Embedded Files
https://www.adiva.hr/zdravlje/logopedija/najcesce-tehnoloske-zamke-u-razvoju-govora-i-jezika-kod-djece/
Ekranizam
Ekranizam
Ekrani su svuda oko nas. Živimo u tehnološkom svijetu i nemoguće ih je izbjeći u potpunosti. Svakodnevno viđamo ljude različitih uzrasta, pa čak i djecu kako se zabavljaju pametnim telefonima, tabletima i sličnim uređajima s ekranima.
Početci
Početci
Prvi ekrani razvili su se još u 20. stoljeću. U kućanstvima se pojavljuju prvi televizori, a kasnije i prvi mobilni telefoni. Ljudi su ih minimalno koristili jer se njihov način života bitno razlikovao od današnjeg. Kasnije se pojavljuju i prva stolna računala. Sve bržim razvojem tehnologije dolazi do toga da je ljudski život postao nezamisliv bez ekrana koji ga okružuju sa svih strana.
https://www.metv.com/quiz/pick-what-would-you-watch-on-tv-in-1970
1970-ih, prosječno dijete počelo je redovito gledati TV oko svoje četvrte godine dok je danas dojenčad već u dobi od četiri mjeseca izložena digitalnim medijima. Budući da smo okruženi digitalnim uređajima i tehnologijom koja se neprestano razvija, ne čudi potreba za novim terminima, poput ekranizma koji označava negativan utjecaj zaslona na mozak, posebno kod male djece. Iako postoji više studija koje su pokazale dobre strane i važnost digitalnih alata u učenju te poboljšanju kognitivnih vještina i akademskih postignuća, one se odnose samo na djecu stariju od (barem) dvije godine.
Ekrani i djeca
Ekrani i djeca
Prve tri godine života ključne su za razvoj mozga koji raste brže od bilo kojeg drugog dijela tijela. Tijekom ovog perioda, dječji mozak je osjetljiviji na pozitivne utjecaje, ali i ranjiviji na negativne utjecaje nego što će biti ikada više u životu. TV i drugi elektronički medijski uređaji mogu stati na put i usporiti razvoj jer ne uključuje istraživanje, igranje i vrijednu interakciju s roditeljima i drugim ljudima što zapravo potiče učenje i zdrav fizički te psihosocijalni razvoj.
U ranoj dobi gledanje u zaslon može potencijalno stvoriti ovisnost. Dječji programi koji se prikazuju ne mogu se usporediti sa stvarnim svijetom, a veliku ulogu ima neurotransmiter dopamin koji je u prirodnim količinama povezan s učenjem, pamćenjem i motivacijom te nas „nagrađuje“ osjećajem zadovoljstva. Provođenjem više vremena ispred zaslona, mozak postaje neosjetljiv na dopamin što rezultira sve većom količinom potrebnog izlaganja zaslonu za doživljaj iste količine užitka.
https://www.roditelji.me/blog/2021/12/09/ekranizam-je-slican-autizmu/
Istraživanja su pokazala da prikazivanje sadržaja za stariju djecu šestomjesečnim bebama ima za posljedicu niži nivo jezičnog i kognitivnog razvoja u dobi od 14 mjeseci.
Učinci ranog izlaganja zaslonu obuhvaćaju i osnovnu školu: za svaki dodatni sat gledanja televizije tijekom 29 mjeseci zabilježeno je 7% manje angažmana u nastavi i 6% manja postignuća iz matematike u četvrtom razredu.
https://www.youtube.com/watch?v=NrQRFdPsC6k
Utjecaj na zdravlje
Utjecaj na zdravlje
Manjak sna može dovesti do poteškoća u interakciji s ljudima ili se ljudi mogu osjećati impulzivno, biti tužni, potišteni, bijesni te imati promjene u raspoloženju. Pretjerana izloženost medijima tijekom dana utječe na navike spavanja jer dolazi do suzbijanja melatonina koji je zadužen za regulaciju sna pomoću plave svjetlosti iz elektroničkih uređaja. Također dolazi do pretjerane emocionalne i mentalne stimulacije uporabom elektroničkih medija koje pokreću stanje psihološkog i fiziološkog hiper-uzbuđenja prije spavanja, posebice kod adolescenata.
Također, postotak pretilosti više se nego utrostručio od 1970. godine. Pretilost povećava rizik za druga kronična stanja kao što su apneja u snu, dijabetes tipa II, astma, problemi s kostima i zglobovima, čimbenici rizika za bolesti srca.
Postoje opsežne studije o poveznici između gledanja televizije i pretilosti. Primjerice, adolescenti koji konzumiraju više od pet sati dnevno na medijima, imaju pet puta veću vjerojatnost da će imati prekomjernu tjelesnu težinu za razliku od svojih vršnjaka koji provode do dva sata dnevno ispred ekrana. Pojedinci sa smanjenim trajanjem sna također su imali smanjenu razinu leptina, hormona koji inače signalizira mozgu kada ima dovoljno hrane za energiju pa se javlja osjećaj sitosti. Ova hormonska neravnoteža vjerojatno rezultira povećanim apetitom i može objasniti povišeni BMI (indeks tjelesne mase) koji se opaža kod kratkog spavanja.
Društvene mreže i internet
Društvene mreže i internet
Teško je biti mlada osoba danas. Društvene mreže izravno i neizravno formiraju stavove i nameću svoj ideal ljepote kao jedini ispravan. Ponekad mladi traže neku svoju bajku ili možda bijeg od stvarnosti i lako se daju uvjeriti da su drugi uvijek nasmijani i raspoloženi i da baš nemaju nikakvih problema. Na Facebooku, Twitteru, Instagramu i drugim drušvenim mrežama su svi savršeno sređeni, sa savršenim frizurama, savršenom bijelim osmijehom, u savršenim domovima i redovitim odmorima u dalekim krajevima.
Većina mladih danas ne posjeduje vještine medijske pismenosti i ono što im drugi serviraju na društvenim mrežama uzimaju kao jedinu istinu bez propitkivanja. Servira im se ne ono što je dobro i kvalitetno nego ono što ima više novca za promociju i reklamu. Zbog toga mnogi ljudi, a posebice mladi koji padaju pod utjecaj društva i savršenih života tražeći "svoje ja", nemaju razvijeno kritičko mišljenje ili realan pogled na svijet oko sebe.
Tako ekranizam i sve što uz njega dolazi postaje jedan od najvećih problema, ili čak "poremećaja" sadašnjice, a često dovodi i do ovisnosti kojih ljudi uopće nisu niti svjesni.
https://thejournal.com/articles/2016/11/10/new-documentary-explores-impact-of-mobile-devices-on-teens-lives.aspx
https://bethesdamagazine.com/bethesda-magazine/september-october-2017/addicted/
Razvoj ovisnosti
Razvoj ovisnosti
Sve duljim korištenjem interneta ili bilo kakvih ekrana općenito osobe se socijalno izoliraju, tjelesno i mentalno iscrpljuju, što se naravno odražava na obiteljskom, socijalnom, školskom ili radnom funkcioniranju, a na kraju može rezultirati potpunom psihičkom dekompenzacijom. U većem riziku za razvoj ovisnosti o ekranima su svakako osobe koje teže kontroliraju vlastito ponašanje te nesigurne, povučene i usamljene osobe.
Danas sve više tinejdžera i mladih razvija ovisnost, a da toga nisu ni svjesni ni oni ni roditelji, što postaje ozbiljan problem za njihov uspješan i produktivan život te nepovoljno utječe na dinamiku i odnose u obitelji.
Virtualni svijet ili svijet interneta ima za svrhu učiniti nove informacije i znanja što dostupnijima te tako olakšati njihovo usvajanje, čime se obogaćuju naša posredna iskustva. Internet, društvene mreže i sve ostalo na ekranima čime smo svakodnevno okruženi nikako ne može biti zamjena za naše stvarne socijalne kontakte, životne navike i osnovne životne potrebe. Međutim, ako se primijeti gubitak kontrole nad vremenom provedenim u virtualnom svijetu interneta i društvenih mreža i više važnosti daje virtualnom nego stvarnom društvenom životu, svakako treba potražiti stručnu pomoć.
Mnogi također uspoređuju pojavu ekranizma s autizmom, posebice kod djece koja zbog utjecaja medija stvaraju "svoj svijet" i gube mogućnost uviđanja realnog svijeta. Više o toj temi možete pročitati ovdje.
Ana Milas i Iva Lončar 4.c
Page updated
Google Sites
Report abuse