Zlotno zrno

Na stranici su  radovi prikupljeni na projektu "Baština - prošlost, zalog za budućnost" koji je pokrenula profesorica Nataša Sajko sa svojim učenicima u Medicinskoj školi Varaždin 2007. godine s namjerom upoznavanja duhovne i materijalne baštine svojega zavičaja.
Tijekom jedne školske godine  (2007./2008.) prikupljeno je više od dvije tisuće radova - što tekstova usmene predajne kulture što materijalne ostavštine mjesta, sela, zaseoka, gradića sjeverozapadne Hrvatske.
Entuzijazam sudionika projekta urodio je plodnom suradnjom s Gradskim muzejom Varaždin i višim kustosticama Ljerkom Albus iz Etnološkog odjela i Spomenkom Težak iz Povijesnog odjela Muzeja i velikom izložbom pod nazivom "Otkrivena baština" otvorenom u povodu 50. godišnjice Škole. 

Za potrebe izložbe izrađen je prema pravilima muzeološke  struke katalog izložbe sa popisom četiristotinjak izloženim predmeta, fotografija, dokumenata koji je tiskan u suradnji s tiskarom Tiva a pod pokroviteljstvom Varaždinske županije.

Budući da za izdavanje zbornika radova predajne kulture i usmene književnosti nije bilo dovoljno novca, odlučili smo prikupljene radove predstaviti ovdje pod naslovom jedne od prikupljenih narodnih priča "Zlotno zrno". Moći  ćete tu čitati o narodnim običajima, odjeći, uporabnim predmetima, plesovima, ljekovitim pripravcima, preuzeti korisne recepte tradicionalnih jela, čitati narodne priče, legende, mitove, pjesme i još koješta drugoga.

Želimo vam da s užitkom čitate i učite o našoj prošlosti jer, kao što smo istaknuli u predgovoru kataloga izložbe,  čovjek bez prošlosti, nema ni budućnosti.



voditeljica projekta "Baština - prošlost, zalog za budućnost"

Nataša Sajko, prof. hrvatskog jezika i književnosti






Skupina učenika koja je pripremala katalog i postav izložbe "Otkrivena baština" s prof. Natašom Sajko

Zlotno zrno

Živel je jan srmok. Čul je da bo v grod došel krolj. V grodo se priprovljala velika svečanost, se je bilo okinčeno. Srmok je znol po šterome poto bo došel krolj z kočijom, pak ga je počekal. Mislil si je: „ Pak, bo mi se krolj smiloval! Bo nekaj dol!“

I tak je išel krolj i postal je pre srmoko. Na kočiji se opre jan blok i krolj dene roko vum. Prosil je kaj mo nekaj do! Srmok je odma zgrabil storo, kožno torbo. Vum je zel jano zrno pšenice i dol ju je kroljo. Krolj je dišel dale, a srmok je joko žalosten dišel dimo. Doma je otpral torbo i nutri je videl jano zrno pšenice! Ali, to zrno je ne bilo obično! To je bilo zlotno zrno.

Srmok se odma nasmejal i bil je vesel kaje dobil zlotno zrno od krolja!


Zapisala: Danijela Pintarić

Kazivač: Ana Pintarić, 1959.

Mjesto i datum: Štefanec, 4. 1. 2008.