TURopole‎ > ‎

Grbovi i grbovnice

Teksta pribavil Slavko Stepanić a slike nabavil Veljko Skočilić
********************************************************************************************************************************************************************************************************************
Turopolci su bili plemiči na temelu svojega slobodnoga plemenskog poseda, svoje plemenštine, te na temelu kralevske darovnice. To je bilo takozvano “darovno plemstvo” tero je stareše i odličneše ot listovnoga plemstva, podeljivano plemičkom ili grbovnom  listom-grbovnicom. Saka plemička zadruga dobila bi takvu listinu teru je mogel samo kral podeliti. Jako malo je takve plemičke listine  sčuvano a nektere sui  v požaru zgorele. Ipak mali broj uspeli su plemičke povelja spasiti povesničari i etnologi. V našem Muzeju  turopolskom na Gorice ima majni broj takve povelje a najviše z Lomice(Smolković, Deverić-Celić i Kolarić)najviše za spašavajne turopolske grbof ima Ivan Bojničić teri ih je objavil v knige ,“Die Wappen von Kroatien und Slavonien“.

 
 Godine 1737. kralj Karlo III podijelio je Plemenitoj općini grb i pečat.
 
Grb se sastoji od modrog štita na kome je ovalna kula grada Lukavca, koju čuvaju
dva vojnika u crvenoj odjeći. Iz dva gornja prozora vire dva topa.
Na kuli je ruka s isukanom sabljom. Sa strana su joj polumjesec i tri šesterokrake
zvijezde. Na štitu je okrunjena kaciga na kojoj stoji okrunjeni orao, koji u pandžama
drži zastave Hrvatske i Slavonije.
 
 Grb Plemenite opčine turopoljske a to isto piše u naslovu grba na latinskome jeziku
 
 Turopoljski grba iznad ulaznih vrata u nekadašnju Turopoljsku vječnicu
danas Muzej Turopolja
 
 ********************************************************************************************************
Brigljevići su stara turopoljska porodica koja se prvi puta spominje još godine 1513.
u selu Kurilovcu mnogi iz ove porodice obnašahu časne dužnosti u Plemenitoj
opčini turopoljskoj.
 

14.travnja 1649. MARKU CUNDEKOVIĆ i njegovom rođenom bratu MARTINU

Ferdinand III. Podijeli grbovnicu i plemstvo, te svim njegovim koji su po rodu i

staležu do ovog časa bili kmetovi, specijalnu milost, te ih kao takve pridružio,

zabilježio i pribrojio u zbor i zajednicu podvrgnutog plemstva našeg Ugarskog

Kraljevstva Marko Cundeković iskazao se već više godina i u više navrata vjeran

i postojan ponajprije se iskazao samoj Svetoj Ugarskoj Kruni, a potom i mojen

Visočanstvu kako u očuvanju vjernosti, tako i u svim ostalim vjernim službama.

Također se isti obvezuje da če i u buduće ostati vjeran i postojan, te spreman

u svim službama. Neka ga ovo večma potiče na bolju službu, kako nama, tako

i na odanost i vjernost, te spremnost našem Kraljevstvu. 

Izdano u požunu 14.travnja 1649.godine. Kraljevski pečat u vosku  i potpis

Kralja Ferdinanda III. Lijevo ispod teksta grbovnice.

Izvornik se nalazi u muzeju Turopolja u Velikoj Gorici

 

10.listopada 1658., Leopold I. ugarski kralj podjelio je obitelji NIKOLI VALIČEVIĆ

zvanog CELIĆ kao i obitelji DEVERIĆ plemstvo i grb. Stoga istoga Nikolu

Valičevića zvanog Celić kao i njegovu Jurja i Mihovila Celić, a također i Nikolu,

Lovru i Matiju Deverić, koji su i inače pripradnici plemenite općine Turopolja

i bili to od ranije, sa svoje Kraljevske moći ovime obdarujem ovom plemićkom

poveljom te određujem da ih se obdarene tom specijalnom milošću kao takve

pribroji, pridruži i obelježi u zbor i zajednicu nama vjernih.

U tu svrhu kao trajni simbol moje ukazane milosti i dobrostivosti te kao

svjedočanstvo podjele plemenitosti, neka bude ova grbovnica ili plemićka povelja.

Sastavljeno je ovo u Požunu 10. listopada godine gospodnje 1659.

Izvornik se nalazi u Muzeju Turopolja u Velikoj Gorici

 

 
Prezime Lučić prvi puta spominje se u spisu bana Petra Berislavića godine 1517., dok se godine 1521.poimence spominju Nikola Lučić i Mihail Lučić iz sela Kuča. Plemstvo obitelji Lučić utvrđeno je kraljevskom darovnicom od godine 1560.izdane  u Beču 29.travnja za posjede u Kuču Šimunu Lučiću.
 

Hrvatsko-ugarski kralj Leopold I. (1657-1705.) ovlastio je Nikolu Erdedya, biskupa

u Slovačkoj, da preda plemičku povelju i štit Lovri Lederu 20.siječnja 1672.za

uspješno završene studije i za ,,...časnu našu Hrvatsku,,. Povelja je potvrđena

pred hrvatskim Saborom 13.lipnja 1672.godine.

 

 

 
Godine 1656. 11.kolovoza podijeli kralj Leopold I. plemstvo i grb Blažu Pucekoviću,
braći mu Gjuri i Matiji, stričeviću mu Gjuri, te Martinu i Ivanu, Mateju, Gašparu i Grguru
Pucekovićima,
Tomi Berkoviću te Petru i Gjuri Živkoviću. -
Proglašeno na hrvatskome saboru 1657.4.veljače.
 

1611. 15.veljača, kralj MATIJA II, u Beču podijeli plemstvo LUKI i IVANU DIJANEŽEVIĆ, iz obitelji Rak iz Srijema i koji su več prije uživali sva plemićka prava i povlastice ali im je povelja uništena u požaru. Pošto su imali plemstvo od bivšeg kralja dodjeljena im je nova povelja sa grbom. Po njima sinovima Ivanu i Nikoli, a isto tako njihovoj sestri Margareti i njenoj kćeri Suzani i svim njihovim nasljednicima i potomcima, objeg spola. Grb: Vojnički štit postavlje u grb koji je razdjeljen povučenom linijom po sredini, gore u bijeloj  a dolje u srvenoj boji, rezdjeljenih polja: u njima pak, na donjem djelu, na ravnoj plohi nalazi se crvenožuti lav, pohlepna ždirjela, isplažena jezika, ustobočen na zadnje noge, a prednjim nogama ispruženih za plijenom, kao da stoji uspravno sa račvastom grivom okrenut po širini, na desnu stranu štita. U gornjem dijelu štita n abijeloj podlozi stoji čovjek snažna izgleda, sa bradom i mrkim brcima pokrivene glave sa crvenom kapom, koja je ukrašena bijelom perjanicom, zaogrnut plaštem boje hijacinta sa obješenim mačem o boku, prislonjen na desno od strane štita i vidi se kako snažno drži uperenu strijelu. Na štit je naslonjena otvorena vojnička kaciga sa kraljevskom dijademom ratnika koji stoji poviše nje, svojom se lijevom rukom opire o bok, desnom pak drži dvostruko koplje sa crvenom zastavom, on stoji po sredini štita razgrnute i ukrašene haljine.Preko kacige i čitavog štita vise nabori, s lijeve strane srebrni i crveni, a s desne pak zlatni i plavi isprepleteni međusobno.

(Izvornik se čuva u  Povjesnom muzeju u Zagrebu.)

Zadruga Dijanežević podijelila se 193.. na 9 dijelova, U Lomnici je bilo 1948. godine 17 prezimena Dijanežević, živjeli su u 5 kuća



 
Godine 1668 4.veljače podijeli kralj Leopold I.plemstvo i grb Matiji Hrvačiću, te braći mu Lovru
i Martinu. - Proglašeno na hrvatskom saboru 1668. 6.studenoga.
 

9.ožujka 1683. u Beču izdanim armalom, podijeli kralj Leopold I.plemenitom NIKOLI TRUMBETAŠ(Trumbetas)te po njemu njegovim sinovima Jurju i Ivanu, i njegovoj braći(carnales et uterini) Ivanu i Mihajlu, zatim Pavlu sinu rečenog Mihalja, Mihalju i drugom Mihalju sina Bartola, te Mihalju sinovcu( fratrueles) braći Jurju, Petru i Pavlu i napokon matiji krilčiću(Krilchich) te sinovima ovoga: Matiji i Mihalju i bratu Mihalju te sinu ovoga Mati, ponovno ugarsko-hrvatsko plemstvo i grb.

Povelja spominje, da je Nikola Trumbetaš imao već i pije armales, koji mu je ali u Zagrebu prigodom požara izgorio.

GRB: Uspravan štit raspolovljen okomiti: u desnom srvenom polju stoji unutra okrenuta srna sa strijelicom prostrijeljenom preko vrata(s preda prema dolje) u lijevom modrom polju pružilo se dolje zeleno tlo, na kojen stoji vojnik Hrvat, okrenut prema unutra, odjebven u crvenu haljinu sa zlatnim pojasom o kojemu visi tok sablje, bijele hlače i zlatne čizme. Na glavi imade crvenu kapu(tulac) optočen sa sobovinom(zobolina pelle) a uriješenu sa dva orlova pera. U desnoj drži uspravno sablju krivošiju, a lijevicu podupro je o bok.

Plašt: a desna zlatan i modar, s lijeva srebren i crven.

Taj plemićki list proglašen je na hrvatskom saboru u Varaždinu god. 1687. 15. maja

Trumbetaši su porijeklom iz Velike Mlake, a 31.ožujka 1734.

Spominje se  prvi put Pavel Trumbetaš u Lomnici  kao zet kod  zadruge Filipćić.

Zadruga se podijelila 1937.godine, a 1948. u 10 kuća živjelo je 40 ljudi prezimena Trumbetaš


 
 
 
 




Comments