EGZOTICNE BILJNE VRSTE U TUROPOLJU

ZASTO NE?

Damir Drvodelic, dipl.ing.sum.

Kao sumar i veliki ljubitelj prirode, zelja mi je upoznati siru javnost o mogucnosti uzgoja egzoticnog bilja na podrucju nase regije tj. Turopolja, Pokuplja i Vukomerickih gorica. Nazalost o tome se nije puno govorilo ni pisalo, a rijetki su oni koji su nesto nabavili i uzgojili. Uzgoj egzoticnog bilja koje zelim predstaviti moguc je na ovim prostorima u sasvim normalnim uvjetima tj. bez staklenika i plastenika. Uzgoj je u vecini slucajeva jednostavan i slican uzgoju kultura koje su na ovim prostorima prisutne od prije i narod ih pozna.

Cesto razmisljam o covjeku, posebno danasnjem, kojemu je neophodan povratak prirodi i zelenilu. Priroda je prekrasna na ovom podrucju, a zelja mi je i radost uciniti je jos ljepsom, raznolikijom, egzoticnijom. Oduvijek sam se pitao zasto ne bi bilo moguce i u Turopolju uzgajati egzoticne vrste iz cijeloga svijeta, naravno kojima pogoduje podneblje i klima.

Visegodisnjim iskustvom i rezultatima koje sam postigao zakljucio sam da je ovo podrucje vrlo pogodno za uzgoj puno vrsta egzoticnog bilja. Sve te kulture zasluzuju da oplemene i uljepsaju Vas zivotni prostor. Njegovanjem i promatranjem kako rastu, razvijaju se, cvjetaju i plodonose, dozivjet cete veliko zadovoljstvo, radost i srecu, sto ce siguran sam utjecati na Vase dusevno i tjelesno zdravlje i na Vas radni elan. Neopisiva je radost i zadovoljstvo koje sam vise puta dozivio uzgajajuci egzoticne kulture. Koliko sam puta podijelio tu radost sa svojim prijateljima, rodbinom, susjedima. Probajte, vidjet cete da se isplati. Zelim Vam puno uspjeha.

EGZOTICNE VRSTE I SORTE RAJCICA IZ CIJELOGA SVIJETA

UVOD

Porodica: Solanaceae (pomocnice)

Rod: Lycopersicon

Vrsta: Lycopersicon lycopersicum - rajcica

Izgled biljke: Poznata biljka koja se danas uzgaja u velikom mnostvu formi po cijelom svijetu. Razlikuju se po velicini, obliku, boji i vremenu sazrijevanja.

Vrijeme cvjetanja: VI-IX mjesec

Opca rasprostranjenost: Europljani su upoznali rajcicu za vrijeme spanjolskih osvajackih pohoda po Americi. Vec su u to vrijeme peruanski i meksicki Indijanci uzgajali veliki broj sorti. Prvi opis ove biljke u Europi datira iz 1557. godine. U Europi je rajcica dugo vremena smatrana otrovnom biljkom. Tek koncem 18. stoljeca pocinje njegova znacajnija upotreba kao povrca.

Rasprostranjenost u Hrvatskoj: Uzgaja se sirom Hrvatske.

Djelotvorne tvari: Cijela biljka sadrzi alkaloid solanin – zreli plodovi samo u tragovima (0,007 %).Nezreli plodovi sadrze nesto vise solanina. Zreli plodovi sadrze jos i znatne kolicine saponina, boje likopina i karotina, vitamina C, organskih kiselina, histamina, antibiotsku tvar tomatin.

Upotreba: U sluzbenoj medicini bez primjene. U narodnoj medicini dijelovi zrelog ploda stavljaju se na cireve da prije «sazri».U homeopatiji iscrpine iz svjeze biljke protiv zestokih glavobolja i reumatskih tegoba. Plodovi se koriste kao ukusno povrce.

Koji se dio biljke sabire: Plodovi i mlade, vitalne stabljike.

Toksicnost: Zabiljezeni su slucajevi preosjetljivosti na rajcicu, koja se manifestira odredenim tegobama u probavnom traktu. Smatra se da ih uzrokuje solanin i histamin.

OPCENITO O RAJCICI

Rajcica (Lycopersicon lycopersicum) povrtna je vrsta koja pripada porodici pomocnica. Potjece iz tropskih predjela srednje i Juzne Amerike, odakle je zajedno s krumpirom, grahom, kukuruzom i duhanom potkraj 15. stoljeca prenesena u Europu. Isprva su se Europljani prema njoj odnosili sumnjicavo zbog odbojnog mirisa biljke, smatrali su je otrovnom. Stoga su je uzgajali samo kao ukrasnu biljnu vrstu zbog bujnog grmolikog rasta, kojoj su glavni ukras cinili cvjetovi s pet zutih latica, a potom i crveni plodovi. Dugo je vremena trebalo proci dok nisu otkrivena njena hranjiva svojstva. Medutim, u 19. je stoljecu doista ustanovljeno da listovi i nezreli zeleni plodovi sadrze otrovne tvari, ali i to da su zreli crveni plodovi vrlo ukusni i korisni za ljudski organizam. Stoga ih pocinju koristiti kao namirnicu, a danas je zbog prehrambenih potreba uzgoj rasiren na svim kontinentima.

Rajcica se moze uzgajati na otvorenom iz sjemena i presadnica (rana i kasna proizvodnja), u klijalistima, te u staklenicima. Najmasovnije se proizvodi na otvorenom jer je to najjeftinije. Prema visini stabljike rajcice se dijele na visoke i niske, a prema trajanju vegetacije na rane, srednje rane i kasne sorte. Ima i drugih podjela, na primjer: sorte za staklenike, sorte za uzgoj na otvorenom, sorte za berbu kombajnom, sorte prema otpornosti, plodnosti, krupnoci plodova, boji, tehnoloskim osobinama itd.

Rajcica je biljka umjerene klime i ima velike zahtjeve prema toplini, svjetlosti, vlazi i tlu. Temperatura je vrlo vazna i krece se od 15º C do 30º C. Ispod i iznad toga ucinak je slab. Uspjesan uzgoj rajcice na otvorenom ovisi izravno o temperaturi. Optimalna temperatura za klijanje sjemena je izmedu 25º C i 30º C, za rast i razvoj je od 18º C do25º C danju i oko 15º C nocu. Uz pretpostavku da se iz sjemena proizvode presadnice u optimalnim uvjetima, presaditi se mogu na otvoreno kad je temperatura iznad 15º C. Na nizoj temperaturi prestaje cvatnja, na 10º C i rast.

Rajcica je vrlo osjetljiva na mraz i ugiba vec na –1º C.

Rajcica ima i velike zahtjeve prema svjetlosti – to je heliofilna biljka. To je biljka dugog dana i treba joj barem 12 svjetlosnih sati na dan. U suprotnom se biljka slabo razvija, kasni zrioba, a urod je slab. Svjetlost je narocito vazna u fazi razvoja presadnica. Ako je nema dovoljno, biljke rastu sporije, izduzuju se i kasnije daju male prinose. Stoga se ne smije uzgajati na zasjenjenim povrsinama.

Veliki su joj i zahtjevi prema vlazi zbog velike lisne povrsine: osim zemljisne zahtijeva i umjerenu zracnu vlagu. Stoga se mora predvidjeti mogucnost natapanja za suse jer inace otpadaju cvjetovi i plodovi. Biljke su na manjak vode posebice osjetljive upravo u razdoblju zametanja i rasta plodova. Ukoliko se plodovi formiraju, jer ima nesto vlage, onda se razvijaju prazni – suplji. To razdoblje traje od 2 do 3 mjeseca i berba se obavlja u vise navrata, a moramo osigurati dovoljno vode. Nakon cvatnje, dnevne potrebe rajcice se krecu od 6 do 7 l/m².Tijekom berbe nakon svakog je branja obvezno natapanje i to u kolicini od 20 do 30 l/m².Pri tome se moraju uzeti u obzir kolicina i raspored padalina. Natapa se umjetnom kisom. Opet, visoka vlaga tla uvjetuje pucanje plodova, a posebno ako su oscilacije u vlazi vrlo velike. Ova se teskoca izbjegava jedino odrzavanjem normalne vlage tla. Biljka dobro podnosi i susi zrak ako je optimalna relativna vlaga zraka od 50 do 60 %. Tlo je takoder bitno za uspjesnu proizvodnju. Rajcica zahtijeva dobro strukturno tlo, najbolji se rezultati postizu na dubokim, rahlim, toplim, pjeskovito-glinenim tlima, bogatim hranjivim tvarima u lako topivu obliku. Odgovara joj slabo kiselo tlo (ph 6-6,5), ali se moze uzgajati i na kiselim tlima (do ph 5,5). Smatra se biljkom - indikatorom nedostatka kalcija u tlu, jer se u tom slucaju javlja kloroza, prvenstveno mladih listova. Rajcica je vrlo zahvalna na gnojenju stajskim gnojivom i to najbolje u jesen godinu prije.

Ako to nije napravljeno, moze se pognojiti samo u «kucice» neposredno prije sadnje. Koristiti treba samo dosta odstajalo stajsko gnojivo, jer ako je svjeze moze djelovati stetno. Zajedno sa stajskim gnojem treba dodati 5-10 g mineralnih gnojiva s vise fosfora i kalija i to samo ako je gnojivo dosta odstajalo. Ako nije, dodati treba mineralno gnojivo s vise dusika. Tijekom plodonosenja rajcicu treba i prihranjivati – prvi put kada su plodovi na prvoj grancici velicine oraha, a drugi put kada plodovi pocinju crvenjeti. Dodajemo KAN u kolicini 20 do 30 g/m².U tom je razdoblju nasad potrebno stititi od plemenjace. Zastita se provodi nakon ubiranja zrelih plodova. Primjenjujemo samo pripravke kratke karence, onih koji dopustaju berbu sedam dana nakon njihove primjene. Odredivanje berbe ovisi o tome koliko je vremena potrebno od berbe do konzumiranja. Ako se radi o 5 do 6 dana, plodovi se beru dok su jos ruzicasti, dok se za 3 do 4 dana ubiru plodovi svjetlocrvene boje. Najkvalitetniji plodovi, koji se odmah upotrebljavaju, tamnocrvene su boje, a oko peteljke mogu biti svjetlocrveni. Pri berbi peteljku je najbolje odrezati skarama. Na taj nacin necemo ostetiti nedozrele susjedne plodove. Povoljno vrijeme za berbu su rani jutarnji ili pred vecernji sati. U to doba plodovi nece biti rosni ni topli. Valja istaknuti da se potkraj sezone berbe mogu brati i zeleni plodovi, koji se spremaju na hladno mjesto.

SORTE I VRSTE RAJCICA CIJI JE UZGOJ MOGUC I U TUROPOLJU

EGZOTICNE VRSTE POVRCA

Osim opisanih i uzgojenih sorti i vrsta rajcica, uzgajam i ostale povrtne vrste vrlo rijetke u nasim krajevima. Dokaz je to ne samo moga entuzijazma i velike zelje za uspjehom, vec i silnih prirodnih mogucnosti koje ima nase plemenito Turopolje, a povezane su sa uzgojem vrsta povrca iz cijeloga svijeta. Treba naglasiti da je sve uzgojeno bez staklenika i plastenika, dakle na otvorenom prostoru. Vrlo vazan cimbenik kod toga je odabir mikropodrucja za uzgoj pojedine kulture kao i vrijeme sjetve odnosno sadnje. Primjenjivao sam mjere zastite od bolesti i stetnika kao i kod uzgoja bilo kojeg drugog povrca. Primijetio sam uzgajajuci egzote da nema opasnosti od pojave nekih novih bolesti i stetnika kao rezultat sadnje neke nove nepoznate vrste. Medutim to ne znaci da je to zaista tako, i zbog toga su na tom podrucju potrebna dodatna istrazivanja i pracenja. Zelja mi je opisati i slikom predstaviti samo neke od egzota koje sam uspjesno uzgojio. Cijelo vrijeme nastojim ukazati da predrasude koje postoje u nasem narodu o svemu onom sto je novo i nepoznato da nije vrijedno paznje i uzgoja, jer se pokazalo upravo obratno. Vecina sorti i vrsta povrca pokazale su se otpornijima i boljima u smislu kvalitete od autohtonih tj. domacih, a o izgledu i ljepoti koje imaju egzote ne treba ni govoriti. Sve to mi daje novu snagu i poticaj da nastavim dalje sa uzgojem. Zelim i Vama puno uspjeha!

KRASTAVCI

(Cucumis sativus)

Porodica: Cucurbitaceae (tikve)

Opis: omiljeno je povrce. U prehrani se upotrebljavaju samo mladi plodovi kad se sjeme nalazi u pocetnoj fazi razvoja, odnosno kad se sjemene opne sastoje od jos neodrvenjele celuloze. Pokazatelj starosti ploda i njegove kvalitete za potrosnju nije krupnoca krastavca, nego stupanj odrvenjelosti sjemenih opni. Biljka je zeljasta s puzastim racvastim stablom koje tvori rasljike cije morfolosko znacenje nije definitivno utvrdeno. Listovi krastavca su krupni, cijeli, slabo dlakavi, a obilno grananje stabljike ukazuje na izuzetnu produktivnost.Jedna biljka pod povoljnim uvjetima daje vise od 100 plodova.

Sorte krastavaca dijelimo na rane (prvi muski cvijet pojavljuje se izmedu drugog i treceg lista) i kasne (prvi muski cvijet pojavljuje se izmedu sedmog i dvanaestog lista).

Vrijeme cvjetanja: kod ranih sorti cvatnja pocinje 30-40 dana nakon nicanja, a kod kasnih 15 dana kasnije.

Rasprostranjenost: podrijetlom je iz vlazne tropske Indije. Zadovoljava se kratkim periodom topline, pa uspijeva i u sjevernim podrucjima s kratkim ljetom.

Razmnozavanje: sjemenom, izravnom sjetvom. U mediteranskom podrucju sije se pocetkom travnja, a u kontinentalnom sredinom svibnja, tj. kad temperatura tla dosegne 17ºC, a dnevna 20ºC. Ukoliko nastupe niske temperature sjeme ne nikne, pa sjetvu valja ponoviti za desetak dana. Sjetvu obavljamo u vise navrata do polovice srpnja. Za uzgoj krastavaca potrebno je tlo dobro pognojiti stajskim gnojem. Odgovara mu neutralna reakcija tla. Sijemo ga u redove ili kucice. Razmak izmedu redova treba biti 1 metar, dubina kanalica oko 3 cm, a razmak izmedu sjemenki 8-10 cm. Ukoliko planiranu povrsinu za sjetvu nismo prethodno nagnojili, nacinimo dublje kanalice i u njih stavimo gnojivo, pokrijemo s nesto zemlje, posijemo sjeme i prekrijemo ga s 3 cm debelim slojem mjesavine komposta i zemlje, kako bismo sprijecili stvaranje pokorice i ubrzali nicanje. Prorjedivanje biljaka obavimo nakon formiranja prvog pravog lista – biljke rascupamo na razmak od 30 cm. Tijekom vegetacije krastavce valja redovito navodnjavati (ne polijevati po liscu, nego po cijeloj povrsini gredice zbog plitkog razgranatog korijenja). Zalijevanjem po liscu, kao i kod rajcice, mozemo ubrzati razvoj bolesti. Tijekom vegetacije ih okopavamo, nagrcemo, plijevimo i prihranjujemo dusicnim umjetnim gnojivom.

Kad vrijeze narastu, prestanemo s okopavanjem. Nakon sto glavna vrijeza razvije 6-7 listova iznad 4. lista, odrezemo stabljiku tako da iznad zametnutog ploda bude 1-2 lista. Time se ubrzava razvoj veceg broja plodova, visi prinos i ranije dozrijevanje plodova. Spomenut cemo i faze razvoja krastavaca – od sjetve do nicanja potrebno je 8-10 dana, od nicanja do cvatnje 30-60 dana, od cvatnje do prve berbe 4-20 dana, dok period berbe traje 40-90 dana. Od tehnoloske do bioloske zriobe potrebno je 30-90 dana.

Branje krastavaca pocinje 5-6. tjedana nakon sjetve. Ubrani krastavci osjetljivi su na cuvanje na niskim temperaturama, pa ako se temperatura skladistenja spusti ispod +7ºC,vec nakon 5-6 dana uocit cemo ostecenje od hladnoce. Visak plodova, koje ne utrosimo u svjezem stanju, konzervirajmo smrzavanjem ili kiseljenjem za zimu.

Zastita: Plemenjaca krastavca je opasna bolest krastavaca. Javlja se vec na listovima starijim od 10 do 15 dana, a na kasnije zasijanom krastavcu vec na prvom listu. Zaraza je jaca kad je pojacana vlaznost zraka u duzem vremenskom razdoblju, poglavito od 6 do 12 sati dopodne. Zaraza se prenosi vjetrom, ali se moze siriti i sa zarazenog lista koji je otpao i na kojem su gljivice prezimile. Optimalna temperature za razvoj plemenjace je od 16 do 22ºC. Bakreni preparati imaju vrlo dugu karencu, pa se smiju uporabiti samo jednom. Fungicidi, poput Previcura, Aliette i Acrobata imaju visok ucinak. Kao pomoc u zastiti od plemenjace preporuca se uzgoj krastavca na foliji ili na mrezi, kada je ucinkovitije i tretiranje zastitnim sredstvima.

Siva plijesan (Botrytis cinerea) je gljivica koja se javlja najcesce na vrhu mladog ploda krastavca, izaziva njegovu trulez, brzo se siri na lisnu drsku i na cijelu etazu, gdje zahvaca susjedni oplodeni cvijet ili plod star svega nekoliko sati. Mjesto napadnuto gljivom prekriveno je sivo-zelenom prevlakom. Za vrijeme oblacnih dana, a u nemogucnosti provjere vlage u nasadu (vise od 90%), oboljenje se siri vrlo brzo, pa moze zahvatiti pravu katastrofu u uzgoju krastavaca.

Tretiranje se vrsi botriticidima: Ronilan WP u kolicini 0,06% i 0,1% i Sumilex 0,06% i 0,1%. Razvoj gljivice Botrytis cinerea ovisi o visokoj relativnoj vlazi, pa u tom slucaju ni botriticid nema pravo djelovanje.

Ako su listovi krastavca dobili bijele prevlake, onda ga je napala pepelnica. Cim se bolest pojavi, potrebno je izvrsiti tretiranje Rubiganom, a zatim ponoviti nakon 10 dana. Moguc je tretman nekim drugim sredstvom na bazi sumpora. Pazite na karencu!!!

Znatno je otporniji i plodonosniji ako se cijepi.

UZGOJ I CIJEPLJENJE KRASTAVACA

Trikovi iskusnih povrtlara

Za pripremu zimnice ili za salatu, iz vrta ili iz staklenika, povrtlaru je na raspolaganju puno vrsta i sorti krastavaca. Ako ih cijepi, imat ce ih jos i vise. Krastavci vole suncano, zasticeno mjesto, puno vode i tlo bogato hranjivim tvarima. U vrtu ih mozemo sijati pocetkom svibnja.

Sijanje u sobi

Ako zelite rano brati krastavce, mozete ih koncem travnja ili pocetkom svibnja posijati u posude ili plasticne loncice promjera 6-8 cm i drzati ih na prozorskoj daski. U svaku posudu stavite po 2 sjemenke oko 2 cm duboko u zemlju, dobro polijte i prekrijte folijom za domacinstvo. Zatim posude stavite na prozorsku dasku. Krastavci najbolje klijaju na oko 22ºC. Nakon klijanja uklonite foliju i kultivirajte biljcice jos oko 4 tjedna. Neposredno prije nego ih iznesete u vrt, biljke trebate pognojiti tekucim gnojivom. Dobro je iznijeti biljke nekoliko dana van, kako bi ocvrsnule. samo biljke s najmanje 2-3 lista i jakim korijenom imaju prednosti nad sijanim biljkama.

Priprema tla

Cetrnaest dana prije sijanja, ili presadivanja krastavaca, treba brizljivo pripremiti tlo. Prekopavanjem unesite truli gnoj, puno komposta ili mjesavinu treseta i komposta, ili tlo pognojite s 30 – 40 g umjetnog gnojiva po m². Pritom bi trebalo tako kopati da uz svaki red krastavaca dobijete 20 – 25 cm visok nasip. Tako do korijenja dolazi topli zrak i ujedno se sprjecava zaostatak vlage. Krastavcu je potrebno sa svake strane 60 – 80 cm prostora, a u redu je razmak 30 cm. Najbolje uspijevaju kad su zasticeni od hladnoce crnom prorezanom folijom kao prekrivacem tla. Biljke sadite ili presadujte u krizno napravljene usjeke. U kucicu treba stavljati 2 – 3 sjemenke.

Presadivanje u gredice

Koncem svibnja ili pocetkom lipnja biljke treba presaditi van ili u staklenik. Vec se na 8ºC krastavac «smrzne». Biljke lose podnose ometanje rasta korijena i tada prestanu rasti, pa ih zato treba saditi zajedno sa zemljom. Obilno zalijevajte. Najbolje je navecer crijevom zalijevati zemlju ispod listova. U lipnju biljke treba dognojiti s 20 – 30 g gnojiva po m² kako bismo ubrzali rast i rodnost. Ako su ljeta vlazna, cesto se pojavljuju gljivicne bolesti, prava i lazna bijela pjegavost lisca i ozegline na krastavcima. Kvasenje organskim fungicidima samo uvjetno pomaze. Vazniji je izbor odgovarajucih sorti. Protiv venjenja krastavaca, zbog kojega biljke izumru, pomaze samo cijepljenje. Buduci da se ova bolest cesto javlja, na vecim se povrsinama uzgajaju cijepljeni (kalemljeni) krastavci. To je jednostavnije nego mijenjanje tla. na snazni i prema bolesti otporan korijen bundeve, koja ima listove slicne smokvi – smokvoliku – sijamsku bundevu (Cucurbita ficifolia), mozemo cijepiti svaku sortu krastavaca.

Cijepljenje

U posudu (loncic) posijte jedan krastavac, a nekoliko dana kasnije jedno sjeme bundeve. Poslije 3 – 4 tjedna ostrim nozem napravite, na istoj visini zarez u obliku jezika ka sredini izdanka. Oba izdanka oprezno uklonite i ljepljivom trakom ili strukom vune cvrsto povezite. Mjesta, gdje se nalazi rez treba posve pokriti. Vrecica od folije s rupicama odrzavat ce odgovarajucu vlagu zraka i ubrzati proces srastanja. Nakon 2 – 3 tjedna treba odvojiti korijenje krastavaca i gornji dio bundeve.

Uobicajene sorte krastavaca imaju na jednoj biljci muske i zenske cvjetove. Naravno, plodove nose samo zenski cvjetovi, nakon oplodnje polenom s muskih cvjetova. Ako su vremenske prilike nepodesne za oplodnju pomocu insekata, nece biti bogate berbe. Medutim, nove, zenske sorte, ne ovise o oprasivanju i svaki cvijet zacinje po jedan plod. Prinosi su visoki, a i potreba za hranjivim tvarima. Ovi krastavci nemaju gorcine i otporni su na plemenjacu. Zbog toga se cijepljenje jos vise isplati.

ARMENSKI KRASTAVAC

(Cucumis melo flexosus)

Rijetki su sretnici koji su uzivali u okusu ovog krastavca-dinje. Vrlo je socan i sladak kad je zelen (ne valja prezelen i pretvrd za koristenje), gotovo mu nema ravnog medu svim krastavcima. Kada sasvim dozori, tada ga jedete kao dinju. Plod je zanimljivog izgleda: dug je 40-60 cm, a debeo 5-10 cm, izbrazdan po duzini i ima lagano svinut vrat.

Da biste uzivali u ovom specijalitetu trebate vec od sredine ozujka, pa do konca travnja proizvesti presadnice («flance»).To je najbolje ciniti u tresetnim tabletama ili u casama od jogurta napunjenim mjesavinom sagorjelog stajnjaka i prvoklasnog humusa. U ovaj medij se stavi 1-2 sjemenke na dubinu od 1 cm, dobro navlazi i izlozi temperaturi 22-28 C uz pozeljno prisutno svjetlo (zarulja 40-60 W) i stalnu umjerenu vlaznost. Poslije toga slijedi «kaljenje» presadnica, a zatim tijekom svibnja sadnja u bogato nagnojene kucice na razmak 1,5 x 1,5 m. U svibnju i lipnju (do sredine) je moguca i direktna sjetva, ali ona daje slabije rezultate. Uzgoj je moguc uz konstrukciju, ali takoder i na tlu. Armenski krastavac odlicno reagira na zalijevanje i prihranu. Biljka je dosta otporna i rodna.

Plemenjaca krastavca je opasna bolest krastavaca. Javlja se vec na listovima starijim od 10 do 15 dana, a na kasnije zasijanom krastavcu vec na prvom listu. Zaraza je jaca kad je pojacana vlaznost zraka u duzem vremenskom razdoblju, poglavito od 6 do 12 sati dopodne. Zaraza se prenosi vjetrom, ali se moze siriti i sa zarazenog lista koji je otpao i na kojem su gljivice prezimile. Optimalna temperatura za razvoj plemenjace je od 16 do 22 C. Bakreni preparati imaju vrlo dugu karencu, pa se smiju uporabiti samo jednom. Fungicidi, poput Previcura, Aliette i Acrobata imaju visok ucinak. Kao pomoc u zastiti od plemenjace preporuca se uzgoj krastavca na foliji ili na mrezi, kada je ucinkovitije i tretiranje zastitnim sredstvima.

Siva plijesan (Botrytis cinerea) je gljivica koja se javlja najcesce na vrhu mladog ploda krastavca, izaziva njegovu trulez, brzo se siri na lisnu drsku i na cijelu etazu, gdje zahvaca susjedni oplodeni cvijet ili plod star svega nekoliko sati. Mjesto napadnuto gljivom prekriveno je sivo-zelenom prevlakom.Za vrijeme oblacnih dana, a u nemogucnosti provjere vlage u nasadu (vise od 90 %), oboljenje se siri vrlo brzo, pa moze izazvati pravu katastrofu u uzgoju krastavaca.

Tretiranje se vrsi botriticidima: Ronilan WP u kolicini 0,06% i 0,1% i Sumilex 0,06% i 0,1%.Razvoj gljivice Botrytis cinerea ovisi o visokoj relativnoj vlazi, pa u tom slucaju ni botriticid nema pravo djelovanje.

Ako su listovi krastavca dobili bijele prevlake, onda ga je napala pepelnica. Cim se bolest pojavi, potrebno je tretiranje Rubiganom, a zatim ponoviti nakon 10 dana. Moguc je tretman i nekim drugim sredstvom na bazi sumpora. Pazite na karencu!

Armenski je krastavac znatno otporniji i plodonosniji ako se cijepi.

BIJELI KRASTAVAC

(Cucumis melo)

Opis: bijeli krastavac je produkt americkih selekcionara. Ovi krastavci imaju vrlo tanku ljusku, te ih nije potrebno ni guliti. Amerikanci su ih vrlo brzo prihvatili, bez obzira na to sto nisu zeleni, ali su zato vrlo ukusni.

Sjetva: sjeme klija na temperaturi od 18ºC. Razmak sjetve – sadnje je 45-60 cm, a meduredno 120-150 cm.

Uzgoj: otporniji su na bolesti od obicnih krastavaca i pogodni za uzgoj na otvorenom, ali i za uzgoj u stakleniku i plasteniku. Ako se uzgaja u zatvorenom prostoru, uzgoj moze poceti kasno u zimu. Uvjet je, naravno, zagrijavanje prostora. Na otvorenom se uzgaja kad prode opasnost od mrazeva. Za dobar prinos trazi dosta vode i gnojenje tekucim gnojivom. Predlazemo uzgoj na konstrukciju, jer je to prednost u odnosu na uzgoj na tlu: veci prinos, ljepsi plodovi, laksa berba. Losi susjedi su mu: celer, rotkvica, kupus, crvena cikla.

KIWANO

Bodljikava dinja – iglicasti krastavac

(Cucumis metuliferus)

Kiwano pripada porodici Cucurbitaecae. Ova povrtna vrsta u nas je sasvim nova i nepoznata. Potice iz Centralne i Juzne Afrike, gdje danas u divljini rastu iglicasti – bodljikavi krastavci (Cucumis anguria).

Kiwano, cije sjeme Vam nudimo, jos je atraktivniji od angurije. Veci je najmanje dvostruko. Porijeklo mu je africko, ali na trziste dolazi iz Izraela i Novog Zelanda. Njegov uzgoj je moguc kod nas, ali na otvorenom i pomalo zasticenom podrucju. Niske nocne temperature relativno dobro podnosi, ali ima nesto duzi razvojni period. Sjeme se sije u ozujku pod staklo ili u zasebne tresetne tablete, te se koncem svibnja presaduje na suncano, zasticeno mjesto. Naklijavanje se moze vrsiti na svijetlom i toplom mjestu – juzni prozor u kuci.

Sjeme se moze staviti i u vlaznu vatu izmedu dvije staklene posudice i ono ce uskoro proklijati.

Poslije pojave prvih korjencica sjeme se presaduje u laganu pjeskovitu zemlju. Pocetkom kolovoza javljaju se plodovi koji brzo rastu, ali za dozrijevanje trebaju vise vremena. Duzine su 10 – 15 cm, jajolikog oblika s vrlo mnogo markantnih bodlji. Kiwano se visestruko upotrebljava: kad je mlad, tj. kad je kora mekana, upotrebljava se kao obicni zeleni krastavac, poluzreo je najukusniji, iako i tada ima okus dosta slican zelenom krastavcu. Kako napreduje u zriobi, tako i plod postaje sladi, ali i stvara pomalo kiseline i dobiva aromu dinje. U ovom poluzrelom stanju, kada su sjemenke jos mekane, kiwano prija najbolje. Tada se unutrasnjost ploda jede bez pripremanja ili se meso ploda koristi kao prilog za deserte i salate. Kod zrelog ploda u plodno meso se podrazumijevaju i kostice. Kora je u ovoj fazi sasvim tanka i zuto-narancasta i daljnjom zriobom (koja se odvija i prilikom stajanja) postaje tvrda i neukusna. Sasvim zreo plod ima zelatinasto meso, te ovaj plod Englezi zovu i «zele dinja».

Kada u rujnu temperature pocnu padati, kiwano prestaje s rastom, te je ostatak plodova jos zelen. Oni se tada skupljaju i mogu se vise mjeseci cuvati. U skladistu (podrumu ili prohladnoj prostoriji) oni jos zore i poprimaju narancastu boju, te su spremni za trziste. Kada je plod u fazi pune zriobe, mora se priznati da je tada ukusnost kiwana skoro izgubljena, iako donekle podsjeca na banane, ali je zato po izgledu tada neobicno atraktivan. Sjetva kiwana je paznje vrijedna, pogotovo sto je to kod nas moguce, ali i zbog usvajanja jedne nove kulture.

Sjetva sjemena se obavlja direktno u kvalitetnu zemlju ili prethodno u tresetne tablete na dubinu od 0,5 cm i odrzava vlaznim pri temperaturi od najmanje 20º C. Sjeme proklija za 8 – 14 dana. Cim se biljcica pokaze treba se postaviti na jako svijetlo mjesto, inace ce suvise visoko izrasti. Sada joj odgovara temperatura od 18 – 21º C. S obzirom da kiwano formira vrijeze, najbolji uzgojni nacin je na spaliru, tj. podizanje vrijeze na zicanu ili drvenu konstrukciju. Biljka trazi dobro pripremljeno i hranjivo tlo, kao i dosta vode, te prihranjivane svaka dva tjedna. Temperatura ispod 16º C koci razvoj biljke.

Agrotehnika (vazi za sve krastavce).Za sjetvu se mogu primijeniti dva nacina:

1. Sjetva u klijaliste: Toplina, koja je uvjet za uzgoj krastavaca tijekom ozujka – travnja, postize se u grijanom klijalistu ili zasticenom klijalistu .Mlade se biljke pikiraju u predvidene posude. Biljke, koje su nikle u tresetnim tabletama (dzifi posudama), samo se prenesu. Rasadivanje van na stalno mjesto obavlja se u svibnju sa sto vise zemlje na korijenu. Razmak izmedu redova krece se od 1 – 1,5 m, a razmak izmedu biljaka u redu je 50 – 60 cm. Preko biljaka se stavi zaklon od stakla ili plastike i drzi dok postoji opasnost od mrazeva;

2. 2. Sjetva na stalno mjesto: Najprije se obiljeze redovi na medusobnom razmaku od 1 – 1,5 m, a zatim se u svakom redu na razmaku od 80 cm kopaju rupe 50 x 50 x 50 cm. Iskopane rupe se ispune zemljom pomijesanom s kompostom (glistinjak je najbolji).

Sjeme se sije (3 – 5 zrna) u rupe na dubinu od 1 – 2 cm, tako da se utakne u rastresitu zemlju na razmak od 3 – 4 cm.

Poslije sjetve sjeme se dobro zalije i prekrije staklom ili plastikom da bi se ubrzalo klijanje. Nakon nicanja se u kucici ostavljaju 2 najbolje biljke. Poslije faze kotiledona (2 prva listica) biljke se zalamaju na 2 stalna lista. Kasnije se takoder vrsi zalamanje dvaju bocnih grana – vrijeza, ali tek poslije obrazovanja 4 lista, dok se naredne vrijeze zalamaju iznad prvog lista koji se formira iznad ploda. Berba kiwana traje 2 mjeseca i dobije se 2 – 5 kg ploda po m.

Zastita je identicna kao kod krastavaca i dinja.

Gastronomska svojstva – Ovaj osebujan plod ima tecan i osvjezavajuci okus koji podsjeca na kombinaciju aroma dinje, banane, limuna i marakuje. On je prirodni odstranjivac zedi. U zrelom stanju, kada kora dobije zlatno-narancastu boju, a meso postane tamno-zeleno, aroma dolazi do izrazaja u najvecoj mjeri. Kiwano je bogat mineralima, secerima i vitaminima; na 100 g ploda sadrzi: 302,0 mg kalija; 16,0 mg kalcija; 16,2 mg magnezija; 2,3 mg natrija, 2,99/100 ml fruktoze; 5,59/100 ml glukoze; vitamin C 6,4 ppm; limunske kiseline 59/100 ml; pH vrijednost je 4,4.

Kiwano je visenamjenski plod, te se tako prema njemu i odnosite:

● cesto ga uzivajte u svjezem stanju,

● kombinirajte ga s drugim plodovima ili vocnim sokovima,

● probajte ga kao desert – pomijesan s kolacima od sira, s pudingom, sa sladoledom, s raznim preljevima i kremama,

● koristite ga kao atraktivno iznenadenje za Vase goste, tako da servirate u izdubljenim polovicama kiwana,

● upotrijebite ga za vrhunsku dekoraciju drugog voca i cvjetnih aranzmana i

● ne zaboravite da je on nesto nezaobilazno u koktelima, …

Recept

Kiwi i kiwano krema

Potrebno (za 4 osobe): 3 velika kiwi ploda, 1 banana, 1 kiwano, 1 salica jogurta ili pudinga, tuceno vrhnje (slag), tresnje za ukras. Kiwi plodove i banane nasjeckajte na kockice i s mesnatim dijelom iz ploda kiwana (zele masom) pomijesajte i servirajte u case za desert. Prvo ulijte jogurt ili puding, a zatim prekrijte slagom. Ukrasite tresnjama.

Dobar Vam tek!!!

AMERICKA DIVOVSKA BUNDEVA

(Cucurbita maxima «Atlantic»)

Opis: bundeve-tikve se ubrajaju u najstarije kultivirane biljke. Sjeme bundeva je pronadeno u grobnicama starih Indijanaca u Meksiku, koje datiraju oko 3000 godina pr.n.e. One spadaju medu najraznovrsnije medu svim biljkama u prirodi. Uslijed prilagodljivosti razlicitim uvjetima okoline rasirene su po cijelom svijetu, a raznolikost im omogucuje bezbroj nacina upotrebe.

Meso bundeve sadrzi dosta karotina (provitamina A), skroba, secera i minerala. Od nje se mogu praviti razlicita jela. Mlada bundeva se priprema kao varivo, a zrela se moze koristiti pecena. Najbolja je za pripremu bucnice.

Bundeve imaju posebno muske i zenske cvjetove. Na jednoj biljci se nalazi dosta jednih i drugih. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najcesce ih oprasuju pcele. Nakon oprasivanja plodnik zenskog cvijeta polako prerasta u plod sa sjemenkama u njemu. Zbog ovakvog nacina oprasivanja, vrlo lako dolazi do medusobnog krizanja razlicitih formi i vrsta, sto dovodi do novih oblika i ceste nemogucnosti zadrzavanja zeljene vrste – forme.

Razmnozavanje: sjemenom. Sjemenke se mogu sijati u tresetne tablete (po 1) u travnju, a zatim se presaduju u dobro pripremljene kucice sredinom svibnja – kad prode opasnost od mrazeva. Kada se siju direktno na otvoreno ( u svibnju na kontinentu, a u travnju u Primorju), tada se u kucicu stavljaju na dubinu od 3 do 5 cm 2-3 sjemenke, dobro povlazi i prekrije folijom ili staklom. Kad sjeme nikne, tada se zaklon skloni i biljka se dalje normalno razvija. U vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i razvoja intenzivno se njeguje. To ce, vjerojatno, rezultirati rekordnim plodom u Vasem kraju.

Uvjeti uzgoja: odlikuje se velikim zahtjevima u pogledu topline, vlage, svjetlosti i hranjivih tvari, te joj za uzgoj ponajbolje odgovaraju ravnicarski i topli krajevi. Ova bundeva je veliki «izjelica», te trazi ponajbolja tla, dobro nagnojena stajnjakom. Dobra varijanta sjetve je u neposrednoj blizini hrpe sagorjelog stajnjaka.

«Atlantic» divovska bundeva ima ogroman genetski potencijal. Tako je 1993. godine u Americi uzgojena najveca bundeva svih vremena – 401, 3 kg upravo ove vrste cije Vam sjeme nudimo. Tezina od 200 kg sigurno se moze uzgojiti i u nasim uvjetima, uz intenzivnu njegu i brigu. Ova bundeva zamece vise plodova, ali ih biljka najcesce odbaci kod tezine od 3 – 5 kg. Ako se uzgaja 1 plod, tada on moze lako teziti od 100 do 200 kg; ako su 2 ploda, tada se tezina dijeli. Tezina se povecava uz intenzivnu njegu: cestim zalijevanjem ili navodnjavanjem, povremenim prignojavanjem i dodatnim zakorjenjivanjem vrijeza u «rezervnim» kucicama.

Od bolesti najopasnije su pepelnica i plemenjaca. Pepelnica se suzbija jednim od preparata: Systhane 12E 0,03%, Tilt 250 EC 0,01%, Karathane EC 0,035%. Plemenjacu suzbija: Ridomil MZ 72 WP, Polyram DF.

Bucnica

Potrebno: nesto deblje tijesto za savijacu, domace ili kupovno, ½ kg mekanog kravljeg sira, svjezeg ili od neobrana mlijeka, ½ kg buce (bundeve), 3 jaja, 2 dl vrhnja, sol i ulje.

Priprava: Ogulite bucu i ocistite od kostica, narezite na vece komade, naribajte i posolite. Sir zgnjecite vilicom i umijesajte jaja. Malko odstajalu bucu stisnite rukama, zatim ju stavite na cisti ubrus i cijedite dok ne izide sav sok. Bucu dodajte sirnoj masi, a ako zelite meksi nadjev, dodajte i vrhnja. Razvuceno tijesto poskropite uljem, raspodijelite nadjev, pomocu stolnjaka savijte i polozite na nauljeni lim. Zagrijte pecnicu, bucnicu prelijte vrhnjem i pecite oko pola sata na 250°C dok povrsina ne porumeni. Bucnica se, kao i strukli posluzuje topla.

Zagorci tvrde da se uz bucnicu ne smije piti pivo, nego hladni gemisti od vina pripravljenog za berbu.

VELIKA NJEMACKA BUNDEVA

(Cucurbita maxima «Zentner»)

Porodica: Cucurbitaceae

Opci opis: bundeve – tikve se ubrajaju u najstarije kultivirane biljke. One spadaju medu najraznovrsnije od svih biljaka u prirodi. Uslijed prilagodljivosti razlicitim uvjetima okoline, rasirene su po cijelom svijetu, a raznolikost im omogucuje bezbroj nacina uporabe.

Bundeve imaju posebno muske i zenske cvjetove. Na jednoj biljci se nalazi dosta jednih i drugih. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najcesce ih oprasuju pcele. Nakon oprasivanja plodnik zenskoga cvijeta polako prelazi u plod sa sjemenkama u njemu. Zbog ovakvoga nacina oprasivanja vrlo lako dolazi do medusobnog krizanja razlicitih formi i vrsta, sto dovodi do novih oblika i ceste nemogucnosti zadrzavanja zeljene vrste – forme.

Opis: ova se bundeva javlja u tri varijeteta: crvena, narancasta i zuta. Relativno se lako uzgaja. Plodovi mogu biti glatki ili rebrasti, a variraju po tezini od 15 do 50 kg. Treba se drzati na vrijezi i tako ce dobiti na kvaliteti. Mladi se plodovi mogu pohati, prziti ili od njih raditi varivo. Zreli se plodovi koriste na razne nacine: mogu se raditi pite, stavljati u juhe…

Razmnozavanje: da biste uzgajali ove bundeve, trebate vec od sredine travnja proizvesti presadnice («flance»). To je najbolje ciniti u tresetnim tabletama ili u casama od jogurta napunjenim mjesavinom sagorjeloga stajnjaka i prvoklasnoga humusa, a zatim ih presaditi u dobro pripremljene kucice sredinom svibnja – kad prode opasnost od mrazeva. Kada se siju direktno na otvoreno (u svibnju na kontinentu, a u travnju u Primorju), tada se u kucicu stavljaju na dubinu od 3 cm do 5 cm 2-3 sjemenke, dobro navlazi i prekrije folijom ili staklom. Kad sjeme nikne, tada se zaklon makne i biljka dalje normalno razvija. U vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i razvoja intenzivno se njeguje.

Uvjeti uzgoja: odlikuje se velikim zahtjevima u pogledu topline, vlage, svjetlosti i hranjivih tvari, te joj za uzgoj ponajbolje odgovaraju nizinski i topli krajevi.

Od bolesti najopasnije su pepelnica i plemenjaca. Pepelnica se suzbija jednim od preparata : Systhane 12E 0,03%, Tilt 250 EC 0,01%, Karathane EC 0,035%. Plemenjacu suzbija: Ridomil MZ 72 WP, Polyram DF.

UKUSNA JELA OD NJEMACKE BUNDEVE «ZENTNER»

Juha od bundeve «Zentner»

Potrebno: Uzmite komad bundeve od 60 dag, 20 dcl slatkog vrhnja, 6 dcl mlijeka, ½ zlicice muskatnog orascica, 1 zlicica soli, 2 ploske kruha, malo maslaca.

Priprava: Oguljenu i od kostica ociscenu bundevu narezite na sitne kockice, dodajte mlijeko, vrhnje, sol i muskatni orascic, te kuhajte dok ne omeksa. Kuhanu i malo ohladenu bundevu izmiksajte u mikseru ili propasirajte. Ako je juha pregusta, dodajte joj mlijeka po zelji. Na maslacu poprzite kockice kruha, podijelite ih u tanjure i prelijte juhom.

Rizoto od bundeve «Zentner»

Potrebno: 50 dag ociscene bundeve, 1,5 dcl integralne (obicne) rize, ½ glavice luka, 5 dcl mlijeka, 1 zlicica maslaca, sol, parmezan, 1 zlica nasjeckanog persinovog lisca.

Priprava: Bundevu narezite na sitne kockice. Rastopljenom maslacu dodajte na ploske narezani luk i bundevu. Posolite i zalijte mlijekom, te kuhajte dok bundeva ne omeksa. Rizu skuhajte u slanoj vodi i dodajte kuhanoj bundevi. Rizoto posipajte persinom i lagano izmijesajte. Ostavite poklopljeno kako bi se sastojci prozeli. Posluzite s ribanim parmezanom.

Bucnica

Potrebno: nesto deblje tijesto za savijacu, domace ili kupovno, ½ kg mekanog kravljeg sira, svjezeg ili od neobrana mlijeka, ½ kg buce (bundeve), 3 jaja, 2 dl vrhnja, sol i ulje.

Priprava: Ogulite bucu i ocistite od kostica, narezite na vece komade, naribajte i posolite. Sir zgnjecite vilicom i umijesajte jaja. Malko odstajalu bucu stisnite rukama, zatim ju stavite na cisti ubrus i cijedite dok ne izide sav sok. Bucu dodajte sirnoj masi, a ako zelite meksi nadjev, dodajte i vrhnja. Razvuceno tijesto poskropite uljem, raspodijelite nadjev, pomocu stolnjaka savijte i polozite na nauljeni lim. Zagrijte pecnicu, bucnicu prelijte vrhnjem i pecite oko pola sata na 250°C dok povrsina ne porumeni. Bucnica se, kao i strukli posluzuje topla.

Zagorci tvrde da se uz bucnicu ne smije piti pivo, nego hladni gemisti od vina pripravljenog za beru.

DIVOVSKA FRANCUSKA BUNDEVA

(Cucurbita maxima «Gargantua»)

Opci opis: bundeve imaju posebno muske i zenske cvjetove. Na jednoj biljci se nalazi dosta jednih i drugih. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najcesce ih oprasuju pcele. Nakon oprasivanja plodnik zenskog cvijeta polako prerasta u plod sa sjemenkama u njemu. Zbog ovakva nacina oprasivanja vrlo lako dolazi do medusobnog krizanja razlicitih formi i vrsta, sto dovodi do novih oblika i ceste nemogucnosti zadrzavanja zeljene vrste – forme.

Opis: francuska divovska bundeva ima ogroman genetski potencijal. Ova je bundeva postigla rekord u velicini, prekoracujuci 250 kg. Tezina od 200 kg sigurno se moze uzgojiti i u nasim uvjetima, svakako, uz intenzivnu njegu i brigu. Ova bundeva zamece vise plodova, ali ako se uzgaja 1 plod, tada on moze teziti od 100 do 200 kg; ako su 2 ploda, tada se tezina dijeli. Tezina se povecava uz intenzivnu njegu.

Zahvaljujuci nacinu uzgoja koji mi nudimo sa sjemenkama, Vi takoder pokusajte postici rekord ili bar zabljesnuti pred Vasim susjedima! Osim spektakularnosti, ta ogromna bundeva omogucuje jeftino prehranjivanje zivadi i zivotinja na imanju za vrijeme zime. Nekada se moglo vidjeti na nekim farmama prasce kako zderu unutrasnjost te ogromne bundeve.

Razmnozavanje: sjetva/sadnja u travnju/svibnju. Sjemenke se mogu sijati u tresetne tablete (po 1) u travnju, a zatim se presaduju u dobro pripremljene kucice sredinom svibnja – kad prode opasnost od mrazeva. Kada se siju direktno na otvoreno (u svibnju na kontinentu, a u travnju u Primorju), tada se u kucicu stavljaju na dubinu od 3 do 5 cm 2-3 sjemenke, dobro navlazi i prekrije folijom ili staklom. Kad sjeme nikne, tada se zaklon skloni i biljka se dalje normalno razvija.

U vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i razvoja intenzivno se njeguje. To ce vjerojatno rezultirati rekordnim plodom u Vasem kraju. Berba je ujesen.

Uvjeti uzgoja: bundeve se odlikuju velikim zahtjevima u pogledu topline, vlage, svjetlosti i hranjivih tvari, te joj za uzgoj ponajbolje odgovaraju nizinski i topli krajevi.

Zahtijeva cesto zalijevanje ili navodnjavanje, povremeno prignojavanje i dodatno zakorjenjivanje vrijeza u «rezervnim» kucicama. Ova je bundeva veliki «izjelica», te trazi ponajbolja tla, dobro nagnojena stajnjakom. Dobra varijanta sjetve je u neposrednoj blizini hrpe sagorjeloga stajnjaka.

METARSKE MAHUNE

(Phaseolus vulgaris «sesquipedalis»)

Opis: ovo je vrsta graha s najduzim mahunama – do 100 cm duljine. Ta vrsta graha pritkara daje sveznjeve mahuna bez konca valjkastog oblika i debljine olovke.

Razmnozavanje: sjemenom. Sjetva se obavlja od druge polovice travnja pa do pocetka lipnja – znaci kada je tlo vrlo dobro zagrijano, u dobro obradeno i duboku vrtnu zemlju. Ako se zeli sto prije doci do ukusnih mahuna, tada se sredinom travnja 3-5 sjemenki posije u loncice ili tresetne tablete (3) i ostavi na prozor. Zemlju treba odrzavati vlaznom, nikako previse mokrom. Najpovoljnija temperatura je oko 26ºC. Kada se pojave listici, tada se biljke zajedno sa zemljom presaduju u vrt. Treba racunati na to da im treba dosta visoka dnevna temperatura. Sade se na razmak 60 – 70 cm. Vezu se uz pritke ili im se pomaze konopcem u penjanju. Donje bocne izbojke treba uklanjati, kako bi se poboljsalo strujanje zraka. Mahune brzo rastu.

Ako sijete direktno, tada sjeme drzite 12 sati u toploj vodi, a zatim sijete u kucice – brazde, prije toga zalivene.

Uvjeti uzgoja: tlo treba dobro pognojiti i za vrijeme velikih vrucina zalijevati.

Recept

Mahune su prijatnog okusa i pripremaju se na razlicite nacine. Mogu se i zamrzavati. Jedu se sa zrnjem, ako ih beremo do duzine od oko 50 cm. Socnije su od obicnoga graha pritkara. Evo jednoga jednostavnog i ukusnog jela:

Mahune izrezati na komadice, pa ih staviti u tavicu na malo masti (ulja) ili maslaca. Dodati cesnjaka (bijelog luka), narezane paprike i polu masne sunke, te ih stalno mijesati dok ne omeksaju i porumene, a zatim, po zelji, dodati nekoliko kapi umaka od soje. Dobar Vam tek!

LJUBICASTE MAHUNE (NISKE I VISOKE)

(Phaseolus vulgaris «Purpurea»)

Mahuna najbolje raste u uvjetima tople klime s dosta oborina, dakle trazi visoku relativnu vlaznost zraka (65-80%). Zrno mahune klija na temperaturi 10-12 °C. Mlade biljcice na podnose hladnocu, te vec na –0,5°C ugibaju. U razdoblju cvatnje potrebna je optimalna temperatura od 20-25°C, a u fazi oblikovanja mahuna 20-22°C. Mahuna najbolje uspijeva na aluvijalnom tlu, ali ce uspjeti i u svakom drugom tlu koje ima dobru strukturu. Na slabo propusnim tlima mahuna slabo raste. Na tlima koja imaju pH manji od 6, mahuna se ne sije. U nasim se uvjetima mahuna najcesce sije iza krumpira, secerne repe, strnih zitarica i sl. kultura. Nakon skidanja mahuna mogu u obzir za sjetvu doci sve raspolozive kulture, jer ostavlja tlo bogato dusikom. Na isto polje uzgoja mahuna se moze vratiti tek nakon 4 godine. Mahuna ima vece zahtjeve za pojacanom gnojidbom tla fosforom i kalijem, dok potreba za dusikom nije naglasena, jer mahuna moze elementarni dusik usvojiti iz zraka.

Od NPK gnojiva bilo bi dobro tlo gnojiti s NPK 10:30:20 ili NPK 8:26:26 u kolicini od 8 do 10 dag/m². Ako tlo nije bilo obradeno u jesensko-zimskoj brazdi, onda se gnojidba i obrada provodi u proljece kad se tlo zagrije na oko 12ºC (na dubini od 5 cm). Sjetva mahune u kontinentalnom dijelu Hrvatske obavlja se u razdoblju izmedu 20. travnja i 15. srpnja, rucno ili specijalnim sijacicama. Kod niske sorte mahuna i meduredni ce razmak biti manji, pa iznosi 50-60 cm, a razmak u redu 4-5 cm zrno od zrna. Trazi se sklop od oko 45 biljaka/m². Za sijanje jednog m² bit ce potrebno 10-15 g sjemena. Kod visoke sorte mahuna meduredni je razmak 70-100 cm, a u redu 40-50 cm. U kucice se sije 3-5 sjemenki i biljke se uzgajaju uz pritke.

U vegetaciji je vazno sprijeciti rast korova i zalijevati. a malim obiteljskim povrtnjacima svakako se preporuca pljevljenje i okapanje, bez uporabe herbicida. Vazno je zalijevanje, jer u uvjetima visokih temperatura dolazi do vrlo brzog gubitka kakvoce mahuna i drasticnog opadanja priroda, ako se osigura dovoljno vode za zalijevanje. Broj zalijevanja ovisi o nizu cimbenika, a prednost treba dati metodi kisenja i to u ranim jutarnjim satima.

Mlade mahune sadrze 7-12% suhe tvari, 3-4% secera, 2-2,5% bjelancevina, nesto skroba, a vise vitamina B i C.

Osim u svjezem obliku, mahune se konzerviranjem i smrzavanjem u hladnjacama mogu cuvati za konzumiranje.

Karakteristika ove sorte mahuna je ta da poslije kuhanja pozelene i vrlo su socne.

SVE O CRVENOM LUKU

Izgled biljke: Visegodisnja biljka visoka 60-120 cm, okrugle stabljike, kao nahukana sivo plavkastom bojom, u donjem dijelu trbusasto napuhnuta, suplja. Lukovica pljosnata ili okrugla. Zelenkasto bijeli cvjetovi slozeni u lopatasti cvat. Plod lopatast, sjeme crno. Cijela biljka ima karakteristican miris.

Vrijeme cvjetanja: VI-VIII mjesec

Staniste: Uzgaja se po svim vrtovima

Opca rasprostranjenost: Uzgaja se po cijelom svijetu. Nije poznata u divljem obliku.

Rasprostranjenost u Hrvatskoj: Siroko rasprostranjena vrsta

Srodne vrste: Rod Allim je u nasoj flori zastupljen s 40-ak vrsta (Allium ursinum L. , Allium sativum L. ,…).

Djelotvorne tvari: Crveni luk sadrzi alium-peptide (aliin, alicin), polisulfide, propantialoksid (izaziva suze), flavonoide, vitamine A, B i C.

Upotreba: Luk djeluje kao ekspektorans, antibakterijski i protuupalno. Vjerojatni su i hipotenzivni i diuretski ucinci. Hipoglikemicki ucinak je dvojben. Luk ili neke njegove komponente dolaze u gotovim preparatima. U narodnoj medicini nalazi siroku primjenu kod lijecenja nekih unutarnjih bolesti, stavlja se na cireve, protiv nekih zaraznih bolesti. Osim toga koristi se kao hrana i omiljeni – neizbjezni – zacin.

Koji se dio biljke sabire: U ljekovite svrhe se koristi lukovica crvenog luka (Allii cepae bulbus).

Toksicnost: Uzivan u vecim kolicinama crveni luk moze izazvati nadrazaj zelucane sluznice.

DIVOVSKI CRVENI LUK «Kelsae»

(Allium cepa)

Uzgojiti divovski crveni luk ili bilo koje drugo povrce izazov je za svakog povrtlara. Da bi u tome uspjeli, trebate zadovoljiti odredeni broj cimbenika. Potencijal sjemena ove vrste je velik. Gotovo je normalno da se tezina glavica krece oko 0,5 (pola) kg, ali nisu rijetki ni primjerci od oko 1 kg. Svjetski rekord drzi upravo ova sorta luka – 3,03 kg. A sada osnovne upute o sjetvi i uzgoju luka iz sjemena.

Sjetva: u pripremi tla za uzgoj luka izravnom sjetvom nema bitne razlike u odnosu na tlo gdje se sadi lucica, osim sto za sjetvu povrsina tla mora biti idealno ravna, usitnjenog gornjeg sloja tla. Teskim tlima, s vise glinenih cestica, nikako se ne koristimo za sjetvu sjemena. Takva su tla sklona stvaranju pokorice, pa biljcice tesko ili nikako ne izbijaju na povrsinu tla. Redovito navodnjavanje obvezna je njega do prestanka stvaranja novih listova.

Kako sjeme luka sporo nice, posebno je vazno odrzavati povrsinu za uzgoj luka bez korova (na velikim povrsinama za to sluze herbicidi).

Razmak redova u izravnoj sjetvi luka bitno se razlikuje od onog kod sadnje lucica. Idealan je razmak 5-6 cm, a dubina sjetve 1-1,5 cm. Usjev luka iz izravne sjetve kasnije dospijeva za berbu. Prinos luka je 20-50 kg na 100 m².

Uvjeti uzgoja: osnovnu je obradu tla potrebno obaviti u jesen, odnosno nakon berbe predkulture.

Prije oranja (u vrtu rucnog stihanja), do dubine 30 cm, razbaca se mineralno NPK gnojivo bez ili s malo dusika (N) (8-10 kg na 100 m²).Posebnu pozornost valja dati proljetnoj obradi tla, odnosno ne saditi lucice na zakorovljene povrsine. Luk svojim liscem ne pravi zasjenu, ne pokriva tlo, pa se u usjevu luka korovi vrlo dobro razvijaju.

Okopavati valja plitko, pazeci da se ne osteti relativno plitko korijenje, a obicno su dostatna 2-3 kultiviranja. Prvi se put kultivira nakon nicanja, a zatim 2-3 tjedna kasnije, s tim da se pritom i prihranjuje s 1-1,5 kg KAN-a na 100 m². Navodnjavanje je pozeljno u pocetnom stupnju rasta, kada luk razvija novo lisce i dok lukovica raste (ako je beskisno proljece).

Cesti su neuspjesi u uzgoju luka kod hobista. Naime, luk pocetkom svibnja u kopnenoj Hrvatskoj valja zastititi odgovarajucim preparatima od napada lukove muhe i lukove plijesni (peronospore).Protiv peronospore se zastita obavlja ponavljanim prskanjem za vlaznog i toplog vremena (i to ne ujutro kada je rosa).

Da biste uspjeli uzgojiti divovske primjerke, trebate zadovoljiti odredene zahtjeve: od sredine sijecnja, pa najzad do sredine veljace trebate izvrsiti pojedinacnu sjetvu sjemenki u tresetne tablete ili u case od jogurta napunjene sasvim sagorjelim stajnjakom izmijesanim s prvoklasnim humusom (glistinjak je najbolji) na dubinu 1 cm.

Uz umjerenu vlaznost drzite posudice u malom kucnom stakleniku ili prekrivajte svaku pojedinacnu posudicu plasticnom folijom i izlazite ih temperaturi 16-18º C.

Nakon klijanja posudice drzite na svijetlom mjestu do faze od 2 lista pri temperaturi od 15º C, zatim izvrsite pikiranje i dalje kultiviranje pri temperaturi 10-13º C.

Koncem ozujka i pocetkom travnja iznesite ih u vanjske staklenike ili plastenike na kaljenje i privikavanje. Kad prode opasnost od mrazeva, posadite ih na otvoreni prostor na razmak 25 x 30 cm.

Prije direktne sjetve na otvoreno, tlo se dobro pripremi. Idealna je kombinacija ako se luk sadi u dio vrta koji je prethodne godine bio dobro pognojen stajnjakom. Znaci, luk ne voli direktnu gnojidbu stajnjakom. Poslije presadivanja na otvoreno, svaka 2-3 tjedna gnojite tekucim gnojivom sve do kraja srpnja.

Kad ste zavrsili prignojavanje tekucim gnojivom, prijedite na gnojenje kalijevim gnojivom do rujna, tj. do pocetka zriobe. Kad lisce pocne zutjeti, tada ga pogazite. Glavice ostavite sto duze u zemlji – do konca listopada.

Uz ovo sjeme i sve potrebne aktivnosti dobit cete rekordne glavice luka kojima cete, zasigurno, oduseviti Vase ukucane i prijatelje.

Zelim Vam puno uspjeha u uzgoju i dobar tek!

JAGODICASTI SPINAT

(Chenopodium capitatum)

Porodica: Chenopodiaceae

Opis: jagodicasti spinat je prastaro europsko povrce uzgajano do oko 1800. godine, kada ga je zamijenio sadasnji obicni spinat, a on je pao u zaborav i preselio se u Aziju. Danas se ponovo vraca u europske prostore. Ovo je vrlo neobicno povrce, koje fascinira svojim izgledom, ali zadovoljava i gurmanske prohtjeve. Lisce je vrlo ukusno i pripremamo ga na razne nacine kao i obicni spinat – kuhamo, stavljamo u juhe, pripremamo od njega salatu, zamrzavamo…

Jagodice su kao sumske, vrlo dekorativne i jestive. Okus im je neodreden, pomalo bljutav, ali ga dobre domacice, svakako, mogu uciniti ukusnim. Plodovima je moguce vrlo atraktivno dekorirati jela.

Razmnozavanje: sjemenom. Spinat je najbolje sijati od ozujka do kolovoza na otvorenom na rijetko. Za sjetvu spinata koristimo duboko prostihano vrtno tlo bogato organskim tvarima. Preporucuje se sjetva vrlo sitnog sjemena u vremenskim razmacima u vrlo fino i usitnjeno tlo, tako da stalno pristize svjezi i mladi spinat. Dubina sjetve neka bude 0,5-1 cm. Najbolje ga je sijati u redove na razmaku 30-40 cm, a u redu 20-25 cm. Sjeme klije 15-20 dana pri temperaturi 10-25ºC.

Uvjeti uzgoja: odgovara mu uzgoj na otvorenom prostoru, ali i u stakleniku – plasteniku. U plodoredu ne treba doci poslije cikle, blitve i drugih biljaka iz porodice Chenopodiaceae, kojoj pripada i sam spinat. Ovaj spinat je moguce koristiti kao neobicno atraktivnu balkonsku loncanicu.

DRVO SPINAT

(Chenopodium giganteum)

Drvo spinat je lijepo 1,5-2 m visoko stabalce, koje cijelo ljeto daje ukusno crveno-ljubicasto lisce. Da biste uzgojili ovu lijepu i korisnu biljku, trebat ce vam dosta strpljenja i vremena. S uzgojem je najbolje poceti u sijecnju/veljaci sjetvom sjemena u finu humusno-pjescanu zemlju ili tresetne tablete. Posijte 3-4 sitne sjemenke na samu povrsinu navlazene zemlje ili u nabujale tresetne tablete i lagano pokrijte tankim slojem prosijane zemlje ili pijeska. drzite stalno umjereno vlaznim i na toplom mjestu. Sjeme ce proklijati za 2-3 tjedna i pojaviti se njezne biljcice. Treba im 2-3 mjeseca da bi ojacale. Kad dostignu visinu 10-15 cm i kad zatopli, prethodno «zakaljene» presadnice presadite u vrt na razmak 1,5-2 m u dobro pripremljenu i nagnojenu zemlju. Presadnice dobro zalijte. Vas trud drvo spinat ce nagraditi bogatom lisnom masom, koju cete moci brati i koristiti cijelo ljeto. Na redovito zalijevanje odlicno reagira bogatim plodonosenjem svjeze lisne mase. To se lisce priprema kao i lisce drugih vrsta spinata.

Ova je vrsta spinata vrlo pogodna za uzgoj u ljetnim mjesecima i prakticki zamjenjuje obicni spinat, koji u toplim mjesecima tjera cvjetonosno stablo.

Ova prekrasna biljka ima i svoju dekorativnu dimenziju!

JESTIVA KRIZANTEMA

(Chrysanthemum coronarium)

Opis: jestiva krizantema je najpopularnije japansko povrce. za jelo se koristi lisce. Postoje mnoge vrste ciji se listovi razlikuju u debljini, velicini i obliku.

Razmnozavanje: direktnom sjetvom od travnja ili ranije za pripremu presadnica u vrlo sitnu navlazenu zemlju na samu povrsinu; a zatim tanko prekriti jos sitnijom prosijanom zemljom: Presaduje se ili prorjeduje na razmak od 20 cm u redu i meduredno 25 cm.

Berba: cetiri tjedna kasnije moze se brati, prije nego preraste visinu od 25 cm, jer je lisce kasnije nagorko. Preporucuje se rezanje na 5 cm visine od tla, te se tako obnavlja i ponovo daje mladice, cak i kod laganog mraza.

Uvjeti uzgoja: uzgaja se na slobodnom prostoru. jestiva krizantema voli duboka vrtna tla obogacena zrelim stajnjakom i mineralnim gnojivom.

Upotreba: mladi listovi se koriste svjezi na salatu. Japanske domacice ga najprije blansiraju, a onda pripremaju. Lisce postaje gorko ako se predugo kuha. Cvjetno lisce je takoder jestivo i koristi se za garniranje.

Poznati recepti:

1. Lisce isjeckati na sitno i s malo secera i serija pirjati. servirati kao spinat.

2. Juha od krizantema: 20 dag sitno izrezanih krizantema, 20 dag sitno narezanih mladih mahuna, 15 dag narezanih sampinjona, 1 litra tekucine od juhe (kokosje ili govede). Priloge staviti u juhu i lagano kuhati.

Kusajte ova istocnjacka jela!

Zelim Vam dobar tek!

ROTKVICA «PLAVO CUDO»

(Raphanus sativus)

Opis: ovo je atraktivna i vrlo ukusna rotkvica plavo-ljubicaste kore i bijelog mesa. Plodovi se koriste gotovo cijelu godinu. Korijen je bogat vitaminima B i C, kao i mineralima. 100 g ploda ima oko 35 kalorija.

Razmnozavanje: sjemenom. Sjeme se sije od pocetka ozujka do sredine kolovoza, sto ovisi o tome kada je zelite konzumirati. Meduredni razmak je 20 cm. Poslije prorjedivanja razmak bi trebao biti oko 15 cm. Pregusti sloj daje masu lisca sa slabim korijenom. Zbog kratkotrajnog vremena vegetacije obicno se uzgaja izmedu drugog povrca: luka, spinata, kupusa, mrkve.

Uvjeti uzgoja: za dobar i kvalitetan korijen potrebno je humusno, pjeskovito, lagano, duboko i rahlo tlo uz stalnu umjerenu vlaznost i redovito okapanje i plijevljenje.

Koristenje: za potrebe koristenja korijena rotkvice zimi i za kiseljenje sjeme se sije u prvoj polovici kolovoza. Korijen se dugo cuva u cistom pijesku na hladnom mjestu s obrezanim liscem.

Najbolje je koristiti svjezu, jer je puna vitamina i minerala. Neki ovoj rotkvici pridaju i ljekovito djelovanje na probavne organe. Najcesce se posluzuje kao salata ili prilog jelima. Rotkvicu valja oguliti i krupnije naribati, posoliti i ostaviti neka stoji pet minuta, a ocijedenoj se dodaje vrhnje. Po zelji se moze zaciniti sjeckanim persinovim listom ili nekim drugim zacinom. Moze se izrezati i na tanke kolutice ili kockice i servirati s drugim povrcem u salati. Dobra je ribana s vrhnjem uz jela s rostilja. Posebno dobro prija uz govedinu. Izvrsna je i s maslacem.

DIVOVSKA BIJELA ROTKVICA

(Raphanus sativus parvus)

Opis: ovo je rijetka i neobicna vrsta duge bijele rotkvice. Izraste do 60 cm duzine i 3-7 cm debljine. Plodovi se koriste sirovi ili se od njih pravi ukusna salata. Korijen je bogat raznim mineralnim tvarima, a posebno kalcijem, fosforom i zeljezom. S ovako divovskim i ukusnim plodovima odusevit cete svoje ukucane i prijatelje.

Plodovi su veliki i podsjecaju na repu, ali ne mogu dugo stajati, najvise desetak dana od berbe. Najbolje ju je koristiti svjezu jer je puna vitamina i minerala. Neki bijeloj rotkvici pridaju i ljekovito djelovanje na probavne organe.

Razmnozavanje: sjemenom. Sjeme se sije na dubinu 3-4 cm i meduredni razmak od 30 cm, a poslije nicanja ostavlja se razmak medu biljkama od 25 cm. Biljcice odlicno reagiraju na gnojenje – prihranu 0,2% otopine NPK gnojiva, kao i na folijarnu prihranu. Direktna sjetva se obavlja od sredine svibnja do sredine kolovoza u ovisnosti o tome kad zelimo dobiti ukusan i uvijek umjereno blag korijen. Korijen ce biti kvalitetniji i veci ako se stalno odrzava umjerena vlaznost tla i ako se tlo redovito meduredno okopava i plijevi od korova.

Uvjeti uzgoja: zahtijeva humusna i lagana tla, ali ne podvodna, iako joj za normalan razvoj treba dosta vode. Treba izbjegavati istovremeno prignojavanje stajskim gnojem i sjetvu sjemena, ali zato odlicno reagira na sjetvu u vrtu koji je prethodnu godinu bio dobro pognojen.

Koristenje: najcesce je posluzujemo kao salatu ili prilog jelima. Bijelu rotkvicu valja oguliti i krupnije naribati, posoliti i ostaviti neka stoji pet minuta, a ocijedenoj dodati vrhnje. Po zelji je mozemo zaciniti sjeckanim persinovim listom ili nekim drugim zacinom. Mozemo je izrezati i na tanke kolutice ili kockice i servirati s drugim povrcem u salati. Dobra je ribana s vrhnjem uz jela s rostilja.

Ljekovita svojstva: sadrzi Na, K, Mg, vitamine, nigrosin, raphanol, sumporne heterozide od kojih potjece ljutina i miris.

Svjeze naribanu rotkvu s uljem i limunovim sokom mozemo jesti kao salatu. Ne smijemo je soliti. Mozemo je jesti i zasladenu medom. Pomaze pri zatvoru stolice, pokvarenom zelucu, slabom teku, bolesnoj jetri i razlicitim pjegama i pristicima na kozi.

Rotkva olaksava mokrenje i ublazuje nadutost trbuha, pa je zbog toga koristimo protiv vodene bolesti, bolesti bubrega i mokracnog mjehura, osobito protiv kamenaca i teskoca pri mokrenju. U tu svrhu valja njezin sok piti ujutro nataste i navecer prije spavanja.

Sirup dobijemo tako da rotkvu sitno izrezemo ili naribamo, posipamo kandisom ili prelijemo medom, ostavimo stajati 3-4 sata, a zatim iscijedimo.

Odrasli uzimaju 2-3, a djeca 1 zlicicu svaki sat. Ako vodi, u kojoj se kuhala rotkva, dodamo polovicu kolicine meda, pa je jos jednom prokuhamo, dobijemo tekucinu koju valja piti svaki sat po 1 zlicu protiv astme i odstranjivanja sluzi iz grla, dusnika i prsa. Uzimanje velikih kolicina rotkve ne dolazi u obzir jer nadrazuje bubrege.

Valja trositi samo svjezu rotkvu, jer stajanjem gubi ljekovitost. Sto je ljuca, to je bolja.

KINESKI KELJ (KUPUS)

(Brassica pekinensis)

Neki strucnjaci za povrtlarstvo ovu kulturu zovu kineski kelj, a drugi kineski kupus. Iako ima i jedne i druge odlike, najvaznije je ipak da je to povrtna kultura koja zasluzuje mjesto u vasem vrtu.

Opci opis: u nasoj zemlji uzgoj kineskog kelja-kupusa potpuno zanemaren. Iluzorno je ocekivati da bi kineski kelj-kupus mogao popularnoscu i uzgojnim arealom dostici omiljeni glavati kupus (kvalitetan kiseli kupus i sarma ipak se ne mogu napraviti od kineske varijante!). Ipak, to povrce blagoga i profinjenog okusa, bez tipicnoga jakog mirisa ( u odnosu na glavati kupus i kelj, kineski kelj-kupus ima bitno smanjeni sadrzaj glikozida koji daju prepoznatljivu «kupusnu aromu»), a u nasoj zemlji stjece sve brojnije poklonike, kako medu gurmanima, tako i medu povrtlarima koji su se za kineski kelj-kupus zainteresirali uglavnom zbog jednostavnog nacina uzgoja i relativno kratke vegetacije.

Podrijetlo i rasprostranjenost: potjece, dakako, iz Kine, gdje je jedno od najpopularnijih vrsta povrca i zauzima vise od 60% ukupnih povrsina predvidenih za uzgoj povrca.

Od davnina se uzgaja i u ostalim istocnoazijskim zemljama, a svoj prodor na zapad, prvo u SAD, a zatim i u zapadnu Europu, duguje sve vecoj popularnosti kineske kuhinje i kineskih restorana, na cijem se jelovniku neizostavno nalazi. Zahvaljujuci kineskim doseljenicima, u SAD-u se kineski kelj-kupus na manjim povrsinama uzgajao vec i pocetkom stoljeca, no pravi boom je dozivio tek nakon drugoga svjetskog rata, kad pocinje i ozbiljniji rad na selekciji kvalitetnih sorata i hibrida.

Razmnozavanje: sjemenom. Izravnom sjetvom, bez stadija presadnica. Kod nas se kineski kelj-kupus uzgaja za jesensku potrosnju, dok proljetna nije dala dobre rezultate jer tada biljke vrlo brzo ulaze u fazu cvjetanja i ne oblikuju ocekivane glave.

Sjeme treba sijati u redovite razmake od 40-ak cm, sto ovisi o bujnosti sorte ili hibrida. Pri povoljnim uvjetima vlage i temperature sjeme nice nakon 3-4 dana. Poslije izvjesnog vremena redove treba prorijediti i ostaviti razmak medu biljkama od 30-ak cm. Tjedan dana nakon prorjedivanja biljke treba pognojiti mineralnim gnojivom za povrce (50g/m²). Tlo, predvideno za uzgoj kineskog kelja-kupusa, ne gnojimo stajskim gnojem!

Uvjeti uzgoja: glede prethodne kulture nije narocito izbirljiv. Dobro ce uspijevati posijete li ga nakon krumpira, krastavaca, salate ili graha, no sjetvu iza drugih kupusnjaca valja izbjegavati zbog istih bolesti i stetnika. Uz potrebnu gnojidbu i osiguranje nuzne vlage zalijevanjem ili natapanjem, moze se ocekivati prirod od 700dt/ha, odnosno oko 7 kg/m².

bere se od sredine rujna do prvog mraza. Ako ga zelimo dulje cuvati, tada je glave najbolje ubrati s korijenom, zaviti ih u nekoliko slojeva novinskog papira i uspravno sloziti u letvarice, ne ostavljajuci previse prostora izmedu glava. Na hladnom mogu izdrzati i do dva mjeseca, pa cak i dulje ako se pomirimo s tim da cemo ukloniti nekoliko vanjskih listova.

U jesenskim i zimskim mjesecima njegovi listovi predstavljaju dobar izvor vitamina. U 10,2% suhe tvari sadrzavaju 1,3% bjelancevina (dosta lizina – esencijalne bjelancevine), 2,6% secera, 80mg% vitamina C, te nesto provitamina A.

Listovi kineskog kupusa mogu se jesti i svjezi, na salatu, no tada, osobito kod vanjskih starijih listova, uklanjamo deblju lisnu zilu, a upotrebljavamo njezniji, zeleni dio lista. Za salatu listove nije potrebno rezati na uske rezance, kao kod glavatog kupusa, vec se mogu ostavljati veci komadi, kao kod zelene salate.

Kineski kelj-kupus se moze jesti i kuhan, pripremljen na leso kao blitva i zacinjen cesnjakom (bijelim lukom), ili kao varivo, sam ili pomijesan s ostalim vrstama povrca.

JELA OD KINESKOG KUPUSA (KELJA)

Kineski je kupus (Brassica chinensis) kupusnjaca, ali izgledom posve drukcija od ostalih vrsta. Vise je, naime, nalik nekim salatama nego kupusu. Njegova visoka prehrambena vrijednost izdize ga daleko iznad ostalog povrca. Ugljikohidrati u obliku monosaharida, bjelancevine, karotin, vitamini B1, B2, B3, C, PP (nijacin), te minerali – kalcij, kalij, fosfor, zeljezo i fluor – zajedno s vrlo vaznim aminokiselinama, kao sto su lizin i arginin, svrstavaju kineski kupus ne samo u hranjivo, nego i u ljekovito povrce. Zbog toga se kineski kupus, po rijecima dr. Novaka, profesora s Agronomskog fakulteta, preporucuje osobama koje boluju od cira na zelucu. Lako je probavljiv, ne izaziva nadimanje u zelucu i crijevima, te ga zbog toga rado jedu osobe svih uzrasta. Mogucnosti njegove primjene u kulinarstvu su mnogostruke. Od juha, salata, variva, nadjevenog i zapecenog kineskog kupusa, pa sve do odrezaka koji mogu zamijeniti meso. Kod pripreme nema tipican kupusni miris, a okus mu je znatno blazi od kupusa. Bijele lisne peteljke mogu se pripremiti poput sparoga. moze se kuhati na isti nacin kao kupus, ali ce tada izgubiti dio vazne prehrambene vrijednosti, pa ga je stoga najbolje koristiti svjezeg u obliku salate. Napravimo li malu rekapitulaciju prehrambenih svojstava kineskog kupusa, lako cemo zakljuciti da je rijec o namirnici bez koje bi jelovnik suvremenog covjeka bio znatno siromasniji.

Kineski kupus s nizozemskim umakom

60 dag kineskog kupusa, 2 zumanca, 2 zlice Gustina ili brasna, 2,5 dcl vode, 8 dag maslaca, 1 zlica limunova soka, bijeli papar, 1 zlica Vegete, sol po potrebi, muskatni orascic.

U 2,5 dcl vode stavite zlicicu Vegete, kratko prokuhajte, a zatim malo ohladite. U posebnoj posudi izmijesajte Gustin i zumanca, dodajte vodu s Vegetom i posudu stavite na paru. Mijesajte metlicom za tucenje dok se umak ne zgusne i postane pjenusav. Ugrijan i otopljen maslac postupno, u pocetku kap po kap, a zatim u vecoj kolicini odjednom, umijesajte u pripremljeni umak. Na kraju zacinite mljevenim paprom, limunovim sokom i muskatnim orascicem. Toplim nizozemskim umakom prelijte kineski kupus koji ste prethodno oprali, izrezali na cetvrtine, skuhali u malo posoljene vode te na kraju ocijedili i narezali na rezance.

Salata od kineskog kupusa

½ kg kineskog kupusa, 5 dag mesnate suhe slanine, 4 zlice ulja, 2 zlice jabucnog octa, ½ zlicice secera, 1 zlicica soli, 4 zlice majoneze, 1 kisela jabuka, 10 dag korijena celera, po 2 dag badema, ljesnjaka i oraha.

S kineskog kupusa uklonite lose vanjske listove. Listove operite i sitno narezite zajedno s bijelim lisnim dijelovima. Slaninu narezite na kockice i hrustavo poprzite, te je umijesajte u kupusne rezance. Jabuku i celer naribajte, bademe, ljesnjake i orahe krupno narezite. Ulje, ocat, secer, sol i majonezu dobro izmijesajte i dodajte navedenim sastojcima. Jos jednom sve sastojke dobro izmijesajte, pustite neka pokriveno stoji 20 minuta.

Valjusci od kineskog kupusa

50 dag kineskog kupusa, 4 suhe zemlje, 1 dccl mlijeka, 1 glavica luka, 4 dag brasna, 1 jaje, 5 dag mesnate suhe slanine, muskatni orascic, kim, sol, bijeli papar, 3 zlicice ulja, persin.

Kineski kupus ocistite, rascetvorite i kuhajte u posoljenoj vodi 20 minuta. Zemlje narezite na kockice od 1 cm, stavite ih u zdjelu i malo posolite. prelijte ih kipucim mlijekom i ostavite ½ sata. Na zagrijanom ulju propirjajte nasjeckani luk sve dok ne povene, a zatim dodajte slaninu narezanu na kockice i zajedno kratko propirjajte. Kineski kupus narezite, istisnite suvisnu vodu i prelijte ga pirjanim lukom i slaninom. Dodajte namocene zemlje, umuceno jaje, brasno, muskatni orascic, sjeckani persin, kim i od te mase umijesite tijesto. Od tijesta oblikujte valjuske velicine 5 cm. Valjusci moraju biti lagani i mekani. Ako je tijesto pretvrdo, dodajte malo mlijeka. Oblikovane valjuske kuhajte u posoljenoj kipucoj vodi pet minuta nakon sto isplivaju na povrsinu. Izvadite ih supljom zlicom i posluzite vruce.

Juha od kineskog kupusa

30 dag kineskog kupusa, 1 koraba, 3 mrkve, 2 dcl graska, malo spinata, 1-2 poriluk, persinov list, 1 dcl rize, 1 dcl kiselog vrhnja, 4 dag maslaca, sol, 1 zlica Vegete.

Ocistite kineski kupus, mrkvu, korabu, poriluk i spinat. Povrce sitno nasjeckajte. Na vrucem maslacu pirjajte poriluk, mrkvu, korabu. Zalijte vodom, posolite i ostavite neka lagano kuha. Dodajte nakon toga grasak i kineski kupus. Potkraj kuhanja dodajte spinat i prethodno kuhanu i ocijedenu rizu. Kada povrce omeksa, umijesajte vrhnje, Vegetu i sitno nasjeckani persinov list.

Juha od kelja

Ocistite glavicu kelja, operite je i narezite na cetiri dijela, pa stavite u lonac neka se kuha. Skuhani kelj propasirajte. Napravite zaprzak od zlice ulja i zlice brasna, pa u njega dodajte pasirani kelj, promijesajte i nadolijte 2 litre vode ili juhe. Juhu posolite, popaprite i pred rucak zacinite zumancem, dodajte 2 zlice kiselog vrhnja i sok od ½ limuna.

Punjeni kelj

1 glavica kelja, 40 dag mljevenog mesa (junetina i svinjetina), 4 zlice ulja, 2 zemlje ili kriske bijelog kruha, 1 glavica luka, 1 jaje, ½ litre mlijeka, 1 zlica brasna, 75 dag krumpira, persinovo lisce, malo papra, sol i 3-4 zlice vrhnja.

Izdubite korijen kelja, ali tako da glavica ostane cijela. Kelj dobro operite pod mlazom vode, ocijedite, stavite u posudu s malo vrele slane vode i kuhajte u pari kako bi lisce omeksalo i razdvojilo se. Od mesa, namocenog kruha, pola glavice poprzenog luka, jaja, papra i narezanog persinova lisca napravite nadjev, posolite, dobro izmijesajte i stavite izmedu listova ohladene glavice kelja. Zatim listove povezite bijelim koncem kako bi dobili oblik glavice. Punjeni kelj trebate staviti u vodu u kojoj je kuhan, dodati mlijeko i pola glavice przenog luka i ostaviti neka se kuha. Oko kelja poslazite oljusteni krumpir izrezan na kockice i zajedno kuhajte. Jelo mozete na kraju zgusnuti zlicom brasna koje zamutite u malo hladne vode i prelijte preko kelja. Prije sluzenja kelj prelijte vrhnjem.

Varivo od kelja

1 kg kelja, 3-4 krumpira, 4 zlice rastopljene masti ili ulja, 1 zlica brasna, 3-4 cesnja cesnjaka, malo papra i soli po potrebi.

Kelj ocistite, operite, izrezite, poparite vrelom vodom i ocijedite. zatim ga stavite u vrelu slanu vodu i kuhajte u otvorenoj posudi. Kad je kelj napola kuhan dodajte krumpir izrezan na kockice. Posebno napravite zaprzak i na njemu poprzite sitno isjeckan cesnjak, dodajte kelj, krumpir i prema potrebi jos malo vode. na kraju varivo zacinite paprom i dosolite, ako je potrebno.

Salata od kelja

½ glavice kelja,4-5 zlica ulja, 5 zlica octa, 3-4 cesnja cesnjaka, malo kima i papra, sol.

Kelj ocistite od vanjskih listova, dobro operite i izrezite na sitne rezance, stavite u zdjelu, posolite, posipajte kimom i sitno narezanim cesnjakom. Zacinite uljem i octom te dobro promijesajte. Ova je salata ukusnija ako joj se doda malo kuhanog krumpira narezanog na ploske.

«ZLATNO JAJE» - ZUTI PATLIDZAN

(Solanum melongena)

Porodica: Solanaceae. Solanaceae su sa svojih 1700 vrsta neobicno bogata porodica. Pripadaju joj, izmedu ostalih, i tako poznate kultivirane biljke kao sto su: krumpir, rajcice, ali i ukrasne biljke poput koraljnika. Od mnogih vrsta porodice pomocnica ovdje bismo htjeli predstaviti one kultivirane biljke koje, iako udomacene, jos uvijek odaju izvjestan dasak egzoticnosti. Tu je ponajprije patlidzan.

Opis: ovo je povrce podrijetlom iz Indije, u kojoj, u kulturi ili poludivlje, rastu biljke bijelih, modrih, crnih i zutih plodova, najrazlicitijeg oblika. Zuti patlidzan je u nasim krajevima malo rasprostranjen i predstavlja pravu rijetkost. Zbog lijepog izgleda se uglavnom uzgaja kao ukrasna biljka.

Ova sorta patlidzana prvenstveno je omiljena kao sobna biljka. Ime joj je «Golden Eggs»(zlatna jaja). Biljka je smijesnog izgleda s jajima – velikim vocem koje je najprije bijelo, a kada sazrije postaje zlatnozuto. Biljka zahtijeva mnogo topline – pozeljno je staviti je na svijetlo i toplo mjesto na prozoru. Biljka je grmolikog izgleda, moze narasti 50-70 cm.

Razmnozavanje: sjemenom. Sije se u proljece od veljace do svibnja u tresetnu zemlju u sanducice. Kad biljke ojacaju i narastu 14-20 cm treba ih presaditi u vece posude.Za klijanje temperatura mora biti 20-22 C, kasnije 15-18 C za dalje kultiviranje.

Uvjeti uzgoja: za uzgoj je pogodan svaki uobicajeni humusni supstrat. Kod sobnog uzgoja pomocu mekanog kista oprasite ljubicaste cvjetove tako da prenesete pelud s jednog cvijeta na drugi, jer inace nece uopce donijeti plod. Dok sjeme ne proklije, odrzavajte zemlju tek umjereno vlaznom. Nakon toga mozete nesto malo vise zalijevati. Sto je biljka veca, to je veca i njena potreba za vodom. U pocetku oprezno prihranjujte biljke otopinom gnojiva slabije koncentracije. Patlidzan je veliki ljubitelj sunca i topline. Najbolje mu odgovara mjesto na prozoru okrenutom jugu, ili na otvorenom zasticenom mjestu na balkonu ili terasi.

Uzgoj u vrtu: ova jednogodisnja biljka, vrlo duge vegetacije, razmnozava se iz rasada koji krajem zime treba proizvesti u toplim gredicama. Vani se presaduje tek kada prode opasnost od mrazova. Najveca opasnost za ovu biljku je krumpirova zlatica, koja napada listove i plodove. Zbog toga je tijekom vegetacije nuzna redovita zastita od ovog stetnika. Zuti patlidzan se po kvaliteti plodova ne razlikuje od plavog, pa se moze na isti nacin i pripremati i koristiti u prehrani. Za prehranu ga treba koristiti jedino kada je u fazi tehnoloske zrelosti, odnosno kada se oblikuje sjeme, ali prije nego ocvrsne vanjski sjemeni omotac.