4. a opće gimnazije

2. rujna 2017. – kao da je jučer bilo. Svi „gušteri“ u hodniku slušaju ravnateljev govor i prozivku razrednika i svi se upućuju u svoje učionice. Svima nam je to bilo nešto novo, što smo jedva čekali i što smo gledali u filmovima. Od tog 2. rujna mi smo bili 1. a OG, a razrednica nam je bila Marina Međurečan.

Uz 17 djevojaka i 7 momaka nikad nije nedostajalo razloga za veselje. Prvi razred nam je prošao u pitanjima „Kada ćemo raditi nešto kao stariji razredi?“, a poslije tog pitanja otvorila su nam se vrata za koja nismo ni znali da postoje.

Tako smo u ostatku našeg srednjoškolskog obrazovanja sudjelovali u mnogim projektima; Erasmus +, Muzikoterapija, Otvoreno srce, Dan tolerancije, Dan škole i mnogi drugi. Kako smo se trudili i imali želju za putovanjima, pružila nam se prilika da u trećem razredu posjetimo Europski parlament u Strasbourgu i Taranto u Italiji, a na ekskurzijama smo mogli vidjeti i koje čari kriju Slovačka, Austrija i Mađarska.

S nama se uvijek bilo lako dogovoriti i bili smo spremni na suradnju. Svatko je na svoj jedinstven način pridonio školi i razredu, a sve skupa je urodilo plodom sreće i ispunjenosti.

Bilo je i teških dana kada su nam tamni oblaci lutali iznad lica, kada smo bili puni obaveza i ispita, ali čak i u tim trenutcima nalazili smo razlog zašto se smijati. Nije svatko bio za sve, ali svakom je nešto išlo – nekom je išla fizika, nekome književnost; netko je bio dobar u točnosti, a netko u kašnjenju; neki su s lakoćom mogli naučiti činjenice iz biologije, ali su s mukom preskakali kozlić. Sve u svemu – šarenilo emocija i događaja vrludalo je s nama iz dana u dan.

Došao je dan kada svatko svojim putem kreće i svatko svoju sreću kuje, a mi smo zahvalni što smo uspjeli naučiti ponešto od svakoga. Nekad nas je trebalo poticati na pothvate, a nerijetko smo prelazili postavljene granice. Ali jedna stvar se nije promijenila u ove četiri godine. „Za nas nije postojala granica, za nas je postojala samo MEĐA.“