4. razred jezične gimnazije

Posljednje četiri godine naših života protekle su u strepnji i tjeskobi zbog ispita, usmenim odgovaranjima, nadi da će nam profesori više-manje izići ususret, borbi za dobre ocjene i uspješan prosjek da nismo ni primijetili kako je vrijeme prošlo prije nego što se itko od nas stigao snaći. Nitko od nas nije mogao ni pomisliti da će kraj doći – došao je prebrzo. Nitko od nas nije htio vjerovati da će doći vrijeme kad ćemo mi polagati ispite iz mature – sada je to vrijeme. Svi smo uvijek bili u tolikoj žurbi kako bismo imali odlične ocjene, da ni u jednom trenutku nismo zastali i pomislili kako to nije jedino što je važno. Iz ove škole ne samo da ćemo otići s više znanja nego što smo ga imali kad smo prvi put prošli kroz ulazna vrata, već ćemo otići znajući da smo, bez obzira na to kamo nas putovi odveli, stekli prijateljstva koja će zasigurno trajati cijeli život. Bilo je tu svakakvih razmirica, ali na kraju krajeva, da je sve bilo savršeno, ne bi bilo tako zabavno.

Profesore nećemo prozivati poimence jer svatko je od njih pridonio našem znanju i našoj osobnosti. Bilo da su nam dijelili jedinice ili nas obasipali pohvalama, pomogli su nam da se izgradimo u osobe kakve smo danas i kakve ćemo biti u budućnosti. Uvijek su nas bodrili i poticali da budemo što bolji, a znanja koja su podijelili s nama koristit će nam u daljnjem obrazovanju i zbog toga im hvala. Našoj razrednici posebno zahvaljujemo jer nas je vodila kroz ove četiri godine i uvijek je bila tu za nas, spremna pomoći kad god bi zagustilo.

Sada smo na velikoj životnoj prekretnici. Mnogi od nas možda neće biti zadovoljni rezultatima mature, možda neće upisati željene fakultete, možda će pauzirati godinu. Što god odlučili, i što god nam život pruži, zahvaljujući ove četiri godine koje su iza nas, mi smo spremni.

Učenici 4. razreda jezične gimnazije