4. razred poljoprivredni tehničar opći

Kako opisati četiri godine divnog druženja u nekoliko rečenica?

4. PTO je bio složan razred od osamnaest učenika koji su uvijek bili spremni za zezanciju. Imali smo odlične profesore koji su nam rado poklanjali dvojke i naučili nas mnogo životnih lekcija. Naša draga razrednica Ana Štefelić nas je izbavljala iz nevolja i dijelila nam petice iz hrvatskog.

Praksa nam je bio omiljeni predmet, “najviše smo voljeli grabljati lišće.“ Postali smo iskusni vinogradari, uvijek smo planirali kako bismo popili vino iz školskog podruma, iako nam to nije polazilo za rukom. Nismo samo učili kopati i voziti traktor.

Za vrijeme školovanja smo putovali u Zagreb, pojeli ćevape u Sarajevu, posjetili Poljsku, Češku i Mađarsku. Italija nam je „propala” zbog COVID-a. Na „maturalcu” je bilo ludo i nezaboravno. Najviše smo uživali u ispijanju piva u Varšavi, a u Pragu su naši dečki postali profesionalni striperi. Bilo je svađa i neugodnih trenutaka, no to nam je bilo najljepše iskustvo. Najbolje dane života smo proveli zajedno, izgrađivali jedni druge kao ljudi, jedni druge dobro upoznali. Naučili smo se međusobno poštivati.

Neki odlaze dalje na fakultet, drugi će se zaposliti. Došli smo u srednju školu kao klinci, no sada se rastajemo kao odrasle osobe. To su uspomene koje nikada nećemo zaboraviti.

4. PTO (2016. - 2020.)

Katarina – Kata nikada nije učila, a iz svega je dobila pet. Kada ju pitaš da ti objasni nešto, odgovori: „Ma, to ti je jednostavno.“

Glorija – Judita nas je napustila krajem trećeg razreda i do kraja nam je neopisivo nedostajala. Bila je naše malo zlato. O njoj i njenim ljubavnim problemima su znali i vrapci na granama, a mogla se i knjiga napisati.

Tomo – Šipka je naš razredni maneken sa skrivenim plesnim talentom (otkrivenim na maturalcu). Šarmer prelijepog osmijeha, uvijek spreman za šalu.

Leon – Lav je bajker velikog srca. Motore i traktore voli više od ičega, ne vjerujemo da ih voli više od djevojaka, ali tu su negdje. Za pet godina ga očekujemo prekrivenog tetovažama jer je opasno krenuo s njima. Engleski mu je oduvijek bio jača strana, zato je uvijek bio „dobar“ na satu engleskog.

Tea – Šefica je predsjednica, direktorica 4. PTO. Uvijek nas je pokrivala kad bi se dogodila neka spačka, zadaće su joj kružile po razredu kao i njen glasan smijeh.

Luka – Lukica voli motore, traktore i automobile, školu onako, ali je uvijek bio spreman za odgovaranje i testove. Luki su traktor i piva i velika mu nije njiva.

Aleksandar – Aco je više vremena proveo kod kuće nego u školi jer je imao „probavne tegobe“, ali smo sigurni da su sada oni prestali. Aco je sve profesore zezao i uživao u tome. Šale su mu bile kao dobar dan i time nam je uljepšavao školske dane.

Stjepan K. nas je također napustio, ali ga pamtimo po lijepim stvarima. Stjepan je uvijek bio spreman na sve. U torbi je imao čačkalice, maramice, čak i gumice za prodaju.

Sebastian zvani Bastijan je uvijek spreman za akciju. Kod Sebe nema da nema. Seba uvijek ima sređenu frizuru i paket žvakaćih guma u džepu za svaki slučaj.

Matej je razredni Zagorac koji više voli „žuju” nego vino. Naš mačak, peglač, veliki partijaner. Do podne čuva „ocice“ i ide u šumu, a popodne pegla.

Marija je modna mačka. Uvijek sređena, našminkana i izgleda top. Engleski i Matematika su joj također jača strana, a ludi izlasci joj nisu nepoznanica.

Marko M. – Crni je malac uvijek spreman za popit' i pojest'. Učio nikad nije, niti je mario za ocjene. U školu je dolazio kako bi se odmorio i naspavao. Najdraže mu je bilo leći u vinograd i „pušiti struju“, iako naaaaaš Maarko ne pušiii!

Marko P. – Bijeli je naša dušica. Uvijek ima dvije kune koje nam nedostaju za burek. Pila je najviše volio Politiku i Tržište, stvarno ne znamo zašto. Kao malome, roditelji mu nisu dopuštali da se igra s plastelinom pa je svoje dječačke snove prenio u srednju školu u učionicu broj 22. Veliki je nogometaš, iako mu zdravlje ne dopušta da se često bavi nogometom, ali zato može slagati „tikete”.

Marin – Kockica je također naš maneken i nogometaš. Uvijek dotjeran i lijep, a kako igra nogomet i Messi mu zavidi. Najdraži predmet mu je Engleski, o tome ne moramo ni razmišljati, a i Matematika je na tom nivou. U školu je često dolazio u krastama jer kako kaže: „Cesta se malo zaljuljala...“

Antonia je mirna i povučena dok joj ne staneš na žulj. Kroz ove četiri godine je bila vrlo vrijedna i spremna pomoći drugima. Mala mršavica, a jede kao termit.

Stjepan V., naš Dalmatinac. Ćipe je velika dobrica i dušica. Malo je smotan, ali je to sve presmiješno. Punta kad vozi, Manda viče: „Bože pomozi!”.

Dajana, eh, Dajana... Dajana nam je bila vrlo šutljiva, ali kada nešto provali, e, baš provali. Šamare je dijelila za dobar dan.

I naravno, šećer na kraju, naša razrednica – Ana. Duša razreda, veliki borac, avanturist. Razrednica je uvijek bila lijepo obučena, dotjerana, našminkana, kada ju vidiš kao da si vidio „milion dolara” (pjesma Ane N.). Iz kakvih nas je gluposti izvukla, pa to nije za vjerovat'! Pokušavala je biti stroga prema nama, ali joj baš i nije išlo... Sve u svemu, da smo birali razrednicu, bolju ne bismo našli. Prije svega nam je uvijek bila prijateljica, uvijek je slušala naše probleme i bila je spremna pomoći. Hvala Vam na svemu, bez Vas nam ove četiri godine ne bi bile ovako prelijepe.