4. jezične gimnazije

Čuli smo da se prošlih godina pričalo za jezičare kako su čudni i samozatajni. Da ne pokvarimo tradiciju, nismo ni mi bili izuzetak. Došli smo tako, nas dvadeset i troje čudaka da osiguramo našoj razrednici Dunji Irha Baričević najljepše godine njezina posla.

Uvijek smo se zabavljali i snalazili na razne načine. Nikad nije nedostajalo smijeha u našem razredu. Sklopili smo mnoštvo prijateljstava. Od potpunih neznanaca vremenom smo postali mala zajednica, ponekad istomišljenika, a ponekad žestokih polemičara. Svađali smo se i mirili i na kraju najviše voljeli. Zajedno odrasli. Putovali smo od Zagreba pa do Sarajeva i na kraju Budimpešte.Neki do Taranta u Italiji jer smo sudjelovali i u Erasmus + projektima. Na maturalac nažalost nismo mogli. Iako su nam zadnje dvije godine prošle u zbrci i snalaženju zbog novonastale epidemiološke situacije mi smo se zabavili, družili, malo manje učili, ali na kraju naučili i u tuzi se rastali.

Jedno veliko hvala svim profesorima za ove četiri godine.

Posebno hvala razrednici Dunji na njezinu strpljenju i što nas je unatoč svemu najviše voljela. JESEN STIŽE DUNJO MOJA, ALI MI NE.