3. razred kuhara

Dino Bereš – Naš Dino zafrkant je pravi, svakim se danom sve više i više šali.

Josipa Kocifaj – predsjednica prava, od nje još više boli glava.

Tea, Lea, Melani i Francika – raska bi rekla ''gracije'', uvijek su spremne za opasne akcije.

Aleksandra i Bernarda – svađalice su prave, na svaki prigovor one se žale.

Laura Gašparić – na nastavi samo šuti, kad dobije manje od 4, odmah se ljuti.

Damir Pastvečko – kod raske uvijek kasni, njegovi izgovori nikom nisu jasni.

Toni Karanović – vječito za odlazak produžiti kartu pita, a zapravo se uvijek skita.

Nikolina Obradović – kuharica prava, kad dođe do patlidžana zaboli ju glava.

Sandra Hovanjec – Sandrica naša, burek sa piletinom noću sanja.

Marino Janžek – čudna biljka, uvijek za cigaru pita.

Melani Mihalek – pod nastavom samo šuti, izgleda da joj se Patrik po glavi muti.

Deni Slukan – dobro je dok šuti, inače sve na zemlju spusti.

Sandra Ivanišević – na vratima uvijek stoji da joj ne pobjegne dečko koji

Barbara Krištofik – mala i sitna, ali uvijek dinamitna.

Adrian Kožar – cure mu zbog kose zavide, njemu Schauma prijatelj najbolji je.

Željka Horvat – raska naša dobra stara, tvrd orah, boli glava.

Dosta bi bilo, inače ćemo se opet posvađati. Kao i svi razredi, imali smo uspona i padova, svađa i prepirki, ali sada se rastajemo i nadam se da svima ostajemo u lijepom sjećanju. Većinom smo bili razigrani, brbljavi i nezainteresirani za rad. Uvijek smo pravili probleme tamo gdje ih nije bilo, ali sve je to dio odrastanja, a svi vi, dragi profesori, u tome ste nam pomogli i uzdigli nas na višu razinu. Svim djelatnicima škole želimo izraziti veliko hvala, ali i sućut jer ovakav razred nećete više nikada imati. Znate da se šalimo i za ovu sućut, ali svi ćete nam nedostajati, i nemojte se ponadati, ovo još nije kraj, naša generacija ne prestaje nikada.

3. razred pomoćni kuhar/slastičar

Helena Neziraj

Ispunilo se vrijeme... i za koji dan moja učenica okrunit će svoj srednjoškolski put Završnim ispitom! Napredovala je Helena, i puno je toga savladala i naučila u svojoj struci. Puno sam i ja kao razrednik od Helene naučio. Najviše sam dobio toplih emocija koje je Helena u odgovaranju, suradnjama i izvršavanju zadaća dijelila.

Nosila nas je razredna pjesma "Vilo moja!", učenička/studentska himna "Gaudeamus!", koju smo tako često pjevali u pripremi za maturalni ples Quadrillu! Korespondencija, učenje i razvoj kroz doživljajnu pedagogiju s Tarikom Filipovićem obogatila je naš svijet širokim ljudskim vrednotama!

Ostvarivali smo, samo nama znane, volonterske aktivnosti, a volontirati s osobama sa sindromom Down, Helena želi nastaviti i nakon srednje škole.

Ništa više neće biti isto, a ovo bogatstvo zajedništva neka se širi poput krugova kamenčića što u vodu pade i nema ga više, a krugovi dobrote i ljubavi se šire i nema im kraja!

Zahvalan razrednik!

Anđelko Cvijetović