Povodom Svjetskog dana zaštite životinja u pratnji knjižničarke i domara Pavla Olman i ja posjetile smo Udrugu Spas. Udruga upravlja skloništem za životinje u Varaždinu, a mi smo im kao volonterke odnijele donacije iz humanitarne akcije Daj šapi glas.
Humanitarna akcija projekta Daj šapi glas podrazumijeva prikupljanje potrepština za udruge koje se bave napuštenim ljubimcima, a kojeg je potaknula upravo naša škola. Kako bi upoznale učenike da se mogu uključiti u akciju, u svakom smo razredu od 1. do 8., zajedno s dvije učenici knjižničarke prezentirale čemu služi projekt i što sve mogu donijeti.
Udruga Spas ove se godine jako ugodno iznenadila količini prikupljenih potrepština s obzirom da trenutno ima čak 400 pasa pa im je prijeko potrebno te je bila vrlo zahvalna na donaciji.
Imale smo priliku prvi put doživjeti atmosferu u skloništu, gdje svaki pas pojedinačno lajanjem traži i čeka svog udomitelja. Jednog od njih vodile smo u kratku šetnju, što je bilo najzanimljivije. Sretna sam i zahvalna što sam imala priliku sudjelovati u ovom iznimno važnom i poučnom projektu.
Eva Polančec, 8. a
Fotografije: Pavla Olman
U sklopu projekta Daj šapi glas! posjetili smo Sklonište Dobrote s ciljem da im predamo sakupljene potrepštine za mačke. Udruga Sklonište Dobrote zbrinjava i liječi napuštene i ozlijeđene mačke te im traži udomitelje. Čim smo došle, u dvorištu su nas dočekale dvije mačke, Bouncy i Vesna. Vesna je dražesna žuto-bijela mačka željna društva i maženja. Odmah nam je skočila u zagrljaj. Bouncy je bio nešto manje uzbuđen te je samo odmarao na stepenicama. Vlasnici su nas odveli u odvojenu prostoriju u kojoj žive bolesne mačke navikle na boravak vani. Srce nam se slamalo kad smo vidjele sve napuštene mačke željne ljubavi i društva koje su im oduzeli okrutni ljudi. U manjem prostoru nalazile su se grebalice, wc-i, te posude s hranom i vodom koje su sve zajedno dijelile. Na kraju prostorije nalazila su se malena vratašca koja su vodila u odvojeni ograđeni dio dvorišta po kojem su se mogle slobodno kretati. Sve su mačke bile druželjubive i jedva su čekale da se netko s njima poigra i mazi. Kasnije smo otišle u samu kuću vlasnika gdje se nalazilo još par mačaka, invalida ili slabovidnih. Jedna mačka po imenu Isla posebno nam se dopala. Jadna mačka nije imala prednje dvije noge. Bile smo začuđene kako mačka bez prednje dvije noge ima više energije nego mačke sa sve četiri. Isla je bila veoma zaigrana te joj je društvo jako nedostajalo. Na odlasku nas je još jednom pozdravio Bouncy i zahtijevao posljednje maženje prije rastajanja. Posjet skloništu jako nam se svidio te je na nas ostavio velik dojam, susret ćemo pamtiti još dugo. Shvatile smo u kolikoj su potrebi mačke te smo odlučile da ćemo se od sada nadalje nastojati još više zalagati za dobrobit mačaka i ostalih životinja željnih ljubavi.
Maja Strelec i Ana Žuliček
Fotografije: Ana Žuliček
Radovi kojima su se predstavili učenici naše škole na Županijskoj smotri Lidrano 2024.
Samostalni novinarski izraz
Literarni izraz
Reklame knjiga