovijih bioloskih istrazivanja na podrucju Turopoljskog luga. Sva istrazivanja strucnjaka Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba i ostalih skupljena su u elaborat pod nazivom " " "Istrazivanja i zastita stanista i bioloske raznolikosti Turopolja". Prilikom istrazivanja formirano je sest samostalnih istrazivackih ekipa koje su na terenu obavljale zasebna i slozena istrazivanja bilja, kukaca, vodozemaca i gmazova, ptica, sitnih terestickih sisavaca, te sismisa.

Zajednicki cilj je bio dobiti sto je vise moguce podataka o elementima flore i faune Turopoljskog luga, te na osnovi toga valorizirati prirodne osobitosti i preporuciti mjere potrebite za odrzavanje ili poboljsanje bioloske raznolikosti utjecajem na nacin gospodarenja. Istrazivanja su provodena tijekom dvije kalendarske godine (ozujak - studeni 1997., te u 1998. godini).

Karakteristike istrazivanog podrucja Turopoljskog luga

Podrucje obuhvaceno istrazivanjima ukljucuje sumsko staniste koje se proteze zapadno od rijeke Odre, od utoka potoka Bune, odnosno Kazneno - popravnog doma (KPD-a), do utoka Lekenickog potoka, sjeverno od dijela Lekenickog potoka i granicom sume na Novoj i Staroj krci (Gmajna), istocno od sumskih kompleksa Crevaca i Gornjak, te istocno od ruba sume prema naseljima Turopolje i Rakitovec do kanala Sava - Odra koji dijeli sumu Kozjak i kod KPD-a zatvara zadanu granicu.

Nadmorska visina istrazivanog podrucja se krece u granicama od 96 do 101 m. n. v. Prema tome, visinska razlika iznosi svega 5 m, no bitno je naglasiti da karakteristike mikroreljefa imaju veliku ulogu u bitnim uvjetima stanista, koje je stojbina cak tri razlicite sumske zajednce.

Sume Turopoljskog luga u svojim njedrima skrivaju pravu mrezu vodotoka i depresija sa stagnirajucom vodom. Uz rijeku Odru, te kanal Sava - Odra, glavni vodohranioci suma ovog podrucja su potok Buna s lijevim pritokom - potok Koravec. Osim njih treba spomenuti i potok Pescenku, potocic Crna mlaka, potok Strug te Lekenicki potok s bezimenim lijevim pritokom. Uz citav niz lokvi i bara u sumi, znacajna je velika mocvara na Vratovu. Jugoistocni dio Turopoljskog luga (predio Jasenje, Velika globuka i Krc) je zamocvaren i tesko prohodan. Uz svaku sumsku cestu s obje ili samo s jedne strane iskopani su odvodni kanali. Pojedini dijelovi luga su plavljeni nekoliko puta godisnje. Poplavama kojima se Odra prosjecoo razlijeva na pola do jednog metra iznad svog korita, biva poplavljen dio Prekobunja do raskrsca na Vratovu te gotovo citav dio juzno od Vratova. Podzemne vode su vrlo blizu povrsini, ljeti na dubini od metra do dva metra, a zimi ili u kisnim razdobljima znaju cak i poplaviti pojedine depresije. Nakon izgradnje kanala Sava - Odra 1965. godine i drugih retencionih kanala razina podzemnih voda je postala osjetno niza, pala je za 60 do 90 cm. To dakako ima odraz i na sumsku vegetaciju.

Sumsku cjelinu Turopoljskog luga tvore sume Kozjak, Medubunje, Topolovec, Rastine, Prekobunje s predjelom Jalseva greda, Kolniki, Klenovo, Ostrovska greda, Strug i Ostrovje, Jasenje s predjelom Velika globuka i Krc (Turopoljski krc).

Tri su osnovne sumske zajednice, suma hrasta luznjaka s grabom, hrasta luznjaka sa zutilovkom i suma poljskog jasena s kasnim drijemovcem. Sve do 1892. godine na citavom podrucju Turopoljskog luga bili su sacuvani prastari osamljeni hrastovi zirovnjaci, jer je tada glavni sumski prihod bio zirenje. U to vrijeme pocinje intenzivna sjeca luznjaka, cak se za tu svrhu, po sjecanju ljudi iz Pescenice, podizu nove pilane (vlastelinstvo Thurn i Taxis). Danas su hrastovi poput onih na Vratovu u odjelu 98 c prava rijetkost.

Na najvisim dijelovima (gredama) na nadmorskoj visini od 99 do 101 m nalazi se suma hrasta luznjaka s obicnim grabom (Carpino betuli - Quercetum roboris). Ona na jos visim pozicijama (Gornjak i Crevaca) tvori posebnu subasocijaciju s bukvom, koja se ovdje zadrzala iz subboreala. Luznjakove sume s grabom tvore tri otoka koja su za poplava izvan vode. To su kompleksi oko predjela Gornjak i Crevaca, Jalseva greda, te Ostrovska greda.

Na nizim dijelovima (nizama) na nadmorskoj visini od oko 97 do 99 m raste poznata slavonska suma hrasta luznjaka s velikom zutilovkom (Genisto elatae - Quercetum roboris), sa njene dvije subasocijacije, onu s drhtavim sasem (subas. caricetosum brizoides) i onu vlazniju s rastavljenim sasem (subas. caricetosum remotae). Na odjelu 95 b i 67 b, te u predjelima Strug, Jasenje i Velika globuka hrast luznjak je bio saden na podrucju koje njemu ne odgovara, a to je zamocvareni dzombasti teren. Tu su sada luznjakove sume s ritskim sasem (Carex riparia), gdje takoder dolazi do susenja hrastova.

Na najnizim dijelovima, u depresijama s dugo lezecom vodom raste suma poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio - Fraxinetum angustiofoliae). Najveci danasnji kompleks jasenovih suma nalazi se u predjelu Krc, no to su po starosti mlade sastojine.

Veca susenja suma zabiljezena su 1967 - 1969., te od 1984. do danas.

Mocvarne i vlazne livade Turopoljskog luga koje su nastale na lokalitetima Strug i Vratovo krcenjem suma i odvodnjom pocetkom stoljeca sacuvale su se do sedamdesetih osamdesetih godina, kada ih se pokusalo ponovo posumiti. Na Vratovu se do danas zadrzala mocvara s mocvarnom vegetacijom (trstika).

Citav sumski kompleks Turopoljskog luga okruzen je mocvarnim livadama i pasnjacima te obradenim poljima.

Danas u podrucju luga nema stambenih objekata (kuca i sl.). Iznimka su lugarnica Cardak u sumi Kozjak kod KPD - a, te napustena lugarnica na Vratovu, lovacka kuca kod mosta na Selcu i drvena kucica na kraju ceste kod Lekenickog potoka.

Svinjarske kuce - stanci, bile su jos 1975. na lokalitetima Vratovo, Stanci i Klenovo. Nakon sto je zabranjeno zirenje, danas su tamo samo cistine. Na glavnoj cesti duz Turopoljskog luga postoji pet mostova: preko Vranic potoka, preko Bune, preko Pescenke, preko Crne mlake i preko pritoke Lekenickog potoka nakon slavoluka poznatog pod nazivom Krcka vrata. Jedini most preko Odre je kod Selca.

Povijest istrazivanja flore i faune Turopoljskog luga

Floru je Turopoljskog luga prvi obradivao nas poznati botanicar Ivo Horvat koji je godine 1938. dao prvi prikaz luznjakove sume biljezeci u Turopoljskom lugu 58 vrsta. Najvise radova o Turopolju napisala je N. Hulina koja je 1989. rezimirala prikaz flore s ukupno 534 vrsta biljaka.

O fenomenu pojave bukve u turopoljskim nizinskim sumama pisu Raus (1971.) i Kalinic i Raus (1973.). Zbog susenja luznjakovih suma ovom problematikom se sve vise bave sumarski strucnjaci (Matic i Skenderovic 1993.)

Za visok stupanj poznavanja faune Turopoljskog luga sigurno je glavni zasluzan mr. sc. Franjo Perovic iz Pescenice, koji je godine 1967. poceo studirati biologiju, a tokom i nakon studija u turopoljske sume privokao brojne zoologe.

Godine 1979. sume je s N. Tvrtkovicem prokrstario danas poznati evolucioni geneticar dr. Jacek Szymura trazeci hibridnu zonu zaba mukaca. Njegovom zaslugom su 1991. turopoljske sume postale predmet vrlo kompleksnih iskazivanja skotskih biologa iz Edinburga. Danas se rijetko koje podrucje nadomak Zagreba moze pohvaliti tako dobrim poznavanjem prirode kao Turopoljski lug.

Flora i vegetacija

Prema podacima dostupnim iz literature, floru Turopolja karakterizira preko 500 biljnih vrsta. Novija istrazivanja Nade Hulina dokazuju prisustvo jos veceg broja biljnih svojti (534), dok Nedjeljka Segulja u svoja istrazivanja ukljucuje i Vukomericke gorice i biljezi oko 700 svojti. Prilikom istrazivanja flore uoceni su razliciti tipovi stanista na istrazivanom podrucju.

Dakle, taj prostor je okarakteriziran posebnim stanisnim uvjetima, te je na osnovu toga ucinjena podjela na: sumu, sumske proplanke, grmlje, zivicu uz putove i na putevima, livade i vlazne livade, uz obradive povrsine, nasipe kanala i uz kanale, mocvarna vlazna stanista i obale, rubove kanala i stajacih voda te na vodena stanista (voda).

Medu najcesce drvece i grmlje turopoljskog podrucja pripadaju: hrast luznjak (Quercus robur), hrast kitnjak (Quercus petraea), grab (Carpinus betulus), poljski jasen (Fraxinus excelsior), obicna vrba (Salix alba), velelisna vrba (Salix grandifolia), topola (Populus nigra), crna joha (Alnus glutinosa), trnina (Prunus spinosa), ...

Medu zeljastim biljem treba istaknuti slijedece: kockavica (Fritillaria meleagris), mali zimzelen (Vinca minor), vodoljub (Butomus umbellatus), visibaba (Galanthus nivalis), drijemovac (Leucoium vernum), kaljuznica (Caltha palustris), mrazovac (Colchicum automnale), obicni jaglac (Primula vulgaris), cigansko perje (Asclepias syriaca), ivancica (Leucanthemum vulgare), rogoz (Typha latifolia), sit (Juncus effusus), drhtavi sas (Carex brizoides), lopoc (Nymphaea alba),.....

Prema istrazivanjima Natase Janev, dipl. inz. biol. iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu u spomenutom elaboratu " " "Istrazivanja i zastita stanista i bioloske ranolikosti Turopolja" na ovom podrucju biljezi 385 biljne svojte rasporedene unutar 91. porodice. Vrstama je najbogatija porodica Poaceae (30), zatim slijede Asteraceae (28), Brassicaceae (23) i Fabaceae (22) koje su gotovo sve zeljaste biljke.

Na podrucju istrazivanja zabiljezeno je 8. vrsta koje imaju status ugrozenih, rijetkih ili osjetljivih svojti i to su:

1. Vinca minor - mali zimzelen, pavenka;

2. Leucoium vernum - drijemovac

3. Fritillaria meleagris - obicna kockavica, mocvarni tulipan;

4. Orchis coriophora - vonjavi kacun;

5. Orchis morio - obicni kacun;

6. Orchis tridentata - mali kacun, trozubi kacun;

7. Marsilea quadrifolia - raznorotka cetverolisna

8. Butomus umbellatus - vodoljub.

Mjere zastite gore navedenih vrsta dosada nisu poduzimane.

Treba posebno naglasiti da su navedene biljke osjetljive na promjene na stanistima, osobito na one promjene koje dovode do promjena u rezimu podzemnih voda. Faktori koji mogu utjecati na ova osjetljiva ekoloska stanista, ali i direktno na vrste su npr: cesta plavljenja oneciscenom vodom koja u sebi sadrzi umjetna gnojiva iz poljoprivrede, teske metale, fenole, deterdzente i ostalo.

Vrste dekorativnih cvjetova su dodatno ugrozene zbog masovnog sabiranja u vrijeme cvatnje.

Problem Turopoljskog luga, svakako predstavlja susenje hrasta luznjaka uzrokovano spustanjem nivoa podzemnih voda. Promjene hidroloskog rezima uzrokuju razne probleme, bilo da se radi o susnom razdoblju kada pada razina podzemnih voda, i korijen stabla je nedovoljno opskrbljen vodom, ili pak velike kolicine oborina izazivaju povrsinsko zamocvarivanje koje dovodi do hipoksije, odnosno manjka kisika, koja opet uzrokuje susenje stabala.

Podrucje Turopolja izlozeno je jakim antropogenim utjecajima (smjesteno izmedu Zagreba i Siska) te onecisceni zrak, voda i tlo predstavljaju veliku opasnost za osjetljive luznjakove sume.

Na fiziolosko slabljenje stabala svakako utjecu i bioticki faktori (pepelnica, potkornjaci, golobrst ...).

Najugrozenija zajednica je suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s drhtavim sasem iz razloga sto nije uspjela prilagoditi relativno plitku korijensku mrezu s padom razine podzemnih voda.

Najbolja mjera zastite je zapravo zastita samog stanista i odgovarajucih ekoloskih uvjeta odnosno ekosistema u cjelini.

ENTOMOFAUNA

Fauna leptira i tulara (Izsecta: Lepidoptera & Trichoptera)

Na pdrucju Turopolja sistematska faunisticka istrazivanja provode se u posljednjih desetak godina.* Tim istrazivanjima obuhvaceni su leptiri i u posljednje vrijeme tulari. To je znacajna skupina, koja svaka na svoj nacin oslikava bilosku raznolikost, te ekoloske i zoogeografske znacajke odredenog podrucja.

Leptiri se prema periodu aktivnosti dijele na vrste aktivne danju (Rhopalocera) i vrste aktivne nocu (Heterocera). Europska fauna broji oko 440 vrsta danjih i 7 900 nocnih vrsta leptira.

Sa stajalista istrazivanja leptira, zanimljiviji su danji leptiri jer se lako uocavaju u prirodi, veliki broj vrsta moguce je utvrditi samo opazanjem jer se lako determiniraju, vrlo su osjetljivi na odredene vidove promjena u stanistima uzrokovanih antropogenim djelovanjem, dobar su indikator stupnja faunistickog bogatstva odredenog podrucja, a s druge strane promjene u biotopu imaju znacajan odraz na sastav njihove faune.

Tulari su kukci koji su razvojnim ciklusom i nacinom zivota vezani za vodena stanista na kopnu (jezera, potoci, rijeke,...). Dijele se na dvije velike skupine. Licinke jedne skupine izgraduju kucice specificna oblika u kojima zive od kamencica, lisca i manjih grancica, dok one iz druge skupine ne grade takve kucice.

Odrasli tulari nisu tako atraktivnih boja kao velika vecina leptira, posebno danjih. Krila su im u pravilu svijetlosmeda, koso polozena povrh tijela, kada miruju.

Tijekom istrazivanja leptira i tulara (1997 i 1998.g.) na teren se izlazilo u razlicitim mjesecima ukljucujuci kasnojesenji i ranozimski period.* Veci dio danjih leptira samo je registriran jer se lako prepoznaje, a samo je manji dio prikupljen za obradu u laboratoriju. Nocni leptiri i tulari prikupljni su pomocu UV i zivinih zarulja. Prikupljanje i biljezenje vrsta vrseno je na cesti Selce-Pescenica, Pegcenica - Lekenik, te na lokalitetu Vratovo i Turska vrata.

U periodu dvogodisnjih istrazivanja (97. i 98. god.)*, te uvidom u entomoloske zbirke i istrazivanja iz ranijeg perioda, zabiljezeno je na podrucju Turopoljskog luga 95 vrsta leptira i 6 vrsta tulara.

U fauni Turopolja utvrdeno je dosadasnjim istrazivanjima 60-ak vrsta danjih leptira, sto iznosi oko trecinu faune leptira utvrdene u Hrvatskoj koja broji oko 185 speciesa. Na ispitivanom podrucju je zabiljezeno 36 vrsta, sto iznosi oko 60% faune Turopolja. Najzanimljiviji lokaliteti su rubovi suma uz cestu Pescenica - Selce, te prostor uz rub sume na potezu Pescenica - Lekenik, a posebno zanimljivo staniste je lokalitet Vratovo, gdje su zabiljezene i najzanimljivije vrste kao sto su: Zerynthia polyxena - uskrsni leptir, Apatura iris mala modra preljevica, te Apatura ilia - velika modra preljevica. Navedene vrste ugrozene su na podrucju veceg dijela Hrvatske. Njihove populaicje su male i izdvojene. Njihova zastita i siguran opstanak u sastavu faune Turopoljskog luga, uvjetovana je ocuvanjem dosadasnjih ekoloskih cimbenika. Kao najbitnije isticem odrzavanje suma i livadnih povrsina (Vratovo), te grmovitih podrucja uz sumske rubove.

Iz skupine Heterocera zabiljezeno je 59 vrsta. Najbrojnija vrstama je porodica sovica (Noctuidae), sto se moglo i pretpostaviti buduci da je to najzastupljenija porodica leptira, koja na podrucju Hrvatske broji oko 585, a u europskoj fauni oko 1 300 vrsta. Za ovu porodicu postoje jedini publicirani podaci o njenim faunistickim i zoogeograLskim znacajkama na podrucju Turopolja.

U istrazivanjima protekle dvije godine (97. i t98. god.) na podrucju Turopoljskog luga registrirano je 37 vrsta, sto cini oko 26% turopoljske faune sovica. Sest vrsta sovica je utvrdeno po prvi puta za podrucje Turopolja, sto govori u prilog faunisticke i ekoloske specificnosti Turopoljskog luga odnosno o rnnolikosti njegove faune.

Veliki broj zabiljezenih vrsta ima higrofilan karakter (Hypena proboscidalis, Gortyna flavago, Elophila nymphaeata, ...), sto je uvjetovano ekoloskim cimbenicima koji vladaju na tim prostorima. Upravo su navedene higrofilne vrste prorijedene na velikom podrucju srednje Europe, sto cini dodatni motiv za ocuvanjem ovog biolosko-ekoloskog vrijednog podrucja.

Iz skupine tulara zabiljezeno je samo sest vrsta sto cini manji dio faune Trichoptera. Posebno su zanimljive tri nove vrste koje su po prvi puta utvrdene na podrucju Hrvatske, a to su: Hydroosyche contubernalis, Hagenalla clathrata i Limnephilus stigma. To posluzuje kao dokaz faunisticke specificnosti Turopoljskog luga odnosno Turopolja, ali i na veliku neistrazenost tulara.

Zoogeografskom analizom leptira i tulara dokazano je da na podrucju Turopolja prevladavaju euroazijske, odnosno eurosibirske vrste sto je uvjetovano ekoloskim, klimatskim i vegetacijskim znacajkama navedenog podrucja. Svi ti cimbenici, promatrani u cjelini uvjetuju sastav faune leptira i tulara.

Najzanimljiviji danji leptiri Turopolja su:

Papilio machaon - lastin rep;

Iphiclides podalirius - prugasto jedarce;

Zerynthia polyxena - uskrsni leptir;

Apatura iris - velika modra preljevica;

Apatura ilia - mala modra preljevica;

Nymphalis antiopa - mrtvacki plast;

Najzanimljiviji nocni leptiri Turopolja su vrste iz porodice sovica (Noctuidae): Rhizdera lutuosa i Plusia zo simi.

Prva je bila zabiljezena u nasoj fauni samo na prostoru Zagreba i Podravine, a druga samo na podrucju Podravine.

* (Elaborat: Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju Turopolja, HPM, Zagreb, 1997., mr. sc. Mladen Kucinic, dipl. ing. Martina Sasic)

Fauna trcaka

Trcci (Carabidae) su porodica grabezljivih kornjasa koji su nacinom zivota najvecim dijelom vezani za tlo. Prema broju vrsta na cijeloj Zemlji, ovo je jedna od najvecih porodica kornjasa.

Njihova uloga je znacajna za protok energije kroz ekosistem. Utvrdeno je npr. da je bioprodukcija trcaka na jedinici povrsine veca od ste kod ptica (Kaczmarek 1963.).

Vrlo bitan je i udio trcaka u ishrani mnogih vrsta ptica i sisavaca.

Sumske vrste trcaka su epiedafski organizmi koji pripadaju makrofauni i megafauni. Posebno su osjetljive na promjene ekoloskih faktora (vlage i temperature) kao i oneciscenja, te se u novije vrijeme koriste kao bioindikatori.

Prilikom istrazivanja trcaka na podrucju Turopoljskog luga koristene su dvije metode sakupljanja, i to metoda prosijavanja listinca kroz sito s mrezom promjera 1 cm te metodom lovnih posuda.

Tijekom istrazivanja sakupljeno je na cetiri postaje u Turopoljskom lugu 813 jedinki trcaka koje pripadaju u 44 vrste. Istrazivanja su rovedena u cetiri razlicite biljne zajednice s ciljem da se utvrdi brojnost vrsta u svakoj zajednici.

Najvise vrsta trcaka ustanovljeno je u sumi hrasta luznjaka sa zutilovkom i rastavljenim sasem (26 vrsta), dok je najvise jedinki skupljeno u sumi poljskog jasena s kasnim drijemovcem.

U trima luznjakovim zajednicama Turopolja, dominantna vrsta je Abax parallelus. To je uobicajena srednjeeuropska vrsta koja nastanjuje sumske i otvorene ekosustave.

U sumi poljskog jasena s kasnim drijemovcem dominantna vrsta je Agonum longiventre. Rijec je o najbrojnijoj uzorkovanoj vrsti u Turopoljskom lugu, koja preferira otvorena do potpuno zasjenjena stanista poplavnih suma.

Od utvrdenih vrsta treba istaknuti vrstu Carabus granulatus koja je jedina vrsta ovog roda s izrazenim krilnim dimorfizmom i mogucnoscu letenja.

Istrazivanjima je zabiljezeno pet vrsta koje su izuzetno rijetke. To su Dyschirius digitatus, Thalassophilus longicornis, Diachromus germanus, Badister dorsiger i Badister dilatatus.

* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju Turopolja" HPM, Zagreb 1998., Snjezana Vujcic-Karlo, Marijana Klipa)

Ribe u rijeci Odri

Najvazniji vodotok ovog podrucja, rijeka Odra s pritocima Lomnicom, Bunom i Lekenikom, prolazi sredinom doline Turopolja. U rijeci Savi zabiljezeno je na tom podrucju 13 vrsta riba, dok u Odri zive 22 vrste iz 7 porodica.*

Autohtone (domace) vrste su:

Rutilus rutilus - crvenokica;

Rutilus pirgus virgo - plotica;

Alburnus alburnus - uklija.

Osim njih u rijeci Odri borave i slijedece vrste:

Esox lucius - stuka;

Leuciscus cephalus - klen;

Perca fluviatilis - grgec;

Stizostedion lucioperca - smud;

Silurus glanis - som; ...

Jedna od svakako najugrozenijih vrsta je crnooka deverika - Abramis sapa, izumrla vrsta u Sloveniji, cije je odrzanje u ovom podrucju dokaz jos uvijek dobre kvalitete vode Odre i njenih pritoka.

Posebna znacajka ovog podrucja su periodicka plavljenja nuzna za odrzanje prirodne ravnoteze ekosustava. Rijeka Odra redovito plavi povrsinu od oko 30 000 ha duz 30 km svog toka. Procjene su da tijekom proljetnih poplava u ozujku i travnju, gotovo 90 000 riba iz Odre i Save dolazi na mrijest u ovo naplavljeno podrucje. * (Podaci sa izlozbe Turopolje - svijet koji nestaje, HPM, Zagreb 1999, grupa autora)

Vodozemci i gmazovi

Vodozemci su karakteristicni i brojni sitni kraljesnjaci u poplavnim luznjakovim sumama. Prvi vodozemci za Turopolje spominju se u radu o alpskom voluharicu (Tvrtkovic i ost. 1979.) kad se opisuje reliktni karakter turopoljskih suma Leiner (1985.) biljezi vrstu Pelobates fuscus za Pescenicu, a Mestrov i ost. (1986.) daju prvi popis vrsta po stanistima. Hibridnu zonu zaba mukaca istrazili su MacCallum (1994.) i Nurnberger i ost. (1993.).

Suma Turopoljski lug lezi u poplavnom podrucju rijeka Save i Odre te je djelomicuo izvrgnuta poplavama u kisnom dijelu godine. Poplave su direktne (bujanjem voda u slivu rijeke Odre) ili indirektne (Sava i Kupa nabujaju i vracaju vodu u Odru). Visina poplava je od 0,5-1,0 m, a voda se iz sume povlaci brzo ili je nema u podrucju gdje su iskopani kanali, te na vecim gredama. Navedene ekoloske prilike pogoduju vodozemcima koje ovdje nalazimo u velikom broju.

Za samu sumu Turopoljski lug zabiljezeno je 13 vrsta vodozemaca i 6 vrsta gmazova.*Vrijednost ove sume tolikim vrstama se povecava ako uzmemo u obzir da je ovo podrucje blizu velikih urbanih centara - Velike Gorice, Zagreba i Siska, te tako moze posluziti za edukaciju gradana, a napose djece i mladih.

U zadnje vrijeme u svijetu je zapazen trend opadanja populacije vodozemaca i ustanovljeno je da su te vrste dobri bioindikatori. Stoga mogu posluziti,, za ukazivanje na negativne promjene u okolisu.

Prilikom istrazivanja vodozemaca i gmazova, koristene su metode: a) obilaska terena pjeske; b) obilaska terena automobilom; c) postavljanja lovnih posuda; d) prikupljanja fotodukumentacije.*

Popis vrsta zabiljezenih za Turopoljski lug

AMPHIBIA

(vodozemci)

Urodela

1. Salamandra salamandra - pjegavi dazdevnjak (repasi)

2. Triturus alpestris - planinski vodenjak

3. Triturus vulgaris - mali vodenjak

4. Triturus carnifex - veliki vodenjak Anura

5. Bombinabombins.-crvenimukac (bezrepci)

6. Bombina variegata - zuti mukac

7. Bufo bufo - smeda krastaca

8. Hyla arborea - gatalinka

9. Rana arvalis - mocvarna smeda zaba

10. Rana dalmatina - sumska smeda zaba

11. Rana temporaria - livadna smeda zaba

12. Rana ridibunda - velika zelena zaba

13. Rana esculenta - zelena zaba

REPTILIA

(gmazovi)

Sauria

(gusteri)

1. Anguis fragilis - sljepic

2. Lacerta agilis - livadna gusterica

Serpentes

(zmije)

3. Natrix natrix - bjelouska

4. Natrix tessellata - ribarica (97. nije nadena)

5. Vipera berus - ridovka

6. Elaphe longissima - eskulapova zmija

7. Coronellaaustriaca-smukulja

Chelonia

(kornjace)

8. Emys orbicularis - barska kornjaca

Kako su vodozemci i gmazovi u Turopolju svojim nacinom zivota vezani uz vodu direktno ili indirektno, ugorzavaju ih sve aktivnosti koje dovode do poremecaja u vodenim ekosustavima, a to su: - isusivanje - oneciscenje vodotoka toksicnim tvarima; - zatrpavanje kanala, ... S obzirom na navedeno, predlazu se mjere zastite za Turopoljski lug:

1. Ocuvanje vodenih povrsina - kao znacajnije povrsine treba istaci plohe 97, 129, 59, 92, 93 i 86. Posebno zelim istaknuti plohu 47 na kome je zabiljezeno parenje potencijalno ugrozene zabe gatalinke. Misljenja sam da bi trebalo zabraniti odlaganje balvana u kanale uz cestu, jer se na taj nacin smanjuju i fragmentiraju vodene povrsine. Hodajuci sumom Turopoljskog luga osobno sam se uvjerio u stetnost silnih balvana odlozenih u kanale.

2. Edukacija - kao mjera zastite vodozemaca, a posebno gmazova ima veliki znacaj (mozda najveci!). Prednost Turopoljskog luga nad ostalim slicnim podrucjima je blizina gradova Velike Gorice, Zagreba i Siska, te stoga moze pruziti velike mogucnosti organiziranja edukacije na terenu.

3. Zakonska zastita - sve su prije navedene vrste osim ridovke - Vipera berus zasticene zakonom. To isto ne znaci da se zakon provodi na terenu, jer za to ne postoje odgovarajuci mehanizmi.

Trebalo bi osmisliti prijedloge zastite za svaku pojedinu vrstu, uzimajuci u obzir specificnosti njihove biologije.

Na osnovu svega navedenog o vodozemcima i gmazovima Turopoljskog luga mozemo dati zakljucak da je ovo podrucje izuzetno vrijedno sa stajalista bioloske raznolikosti - na relativno maloj povrsini obitava velik broj vrsta herpetofaune.

Stoga bi trebalo aktivno zastititi kako vrste koje ovdje obitavaju, tako i njihova stanisa.

* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju Turopolja" HPM, Zagreb 1997., dipl. ing. Biljana Janev - Hutinec)

Raznolikost i bogatstvo ornitofaune

Tijekom proljetne seobe ptica sumska stanista imaju vaznu ulogu u preletu ptica pjevica. Tako u sumama Turopolja biljezimo intenzivan prelet srednjeeuropskih i nasih vrsta kao npr. Ficedula hypoleuca, F. albicollis, Phylloscopus collybita, P. trochilus, Sylvia atricapilla, S. curruca, Phoenicurus phoenicurus i dr.*

Proljetna i jesenska seoba preko livadnih stanista Turopolja, zanimljiva je zbog preleta rijetkih i ugrozenih europskih vrsta. Tako je zabiljezen prelet vrste Crex crex, koja se u Europi ali i u Hrvatskoj gnjezdi u vrlo malenom broju.

Uz prdavca, treba spomenuti i masovniji prelet prepelica Coturnix coturnix, te ostalih zanimljivih i rijetkih vrsta kao Lymnocryptes minimus, Saxicola rubetra, Miliaria Calandra, Alauda arvensis. Zabiljezena je i vrsta Falco cherrug tijekom rujna za jesenskog preleta.

Ekotoni su zbog svog polozaja zanimljivi za prelet kako sumskih tako i nekih livadnih pticjih vrsta. U ovom tipu stanista zabiljezena je seoba puno vrsta ptica kao npr. Streptopelia turtur, Oriolus oriolus, Sylvia nisoria, S. communis, Miliaria calandra, Saxicola rubetra, .... Stoga je jasna uloga i znacaj preostalih ekotona Turopolja za ovaj tip ornitofaune, kao i potreba adekvatne zastite.

Rijeka Odra je iznimno vazan seobeni pravac tijekom proljetne i jesenske seobe za mnoge mocvarne vrste koje na toj rijeci jos uvijek nalaze zadovoljavajuce uvjete za prehranu i odmor. Treba spomenuti samo neke: Tachybaptus ruficollis, Podiceps nigricollis, Pandion haliaetus, Gallinula chloropus, Anas platyrhynchos, Aythya ferina, Ardea cinerea, Ciconia ciconia, C. nigra, Grus grus,....

Od zimske ornitofaune u sumama Turopoljskog luga treba spomenuti ptice dupljasice, prvenstveno djetlove (Picoides major, P. medius, P. minor, Dryocopus martius, Picus canus), sove (Strix uralensis, Strix aluco), te pjevice, uglavnom sjenice (Aegithalos caudatus, Parus palustris, P. caeruleus). U velikom broju ovdje prezimljavaju: Troglodytes troglodytes, Prunella modularis, Coccothrasustes coccothraustes, Carduelis spinus, Pyrrhula pyrrhula i Regulus regulus.

Livadna stanista zimi nastanjuju u jatima vrste Sturnus vulgaris, Fringilla montifringila, F. coelebs, Carduelis carduelis, C. chloris, Perdix perdix ....

Ekotonski tip stanista pogodan je takoder za mnogobrojne zimske predstavnike, kao i rijeka Odra (ukoliko se ne zamrzava).

Tijekom sezone gnijezdenja zabiljezeno je 65. vrsta ptica gnjezdarica (podaci se odnose na trogodisnje istrazivanje ornitofaune 1996., 1997. i 1998. god).*

Sveukupno je za citavo podrucje Turopolja zabiljezeno preko 200. vrsta ptica, a u navedenim trogodisnjim iskazivanjima 139. vrsta.*

Bogatstvo i raznolikost zajednica ptica prikazuje se indeksom diverziteta (H), maksimalnim diverzitetom (Hm,) i ujednacenoscu.

Prema bogatstvu i raznolikosti najzanimljivija su sumska stanista. Najbogatije staniste cine vrbovo - topolove sume uz rijeku Odru. Ovdje je zabiljezeno 28. vrsta ptica i 88. jedinki na povrsini od 10 ha. Dominantna vrsta je Sylvia atricapilla, no osim nje treba izdvojiti i gnjezdarice, dupljasicu Dendrocopos minor i poludupljasicu Ficedula albicollis, te ostale obalne vrste.

Prema bogatstvu i raznolikosti ornitofaune slijedi ekotonski tip stanista. Na plohi povrsine 100 ha zabiljezena je 31. vrsta ptice i 232 jedinke. Dominiraju vrste Turdus merula i Sylvia communis.

U hrastovim poplavnim sumama dominira vrsta Sylvia atricapilla (zbog dobro razvijenog sloja grmlja). Ukupno je zabiljezeno 20. vrsta ptica i 99. jedinki.

Sumski rub hrastove sume ima razlicit sastav vrsta, sumskih, livadnih i rubnih. Tu je na povrsini od 5. ha zabiljezeno 16. vrsta i 19. jedinki. Dominira vrsta Sylvia atricapilla.

Jasenove poplavue sume imaju male vrijednosti indeksa raznolikosti. Na 15. ha povrsine, zabiljezeno je 18. vrsta ptica i 73. jedinke. Dominira Sylvia atricapilla, uz vrste Picus canus, Certhia brachydactyla i Phylloscopus sibilatrix.

Hrastovo - grabove sume su siromasne vrstama, jer dolaze na izdignutijem terenu koji nije plavljen. Dominira vrsta gnjezdarica tla Erithacus rubecula. Na povrsini od 15 ha zabiljezeno je 14. vrsta i 79. jedinki.

Najmanje vrijednosti indeksa raznolikosti zabiljezene su na livadnim stanistima Selca. Dominantna vrsta je Saxicola rubetra ili Alauda arvensis (na drugoj povrsini)

Na kultiviranim stanistima dolaze vrste Ardea cinerea, Vanellus vanellus, Motacilla alba, M. flava, Perdix perdix i Phasianus colchicus.

Naselja su zanimljiva kao nalazista rijetkih i ugrozenih vrsta kao npr. Tyto alba (gnjezda pravi na tavanima kuca ili u tornjevima crkava), Ciconia ciconia (gnjezdi se takoder na kucicama uz lijevu obalu rijeke Odre), Ciconia nigra, Hirundo rustica .... Mnogobrojne vrste su Carduelis carduelis, C. chloris, Serinus serinus, Parus major,....

Za kraj isticem dvije vrste koje daju veliku vrijednost sumskim sastojinama Turopoljskog luga, a to su orao kliktas (Aquila pomarina) i crna roda (Ciconia nigra). Tu treba pribrojiti, po procjeni strucnjaka i orla stekavca (Haliaetus albicilla).

Na osnovu iznesenog mozemo zakljuciti da je podrucje Turopoljskog luga iznimno bogato i znacajno za zivot ornitofaune. Zastitu treba usmjeravati ka zastiti samog stanista na kojima ptice borave, a onda i samih zivotinja u smislu ocuvanja potrebnog mira, gradnjom kucica, edukacijom na terenu i slicno.

* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju Turopoljskog luga", HPM, Zagreb 1997., 1998., mr. sc. Gordan Lukac)

Sisavci

Sitni terestricki sisarci

Sitni terestricki sisavci (kukcojedi, glodavci) su vazna komponenta u odrzavanju bioloske raznolikosti i ravnoteze u sumskim zajednicama djelujuci na prirodu tla, protok organskih i anorganskih tvari, te njihovu razgradnju. Utjecu takoder i na strukturu sastojina, prizemnog rasca i drveca, a osobito na rasprostranjenje biljaka zoohorijom. Reduciraju brojnost stetnih kukaca i odrzavaju stabilne populacije predatora. O takvoj ulozi sitnih terestrickih sisavaca u sumskim ekosustavima potrebno je voditi racuna prije bilo kakvih zahvata usmjerenih ka kontroliranju brojnosti njihovih populacija. A zahtjevi za takvim intervencijama sve su cesci, jer se sve cesce pribjegava obnovi sume sadnjom zira ili /bog propasti mladica djelovanjem voluharica. Rjesenje ovih problema zahtjeva sustavno pracenje sitnih terestrickih sisavaca, te vrsenje pokusa na eksperimentalnim plohama. Znanstvenim pristupom ovom problemu mozemo pronaci adekvatna rjesenja koja nisu stetna za sumski ekosustav, a ekonomski su isplativa.

Istrazivanja sitnih terestrickih sisavaca na podrucju Turopoljskog luga vrsena su tijekom 1997., u proljece i jesen 1998., te u zimi ove godine (1999.).*

Pracenje brojnosti glodavaca obavljeno je primjenom dviju znanstvenih metoda kojima se minimalno utjece na okolis. To su metoda minimalnog kvadrata i y-metoda,, kojom je ujedno utvrdivana i fauna sitnih sisavaca u sumskim zajednicama. Za pracenje brojnosti glodavaca formirano je 5. pokusnih ploha u 3. sumske zajednice.

Iz dobivenih rezultata vidljivo je da u jesen dolazi do povecanja broja glodavaca u sumskim zajednicama Carpino betuli - Quercetum roboris (odjel 98a) i Carpino betuli Quercetum roboris fagetosum (odjel 86c) i da je ona podjednaka u jesen.*

Uzroci povecanja broja zivotinja u jesenskom periodu su duzi susni period, prirodna jesenska imigracija zivotinja sa susjednih livadnih stanista, te mnogo hrane (zira, bukvice, ...).

U fauni sitnih sisavaca Turopolja pronadeno je ukupno 14. vrsta kukcojeda i glodavaca, 12. u sumi, a dvije su nove vrste za Turopolje, zabiljezene uz rijeku Odru. To su nutrija (Myocastor coypus) i dabar (Castor fiber).*

U sumskom odjelu 131a, prvi put u Hrvatskoj poceo se proucavati sastav faune sume poljskog jasena s kasnim drijemovcem. Znacajni nalaz za tu zajednicu je pronalazak alpskog voluharica (Microtus (multiplex) liechensteini), vrste koja je relikt u Turopoljskom lugu.

Zasad najveci je broj sitnih terestrickih sisavaca utvrden u nizama u sumi hrasta luznjaka sa zutilovkom, cak 14. vrsta, sto premasuje broj ovih zivotinja u sumama hrasta kitnjaka i bukovim sumama Hrvatske. U sumi na gredama, utvrdeno je 1997. godine samo 10 vrsta, u sumi poljskog jasena samo 9, da bi 1998. godine populacija ostalih vrsta narasla do 14. vrsta u sumi na gredama.*

Popis sitnih sisavaca dosad nadenih u sumama Turopoljskog luga:

1. Neomys anomalus - mocvarna rovka

2. Neomys fodiens - vodenrovka

3. Sorex araneus - sumska voluharica

4. Sorex minutus - mala rovka

5. Talpa auropea - krtica

6. Clethrionomys glareolus - rida voluharica

7. Microtus agrestis - livadna voluharica

8. Microtus arvalis - poljska voluharica

9. Microtus (multiplex) liechtensteini - istocnoalpski voluharic

10. Apodemus agrarius - poljski mis

11. Apodemus flavicollis - zutogrli sumski mis

12. Apodemus sylvaticus - sumski mis

13. Micromys minutus - patuljasti mis

14. Micromys avellanarius - puh orasar

Popis ostalih sisavaca nadenih u sumama Turopoljskog luga:

1. Mustela erminea - zerdav

2. Mustela putorius - tvor

3. Martes sp. - kune (zlatica, bjelica)

4. Meles meles - jazavac

5. Vulpes vulpes - lisica

6. Canis lupus - vuk (zadnji ubijen zabiljezen god. 1930.)

7. Felis sivlestris - divlja macka

8. Lepus silvestris - zec

9. Sus scrofa - divlja svinja

10. Capreolus capreolus - srna

l 1. Cervus elaphus - jelen

Popis sisavaca dosad nadenih na mocvarnim livadama Vratova:

1. Neomys anomalus - mocvarna rovka

2. Neomys fodiens - vodena rovka

3. Sorex araneus - sumska rovka

4. Crocidura leucodon - zadnji nalaz dvobojne rovke 1970.gd.

5. Arvicola terrestris - vodeni voluhar

6. Microtus agrestis - livadna voluharica

7. Microtus arvalis - poljska voluharica

8. Apodemus agrarius - prugasti poljski mis

9. Apodemus flavicollis - sumski mis

l0. Apodemus sylvaticus - poljski mis

11. Vulpes vulpes - lisica

12. Bubalus bubalus - zadnji bivoli drzani na Vratovu do t57.g.

13. Capreolus capreolus - srna

Popis sisavaca nadenih uz rijeku Odru i potoke Turopoljskog luga:

1. Neomys anomalus - mocvarna rovka

2. Neomys fodiens - vodena rovka

3. Apodemus agrarius - prugasti poljski mis

4. Apodemus sylvaticus - poljski mis

5. Micromys minutus - patuljasti mis

6. Ondatra zibethica - bizam

7. Myocastor coypus - nutrija

8. Castor fiber - dabar

9. Lutra lutra - vidra

10. Mustela putorius - tvor

* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske razoolikosti na podrucju Turopoljskog luga" HPM, Zagreb 1997., dipl. ing. Marjana Baletic, dipl. ing. Marijana Vukovic, dr. sc. Nikola Tvrtkovic)

Sismisi

Istrazivanje sismisa u Turopolju tijekom godine vrseno je na podrucju Turopoljskog luga. Prilikom istrazivanja koristeno je vise metoda: postavljene su kucice za sismise, vrsen je lov mrezama za ptice, koristen je bat - detektor te vizualni pregled podrucja.*

Kucice za sismise pokazele su se kao izuzetno dobar nacin utvrdivanja prisutnosti sumskih vrsta sismisa. Kucice uspjesno zamjenjuju mjesta na kojima borave sumske vrste sismisa (duplje, pukotine u deblu i sl.). Ova metoda koristena je po prvi puta u Hrvatskoj, i to na ovom podrucju.

Bat - detektor je specijalni uredaj koji ultrazvuk pretvara u cujan zvuk. Kako sismisi koriste razlicite frekvencije i nacine modulacije signala koji proizvode, moguce je utvrditi o kojoj se vrsti radi.

U navedene dvije godine istrazivanja sismisa na podrucju Turopoljskog luga, utvrdena je prisutnost 11. vrsta sismisa i tri roda (popis vjerojatno nije konacan). Bat - detektorom je utvrdeno sedam vrsta i tri roda, kucicama cetiri vrste i jedan rod, lovom mrezom tri vrste, a promatranjem na koloniji dvije vrste. Bat - detektorom je po prvi puta utvrden i do sada nepoznati 55 kHz fonicki tip vrste Pipistrellus pipistrellus u Hrvatskoj, a koji je tek nedavno opisan. Takoder potvrden je i 45 kHz fonicki tip. Tako su u Turopolju opisana oba fonicka tipa, koja ce nadamo se vrlo uskoro biti opisani i kao dvije simpatricke vrste roda Pipistrellus. Najcesce pronalazene vrste na plohama su P. pipistrellus i Nyctalus noctula.

Broj jedinki utvrdenih vrsta je mali, osim kod R. ferrumequinum i M. emarginatus za koje je utvrdena kolonija zenki s mladima na tavanu lugarske kuce na Vratovu koja ukupno broji preko 500. jedinki. *

Zastita sismisa usmjerena je u pravcu zastite njihovog obitavalista, a to su susci i stara stabla s rupama i razna druga udubljenja na stablima. Takoder je nuzno potrebno obustaviti velika "krcenja", i "ciscenja", suma na odredenim plohama, ako se i vrse " " "ciscenja", treba ostavljati susce i staro drvece.

Popis sismisa dosad nadenih u sumama Tur. luga:

1. Rhinolophus ferrumequinum - veliki potkovnjak

2. Nyctalus noctula - rani vecernjak

3. Plecotus auritus - smedi dugousan

4. Pipistrellus pipistrellus - patuljasti sismis

5. Pipistrellus pipistrellus (45 kHz i 55 kHz) - fonicki tipovi patuljastog sismisa

6. Pipistrellus nathusii - sumski sismis

7. Myotis daubentoni - rijecni sismisi

8. Myotis mystacinus - brkati sismis

9. Myotis emarginatus - ridi sismis

10. Myotis blythi/myotis - ostroumni sismis/veliki sismis

11. Eptesicus serotinus - kasni nocnjak

Sve vrste sismisa u Hrvatskoj najstroze su zasticene Zakonom o zastiti prirode (N.N. 30/15.4.94.) i posebuim Praviluikom o zastiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (N.N. 31/9.5.95 )

* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju Turopoljskog luga", HPM, Zagreb 1997, dipl. ing. Drasko Holcer)

ZASTITA STANISTA NA PODRUCJU TUROPOLJSKOG LUGA

Uvod

Biolosku raznolikost Turopoljskog luga cini mozaicni raspored razlicitih tipova suma, te stoga ne treba stititi samo pojedinacne sastojine ili dijelove sume, nego cijeli odabrani kompleks koji ce biti reprezentativan za citavo podrucje. Nacinjeni su definitivni popisi zasticenih, i sto je vaznije, stvarno ugrozenih vrsta, valoriziran je citav kompleks i izdvojeni dijelovi koje bi trebalo zastititi, te dijelovi koji se preporucuju za razgled posjetiocima.

Popis zasticenih biljaih i zivotinjskih vrsta

Biljke:

1. Fritillaria meleagris - kockavica

2. Anacamptis pyramidalis - vratizelja

Leptiri (Lepidoptera):

1. Iphiclides podalirius - prugasto jedarce

2. Papilio machaon - lastin rep

3. Apatura iris - velika modra preljevica

4. Apatura ilia - mala modra preljevica

Vodozemci (Amphibia):

1. Salamandra salamandra - pjegavi dazdevnjak

2. Triturus vulgaris - mali vodenjak

3. Triturus alpestris - planinski vodenjak

4. Triturus carnifex - veliki vodenjak

5. Bombina bombina - crveni mukac

6. Bombina variegata - zuti mukac

7. Buto bufo - smeda krastaca

8. Hyla arborea - gatalinka

9. Rana arvalis - mocvarna smeda zaba

10. Rana dalmatina - sumska smeda zaba

11. Rana temporaria - livadna smeda zaba

Gmazovi (Reptilia):

1. Emys orbicularis - barska kornjaca

2. Lacerta agilis - livadna gusterica

3. Anguis fragilis - sljepic

4. Natrix natrix - bjelouska

5. Coronellaaustriaca-smukulja

6. Elaphe longissima - eskulapova zmija

Ptice (Aves):

1. Tachybaptus ruficollis - mali gnjurac

2. Ardea cinerea - siva caplja

3. Ciconia nigra - crna roda

4. Ciconia ciconia - roda

5. Circus aeruginosus - eja mocvarica

6. Accipiter gentilis - jastreb

7. Accipiter nisus - kobac

8. Buteo buteo - skanjac

9. Aquila pomarina - orao kliktas

10. Falco tinnunculus - vjetrusa

11. Porzana porzana - rida stijoka

12. Crex crex - prdavac

13. Cuculus canorus - kukavica

14. Tyto alba - kukuvija

15. Strix aluco - sumska sova

16. Strix uralensis - planinska sova

17. Strix otus - mala usara

18. Picoides major - veliki djetlic

19. Picoides medius - crvenoglavi djetlic

20. Picoides minor - mali djetlic

21. Hirundo rustica - lastavica

22. Anthus trivialis - prugasta trepetljika

23. Motacilla cinerea - gorska pastirica

24. Turdus merula - kos

25. Turdus pilaris - drozd bravenjak

26. Muscicapa striata - muharica

27. Lanius collurio - rusi svracak

28. Fringilla coelebs - zeba

29. Fringilla montifringilla - sjeverna zeba

30. Pyrrhula pyrrhula - zimovka

Popis zasticenih ptica nije konacan (zbog opsirnosti), a broji 123. vrste.

Sisavci (Mammalia):

1. Crocidura leucodon - dvobojna rovka

2. Neomys anomalus - mocvarna rovka

3. Neomys fodiens - vodena rovka

4. Sorex araneus - sumska rovka

5. Sorex minutus - mala rovka

6. Rhinolophus ferrumequinum - veliki potkovnjak

7. Nyctalus noctula - rani vecernjak

8. Plecotus auritus - smedi dugouhi sismis

9. Pipistrellus pipistrellus - patuljasti sismis

10. Pipistrellus nathusii - mali sumski sismis

11. Myotis daubentoni - rijecni sismis

12. Myotis mystacinus - brkati sismis

13. Myotis emarginatus - ridi sismis

14. Myotis blythi - ostrouhi sismis

15. Myotis myotis - veliki sismis

16. Eptesicus serotinus - kasni nocnjak

17. Muscardinus avellanarius - puh ljesnikar

18. Microtus (multiplex) liechtensteini - istocnoalpski voluharic

19. Castor fiber - dabar

20. Lutra lutra - vidra

21. Mustela nivalis - lasica

22. Mustela erminea - zerdav

23. Mustela putorius - tvor

24. Martes foina - kuna bjelica

25. Meles meles - jazavac

26. Capreolus capreolus - srna

27. Cervus elaphus - jelen

28. Sus scrofa - divlja svinja

29. Lepus europaeus - europski zec

30. Vulpes vulpes - lisica

Popis ugrozenih biljnih i zivotinjskih vsta

Biljke:

Vinca minor - mali zimzelen (pavenka)

Leucoium vernum - drijemovac

Fritillaria meleagris - kockavica

Orchis coriophora - vonjavi kacun

Orchis morio - obicni kacun

Orchis tridentata - mali (trozubi) kacun

Marsilea quadrifolia - cetverolisna raznorotka

Butomus umbellatus - vodoljub

Leptiri:

Lycaena dispar - kiselicin crvenko

Zerynthia polyxena - uskrsni leptir

Vodozemci:

Bombina bombina - crveni mukac

Hyla arborea - gatalinka

Gmazovi:

Elaphe longissima - eskulapova zmija

Emys orbicularis - barska kornjaca

Ptice:

Aquila pomarina - orao kliktas

Ciconia nigra - crna roda

Actitis hypoleuca - mala prutka

Anas querquedula - patka pupcanica

Alcedo atthis - vodomar

Porzana porzana - rida stijoka

Crex crex - prdavac

Strix uralensis - planinska sova

Picus canus - siva zuna

Pandion haliaetus - bukoc

Ixobrychus minutus - capljica voljak

Nycticorax nycticorax - gak

Accipiter gentilis - jastreb

Picoides medius - crvenoglavi djetlic

Picoides minor - mali djetlic

Sisavci:

Castor fiber - dabar

Lutra lutra - vidra

Myotis emarginatus - ridi sismis

Microtus (multiplex) liechtensteini - istocnoalpski voluharic

Rhinolophus ferrumequinum - veliki potkovnjak

Lepus eruopaeus - europski zec

Tipovi stanista s karakteristicnim skupinama i vrstama

Suma hrasta luznjaka na gredama (s grabom i bukvom); sova jastrebaca. trcak Carabus violaceus, veliki vodenjak, smeda krastaca, Eskulapov guz, hibridi zutog mukaca s crvenim, puh orasar, sumski mis, srna, ....

Suma hrasta luznjaka u depresijama (vise varijanti, ovisno o duzini poplave); crna roda, gatalinka, livadna zaba, livadna gusterica, dazdevnjak, ridovka, muharice, alpski voluharic, sumska voluharica, sumska rovka, divlja macka, jelen, ....

Sume poljskog jasena i sumarci crne johe; mocvarna zaba. trcak Carabus granulatus, kockavica, drijemovac, bjelouska, mocvarna rovka, prugasti poljski mis, livadna voluharica, ...

Obalne zajednice uz rijeku Odru; dabar. vidra, nutrija, bizam, ptice mocvarice, vodomar, patuljasti mis, rijecni sismis, ...

Potoci: Vranic, Buna, Pescenka, Crna mlaka / Strug, potocic u Krcu, Lekenicki potok i njihovi rukavci; barska kornjaca. vodoljub, vodeni voluhar, vodenrovka, rijetki tulari, ....

Mocvare i mocvarne livade; leptir Lycaena dispor. crveni mukac, trstenjaci, svracak, bjelozube rovke, ....

Pasnjaci s lijeve strane Odre; prdavac kacuni, sumska zaba, poljske voluharice, seve, .... Tavani i krovovi kuca; kukuviia, bijela roda, kolonije sismisa, ...

Vrednovanje pojedinih dijelova Turopoljskag luga s obzirom na strakturu biocenoza i ostale faktore

Osobito bioloski vrijedni dijelovi Turopolskoa luga

Sumski predjel Ostrovske grede, Ostrovje i Jasenje; koncentracija svih tipova sumskih zajednica, vazno podrucje za dabra i vidru, gnijezdiliste orlova (stekavca i kliktasa) te crne rode, uz potocic Crnu mlaku mrijestiliste svih vrsta vodozemaca, nalazista ugrozene populacije alpskog voluharica, ... Ovo je potencijalno najsigurniji dio Turopoljskog luga za obitavanje faune (zbog velike udaljenosti od naselja).

Mocvara Vratovo i sumski predjel uz potok Pescenku; jedinstveno podrucje mocvare i mocvarnih livada, rijetke sumice crne johe, jedini lokalitet s uskrsnjim leptirom, potencijalno podrucje za ugrozenu vrstu Lycaena dispar, mocvarne kornjace, najstariji hrastovi s tipicnom, rijetkom entomofaunom, blizina mrijestilista mocvarnih zaba, centralni polozaj na krizanju javnih cesta i sumske ceste, sacuvane drvene zgrade sumarije (lugarnica "Vratovo"), ...

Rijeka Odra od kanala Sava - Odra do utoka Lekenickog potoka; privlacan krajolik, populacija vidre, bogatstvo ribom i ostalom vodenom faunom, utociste barem tri porodice dabrova, ptice mocvarice, bizam, nutrija, mogucnost plovljenja camcem, kupanja, ribolova, ...

Bioloski vrijedni dijelovi Turopoljskog luga

Podrucje uz potoke Vranic, Buna, potocic u Krcu; vazni za barske kornjace, vodenrovke, mrijestilista vodenjaka i dazdevnjaka, blizina okolnih sela, KPD-a, ...

Sumski predjel Jalseva greda (Prekobunje), Rastine, Klenovo; luznjakove sume na gredama i u nizama, vazno podrucje za sovu jastrebacu, rijetke zmije i gusterice, vazna mrijestilista zaba, blizina KPD-a, naselja, ....

Ostali dijelovi Turopoljskog luga

Sumski pdredjeli Kozjak juzno od kanala, Medibunje, Topolovec; staniste ugrozenih biljaka, asfaltna cesta, objekti sumarije, blizina KPD - a i okolnih sela.

Bioloski vrijedno ali izvan sume Turopolskog luga

Pasnjaci Senokose, Toplica i mocvarne livade do utoka Lekenickog potoka; vazno staniste za ugrozene ptice selice, kacune, loviste za orla kliktasa, pogled na luznjakove sume i tok rijeke Odre, bijela roda, lastavice, sova kukuvija, vikend naselje Selce, relativno dobri prilaz nasipom kanala, ....

Prijedlog zastite pojedirlih dijelova i cjeline Turopoljskag luga

Zakonske mogucnosti

Prema Zakonu o zastiti prirode (30/94) i utvrdenim bioloskim vrijednostima Turopoljskog luga, te pretpostavci da ce ga Drzavna uprava za zastitu prirode i okolista svrstati u razred dijelova prirode lokalnog znacenja, ostaju samo dvije kategorije u koje bi se ovo podrucje moglo uklopiti, a za njihovu zastitu je nadlezna zupanija tj. zupanijska skupstina. To su kao stroza kategorija posebni rezervat i manje znacajna kategorija zasticeni krajolik. Kategorijske zastite poput nacionalnog parka ili parka prirode, .... ne dolaze u obzir zbog relativno male povrsine koja se zeli zastititi, a time i ukupnog udjela u vrijednostima prirode. Ako usporedimo "Lonjsko polje" - park prirode, koje ima atraktivne sadrzaje (naselja bijele rode, gnijezdilista caplji i zlicarki, orlova, itd...) s Turopoljskim lugom, tada vidimo da je lug premalen da bi mogao imati osobito brojne i atraktivne velike ugrozene vrste. Prednost Turopoljskog luga nad Lonjskim poljem je njegova blizina velikih gradova, Velike Gorice, Siska i Zagreba, te bolje mogucnosti za poucne i turisticke svrhe.

Turopoljski lug prema prvoj mogucnosti bi mogao biti jedna vrsta posebnog rezervata.

Ako se uzme u obzir sadasnje stanje i starost suma, te nedostatak veceg broja ugrozenog bilja, a s druge strane izrazitog bogatsva zivotinjskih vrsta, Turopoljski lug bi mogao postati zooloski rezervat. U ovakvom rezervatu zastitu uzivaju sve samonikle biljke i zivotinje koje u njemu zive. Dozvoljene su radnje koje odrzavaju postojece stanje (iskljucivo sanitarna sjeca suma, sanitarni odstrijel lovne divljaci, odrzavanje livada i pasnjaka kosnjom odnosno pasarenjem, ...), a za sve radnje koje bi mogle prouzrociti promjene ili ostecenja vegetacije, bilja i zivotinjskog svijeta, treba traziti dopustenje Drzavnje uprave.

U zooloskom rezervatu zabranjeni su svi oblici gospodarskog i ostalog koristenja. Druga mogucnost koja dolazi u obzir je da se Turopoljski lug zastiti kao zasticeni krajolik. U takvu podrucju zastitu uzivaju samo zakonom zasticene biljne i zivotinjske vrste. Ne dozvoljavaju se radnje koje bi narusile obiljezja zbog kojih je zasticeni krajolik zasticen. Dopusteni su svi oblici gospodarskog i ostalog koristenja pod uvjetom da ne ugrozavaju izgled krajolika.

Izmedu ove dvije zakonske mogucnosti, a uzimajuci u obzir potrebu da se zastita Turopoljskog luga u buducnosti sama financira, najpovoljnije rjesenje je da se dio luga proglasi zooloskim rezervatom, a veci dio oko njega zasticenim krajolikom.

Prijedlog podrucja zooloskog rezervata

Kao zooloski rezervat predlazu se sumski odjeli 109 - 113, 123 - 129, dio odjela 131 lijevo od potoka, 132 - 135 (Ostrovska greda, Ostrovje i Jasenje), te rijeka Odra uz navedene sumske odjele, tj. od utoka Pescenke do utoka Lekenickog potoka.

Navedeno podrucje bilo bi bez sjece, lova i ribolova te ogranicenog pristupa. Podrucje je odabrano zbog svoje raznolikosti u tipovima biocenoza sume, zato sto granici s dijelom Odre znacajnim za dabra i vidru, a sudeci po opazanjima orlova i crne rode to je njihovo potencijalno gnijezdiliste.

Prijedlog podrucja zasticenoa krajolika

Kao zasticeni krajolik predlazu se sumski odjeli 47 - 76, 87 -108, 114 - 122, 130, 131 desno od potoka, 136 - 140 (Prekobunje, Rastine, Klenovo, Vratovo, Krc). U sastavu ovog podrucja bio bi i dio predviden za poucne i turisticke svrhe. Navedeno podrucje je znacajno jer tvori tzv. zastitnu zonu oko zooloskog rezervata, a u njemu se gnijezde sva tri zabiljezena para sove jastrebace, te veliki niz rijetkih i karakteristicnih ptica. U takvom podrucju lov je strogo ogranicen i samo na sanitarni odstrijel i to pod kontrolom djelatnika javnog poduzeca.

Dijelovi Turopoljskog luga izmedu KPD - a i naselja Rakitovec i Turopolje koje je vrlo tesko kontrolirati, ostali bi izvan zasticenog podrucja.

Mogucnos korisenja u poucne i turisticke svrhe

Prednosti i nepovolnosti lokacije predlozenog zasticenog dijela prirode

Prednosti:

- Ocuvanost prirodnog izgleda rijeke, dijela potoka, dijelova sume;

- Ocuvanost bioloske raznolikosti;

- Mogucnost brzog dolaska do Turopoljskog luga iz urbanih sredista;

- Postojeci objekti na Vratovu;

- Prirodni povratak dabra Odrom uzvodno, ...

Nepovoljnost:

- Sve manji udio starijih stabala u sumi;

- Nestajanje livada i pasnjaka;

- Velika udaljenost najblizih autobusnih i zeljeznickih stanica;

- Presjecanje sume javnim prometnicama;

- Lose stanje prometnica;

- Blizina Kazneno - popravnog doma (KPD);

- Tesko kontrolirano granicno podrucje prema okolnim selima (Rakitovec, Turopolje, Pescenica, Lekenik,...)

- Komarci od kasnog proljeca do jesni; ...

Moguce prirodoslovne atrakcije Turopoljskoa luga

- Prekrasni pejsazi - pogledi na rijeku i sumu s pasnjaka uz lijevu obalu Odre, pogledi s Vratova na mocvaru i sumu;

- Razliciti tipovi sacuvanih prirodnih ili poluprirodnih stanista;

- Pojedinacna stara stabla s tipicnom entomo - faunom, npr. stari hrastovi u Vratovu;

- Upoznavanje s gljivama, zeljastim biljem, sumskim plodovima, ....

- Promatranje nutrija, leptira, raznih kukaca, ptica, ...

- Slusanje glasanja zivotinja nocu; zabe, sove;

- Promatranje gnijezda crne rode, orlova;

- Upoznavanje s tragovima dabra, vidre, jelena, itd.;

- Upoznavanje s turopoljskim svinjama u prirodi;

Preduvieti za postugno uvodenje turisticke ponude u Turopoliski lug

Nuzni su slijedeci:

- Popravak javne ceste Pescenica - Velesevec;

- Uvodenje autobusne linije od Velike Gorice do Selca (barem nedjeljom);

- Prosirenje dijela ceste na Vratovu (zbog potrebe parkiranja);

- Izraditi dizajn znaka Turopoljskog luga, te dizajn izgleda i sadrzaja informativnih tabli;

- Izraditi propagandni materijal s osnovnim podacima, kamo, kako i kada doci;

- Tiskati publikaciju o Turopoljskom lugu

- Strucna vodstva s vodicem iz Velike Gorice;

- Trasirati i obiljeziti pokazne staze;

- Urediti centralni prihvatni i informativni centar na Vratovu;

- Uposliti odredeni broj osoba (ravnatelj, cuvari, vodici );

Uz prirodoslovne atrakcije koje moze pruziti Turopoljski lug, treba spomenuti i ostale kulturno - povijesne i prirodne rijetkosti koje se mogu vidjeti u neposrednoj blizini tj. u Turopolju, Pokuplju, Posavini i Vukomerickim goricama. Iz tog razloga na karti prikazujem neka turisticka odredista u navedenim podrucjima.

Misljenja sam da se uvodenje turisticke ponude u Turopoljski lug mora povezati s ukupnom turistickom ponudom regije.

Turopoljski lug predstavlja samo dio one ljepote koju pruza plemeniti Turopoljski kraj.

Turisticka odredista

1. CRKVA NAVJESTENJA B.D. MARIJE - Velika Gorica

2. KAPELA SV. BARBARE - Velika Mlaka

3. KAPELA RANJENOG ISUSA - Plesko polje

4. ZRACNA LUKA ZAGREB - Pleso

5. MUZEJ TUROPOLJA - Velika Gorica

6. ANDAUTONIJA- Scitarjevo

7 JEZERO CICE -Novo cice

8. KURIJA ZLATARIC - Bukevje

9. MOST NA ODRI - Cicka Poljana

10. CRKVA SVETOG BARTOLA - Orle

11. SAVA KOD VELESEVCA

12. KURIJA ALAPIC - Vukovina

13. ZUPNA CRKVA SV. PETRA APOSTOLA - Velesevec

14. VRATA OD KRCA - Turopoljski lug

15. ODRA

16. TUROPOLJSKI LUG

17. KAPELA SV. IVANA KRSTITELJA - Busevec

18. IZLETISTE "SVOGA TELA GOSPODAR" - Krusak

19. CRKVA SV. KRIZA - Kravarsko

20. KAPELA SV. TROJSTVA - Pokupski Gladovec

21. CRKVA SV. LADISLAVA - Pokupsko

22. KAPELA SV. JURJA - Lijevi Stefanki

23. KUPA - Gradska plaza kod Pokupskog

24. KAPELA SV. PETRA I PAVLA - Pokupsko Cerje

25. KAPELA SV. ROKA - Cvetkovic Brdo

26. CRKVA MAJKE BOZJE SNJEZNE - Dubranec

27. DVORAC LUKAVEC - Lukavec

28. KURIJA MODIC BEDEKOVIC - Donja Lomnica

KULTURNO - POVIJESNE ZNACAJKE TUROPOLJA

Povijest Turopolja i Turopoljskog luga

Plodnu nizinu, koja se prostire na desnoj obali Save, juzno od Zagreba sve tamo do Vukomerickih gorica, nazivamo Turopolje. U starije vrijeme ova je ravnica bila poznata pod nazivom Zagrebacko polje (Campus Zagrabiensis).

Nalazila se u neposrednoj blizini grada Zagreba, gdje je vec 1094. godine bila osnovana biskupija. Tek u XIV. stoljecu prvi put se spominje Turopolje, da bi kroz naredna stoljeca sve vise prevladavao i na koncu potisnuo stari naziv.

Turopolje je dobilo ime po pragovedu tur (Bos primigenius), koje je zivjelo u velikim hrastovim sumama i mocvarama ovog kraja. Tu se tur zadrzao sve do XVIII. stoljeca i onda izumro u Europi. Poslije toga jos se zadrzao u velikim bjeloveskim sumama u Poljskoj pod nazivom zubri; gdje ga mozemo naci i danas.

U novije vrijeme postoje razmisljanja o ponovnom vracanju tura (bjeloveskih bizona) u sume Turopolja.

Naziv tur se sacuvao u nazivu povijesne i zemljopisne pokrajine Turopolje, koje je posve potisnulo staro povijesno ime "Zagrebacko polje".

Turopolje je u proslosti bilo pokriveno velikim hrastovim i bukovim sumama. I danas najveca i najpoznatija suma "Turopoljski lug", koji se proteze s desne obale rijeke Odre od sela Kuca do Pescenice i Lekenika, spominje se vc 1249. i 1255. godine pod nazivom Velika suma,. Iz toga doba postoje dvije stare listine (povelje pisane rukom na pergameni - posebno ucinjenoj ovcjoj kozi), bana Stjepana, kojim se Turopoljcima dodjeljuje Velika suma Turopoljski lug po njihovom plemenskom pravu i daju se omedenja te sume.

Gospodar tvrdave Okic grada Ivan, sin Jaroslavov, poceo je svojatati Veliku Turopoljsku sumu, ali ga u tome sprijecise Turopoljci, te je mirno odustao od svojih teznja, a ban cijele Slavonije Stjepan, izdao je o tome pismo, kojim je uredio mede ove sume i urucio ju Turopoljcima na temelju njihovog plemenskog prava na tu sumu. Godine 1255. bili su opet novi prijepori glede "Velike sume" te ban Stjepan, po nalogu kralja Bele IV. ponovo sumu dodijeli Turopoljcima i svojom poveljom odredi mede ove sume. U toj listini spominje se rijeka Sava, Odra, potoci Obdina, Lekenicki potok i drugi nazivi za zemlje, koji su se sacuvali u ovom kraju sve do danas, preko sedam stotina godina.

Te sume dale su karakteristiku cijelom ovom kraju. Covjek je u Turopolju, vise nego igdje bio vezan uz sumu. Ona je predstavljala glavni izvor prihoda. Poznato je iz proslosti da je u sumama Turopolja glavni sumski prihod bio ziropasa, pa se gospodarenje sumama na tomu i zasnivalo. Turopoljska pasmina svinja bila je na cijeni i vrlo poznata. Za buducnost guma takvo je gospodarenje bilo stetno zbog toga sto su se zirorodni stari hrastovi cuvali, a sjekli su se mladi potpuno zdravi. Sume su se sve vise pretvarale u zirovnjak prastarih hrastova, koji su polako propadali. Ova je opasnost uocena jos u proslom stoljecu, kada se pocinju provoditi strucni planovi o obnovi suma kojima se osiguravaju potrajnost gospodarenja i akumuliranje drvne zalihe.

Osim ziropase, covjek je uzimao iz sume sve ono sto mu je koristilo za zivot (sumske plodove, ljekovito bilje, gljive, ...). Posebnu paznju treba posvetiti drvu, toj odlicnoj turopoljskoj hrastovini koja je pratila covjeka kroz cijeli zivot, od malene kolijevke u koju su ga polozili nakon rodenja, do kriza na grobnom humku.

Iz tog razloga cijelo poglavlje ovog diplomskog rada posvecujem znacenju drva u Turopolju.

Kulturna povijest Turopolja

Kao sto je prethodno istaknuto, u srednjem vijeku, pa sve do 18. st. prostor juzno od rijeke Save i Kupe i Vukomerickih gorica naziva se Zagrebacko polje (Campus Zagrebiensis). Iako se u popisu crkava arhidakona Ivana Gorickog spominje naziv "Campus Turouo", naziv Turopolje upotrebljava se od 16. i prevladava od 18. st.

U 13. st. izuzimanjem iz vojue sluzbe zagrebackom kastrumu, banskim i kraljevskim ispravama, na dijelu ovoga prostora formirana je zajednica plemica na temelju slobodnog posjeda.

Obicajno pravo i povlastice popisani su prvi put 1278. godine u Hrvatskom saboru, o cemu je ban Nikola izdao svecanu ispravu.

Ovaj statut Plemenite opcine Turopolje potvrdio je kralj Ladislav IV 1279. god. Prema ovom statutu turopoljski zupan mogao je postati samo onaj kojega ce zajednicki odobriti turopoljski plemici. Ovo mozemo smatrati prvim spomenom spravisca - izbora zupana turopoljskog. Odrzavalo se na dan Sv. Jurja, a od pocetka 17. st. na dan Sv. Lucije - zastitnice Turopolja.

Turopoljsko plemstvo izvodilo je svoje podrijetlo iz isprave hercega Bele (kasniji kralj Bela IV) iz 1225. god. sacuvane u potvrdenom prijepisu 1466. god (Matija Korvin). Isprava govori o podizanju brace Buduna, Ivana i Levca i rodaka u plemice. Ovu povelju i privilegije stecene tijekom 13. st. Turopoljsko je plemstvo nastojalo obraniti, te je trazilo potvrde od kraljeva, a takoder ih je koristilo u obrani svoga plemickoga prava i posjeda.

Sredinom 15. st. Turopolje se u ispravama pocinje nazivati opcinom. Pred zagrebackim Kaptolom 1560. god. predstavnici turopoljskog plemstva obnovili su bratstvo. Tako je ustanovljen red izbora zupana, sudbena vlast te nasljedno pravo.

Statut je 1582. god. potvrdio Rudolf II. Osobno pravo glasa turopoljsko plemstvo je izgubilo 1735. god. statutom bana Josipa Eszterhaziya i regulatornim statutom Hrvatskog sabora iz 1749. god. Od tog vremena pravo izbora zupana i drugih casnika imaju samo suci, tj. predstavnc suca.

Godine 1737. kralj Karlo III podijelio je Plemenitoj opcini grb i pecat. Do tada su se na sluzbenim dokumentima Opcine upotrebljavali pecati pojedinih zupana.

Grb se sastoji od modrog stita na kome je ovalna kula grada Lukavca, koju cuvaju dva vojnika u crvenoj odjeci. Iz dva gornja prozora vire dva topa.

Na kuli je ruka s isukanom sabljom. Sa strana su joj polumjesec i tri sesterokrake zvijezde. Na stitu je okrunjena kaciga na kojoj stoji okrunjeni orao; koji u pandzama drzi zastave Hrvatske i Slavonije. Uprava Plemenite opcine Turopolje je organizirana u dva kotara: Vrhovlje (montes S. Catherinae) i Polje (Campus). Svaki kotar se sastojao od manjih zajednica - sucija (indicatus). Sacinjavalo ih je jedno ili vise sela. Na celu sucijama bio je sudac (index). U Polju su bile sucije: Busevec, Velika Gorica, Mala Gorica, Hrasce, Kobilic, Kuce, Kurilovec, Donja Lomnica, Goruji i Donji Lukavec, Velika Mlaka, Mraclin, Pleso i Rakitovec; a u Vrhovlju: Bukovcak, Cerovski Vrh, Cvetkovic Brdo, Dragonozec, Dubranec, Gustelnica, Prvonozina i Vukomeric.

Na celu Plemenite opcine stajao je zupan, kojemu je bio podreden podzupan za Vrhovlje, koji je vodio upravu Vrhovlja (birani su na spraviscu na godinu dana), prisjednici koji su uz zupana sudjelovali na sudu, biljeznik, fiskus, lugar, kapetan (zapovjednik turopoljske vojne jedinice, banderija, koja je brojila oko 130., a u ratu 300. Ijudi), kastelan, zastavnik, satrap, sluga, a od 1749. godine, blagajnik i kasnije odvjetnik.

Do 1474. god. opcinske isprave izdavane su u Zagrebu, a 1479. god. izdana je prva isprava u Lukavcu, gdje se iskljucivo izdaju do 1552. god. kada je izdana prva isprava u Velikoj Gorici. Prva je utvrda bila, vjerojatno, drvena, a prosirivana je pocetkom 17. st. Prvo spravisce odrzano je u Lukavcu 1613. god. Tijekom 18. st. gradi se kamena utvrda - grad Lukavec. Iako su ovu utvrdu prisvajali i oduzimali pojedini velikasi, do 1848. god. u gradu se cuvaju vazniji spisi turopoljskog arhiva i odrzavaju spravisca. P - obitna namjena utvrde, bila je iskljucivo obrambena (u vrijeme opasnosti od Turaka), da bi sredinom l9.st. pretvorena u stambeni objokt.

Druga vazna utvrda i opcinska zgrada je "turopoljski grad" u Velikoj Gorici. Turopoljsko spravisce je 1614. god. odredilo da gradnja utvrde pocne 13. ozujka. Iako je kasnije dogradivana i pregradivana, zgrada je dovrsena prije 1634. god., kada se postavlja novi krov.

Dobivsi od Rudolfa II 1602. god. sajamsko pravo (tjedni i cetiri godisnja sajma), Velika Gorica se razvija kao trgoviste i upravno srediste Turopolja. Zgrada u kojoj je danas Muzej Turopolja postala je sjediste Plemenite opcine. U prizemlju je bio zatvor, a na katu velika dvorana za spravisca, prostorije za zupana, biljeznika, blagajna i posebno osigurana prostorija u kojoj je bio smjesten arhiv Plemenite opcine.

Danas se u zgradi muzeja Turopolja (osnovan 1960.) cuva arheoloska, etnogratska i kulturno - povijesna grada velikogorickog podrucja.

U vrijeme dolaska novog sustava, odnosno ukidanja kmetsva i hrvatskog narodnog preporoda, 1848. god. turopoljsko plemstvo se podijelilo.

Jedan dio zastupao je interese Madarske, u kojima je trazio garanciju ocuvanja svojih staleskih prava, iako je novo vrijeme donijelo ukidanje kmetstva i nove odnose.

Drugi dio plemstva borio se uz bana Josipa Jelacica i podupirao njegovu viziju Hrvatske. 1861. godine naputkom kraljevske dvorske kancelarije u turopoljsku opcinu spadaju svi stanovnici, dakle i oni koji prije nisu imali politicka prava na temelju svog podrijetla.

Posebnim zakonom iz 1895. god. Plemenita opcina Turopolje postaje zemljisna zajednica s posebnom odredbom o nerazdjeljivos nepokretne imovine Plemenite opcine. Po ovom zakonu zupan se birao na deset godina. Na temelju ovog zakona Plemenita opcina Turopolje djeluje za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Nasilno je ukinuta dekretom 1947. godine, a uspostavom Republike Hrvatske Plemenita opcina Turopolje obnovljena je 7. srpnja 1991. godine.

Osnovne zadace Plemenite opcine turopoljske vezane su uz obnavljanje narodnih obicaja i stoljetnih tradicija Turopolja te ocuvanje kulturnih, bioloskih, povijesnih i ostalih spomenika.

Jedan od turopoljskih bioloskih spomenika, koje treba cuvati je Turopoljski lug i nadaleko poznata turopoljska svinja. Upravo je Plemenita opcina turopoljska zasluzna za projekt povratka turopoljske svinje u njezino iskonsko prebivaliste - Turopoljski lug. Ideja projekta konacno je ostvarena krajem kolovoza i tokom rujna mjeseca 1994. god., kada su pusteni i prvi primjerci ovih svinja u ogradeni dio sume povrsine 1 ha, smjesten izmedu lugarnice "Cardak", i KPD-a. Vracanje turopoljske svinje u Turopoljski lug ima mnogostruko znacenje. U prvom redu zeli se sacuvati izvorna hrvatska gospodarska kultura. To je vrlo vazno, jer je od izvornog "eko", i "etno", turopoljskog blaga vrlo malo sacuvano.

Za kraj ovog poglavlja zelim ukratko opisati zanimljivu povijest svinjogojstva u Turopolju i razvoj autohtone turopoljske pasmine (povijesno - bioloskog i jos uvijek zivuceg spomenika Turopolja).

Za turopoljsku svinju, moze se reci da je jedan od najstarijih stanovnika ovog podrucja. Dobivena je krizanjem dviju pasmina koje su ovdje dovedene jos u anticko doba. To su Siska (oblik sjevernoeuropske svinje) i Krskodolska (oblik mediteranske svinje). Savrseno se uklopila u ekosistem Turopolja koristeci ogromne hrastove sume kao bitni element prehrane. Svakako je potakla razvoj svinjogojstva u Turopolju. Medutim, krajem 17. stoljeca opci gospodarski napredak uvjetovao je uzgajivacima da potraze druge pasmine koje bi odgovarale tadasnjim potrebama stanovnistva i trzista. Svinjogojstvo u Turopolju je pocelo stagnirati, a do prekretnice je doslo kad je cetrdesetih godina proslog stoljeca Misko pl. Leder iz Kurilovca "doveo odnekuda nekakve svinje s kojima je krizao svoje". To su vjerojatno bili Baguni iz Slavonije.

No, zanimljivo je da su dobivene voma kvalitetne svinje s ustaljenim proizvodnim svojstvima koja su odgovarala potrebama, te se pasmina prosirila van granica Turopolja. Tako je nastala danasnja pasmina - turopoljska svinja.

U ono vrijeme, ta pasmina se sirila u dva pravca: prve na sjeverozapad prema Jaski, kroz Draganic i Sisak do Lonjskog polja, a druge u Turopoljski lug pa u Lonjsko polje. Sve se dakle slijevalo u Lonjsko polje.

Zbog misljenja da unistavaju sume i da nisu isplative zbog masnoce one su potiskivane do te mjere da je ugrozen opstanak pasmine. Potrebno je uloziti dosta truda i novca da ova pasmina svinja postane opet dio kulturnog identiteta i prepoznatljivosti Turopolja kao bogatog poljoprivrednog kraja.

Drvo u tradicijskoj uporabi

Drvo kao sirovina prati judski rod od

iskona preko danasnjice i nesagledivo u

buducnost. Ono nas okruzuje bilo da je

upotrijebljeno za izgradnju domova ili

izradu predmeta kojima se sluzimo.

U krajevima gdje je bilo vise sume drvo se vise upotrebljavalo pa je tako bilo i u nasem velikogorickom kraju.

Bogatstvo velikogorickog kraja - sume, narocito hrasta, ali i ostalih vrsta drveta - danas su samo ostatak nepreglednih suma sto su prije vise stoljeca bile glavno obiljezje ovog kraja.

Jugoistocni dio Turopolja bio je pokriven nepreglednim sumama sto su se prostirale od Kurilovca i Plesa, a zavrsavale u Turopoljskom lugu.

Kao dokaz prethodno izrecenog, moze nam posluziti fotografija osamljenog hrasta luznjaka u vinogradu izmedu Sljakovine i Guca. Hrast je pod zastitom kao spomenik prirode od 08.12. 1964. godine.

Na popisu u literaturi mozemo ga pronaci pod nazivom stari turski, hrast luznjak ili frajlicin, jer je posjed pripadao obitelji Bedekovic - frajlicama. Njegov opseg u prsnoj visini iznosi 5,55 m, promjer oko 2 m, a visina preko 20 m. Pri dnu je zeljezna karika na kojoj je oznacena 1662. god. Prema predaji hrast je star oko 700. god. i za spomenutu kariku su turski vojnici vezivali svoje konje (takoder prema predaji).

Sigurno je to da stari "turski", hrast predstavlja ostatak stare sume hrasta luznjaka u selu Kostanjevac koje su Turci spalili.

Sume su donosile veliki prihod Plemenitoj opcini Turopolje, tako da su bile brizno odrzavane i cuvane, a u odredeno doba godine tjerali su Turopoljci svoje svinje u lug u "zir". Zbog potrebe za plodnim tlom, Turopoljci su krcili sume, a od 1774. do 1779. krcili su i jedan dio sume Turopoljskog luga pretvarajuci to tlo u livade i medusobno ga podijelili prema ovlastenickim pravima. Kao spomen na to podigli su ogromna vrata od krca, koja i danas svjedoce o tom vremenu. Zapravo, rijec je o dva stupa preko kojih je pruzena drvena greda. Stupovi su bili ukraseni rezbarijom, a na gredi je urezan latinski tekst koji u slobodnom prijevodu dr. Stanka Kosa (knjiga: "Zenidba turopoljskog plemica Lackovica") glasi ovako:

"Ovdje su rascvjetane livade plemenitih Turopoljaca koje su, tijekom 5. godina udruzenim radom i zalaganjem, iskrcile marljive ruke.

1774. godine zapocele su krciti, napokon 1779. godine razdijeljene su na svu bracu, koja ovdje zadobise jednake dijelove".

Vrata su odolijevala zubu vremena sve so 1914. g. kada ih je velika oluja srusila, a nabujala voda odnijela sve do Zemuna. Prema legendi, seljaci su je nasli, ustanovljeno je porijeklo grede te je ona vracena u Turopolje. Nakon dvogodisnjeg izbivanja greda je ponovo 1916. godine postavljena na svoje mjesto. Majstori koji su obnavljali vrata ovaj put su nacinili betonske stupove, ali slijedeci osnovnu nit starih privatnih graditelja, tako da podsjecaju na drvo.

Vrata su restaurirana 1918. i 1984. godine. Danas vrata od krca, stoje kao znamen jednog vremena i lijepog obicaja turopoljskih plemica.

Prvobitno se covjek za svoje potrebe koristio upotrebljivim oblicima nadenim u prirodi, zatim grubo izraduje predmete od jednog komada drveta, a kasnije drvo sve vise oblikuje i obraduje utemeljujuci tako obradu drveta kao obrt.

Pri obradi drveta upotrebljavaju se tehnike tesanja, kalanja, dubenja, izrade duzica pomocu klup, i tokarenje koje se izvodi pomocu tokarskog kola, no tom tehnikom bave se vec specijalizirani seoski majstori. Alati koji se koriste pri tom poslu jesu: najjednostavniji nozic s ostrim sjecivom, noz sa sirom i cesto na vrhu povijenim sjecivom, dlijeto, svrdlo, sjekira, bradva, sirocka, planjkaca, keser, obrucnjak ili maklja i tokarsko kolo.

Dio drvenih predmeta je ukrasen i to je u nasim krajevima plosni ukras. Tehnike izvodenja ukrasnih motiva su: plitko urezivanje - crtorez, dublje urezivanje - rovasenje, izrezivanje ukrasnog motiva - na broboj, izvodenje motiva uzarenom zicom - paljenje i na kraju bojanje, ali ovo posljednje u nasim se krajevima rjede izvodi. Glavni motivi su sitni ubodi i trokutici u nizu, ravne i valovite crte, kriz u kruznici ili uz slova IHS, pravokutnik, kvadrat, trokut, kruznica ili polukruznica, srce, rozeta, kotac kola....

Mnogi od tih motiva, osim dekorativnog, imali su i magijsko znacenje, ali je to u narodu najcesce vec zaboravljeno.

U pocetku nevjeste ruke i s primitivnim alatom postaju vremenom sve spretnije i vjestije, usavrsavajuci se u izradi upotrebnih predmeta. Svaki muskarac izradivao je predmete za svoje potrebe i potrebe svoje porodice. Odredene vrste drveta upotrebljavaju se za izradu odredenih predmeta i vec to odabiranje drveta nosilo je u sebi stvaralaci zanos.

Drvo za covjeka - turopoljca nije bio obican materijal - sirovina. Ono je, kao sto sam prije istaknuo imalo bitnu ulogu u njegovu zivotu, ono je za njega imalo dusu. Drvo postaje materijal za likovno izrazavanje muskog dijela stanovnistva. Prenasanjem vjestine izrade drvenih predmeta s generacije na generaciju, istovremeno se prenose i tradicionalni oblici, koji vjekovima ostaju nepromijenjeni, ali tesko je uopce naci dva ista predmeta, jer svaki covjek unosi u to oblikovanje svoju mastu, dio sebe, tako da se za veliki broj predmeta moze reci da su unikati.

Postupno se iz seoske zajednice izdvajaju ljudi koji spretnije i bolje izraduju te predmete od drveta i pocinju se time profesionalno baviti izradujuci predmete i za prodaju. Nekada su se citava sela specijalizirala za odredenu izradu, kao npr. paliri - tesari za gradnju kuca, za izradu tkalackih stanova, brda za tkalacki stan itd...., i to su vec poceci razvoja obrta.

Seoski drveni domovi i gospodarske zgrade svojim izgledom i nacinom gradnje, bilo da su nacinjeni od tesanih ili piljenih greda ili planjki, cuvari su stoljetnog narodnog iskustva, znanja i vjestine. U ovim krajevima to su bile prostrane "hize" prizemnice ili katnice "cardaci" od greda, planjki ili dasaka slaganih horizontalno jedna na drugu, tvoreci tako stijene kuce, na uglovima spojene u "horvatski vuglic", kad su krajevi greda ili planjki bili neotesani ili u "nemski vuglic" s otesanim krajevima. Stare drvene kuce, promatrane iz daljine, izgledaju nam kao lade koje plove vec stoljecima tim ravnicama, medu krosnjama i livadama.

Odolijevaju kisama i maglama, zegama i mrazevima, poplavama i potresima. Njeni su poceci u obrusenoj vertikali drveta, traju postojanoscu svog hrastovog kostura i tkiva, cuvajuci zivot stotinama godina u svojoj drvenoj ljusturi. Cuvaju i nose u svojoj utrobi zivot: ljude, blago, golubove, pcele i plodine vocnjaka, njiva i vinograda. Doimaju se kao osamljena skulptura, a u njenim prostorima funkcionalno je organiziran zivot obiteljske zadruge, uspostavljena je harmonija u odnosu covjeka prema ostalim zivim stvorenjima koja ga okruzuju.

Zelja covjeka za lijepim navela ga je da ukrasi i svoj dom. Unutrasnjost seoskih domova je rijetko ukrasavana. Ukrase nalazimo na zabatnom procelju iznad ili izmedu prozora u obliku ukrasnog friza s geometrijskim ili vegetabiluim motivima, a negdje je urezano i ime majstora palira ili vlasnika kuce i godina gradnje. Rijede je taj friz obojen crvenom ili bijelom bojom. Takoder, ali rjede, ukraseni su i doprozornici. Cesce je ukrasena ograda stepenista "shodici sodici" koja vode na kat kuce, a nekad i stupovi na kojima pociva krov stepenista kao i drvene stijene trijema prvoga kata iz kojeg se ulazi u ostale prostorije kata.

Dok su seljaci gradili male domove, s jednom sobom, ili vece zadruzne kuce, takoder s jednom ili najvise dvije sobe, u kojima je znalo spavati i desetak ljudi, dotle je visi sloj, bogatiji ljudi, gradio velike i prostrane domove - kurije (dvor). Kurije su bile takoder od drvene grade, ali velikih razmjera.

Jedna od najbolje sacuvanih drvenih gradevina je kurija obitelji Modic - Bedekovic u Donjoj Lomnici. Sagradio ju je turopoljski plemic Petar Modic 1806. god. U njoj se odvijao tokom 19. stoljeca bogat drustveni zivot ovoga kraja, o kojem svjedoci jos danas sacuvani inventar iz toga vremena. Drvena kurija obitelji Zlataric u Bukevju na samoj Savi takoder je svjedok drevne arhitekture ovog kraja. To je velika drvena kantica gradena u kljuc. U njoj se takoder nalazi vrijedan inventar, a oko dvora sve do same Save proteze se veliki park s raznovrsnim drvecem, od kojih poneko stablo predstavlja rijetkost za ovaj kraj.

Velika kurija obitelji Pogledic u Kurilovcu, sagradena je 1750. god., takoder kantica gradena u kljuc, s visokim impozantnim krovom i malom obiteljskom kapelicom, predstavljala je najljepsi primjer drvenog graditeljstva Turopolja, ali je nazalost porusena vec pocetkom ovog stoljeca. Danas je najstarija sacuvana kurija u ovom kraju Alapicev dvor u Vukovini, graden sredinom 18. st.

I malene seoske kapelice bile su gradene od hrastovine. Nakon turskih pustosenja u 16. stoljecu kada su mnoge crkvene gradevine porugene, u Turopolju i Vukomerickim Goricama nicale su te drvene ljepotice. Od 17. - 19. stoljeca izgradeno ih je na desetke, a do danas ih je sacuvano 11. i to tri u Turopolju, dvije u Vukomerickim Goricama, a sest u Pokuplju. Gradili su ih majstori palirskih i tesarskih druzbi Turopolja, kako sam prethodno istaknuo, od hrastovine, odnosno od hrastovih greda. Pokrivane su hrastovim dascicama - "sindrom". Medu najzancajnije predstavnike drvenog sakralnog graditeljstva ubrajaju se kapele sv. Barbare u Velikoj Mlaki, sv. Apostola (kasnije prozvana sv. Ivana Krstitelja) u Busevcu, sv. Roka u Cvetkovic Brdu, sv. Antuna u Gusteluici i Ranjenog Isusa na Plesu. Dakako da i ostale kapelice zasluzuju spomen, a to su: kapela sv. Juria u Lijevim Stefankima, zupna crkva sv. Marka u Jakusevcu, kapela sv. Trojstva u Pokupskom Gladovcu, kapela sv. Petra i Pavla u Pokupskom Cerju, kapela sv. Ivana Krstitelja u Lukinic Brdu i kapela sv. Trojstva u Lucelnici.

DRVENE LJEPOTICE TUROPOLJSKE

a) Kapela Sv. Barbare - Velika Mlaka g) Kapela Sv. Petra i Pavla - Pokupsko Cerje b) Kapela Sv. Apostola - Busevec h) Zupna crkva Sv. Marka - Jakusevec c) Kapela Sv. Jurja - Lijevi Stefanki i) Kapela Sv. Roka - Cvetkovic Brdo d) Kapela ranjenog Isusa - Plesko Polje j) Kapela Sv. Ivana Krstitelja - Lukinic Brdo e) Kapela Sv. Antuna Padovanskog - Gustelnica k) Kapela Sv. Trojstva - Luceluica f) Kapela Sv. Trojstva- Pokupski Gladovec

Kapela Sv. Barbare u Velikoj Mlaki podignuta je 1642. godine, a 1912. dograden je trijem. Njezina unutrasnjost predstavlja galeriju domacog slikarstva i najreprezentativniji primjerak narodne drvene sakralne arhitekture baroknog razdoblja. Najzanimljivija je slika bradate ljepotice - sv. Kümmernise.

Drvena kapela sv. Ivana Krstitelja u Busevcu sagradena je pocetkom 17. stoljeca. U njoj je autenticni oltar iz 17. stoljeca te primjeri rusticnog slikarstva do danas sacuvanog na svodu i zidovima svetista.

Kapelica Ranjenog Isusa na Pleskom polju u Velikoj Gorici sagradena je 1758. godine novcem udovice plemica Ladislava Plepelica. Na procelju kapelice bojom je ispisana 1896. godina. Streha je optocena zupcima u obliku kapljica obojenima bojama hrvatske trobojnice.

Kapela sv. Roka u Cvetkovic Brdu pocela se graditi 1867., ali je posvecena tek 1888. godine. Cijela je oblozena dascicama, osim zvonika. U pozaru 1913. godine, uzrokovanom udarom groma, izgorjela je sindra na krovu. Popravak kapele obavila je tesarska druzina Mate Sajnovica iz Rozenice. Kapela je podignuta od hrastovih planjki. Nad ulazom je streha dobijena novim oblikom "zaceleka" - konzolno izbacenom zabatnom zonom. Kapela sv. Antuna Padovanskog u Gustelnici prvi put se spominje u vizitaciji iz 1678. godine.

Pocetkom 18. stoljeca prigraden joj je zvonik, a oko 1720. dobila je i novi oltar. Temeljni popravak kapela je dozivjela 1759. godine jer je bila vrlo trosna. Godine 1832. stara je kapela srusena, a na njenom mjestu je sagradena nova koja je stajala pedesetak godina. Konacno, 1888., na mjestu stare, sagradena je danasnja kapela.

Mozemo zakljuciti na osnovu iznesenog, da bogatstvo sakralnog drvograditeljstva, uz prosirenje pogleda i na profano pucko graditeljstvo Turopolja, Pokuplja, Posavine i Vukomerickih Gorica predstavlja jedinstvenu i neponovljivu umjetnicku cjelinu i bogatstvo.

Posebnu grupu predmeta kucnog inventara cini namjestaj. Karakteristika namjestaja panonskog podrucja jest da je dosta uzdignut od tla, za razliku od juga nase zemlje gdje je gotovo pri tlu. Izraden je od dasaka, prvobitno tesanih, a kasnije piljenih. Tesane daske ulazu se u utor jedna drugoj i na uglovima spajaju pomocu usjeka, a po potrebi ucvrscuju drvenim klinovima. Uz stolice, stolove, klupe, zipke, krevete, vjesalice, zdjelnjake, najvise upotrebljavan predmet u kucnom seoskom inventaru jest skrinja koristena za spremanje platna, rubenine, dokumenata, nakita ali i zita i kukuruza, a o namjeni zavisi i velicina skrinje. Za Turopolje su karakteristicne skrinje sa svedenim poklopcem, a kasnije se upotrebljavaju i s ravnim poklopcem - ladice - ili - ladlini. Skrinje su bez ukrasa, a ladice imaju nekad bojani ukras.

U skupini pomagala za obradu lana, konoplje i vune u predu, uz stupu, trlicu, rilj, sukac, greben, snovacu i tkalacki stan isticu se preslice. Najcesce su se dobivale na dar od brata, oca, sina, momka ili muza i bas ta uloga dara odlucan je faktor u njezinu ukrasavanju. Nekad je djevojcica vec na krstenju dobivala preslicu na dar, zatim se njome igrala i ucila presti, a kasnije pocinje obradivati predu za tkanje za sve potrebe svoje obitelji. Urezana simbolika nosi joj srecu i stiti je, podsjeca je na darovatelja, a preslica svojom izradom cesto predstavlja vrhunski domet puckog drvorezbarstva. Najcesci tip preslice na podrucju Turopolja je kopljasti. Uz alatke za obradu zemlje kao sto su plug, valj, brana, jaram, kola i jos neke, posebnu skupinu predmeta cine razne spremice, kutije, posude, mjere kao i niz sitnih predmeta.

Veliki broj pomagala za lov i ribolov takoder su izradeni od drveta. Od drveta su izradena i pomagala za preradu grozda u vino kao sto su presa, brenta - posuda za nosenje grozda, zatim lakomica, lajtici, barilci - posude za drzanje vina.

Sva navedena pomagala su bez ukrasa, ali zadivljuju svojom jednostavnoscu i elementarnoscu. Uz obradu drveta vazno je i pletenje predmeta od vrbovog ili ljeskovog pruca ili tankih traka dobivenih tehnikom kalanja. Tako su nastali predmeti raznovrsnih oblika, vec prema svrsi i namjeni, a sluzili su za drzanje i nosenje raznih stvari kao i pomagala u ribolovu i pcelarstvu.

Pletenjem samog siblja nastale su malene kosarice koje su pastiri nosili privezane za pojas i u njima jaja na pasu. Dodavanjem pletenom plastu od siblja ili kalanih drvenih traka dno pleteno ili od daske, polukruzno ili cetvrtasto, nastale su manje kosare za spremanje cijevi za predu, vrpci prediva, rucuog rada, peca i marama i ostalih sitnica.

Kosare na uglovima imaju drvene stupice koji se produzavaju u male nogice. Kosare su bez rucke ili imaju po potrebi jednu ili dvije polukruzne drske "lucene".

Radi opseznosti, navest cu samo imena nekih proizvoda tj. pomagala dobivenih pletenjem od siblja ili tankih traka dobivenih kalanjem drveta: merica, frustika, sirna kosara, palesek, ceka, kos, sirnica, vrska, basac, korba za pogacu, nasejac, kosnica za pcele, ...

Mozemo zakljuciti da se u obradi drva ocitovalo ogromno bogatstvo umjetnickog stvaralastva turopoljskog covjeka. U drvu, koje je covjeka pratilo kroz citav zivot, od djetinjstva pa do starackog doba, u svakom predmetu koji mu je bio potreban, u domu u kojemu je boravio, manifestirala se posebna snaga ljudskog umijeca i stvaralastva. Upravo zbog tih razloga, posvetio sam veliku pozornost znacenju drva u Turopolju, jer je ono bilo najveci covjekov pratioc kroz burnu povijest i tezak zivot.

Znacenje Turopoljskog luga danas i u buducnosti

Turopoljski lug ima veoma vaznu drustvenu i ekolosku ulogu.

Od drustvenih funkcija treba naglasiti onu vezanu za turizam. Rijeka Odra pruza velike mogucnosti vezane uz ribnjicarstvo. Nazalost, one danas nisu u potpunosti iskoristene. Estetska uloga Turopoljskog luga dolazi posebno do izrazaja, jer razbija monotoniju ravnice i polja i daje okolini lijep ugodaj. Nazalost, ta funkcija je narusena susenjem hrasta luznjaka glavne sumske vrste, tako da danas postoje citavi kompleksi zahvaceni tim problemom. Turopoljski lug ima velike mogucnosti pruzanja rekreacije stanovnistva, edukacije, te pruzanja zdravstvene funkcije (sakupljanje ljekovitog bilja, posebno gloga, gljiva, sumskog voca, ....).

Od ekoloskih uloga uz hidrolosku i vodozastitnu, svakako je najvaznija klimatska.

Suma sprecava klimatske ekstreme i u tome dosta pridonosi zastiti okolnih naselja, kao i susjednih poljoprivrednih povrsina, stiteci ih od suvisnog vjetra, a samim time i od prekomjernog isusivanja tla. Suma sprecava preveliku zegu i daje potrebnu svjezinu koja je osobito vazna u vrucim ljetnim mjesecima. S obzirom da Turopoljski lug ima povrsinu oko 4 000. ha, a to je najmanja sumska povrsina kod koje se moze osjetiti zancajniji utjecaj na klimu, proizlazi da sume ove jedinice imaju tako naglasenu klimatsku funkciju. U buducnosti ce sve vise biti naglasavana ova funkcija zbog promjene razmisljanja Ijudi o prirodi i njenoj ulozi.

Na kraju zelim istaci jednu cinjenicu koje mozda nismo svjesni, a ta je da opcekorisne funkcije sume Turopoljskog luga imaju 16. puta vecu vrijednost od njihove ekonomsko gospodarske vrijednosti.

(Podatak iz osnove gospodarenja za gj. "Turopoljski lug" 1995 - 2004.)

ZAKLJUCAK

Svrha ovog diplomskog rada bila je upoznavanje s ekolosko - bioloskim vrijednostima Turopoljskog luga, zastitom kao i njegovim prostornim znacenjem tokom povijesti i danas.

Sume Turopoljskog luga posjedugu izuzetno bogatsvo faune. U odnosu na primjerice sume hrasta kitnjaka i bukove sume Hrvatske, Turopoljski lug ima izrazito vise ptica (cak 65. vrsta prema najvise 28 u drugim tipovima suma) i vodozemaca (13 vrsta prema najvise 7 u drugim tipovima suma), visok broj sitnih sisavaca (14 prema 12 odnosno 13 u drugim tipovima suma) i naravno najmanje gmazova (6 prema 7 u drugim tipovima suma).

Broj vrsta kraljezaka zabiljezenih u pojedinim tipovima suma u Hrvatskoj (tablica):

Ovako velikom bogatstvu vrsta pridonosi mozaicuost stanista, jer se u Turopoljskom lugu ispreplicu cak tri vrste suma (na gredama, u nizama i u depresijama sa stagnirajucom vodom), brojni vodotoci i stajace vode (izuzetno slozeni mikroreljef i hidrografija).

U sklopu toga treba naglasiti da sume Turopoljskog luga pripadaju slavonskoj sumi hrasta luznjaka s velikom zutilovkom koja ovdje ima svoj zapadni dio areala.

Tipicnu faunu suma hrasta luznjaka cine karakteristicne vrste kao sto su mocvarna smeda zaba, ridovka, crna roda, bjelovrata muharica, livadna voluharica i prugasti poljski mis.

Dominantne vrste su mali vodenjak, pjegavi dazdevnjak, mocvarna smeda zaba, zeba, velika sjenica, veliki djetlic, mocvarna rovka, sumska rovka, rida voluharica, prugasti poljski mis i zutogrli sumski mis.

Zanimljivost Turopoljskog luga cine vrste cije je rasprostranjenje u drugim dijelovima Hrvatske tipicno gorsko: planinski vodenjak, livadna smeda zaba, sova jastrebaca, alpski voluharic,... Za alpski voluharic ovo je uz Motovunsku sumu u Istri jedini dosad poznati lokalitet u mocvarnim sumama.

Najbitniji regulatori stabilnog ekosustava ove sume su odrzavanje specificnog rezima podzemnih voda i periodicnost poplava, pri cemu je bitno da se povrsinske vode ne zadrzavaju dugo jer izazivaju zamocvarvanje cijeli niz poremecaja.

U dosta gustom sklopu suma Turopoljskog luga za odrzavanje bioloske raznolikosti su veoma vazne sumske cistine, mocvarne livade i mocvare, prosjeke itd...

Danas je jedino Vratovo u "srcu" Turopoljskog luga jedini mocvarni neposumljeni kompleks, izuzetno bogat rijetkim i ugrozenim vrstama (leptiri, sismisi, zabe, ...).

Misljenja sam da bi Vratovu trebalo posvetiti vecu pozornost i poduzeti hitne mjere za ocuvanjem i zastitom (zaustaviti posumljavanje, zastiti stare hrastove u odjelu 86 c, urediti poucne staze za posjetitelje,...)

Na podrucju Turopoljskog luga utvrdene su i popisane ugrozene vrste. Prema medunarodnom kriteriju (IUCN, 1996.) stupanj ugrozenosti dijelimo u tri kategorije: kriticno ugrozene (CR), ugrozene (EN) i osjetljive (VU) vrste.

Od dosad utvrdenih 385 vaskularnih biljaka samo je 8. ugrozenih (mali zimzelen, kockavica, ...) i osjetljivih vrsta (drijemovac, vonjavi kacun, ....). Razlozi ugrozenosti su mnogostruki, a najvazniji su isusivanje stanista, zagadenost tala, masovno sabiranje u vrijeme cvatnje, sabiranje gomolja itd...

Medu 36 vrsta danjih leptira, sest ih je ugrozeno i zakonom zasticeno (prugasto jedarce, uskrsni leptir,...).

Od 13 vrsta vodozemaca dvije su vrste potencijalno ugrozene (gatalinka i crveni mukac), zbog male populacije, a medu 6 gmazova nalazi se i u Europi ugrozena barska korujaca. Na popisu ugrozenih gmazova je i eskulapova zmija.

Medu 65 zabiljezenih vrsta ptica, u Hrvatskoj su dvije kriticno ugrozene - orao stekavac i orao kliktas, sedam je ugrozenih vrsta - crna roda, crna lunja, rida stijoka, sova jastrebaca, crna zuna, smedeglava travarka i gavran, te pet osjetljivih vrsta - siva zuna, crvenoglavi djetlic, sumska crvenperka, siva caplja i vodomar.

Od 27. vrsta utvrdenih sitnih sisavaca i poznate velike sisavce uz novouseljenog dabra (kriticno ugrozen) koji je bio izumro, u Europi ugrozene vidre (u RH je osjetljiva vrsta), te ugrozene izolirane populacije alpskog voluharica, nadeno je 11 vrsta sismisa koji su potencijalno ugrozene vrste.

Na osnovu biolosko - ekoloskih vrijednosti pojedinih dijelova Turopoljskog luga, valoriziran je citav kompleks i izdvojeni dijelovi koje bi trebalo zastititi, te dijelovi koji se preporucuju za razgled posjetiocima. Misljenja sam da su kategorije zastite poput poseDnog rezervata (zooloskog) i zasticenog krajolika dobre i primjerene stvarnom stanju i potrebi na terenu.Turopoljski kraj zasluzuje svojom prosloscu, kulturom i zivotnom povezanoscu sa sumom i prirodom da se Turopoljski lug sto prije stavi pod navedene kategorije zastite.

Sume Turopolja predstavljale su bitnu okosnicu covjekova zivota, a Turopoljski lug kao najdominantniji kompleks svakako zanzima vazno mjesto. Suma je za covjeka, Turopoljca znacila zivot. U toj sumi pronalazio je hranu za sebe i svoje zivotinje, sakupljao ljekovito bilje, gljive, ..., a na poseban nacin se koristio drvetom koje ga je pratilo kroz cijeli zivot, od drvene zipke i svakodnevnih predmeta oko nas, od drvenih domova pa sve do posljednjeg znamena na grobnom humku. Mozemo kazati da se u obradi drva ocitovalo ogromno bogatstvo umjetnickog stvaralastva turopoljskog covjeka.

Turopoljski lug danas osim gospodarske finkcije ima veoma vaznu drustvenu i ekolosku ulogu. Cinjenica je da opcekorisne finkcije sume Turopoljski lug imaju 16 puta vecu vrijednost od njihove ekonomsko - gospodarske vrijednosti. (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti Turopoljskog luga". Rezultati druge godine bioloskih istrazivanja (98.) HPM, Zagreb 1998, dr. sc. Nikola Tvrtkovic.) * (Podatak iz osnove gospodarenja za g. j. Turopoijski lug I99S. - 2004.)

LITERATURA

Osnova gospodarenja za gj. Turopoljski lug, 1995. - 2004.

Elaborat "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju Turopolja" - rezultati prve godine istrazivanja; ozujak - studeni 1997.

Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Elaborat "Zastita stanista i bioloske raznolikosti Turopoljskog luga" - rezultati druge godine bioloskih istrazivanja (1998.)

Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Laszowski E., 1910.: "Povijest plem. opcine Turopolja" - svezak I. Zagreb

Laszowski E., 1911.: "Povijest plem. opcine Turopolja" - svezak II. Zagreb

Laszowski E., 1924.: "Povijest plem. opcine Turopolja" - svezak III Zagreb

Raus O., 1991.: "Zastita prirode i covjekova okolisa" Zagreb

Maroevic I., 1997.: "Drvene ljepotice turopoljske" - monografija, Velika Gorica

Lastric O., 1988.: "Drvo u Turopolju," Muzej Turopolja, Velika Gorica

Huzjak, V.: Drveno graditeljstvo Turopolja, Muzej Turopolja, Velika Gorica

Turisticki prospekt Turisticke zajednice grada Velike Gorice 1999./