Spomenar

Bakin spomenar

Mjesto i datum: 28.12.2007., Varaždinske Toplice

POSUDITELJ : Marija Poustecki (1942.)

Prikupila: Julijana Horvatić

Spomenar su ispuljavali bakini prijatelji u vremenu od 1956. do 1958. godine.

Izdvajila sam neke crteže i pjesmice iz spomenara:

Kada vidiš rodu,

Ti joj reci hvala,

Jer ona te je donijela

Kad si bila mala.

Kad se jednom rastanemo

Na god koji kraj,

Nek ti ova ruža mala

Bude od mog srca dar.

Kitu cvijeća ja ti dajem,

Po mornaru ja ti šaljem,

Mladi mornar to već zna,

Tko ti šalje to sam ja.

Cvati, cvati pupoljak,

Crveni i plavi,

A kad budeš ruža,

Dobit ćeš muža.

Ruža miriše,

Trn ubada,

Vjerna ljubav sve nadvlada.

Slika ti je samo maska,

U kojoj ti svako laska,

Iskren drug se tek potpise,

Uza sjet i ništa više.

Kada lasta k jugu kreće,

Kad ne cvate više cvijeće,

Pitit će te srca jad,

Hoćemo se vidjet kad.

Po svijetu mnogo puteva ima,

Ti ne možeš ići po svima.

Zato izaberi jedan jedini,

Koji će te voditi k sudbini.

Sve će proći, snovi, nade,

Ko nevino majsko cvijeće,

Ali uspomena mladih dana,

Nikad, nikad proći neće.

Mali potok žubori,

Mala ptica leti,

Moje srce govori :

Sjeti me se, sjeti.

Na nebu je mnogo zvijezda,

Što nam vedro nebo krase,

Ali jedna od njih sviju,

Ponajbolje raspozna se.

Znaš li ime zvijezde ove?

Ta se zvijezda Prijateljstvo zove!

Ova moja ruka mala,

Što ti ovaj spomen dala,

Ostavi ga neka stoji,

Nek` ljubavne dane broji.

Što je nada znaš dok si mlada,

Što je sreća znat ćeš kad budeš veća,

Što je ljubav nećeš znati,

A da nećeš gorko zaplakati.

Rijetka je sreća i pravda u životu.

Nemoj nikad očajavati kad pravda plače,

Jer zlo kad i pobjedi nije jače!

Smij se kad bi plakat´ mogla,

Osmijehom guši što ti duša skriva,

Jer tako se pred svim svijetom mora,

Koji u tuđim suzama uživa.

Izblijedit` će slova ova,

Uvenut` će cvijeće,

Tvoje ime iz mog srca

Izgubit` se neće.