KRATKI SADRŽAJ :
Radnja ove drame započinje jedne večeri 1913. godine, u kući Ignjata Glembaja, imućnog bankara. Te večeri u bankarevoj kući odvijala se proslava svečanog jubileja tvrtke Glembaj LTD. Na proslavu su bili pozvani samo važni i ugledni uzvanici, kakvi su bili i sami Glembajevi. Ali na proslavu je, došao i Leon Glembaj, Ignjatov sin iz prvog braka. Leon je bio slikar i doktor filozofije koji je 11 godina izbivao iz kuće i putovao po Europi. Radnja se nastavlja u salonu ukrašenom portretima obitelji Glembaj. Uzvanici su se šetali po salonu, promatrali portrete te ih komentirali, uglavnom se diveći uspješnim članovima ove obitelji. U salonu je sjedila i Angelika, udovica Leonovog starijeg brata, koji se prije nekoliko godina ubio. Leonu se uvijek sviđala Angelika. Počeo je razgovarati s njom o njenom portretu na zidu, istaknuvši kako slikar nije pogodio neke njene crte lica. To je Angeliki potvrdilo da je Leon upamtio njeno lice u tančine, što znači da gaji osjećaje prema njoj. To stvori nekakvu strastvenu napetost između njih.
U salon su tada došli župan Fabriczy i dr. Silberbrandt, ispovjednik barunice Castelli, druge Ignjatove supruge. Pridošli su počeli razgovarati o uspješnosti članova obitelji Glembaj, na što Leon prkosno odvrati da su svi Glembajevi lopovi i ubojice. Kako bi to potvrdio, ispričao je legendu stare Barbóczyjeve. Po toj legendi prvi je Glembay stekao svoje bogatstvo tako što je opljačkao kranjskog zlatara dok je nosio zlato u varaždinsku crkvu. Zlatara je ubio, a od plijena stekao veliki imutak koji ga je uzdigao na društvenoj ljestvici. Od tada nad Glembajevima vidi prokletstvo zbog kojeg su svi Glembajevi bolesni, nestabilni, skloni kriminalu i prevari, a ne ustručavaju se ni ubojstva.
Većina Glembaja na kraju počini ili ubojstvo ili samoubojstvo. Samo u posljednjoj generaciji ubili su se Leonov brat, majka i sestra. Leon je, na opće zgražanje, nastavio govoriti o razvratnim zločinima koje su počinili članovi njegove obitelji, zbog čega su se mnogi počeli odmicati od njega i ogovarati ga.
Neugodnu situaciju prekinuo je odvjetnik barunice Castelli, ušavši u salon s novinama u ruci. Komentirao je kako su socijalističke novine ponovo objavile članak koji govori protiv barunice Castelli. Naime, nedavno se ubila švelja obitelji Glembaj, bacivši se kroz balkon njihove vile. Smatralo se da je to bio njen posljednji očajnički čin, nakon što je barunica odbila dati joj novčanu potporu. Od barunica se očekivalo da će joj pomoći jer je ona kočijom pregazila i ubila šveljinu svekrvu. Nakon toga švelja je ostala sama, a k tome je bila i trudna. Bez novca završila bi na ulici, pa se radije ubila kada je vidjela da joj ohola barunica, koja je još i skrivila smrt njene svekrve, neće dati novac. (...)